Poslovni broj: Us I-2751/2024-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužiteljice ŠĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, OIB: 40781519492, Split, Domovinskog rata 2/V, radi utvrđenja poreza na kuću za odmor, nakon javne rasprave zaključene 4. prosinca 2025. u nazočnosti tužiteljice i generalne opunomoćenice tuženika ZĐ, objavljene 23. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, Klasa: UP/II-410-06/24-0001/0142, Urbroj: 2181/1-09/04-24-0002 od 18. listopada 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.
II Dužan je tuženik u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-410-06/24-0001/0142, Urbroj: 2181/1-09/04-24-0002 od 18. listopada 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za ekonomske poslove, Klasa: UP/I-410-10/24-02/1104, Urbroj: 2181-1-09/1-24-1 od 8. srpnja 2024., kojim je tužiteljici utvrđen porez na kuću za odmor za 2024., za kuću na adresi [adresa], korisne površine 100,00 m2, u iznosu od 199,08 eura.
2. Tužiteljica u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom navodi kako je uz žalbu priložila uplatnice za potrošnju električne energije i uplatnice za televiziju kako joj je savjetovala djelatnica koja je izdala rješenje, da bi sada to bio nedovoljan dokaz da se u kući živi. Tvrdi kako se radi o njenoj obiteljskoj kući u kojoj živi sa svojom obitelji. Navodi kako u kući ima uredno prijavljene apartmane za koje sve redovno i uredno plaća, te apartmani imaju rješenje za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu za cijelu godinu, a ne sezonski kao što je u odluci navedeno. Tvrdi kako u predmetnoj kući živi s obitelji i nema druge nekretnine da bi joj ovo bila kuća za odmor. Navodi kako se iz uplatnica potrošnje električne energije (sama očitava brojilo) vidi po različitim iznosima plaćanja da se u kući živi, kao i po uplatama potrošene vode, jer da tu nitko ne živi pisalo bi 0,00 eura ili paušal. Tvrdi kako u kući živi neprekidno od 1. kolovoza 1997. Iz tužbe se može iščitati kako tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Važnim ističe kako iz priloženih dokaza, točnije potvrde o uplati računa vode i električne energije, nije moguće zaključiti na koju se nekretninu odnose, već samo da je tužiteljica platitelj istih, a sve i da se odnose na predmetnu nekretninu, iz priloženog rješenja o odobravanju pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu evidentno je kako tužiteljica ima 4 apartmana koja iznajmljuje, te da ničim nije dokazala da se prvostupanjsko rješenje ne odnosi isključivo na korisnu površinu 4 apartmana, a ne i dio nekretnine u kojem stanuje. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis, te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
5. U sporu je održana rasprava 4. prosinca 2025., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja koje je doneseno u postupku utvrđivanja obveze plaćanja poreza na kuću za odmor koja se nalazi na adresi [adresa], korisne površine 100,00 m2, za 2014. godinu, na temelju članka 2. stavka 1. točke 12. i članka 25. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“, broj: 115/16., 101/17., 114/22., 114/23.) i Odluke o porezima Grada Splita („Narodne novine, broj: 150/23, u daljnjem tekstu: Odluka).
8. Nije sporno kako je tužiteljica vlasnica predmetne kuće.
9. Među strankama je sporno koristi li tužitelj predmetnu kuću povremeno/ sezonski, pa slijedom toga može li se ista smatrati kućom za odmor u smislu odredbe članka 25. Zakona o lokalnim porezima.
10. Prema odredbi članka 2. stavka 1. točke 12. Zakona lokalnim porezima kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.
11. Odredbom članka 25. stavka 1. Zakona lokalnim porezima propisano je da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor. Stavkom 2. istog članka propisano je da obveza plaćanja poreza na dohodak s osnove obavljanja djelatnosti iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima te organiziranja kampova prema odredbama posebnog propisa o porezu na dohodak nema utjecaja na utvrđivanje statusa kuće za odmor.
12. Odredbom članka 88. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22, 152/24) propisano je da u poreznom postupku teret dokaza snosi: 1. porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a u skladu s člankom 6. stavkom 2. ovoga Zakona, 2. porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.
13. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je u upravnom postupku utvrđeno da tužiteljica predmetnu nekretninu koristi za obavljanje djelatnosti iznajmljivanja apartmana, te da sama činjenica prijavljenog prebivališta na adresi nekretnine ne oduzima istoj status kuće za odmor, već je potrebno dokazati da u predmetnoj nekretnini uistinu i živi, što tužiteljica nije dokazala, slijedom čega je tužiteljici za 2024. utvrđena obveza poreza za kuću na adresi na adresi [adresa], korisne površine 100,00 m2, u ukupnom iznosu od 199,08 eura.
