Poslovni broj: Us I - 1073/2025-15

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja ŽALV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici Emi Kolobara, odvjetnici u Zagrebu, Vlaška ulica 70 C, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin, Ulica kralja Zvonimira 114, radi protjerivanja i napuštanja Europskog gospodarskog prostora, nakon održane rasprave dana 27. studenoga 2025. u nazočnosti opunomoćenice tužitelja Eme Kolobare, odvjetnice u Zagrebu i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja o protjerivanju Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko- dalmatinske, Policijske postaje Solin, Klasa: UP/I-216-04/25-01/1241, Urbroj: 511-12- 32-25-1 od 9. travnja 2025. i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-216-04/25-01/1241, Urbroj: 511- 12-32-25-1 od 9. travnja 2025. utvrđuje se kako tužitelj nezakonito boravi u [adresa] i kako je dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) u roku od 15 dana od dana dostave ovoga rješenja i određuje mu se zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine, računajući od dana napuštanja EGP-a, uz obvezu prijave na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a, uz upozorenje kako će se isti prisilno udaljiti.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom prigovara kako rješenje nije obrazloženo u skladu sa odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku. Tvrdi kako osporeno rješenje ne sadrži utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza ni razloge donošenja zaključka tijekom postupka. Prigovara kako je pogrešno utvrđeno da je tužitelj nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku. Navodi kako je tužitelj krajem 2023. podnio Zahtjev za izdavanje vize pri Hrvatskom viznom centru u Egiptu te mu je razgovor za izdavanje vize potvrđen 10. prosinca 2023. Tvrdi kako je RH tužitelju izdala vizu s važenjem od 26. veljače 2024. do 11. veljače 2024., na temelju koje je tužitelj ušao u Hrvatsku. Da je tužitelj nezakonito ušao u RH ne bi bio u mogućnosti ishoditi dozvolu za boravak i rad, koja mu je izdana 13. svibnja 2024. s važenjem do 21. studenoga 2024. Prigovara kako iz pobijanog rješenja nije jasno iz kojeg točno razloga tužitelju nije određen rok za dragovoljni odlazak i koji su uvjeti iz članka 185. stavka 1. Zakona ispunjeni, odnosno niti jedan od navedenih uvjeta nije utvrđivan, niti utvrđen, a što znači da su činjenice u prvostupanjskom postupku nepotpuno utvrđene te da je protuzakonito i neutemeljeno tužitelju izrečeno rješenje o protjerivanju. Nadalje, prigovara kako se u rješenju navodi da se temelji na članku 193. stavku 6. Zakona o strancima, a kod donošenja rješenja na temelju istog mora se jasno i detaljno obrazložiti u čemu točno stranac (tužitelj) predstavlja prijetnju, koji konkretni dokazi to podupiru, je li procjena proporcionalna (odnos između mjere protjerivanja i cilja koji se želi postići), jesu li razmotrene individualne okolnosti stranca. Smatra kako donošenjem pobijanog rješenja bez ikakvog obrazloženja, ne samo da ugrožava prava tužitelja, već dovodi i do povrede njegovih temeljnih ljudskih prava, čime se krši načelo zakonitosti, pravičnosti i transparentnosti u donošenju upravnih odluka. Nadalje, navodi kako je nakon isteka dozvole, poslodavac tužitelju potvrdio da je podnio zahtjev za novu radnu dozvolu, u što je tužitelj povjerovao smatrajući da nema razloge za sumnju, a što ukazuje na postojanje dobre vjere i izostanak namjere da ostane u RH nezakonito. Tvrdi kako je tužitelj s obzirom na prijašnje radno iskustvo u RH bio upoznat s procedurom ishođenja dozvole, odnosno da se zahtjev podnosi od strane poslodavca te da postupak traje određeno vrijeme. Tvrdi kako nije poznavao hrvatski jezik ni pismo, niti je govorio bilo koji drugi strani jezik osim arapskog, zbog čega je komunikacija s poslodavcem iz RH bila znatno otežana, što je izravno