Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9295/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te i Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice MN, zbog prekršaja iz članka 53. stavak 1. i stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024), odlučujući o prigovoru okrivljenice podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split, Klasa: 211-07/25-3/9893, Urbroj: 511-12-36-25-2 od 27. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prigovor okrivljenice MN kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.

II. Na temelju članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenica je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenica MN proglašena je krivom i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 710,00 eura, zbog prekršaja iz članka 53. stavak 1. i stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga.

2. Istim prekršajnim nalogom okrivljenica je obavezana na naknadu troškova prekršajnog postupka postupka u iznosu od 66,36 eura, te joj je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 6 mjeseci.

3. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenica je pravodobno podnijela prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Predlaže da se iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

4. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

5. Prigovor nije osnovan.

6. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

7. Okrivljenica u prigovoru ističe da moli da joj se ne izrekne zaštitna mjera zabrane upravljanja vozilom B kategorije. Kako je samozaposlena neophodno joj je vozilo da bi mogla obavljati djelatnost. Zbog navedenog izražava žaljenje te smatra da bi se svrha kažnjavanja ispunila i primjenom blaže kazne tj. smatra da je kazna od 720,00 eura previsoka obzirom na dohodak koji ima.

8. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljenici za počinjeni prekršaj izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njezine krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, cijeneći otegotnim da je povratnik u činjenju prekršaja nepropisne brzine po pravomoćnim odlukama PPRP Split Klasa. 211-07/24-4/22037, pravomoćna 9. prosinca 2024. i Klasa. 211-07/23-4/58558, pravomoćna 26. travnja 2024., kako je navedeno u obrazloženju prekršajnog naloga. I po ocjeni ovog suda, cjeneći da se radi o prekršaju koji predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i s time povezanim većim stupnjem ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, cijeneći dosadašnju osuđivanost okrivljenice, a naročite olakotne okolnosti nisu utvrđene, u konkretnom slučaju nema osnove za izricanje blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

9. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljence, prekoračenje dopuštene brzine kretanja u naselju za 32 km/h, predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa, i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovao i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice. Stoga, imajući u vidu načelo razmjernosti propisano odredbom čl. 51. a Prekršajnog zakona, duljina trajanja izrečene mjere od šest mjeseci, u okviru propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, po ocjeni ovog suda, a imajući u vidu dosadašnju osuđivanost okrivljenice zbog istovrsnog prekršaja, u razmjeru je s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti. Neophodnost korištenja automobile (koje okrivljenica niti nije potkrijepila nikakvim dokazima) ne utječe na pravilnost I zakonitost odluke prvostupanjskog tijela o izricanju zaštitne mjere, a po ocjeni ovog suda, razlog je više da okrivljenica u prometu postupa u skladu s propisima.

10. Potrebno je istaknuti da okrivljenica okolnosti koje navodi u prigovoru zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri nije ničim dokumentirala, a što je bila dužna učiniti sukladno članku 237. stavak 2. Prekršajnog zakona.

11. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora okrivljenice.

12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana okrivljenica na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka. Ovaj sud smatra, da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 20,00 eura, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice.

13. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 23. prosinca 2025.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v.r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split, u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.