Poslovni broj: Us I-2755/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužiteljice PR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po opunomoćeniku Ognjenu Dabeliću, odvjetniku u Dubrovniku, Vukovarska 22, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreza na promet nekretnina, nakon javne rasprave zaključene 4. prosinca 2025. u nazočnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja Vesne Restović, odvjetnice u Splitu i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-20/23-01/247, Urbroj: 513-04-24-2 od 11. listopada 2024. II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-20/23-01/247, Urbroj: 513- 04-24-2 od 11. listopada 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik, Ispostave Dubrovnik, Klasa: UP/I-410-20/2023-001/00350, Urbroj: 513-007-19-01-2023-002 od 20. ožujka 2023., kojim je tužiteljici utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 220.000,00 eura i porez na promet nekretnina u iznosu 6.600,00 eura/49.727,70 kuna.

2. Tužiteljica u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom navodi kako je predmetni suvlasnički dio kupila po kupoprodajnoj cijeni od 33.000,00 eura, slijedom čega je trebalo na taj iznos kao poreznu osnovicu obračunati porez na promet nekretnina po stopi od 3% te poreznu obvezu utvrditi u iznosu od 990,00 eura/7.459,16 kn. Pojašnjava kako je nakon kupnje 1/3 dijela prava vlasništva predmetne čest. zem. tužiteljica postala suinvestitorica gradnje objekta do uporabne dozvole sukladno građevinskoj dozvoli od 19. listopada 2018. te da su plaćanja vršena izvođaču radova TEXO GRADNJA d.o.o. predstavljala plaćanja radova radi izgradnje objekta (za koji objekt se u privremenom poreznom rješenju utvrđuje da je izgrađen). Tvrdi kako sva plaćanja u sebi sadrže i plaćanje iznosa PDV-a sukladno ispostavljenim računima od izvođača radova TEXO GRADNJA d.o.o., stoga, takva plaćanja nisu plaćanja kupoprodajne cijene, već plaćanja radova izgradnje objekta, u kojim plaćanjima je sadržan PDV po stopi od 25% i iznosi cca 40.000,00 eura.

Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis. te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 4. prosinca 2025., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je predmet oporezivanja stjecanje nekretnina na temelju Ugovora o kupoprodaji i građenju sklopljenog 14. ožujka 2022. između tužitelja kao kupca i MR iz [adresa], kao prodavatelja i TEXO GRADNJE d.o.o., predmet kojeg je nekretnina čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 33.000,00 eura, te se prema članku 3. istog Ugovora, uz navedenu kupnju, ugovara isplata u iznosu od 187.000,00 eura za dovršetak gradnje objekta do uporabne dozvole, sukladno građevinskoj dozvoli, Klasa: UP/I-361-03/18-01/000138 od 19. listopada 2018.

8. Porezno tijelo je uzimajući u obzir da je prodavatelj MR kao investitor ishodio spomenutu građevinsku dozvolu za građenje objekta na čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (stara izmjera), odnosno k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera), koja izgradnja je po izvođaču radova TEXO GRADNJA d.o.o. započela 18. travnja 2019., te činjenicu da je sukladno izdanim računima na ime MR prema Privremenoj situaciji, MR kao vlasnik i prodavatelj ulaganjem u izvođenje radova na predmetnoj nekretnini, uz posredovanje izvođača radova TEXO GRADNJE d.o.o., povećao vrijednost predmetne nekretnine. Porezno tijelo je utvrdilo kako prema načelu pravnog jedinstva nekretnine, predmet raspolaganja je cijela nekretnina – zemljište sa zgradom, te je utvrdilo kako osnovicu poreza na promet nekretnina predstavlja cjelokupan iznos naknade iz isprave o stjecanju, odnosno iznos od 220.000,00 eura (33.000,00 eura + 187.000,00 eura).

9. Među strankama je sporna visina utvrđene osnovice poreza na promet nekretnine, odnosno je li u osnovicu trebalo uračunati iznos od 187.000,00 eura za dovršetak gradnje objekta do uporabne dozvole i predstavlja li navedeni iznos naknadu za stjecanje nekretnine u smislu odredbi Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj: 115/16. i 106/18., dalje u tekstu Zakona).

10. Prema odredbi članka 9. stavka 1. Zakona osnovica poreza na promet nekretnina je tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze. Stavkom 3. istog članka propisano je da ukupnim iznosom naknade smatra se sve ono što stjecatelj ili druga osoba za stjecatelja da ili plati za stjecanje nekretnine, kao što je isplata u novcu, ustupljene druge nekretnine, stvari ili prava, preuzeti dugovi bivšeg vlasnika i drugo.

11. Imajući u vidu citiranu odredbu Zakona, prema stajalištu ovog Suda, pravilno je porezno tijelo utvrdilo kako iznos od 187.000,00 eura za dovršetak gradnje objekta do uporabne dozvole predstavlja iznos naknade za povećanje vrijednosti nekretnine, odnosno stjecanje predmete nekretnine, slijedom čega je osnovano utvrdilo osnovicu poreza na promet nekretnina u iznosu 220.000,00 eura (33.000,00 eura + 187.000,00 eura). Naime, iz predmetnog Ugovora o kupoprodaji i građenju, Dodatka I. Ugovoru o kupoprodaji i građenju i Izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, koji su priloženi spisu upravnog tijela, jasno i nedvojbeno proizlazi kako se radi o stjecanju nekretnine za 1/3 dijela na ime tužiteljice u vrijednosti od 220.000,00 eura, kako je to pravilno porezno tijelo utvrdilo i dalo jasne i obrazložene razloge u svojoj odluci.

12. Vezano za prigovor tužiteljice kako plaćanja nisu plaćanja kupoprodajne cijene, već plaćanja radova izgradnje objekta, u kojim plaćanjima je sadržan PDV po stopi od 25% i iznosi cca 40.000,00 eura, valja kazati kako je tuženo tijelo u obrazloženju osporenog rješenja pozivajući se na odredbu članka 5. Zakona kojom je propisano kako je predmet oporezivanja promet nekretnina, a iznimno prometom nekretnina, u smislu ovoga Zakona, ne smatra se stjecanje nekretnina na koje se plaća porez na dodanu vrijednost, utvrdilo kako je uvidom u registar poreznih obveznika utvrđeno kako prodavatelj MR nije upisan u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost, koju činjenicu tužiteljica nije osporila, slijedom čega se plaća porez na promet nekretnina.

13. Imajući u vidu naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim, te se prigovori tužiteljice otklanjaju kao neosnovani. Sud je stajališta kako je tuženo tijelo je u obrazloženju osporenog rješenja ocijenilo sve navode žalbe i time u cijelosti postupilo u skladu s odredbom članka 120. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09., 110/21).

14. Slijedom navedenoga, prema ocjeni Suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao točki I izreke presude.

15. Kako tužiteljica nije uspjela u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

U Splitu, 23. prosinca 2025.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužiteljice Ognjenu Dabeliću, odvjetniku u Dubrovniku, Vukovarska 22,

2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,

3. U spis,

4. Kalendar 30 dana