utjecalo na njegovo nerazumijevanje pravnog statusa njegova boravka i uvjerenje da je poslodavac, kao i ranije, pravodobno podnio zahtjev za produljenje dozvole. Međutim, kako se u konkretnom slučaju pokazalo, zahtjev za produljenje dozvole očigledno nije bio podnesen ili nije bio pravovremen, što je tužitelj saznao tek kada je o tome bio obaviješten od strane policijskih službenika. Nadalje, prigovara kako tužitelju nije izdano rješenje o povratku, već rješenje o protjerivanju, što predstavlja povredu načela razmjernosti iz članka 182. stavka 4. Zakona o strancima, prema kojem se odluke u vezi s povratkom moraju temeljiti na individualnoj procjeni okolnosti. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi kako je tužitelj imao dozvolu za boravak i rad izdanu u PU zagrebačkoj za razdoblje od 22. studenoga 2023. do 21. prosinca 2024. za rad kod poslodavca Pyramis Optimus Potentional Internatinal d.o.o. za usluge na radnom mjestu monter građevinskih elemenata, te je adresu prijavio 15. travnja 2024., a koje mu je isteklo dana 21. studenoga 2024. istekom dozvole za boravak i rad, te mu je istog dana istekao i rok važenja iskaznice – dozvole za boravak. Tvrdi kako je iz dokumentacije u spisu predmeta vidljivo da je radni odnos kod navedenog hrvatskog poslodavca prestao značajno prije isteka dozove za boravak i rad 14. kolovoza 2024., kada mu je prestao ugovor o radu, odnosno kada ga je poslodavac odjavio s mirovinskog osiguranja. Citira odredbe Zakona o strancima te navodi kako je istim predviđeno kako će se dozvola za boravak i rad ukinuti u slučaju prestanka jednog od uvjeta na osnovu kojih je izdana, a u ovom slučaju je otkazom tužitelj trebao biti pokrenut i postupak ukidanja dozvole za boravak i rad. Ističe kako je tužitelj boravio u [adresa] na adresi koju nije prijavio nadležnom tijelu, te je prema vlastitoj izjavi radio za trgovačko društvo Luma Koncept d.o.o., bez da je imao valjanu dozvolu za boravak i rad kod predmetnog poslodavca na određenim poslovima. Kako je tužitelj kao državljanin treće zemlje koji za boravak u RH treba imati valjanu vizu, ne postoji osnova odobrenja boravka od 30 dana u turističke svrhe, te je uvidom u evidencije MUP-a utvrđeno kako za tužitelja nije bio podnesen zahtjev za produženjem ili izdavanjem nove dozove za boravak i rad. Navodi kako je nedvojbeno da tužitelj nije nezakonito ušao u RH, ali sva zakonitost njegovog boravka u Hrvatskoj prestaje prestankom njegovog radnog odnosa kod poslodavca kojemu je za njega izdana dozvola za boravak i rad, točnije, istekom petnaestog dana od dana njegove odjave mirovinskog osiguranja dana 14. kolovoza 2024., te je nakon isteka njegove dozvole za boravak i rad, uslijedilo je razdoblje njegovog nezakonitog boravka u RH. Vezano za individualnu procjenu u skladu s pravilnom razmjernosti propisanu odredbom članka 182. i članka 191. Zakona, navodi kako tužitelj ne pripada ni jednoj od skupina ranjivih osoba iz spomenutog članka i prilikom donošenja rješenja o protjerivanju, razmotreno je i utvrđeno da je u Hrvatskoj boravio kratko, a zakonito svega nekoliko mjeseci, da je mlad i naoko potpuno zdrav, a da se nije očitovao drugačije, da ničim nije pokazao ni dokazao da se njegove obiteljske i gospodarske prilike bitno negativno razlikuju od glavnine državljana njegove zemlje podrijetla, da je prekratko u Hrvatskoj da bi bio socijalno i kulturno integriran, kao i ničim nije ukazao niti je dokazivao raskinute veze s državom podrijetla, stoga je osporeno rješenje doneseno u skladu sa odredbama Zakona o strancima.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je u dokazne svrhe pregledao sudski spis te preslik spisa tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu su održane rasprave 16. listopada i 27. studenoga 2025., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je protjerivanje iz EPG-u i određivanje zabrane ulaska i boravka u EGP-u.

