Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-611/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog LF, zbog kaznenih djela krađe iz članka 228. stavak 3. i 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25
– u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj: K-67/2020 od 30. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog LF, te se u povodu žalbe optuženika i po službenoj dužnosti preinačuje prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni na način da je optuženi LF radnjom opisanom u izreci pobijane presude počinio kazneno djelo protiv imovine – krađom, opisano i kažnjivo po članku 228. stavak. 1. u svezi sa člankom 52. KZ/11, te se na temelju članka 228. stavak 1. u svezi sa člankom 52. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine.
II. U ostalom dijelu žalba optuženog LF odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, broj: K-67/2020 od 30. rujna 2024., optuženi LF proglašen je krivim da je počinio produljeno kazneno djelo protiv imovine - krađom - opisano i kažnjivo po članku 228. stavku 3. u svezi stavka 1. i članka KZ/11, te je, na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11, optuženi LF osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca. Temeljem članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24 i 72/25 u daljnjem tekstu: ZKP) dosuđen je imovinskopravni zahtjev oštećenog KF tako da je optuženi LF, dužan u roku 90 (devedeset) dana po pravomoćnosti presude, oštećeniku platiti iznos 7.377,32 eura, dok se u preostalom dijelu od dosuđenog do zatraženog iznosa podneseni zahtjev odbija kao neosnovan. Temeljem članka 556. ZKP-a o privremeno oduzetim predmetima iz Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Križevci, ser. broj: [serijski broj], 00033570, 00033571 i 00033572, odlučit će se posebnim rješenjem.
1.1. Temeljem članka 148. stavak 1. ZKP-a optuženi LF dužan je podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. – 5. ZKP-a, u roku i iznosu koji će se utvrditi posebnim rješenjem, a na temelju članka 145. stavak 2. točka 6. i stavak 3. ZKP-a, u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, paušal u iznosu 150,00 eura.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Ivanu Vukoviću, odvjetniku iz Križevaca, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, te je predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženika oslobodi optužbe, podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
3. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
4. Žalba optuženika je djelomično osnovana.
5. Prvenstveno treba naglasiti da iako u svojoj žalbi optuženik ističe bitnu povredu kaznenog postupka, tu povredu obrazlaže pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem iz kojeg pogrešnog utvrđenja zaključuje o proturječnosti prvostupanjske presude. Međutim, nije u pravu optuženik kada ističe da je prvostupanjski sud pogrešno označio osobu oštećenika označujući za konkretne radnje kaznenoga djela kao oštećenog KF. Naime, iz pročitanog svjedočkog iskaza VF (raspravni zapisnik od 25. rujna 2024., list 524-532, iskaz svjedoka list 270-271), izrijekom proizlazi da prodaja nije realizirana jer nije plaćena kupoprodajna cijena za navedenu drvnu masu, već je samo bila dogovorena prodaja. Dakle, irelevantno je kako se to okolnosno u žalbi navodi; je li prvotno KF ”držao” da je drvnu masu prodao tvrtci koju je zastupao VF. Osim toga, takav svjedočki iskaz VF potvrđuje i iskaz svjedoka oštećenog KF (list 477-478) iz čijeg iskaza proizlazi da je imao dogovor za prodaju navedene (i sprejom označene) drvne mase, ”ali su ovi drugi bili brži”, a podredno i pročitani imovinskopravni zahtjev koji je postavio oštećeni KF. Ispravan je stoga zaključak prvostupanjskog suda izražen u točkama 6. i 6.1. obrazloženja prvostupanjske presude, u kojima se upravo KF označuje kao oštećenika konkretnog kaznenog djela, a ne SF ili njegovo trgovačko društvo. Slijedom toga utvrđenja, žalbeni razlog kojim se, u tom dijelu prvostupanjske presude, ukazuje na njezinu proturječnost sa utvrđenim činjenicama tijekom dokaznog postupka, valjalo je otkloniti kao neosnovan.