14. Prema ocjeni ovog Suda, u upravnom postupku, u smislu odredbe članka 88. OPZ-a, upravno tijelo nije na nedvojben način dokazalo da tužiteljica predmetnu kuću koristi povremeno, odnosno nije dokazalo da upravo korisnu površinu od 100,00 m2 koristi povremeno, već obvezu poreza na kuću za odmor utvrđuje isključivo temeljem činjenice vlasništva predmete nekretnine, odnosno korištenja iste za obavljanje gospodarske djelatnosti iznajmljivanja apartmana dok iz dokumentacije u spisu predmeta ne proizlazi koliko iznosi površina nekretnine koju iznajmljuje. Prema stajalištu Suda, upravno tijelo je u smislu citiranih odredbi bilo dužno dokazati činjenice koje utemeljuju porez, odnosno da tužiteljica povremeno/sezonski koristi predmetnu nekretninu, međutim, upravno tijelo nije dokazalo spomenutu činjenicu, već je teret dokaza isključivo prebacilo na tužiteljicu, dok je zanemarilo svoju zakonsku obavezu u smislu odredbe članka 88. točke 1. OPZ-a.
15. Tužiteljica ne spori kako predmetnu nekretninu iznajmljuje, ali isto tako je tvrdila, kako u predmetnoj tužbi, tako i žalbi, kako u predmetnoj nekretnini živi sa svojom obitelji i da druge nekretnine nema, koji prigovor tuženo tijelo nije ocijenilo niti razmatralo, već u rješenju utvrđuje korisnu površinu od 100,00 m2, dok iz spisa predmeta ne proizlazi na koji način je utvrđena površina nekretnine koja predstavlja kuću za odmor. Iz rješenja o odobravanju pružanja ugostiteljskih usluga za nekretninu na predmetnoj adresi ne može se iščitati korisna površina apartmana koji se iznajmljuju. Dakle, ovaj Sud smatra kako je upravno tijelo trebalo ispitati i ocijeniti prigovor tužiteljice da ona sa obitelji živi u predmetnoj nekretnini, ili u dijelu nekretnine i nedvojbeno utvrditi predstavlja li predmetna nekretnina u cjelini kuću za odmor, ili tužiteljica u dijelu nekretnine živi sa svojom obitelji, što nije jasno iz sadržaja spisa i obrazloženja osporenog rješenja.
16. Nastavno, u odnosu na navode tuženika iz odgovora na tužbu kako je iz priloženog rješenja o odobravanju pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu evidentno kako tužiteljica ima 4 apartmana koja iznajmljuje, a da ničim nije dokazala da se prvostupanjsko rješenje ne odnosi isključivo na korisnu površinu 4 apartmana, a ne i dio nekretnine u kojem stanuje, valja ukazati tuženiku kako teret dokaza ne može u cijelosti prebaciti na tužiteljicu, obzirom kako je u smislu odredbe članka 88. OPZ-a teret dokaza na činjenicama na kojima se temelji oporezivanje na javnopravnom tijelu. Stoga, kako je upravno tijelo utvrdilo korisnu površinu od 100,00 m2, ovaj Sud smatra kako je trebalo obrazložiti temeljem čega je utvrđena korisna površina, odnosno predstavlja li ista površinu 4 apartmana, jer se u rješenju o odobravanju pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu ne navodi površina već samo broj apartmana, koja činjenica nije na nedvojben način utvrđena u provedenom upravnom postupku.
17. Slijedom navedenog, Sud ocjenjuje kako je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, slijedom čega je trebalo na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, postupajući u granicama tužbenog zahtjeva, osporenu odluku poništiti i predmet vratiti na ponovni postupak, te odlučiti kao u izreci presude.
18. U ponovljenom postupku tuženo tijelo je dužno, otklanjajući ukazane nedostatke, ponovno ispitati prigovore tužiteljice iz žalbe te iste ocijeniti i dati jasne i obrazložene razloge, pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu sa odredbom članka 119. stavka 4. ZUS-a.
U Splitu, 23. prosinca 2025.
S U T K I N J A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a).
DNA:
1. Tužiteljici ŠĐ, iz [adresa],
2. Tuženiku Splitsko-dalmatinskoj županiji, Upravnom odjelu za financije, Split, Domovinskog rata 2/V,
3. U spis,
4. Vratiti spis tuženom tijelu
5. Kalendar 30 dana