8. Odredbom članka 183. stavka 1. točke 1. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20, 114/22, 151/22, 40/25) Zakona o strancima propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ako nije na kratkotrajnom boravku. Točkom 2. istog stavka propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ako nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajni boravak ili stalni boravak. Stavkom 2. istog članka propisano je da državljanin treće zemlje koji nezakonito boravi dužan je bez odgađanja napustiti Republiku Hrvatsku.

9. Odredbom članka 184. stavka 1. Zakona o strancima propisano je da državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku. Stavkom 2. istog članka propisano je da rješenjem iz stavka 1. ovoga članka utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak) i da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a te će se zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP i odrediti država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti. Stavkom 3. istog članka propisano je da prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzet će se u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.

10. Odredbom članka 186. stavka 2. Zakona o strancima propisano je da ako državljaninu treće zemlje, kojem se donosi rješenje o protjerivanju ili rješenje o ukidanju zakonitog boravka Ministarstva u sjedištu ili Ministarstva putem nadležne policijske uprave odnosno postaje, treba odrediti rok za dragovoljni odlazak, o dragovoljnom odlasku iz članka 184. stavka 2. ovoga Zakona će se odlučiti rješenjem o protjerivanju ili rješenjem Ministarstva u sjedištu ili Ministarstva putem nadležne policijske uprave odnosno postaje kojim državljaninu treće zemlje prestaje zakoniti boravak.

11. Odredbom članka 190. stavka 2. Zakona o strancima propisano je da državljanina treće zemlje može se protjerati zbog nezakonitog boravka i nezakonitog prelaska ili pokušaja prelaska vanjske granice, različitih od razloga iz stavka 1. ovoga članka.

12. Odredbom članka 192. stavka 1. Zakona o strancima propisano je da rješenjem o protjerivanju utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj i da je dužan napustiti EGP, odredit će se rok za dragovoljni odlazak i vrijeme u kojem mu je zabranjen ulazak u EGP i boravak u EGP-u, zaprijetit će se prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP i odrediti država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti. Stavkom 5. istog članka propisano je da zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 189. ovoga Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od 20 godina. Stavkom 7. točkom 1. istog članka propisano je da zabrana ulaska i boravka računa se od dana napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske u roku koji je određen.

13. Iz sadržaja spisa proizlazi kako je dana 9. travnja 2025. tužitelj kao strani državljanin u prostorijama PP Solin prilikom obavljenog razgovora izjavio kako je toga dana imao nesuglasice s radnim kolegama u [adresa], na adresi [adresa], gdje su smješteni kao radnici firme "Luma Koncept" d.o.o. iz Zagreba, u kojoj firmi obavlja poslove postavljanja gipsanih ploča i bojanja već četiri mjeseca, da je prije 20 dana sa ostalih osam radnika došao u [adresa] kako bi radili na nekoj novoj zgradi u [adresa].

14. Nadalje, proizlazi kako je tužitelj imao dozvolu za boravak i rad izdanu u PU zagrebačkoj za razdoblje od 22. studenoga 2023. do 21. prosinca 2024. za rad kod poslodavca Pyramis Optimus Potentional Internatinal d.o.o. za usluge na radnom mjestu monter građevinskih elemenata, te je prijavljen 17. svibnja 2024., a odjavljen s mirovinskog osiguranja 14. kolovoza 2024., kada mu je prestao ugovor o radu.

15. U upravnom postupku je tužitelj saslušan uz prevoditelja, o čemu je sastavljen zapisnik od 9. travnja 2025., te je izjavio kako u RH boravio od 2024. temeljem dozvole za boravak za poslodavca Pyramis Optimus Potentional Internatinal d.o.o. na radnom mjestu montera građevinskih elemenata, kako mu je dana 21. studenoga 2024. istekla dozvola za boravak i rad te je do dana saslušanja radio u tvrtki "Luma Koncept" d.o.o. na radnom mjestu montera, te da mu je poslodavac obećao kako će ishoditi novu dozvolu za rad što do dana današnjeg nije napravio, a nije znao da je RH nezakonito.