5.1. Nije osnovan niti žalbeni navod prema kojem je vještačenje provedeno suprotno pravilima struke jer je količina drvne mase i njezina vrijednost utvrđena prema svjedočkom iskazu KF. Naime, iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka Vjekoslava Plavčeka (list 468-469), te usmene dopune vještva (list 475-476 spisa), proizlazi da je količina otuđene drvne mase utvrđena pregledom fotodokumentacije očevida policijske postaje Križevci i policijskog izvješća izračuna na stovarištu zatečene drvne mase kao i izjave oštećenika i svjedoka, dok je vrijednost otuđene drvne mase utvrđena na temelju cjenika Hrvatskih Šuma d.d. Zagreb, koja cijena je u pravilu manja od one koja se može postići na licitacijama. Treba pri tome istaknuti da o količini same drvne mase nije iskazivao samo oštećeni KF, kako se to pokušava nametnuti žalbom, već i svjedok HF koji je dogovorio navedenu kupnju drva – oko 300 prm, a kako to ispravno pod točkom 4.4. obrazloženja ističe prvostupanjski sud. Osim toga o količini voženih drva iskazivali su i svjedoci OF i JF koji okolnosno također potvrđuju o kojoj se količini drva radilo. Dakle, sasvim opravdano je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u pogledu utvrđene količine otuđene drvne mase, a time i njezinu utvrđenu ukupnu vrijednost, stoga je i taj žalbeni razlog valjalo otkloniti kao neosnovan.
6. Žalbom se posebno upire i na pogrešno utvrđeno činjenično stanje u kojem dijelu se ponavlja prethodno obrazloženi navod o pogrešno utvrđenoj osobi oštećenika, pa se u tom dijelu u odgovoru na žalbene navode poziva na ono izneseno pod točkom
5. pisanog obrazloženja ove presude.
7. Međutim, u pravu je optuženik kada ističe previsoko određenu vrstu i visinu kazne zatvora na koju je osuđen. Treba naglasiti da je državni odvjetnik na raspravi od 2. veljače 2024. izmijenio djelom činjenični opis, a time i pravnu kvalifikaciju, te posljedično izmijenio prijedlog za vrstu i visinu kazne, koja je od strane prvostupanjskog suda u cijelosti i prihvaćena. Međutim, prvostupanjski sud je propustio dodatno cijeniti protek vremena od vremena učina inkriminiranog kaznenog djela koje se ni na koji način ne može pripisati krivnji optuženika. Upravo suprotno tome, tek su nakon prethodno ukinute odluke ovoga suda kao drugostupanjskog, dodatno izvedeni dokazi na temelju kojih je pred sam kraj dokaznog postupka i došlo do izmjene pravne kvalifikacije koja je stavljena na teret optuženiku i tada je nakon prvotno stavljene na teret radnje produljenog kaznenog djela krađe kojom je pribavljena velika vrijednost, optuženik oglašen krivim za radnje produljenog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11. Navedeno ujedno znači da je zapriječena kazna zatvora za to kazneno djelo do tri godine, a ne kako se pogrešno u obrazloženju prvostupanjske presude navodi da se radi o kaznenom djelu za koje je predviđena kazna zatvora u trajanju do pet godina. Dakle, prvostupanjskom je presudom prilikom ocjene vrste i visine zapriječene kazne, pogrešno cijenjena predviđena visina kazne zatvora kaznenim zakonom. Kako su prema mišljenju ovoga suda ostale utvrđene okolnosti na strani optuženika ispravno cijenjene, posebice uvažavajući prethodnu osuđivanost optuženika i prema mišljenju ovoga suda istom je za navedenu radnju produljenog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. KZ/11, bilo potrebno, ali i dostatno, odmjeriti kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine. Navedena kazna je u cijelosti primjerena ne samo osobi optuženika, već ista u svojoj vrsti i visini predstavlja onu kaznu koja će preventivno djelovati i u odnosu na ostale potencijalne počinitelje. U odnosu pak na troškove kaznenog postupka koji su također paušalno obuhvaćeni žalbom, treba ponoviti razloge koje je prvostupanjski sud dao pod točkom 7. obrazloženja svoje presude, ne našavši razloga za optuženikovo oslobađanje od dužnosti snašanja troška kaznenog postupka. Slijedom navedenog paušalni trošak u iznosu 150,00 eura u cijelosti je u skladu sa složenošću samog postupka, čija se duljina ne može pripisati krivnji optuženika.
8. Međutim, iako žalbeni navodi ne obrazlažu istaknutu povredu Kaznenog zakona, razmatrajući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je prvostupanjski sud, osuđujući optuženika krivim za kazneno djelo iz članka 228. stavak 1. KZ/11 propustio u izreci presude navesti i odredbu članka 52. KZ/11, iako je optuženika sukladno činjeničnom opisu radnje kaznenog djela oglasio krivim za radnju produljenog kaznenog djela protiv imovine – krađom. Navedenu očitu omašku u pisanju prvostupanjskog suda valjalo je ispraviti na način naveden u izreci ove presude.
9. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 486. ZKP-a, preinačiti prvostupanjsku presudu na način naveden kao u izreci ove presude, dok je u preostalom dijelu valjalo odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 23. prosinca 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