16. Slijedom navedenoga, utvrđeno je kako tužitelj nezakonito boravi u [adresa] te je osporenim rješenjem utvrđena navedena činjenica i tužitelja je protjeran iz Europskog gospodarskog prostora (EGP) i određena mu je zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine, te mu je odredilo rok za dragovoljni odlazak iz EGP-a od 15 dana, računajući od prvog dana od dana dostave ovoga rješenja i da je dužan prilikom napuštanja Republike Hrvatske prijaviti se na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a, uz upozorenje kako će se isti prisilno udaljiti.

17. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud cijeni kako navodima tužbe i navodima tijekom spora pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje kao niti primjena materijalnog prava.

18. Prema stajalištu ovog Suda, kako je u postupku nesporno utvrđeno da je tužitelj nezakonito boravio od 14. kolovoza 2024., kada mu je prestao ugovor o radu, do 9. travnja 2025., jer nije imao reguliran status, pravilno je tuženo tijelo osporenim rješenjem odlučilo o njegovom protjerivanju iz Republike Hrvatske.

19. Tužitelj u svojim tužbenim navodima ne osporava kako je imao nereguliran status u Republici Hrvatskoj do pronalaska novog posla, odnosno da je boravio nezakonito, već se opravdava neznanjem i nepoznavanjem jezika, koje razloge ovaj Sud, imajući u vidu citirane odredbe Zakona o strancima, ne može uvažiti opravdanim.

20. U odnosu na prigovor tužitelja kako je tuženo tijelo pogrešno navelo kako je tužitelj nezakonito ušao u RH i kako nije dalo odlučne razloge i obrazložilo svoju odluku, valja kazati kako tužitelj osnovano iznosi navedene prigovore, međutim, kako iz sadržaja spisa predmeta i dostavljene dokumentacije jasno i nedvojbeno proizlazi kako je očito omaškom navedeno da je tužitelj nezakonito ušao, jer ista činjenica ne proizlazi iz priložene dokumentacije, te kako jasno i nedvojbeno proizlazi da je tužitelj od 14. kolovoza 2024. do 9. travnja 2025. nezakonito boravio u [adresa], koju činjenicu tužitelj i ne osporava, Sud je stajališta kako navedene povrede ne dovode do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari, pa time niti do utvrđenja nezakonitosti odluke tuženika. Vezano za procjenu u skladu s pravilom razmjernosti propisanim odredbom članka 182. i članka 191. Zakona, valja kazati kako iz spisa upravnog tijela proizlazi kako je tužitelj prije donošenja rješenja o protjerivanju poučen o besplatnoj pravnoj pomoći i o postupku protjerivanja te mu je omogućeno izjašnjavanje jer je saslušan, stoga, Sud smatra kako osnovano tuženo tijelo u odgovoru na tužbu navodi kako se tužitelj nije očitovao niti ukazao i dokazao da pripada kojoj od skupina ranjivih osoba iz članka 182. i članka 191. Zakona, da ne bi bio potpuno zdrav, ili da su raskinute veze s državom podrijetla. Stoga, navedeni prigovor ne utječe na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari.

21. Dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem Sud nije prihvatio, cijeneći ga nepotrebnim, obzirom kako je tužitelj već saslušan pred upravnim tijelom.

22. Slijedom navedenoga, prigovori tužitelja otklanjaju se kao neosnovani, jer nema zakonske osnove za donošenje drugačijeg rješenja.

23. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim.

24. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude (točka I).

25. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude (točka II).

U Splitu, 23. prosinca 2025.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćenici tužitelja Emi Kolobara, odvjetnici u Zagrebu, Vlaška ulica 70 C,

2. Tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi Splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Solin, Ulica kralja Zvonimira 114,

3. U spis,

4. Kalendar 30 dana.