REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-1108/2025-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužiteljice SJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet iz Zagreba, Ulica Ivana Lučića 3, OIB: 90633715804, zastupan po punomoćniku Vladimiru Modriću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 23. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice SJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"Utvrđuje se da tužiteljica SJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od dana 2. ožujka 2024. ima pravo da tuženik Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, Ulica Ivana Lučića 3, OIB: 90633715804, sukladno čl. 36. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/2023), dosadašnji naziv njezinog radnog mjesta prevede u radno mjesto Viši referent s koeficijentom 1,70.

Utvrđuje se da tužiteljica SJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od dana 2. ožujka 2024. nadalje kod tuženika Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, Ulica Ivana Lučića 3, OIB: 90633715804, obavlja poslove radnog mjesta Viši referent s koeficijentom 1,70.

Nalaže se tuženiku Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, Ulica Ivana Lučića 3, OIB: 90633715804, da tužiteljici SJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ponudi izmjenu ugovora o radu kojim će se radno mjesto tužiteljice prevesti u radno mjesto Viši referent s koeficijentom od 1,70, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, Ulica Ivana Lučića 3, OIB: 90633715804, da tužiteljici SJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamata koje teku od dana donošenja presude pa sve do isplate prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II./ Nalaže se tužiteljici SJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, Ulica Ivana Lučića 3, OIB: 90633715804, nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.553,09 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je predmet tužbe i ovoga parničnog postupka zahtjev tužiteljice da se ispravi pogrešno i protupravno prevođenje naziva njezinog radnog mjesta obzirom da je tuženik donio Odluku o odbijanju zahtjeva za ispravak, KLASA: 112-02/24-01/640, URBROJ: 251-57-850-24- 3 od 15. travnja 2024. (dalje: Odluka o odbijanju zahtjeva za ispravak), kojega je tužiteljica zaprimila 18. travnja 2024., a na što je tužiteljica dana 3. svibnja 2024. podnijela Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa. Nastavno na to, tuženik je 15. svibnja 2024. donio Odluku o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava, KLASA: 112-02/24- 01/640, URBROJ: 251-57-850-24-5 (dalje: Odluka na ZZP). Tuženik je u svojim odlukama odbio prevesti dosadašnji naziv radnog mjesta tužiteljice Likvidator u Službi za računovodstvene i financijske poslove, u radno mjesto Viši referent, koeficijent 1,70, sukladno Zakonu o plaćama u državnoj službi i javnim službama1 i Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama. Tužiteljica je Zahtjev za zaštitu prava podnijela 3. svibnja 2024. a tuženik je isti zaprimio 6. svibnja 2024. Slijedom navedenog, tužiteljica u zakonskom roku iz čl. 133. Zakona o radu3 podnosi ovu tužbu. Tužiteljica je temeljem sklopljenog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. veljače 1998., Broj: 01-89-1-98 zaposlena na radnom mjestu Likvidator u Službi za računovodstvene i financijske poslove tuženika. Sukladno Pravilniku o unutarnjem ustroju tuženika iz 2009., radno mjesto Likvidator obuhvaćao je dva moguća radna mjesta temeljem starih Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama: - Radno mjesto službenika II. vrste – Viši stručni referent, koeficijent 1,00 i - Radno mjesto službenika III. vrste – Stručni referent, koeficijent 0,88. Dakle, Likvidator je interni naziv radnog mjesta na kojemu se kod tuženika mogao zaposliti i raditi ili Stručni referent ili Viši stručni referent. Nadalje, uvjet za rad na radnom mjestu Likvidator u smislu stručne spreme bio je viša stručna sprema (VŠS) ili srednja stručna sprema (SSS). Opis poslova tužiteljičinog radnog mjesta je sljedeći: - vođenje evidencije knjige putnih naloga, - zaprimanje i obračun putnih naloga za tuzemstvo, inozemstvo, prikupljanje dokumentacije, usmene i pismene konzultacije sa strankama, provjera ispravnosti dokumentacije, financijski izračuni- obračuni putnih naloga za zaposlenike, studente, vanjske suradnike, gost profesore na odsjecima, projektima, poslijediplomskom-doktorskom studiju, provjere točnosti podataka za vanjske suradnike i gost profesore o isplatama honorara, OIB [osobni identifikacijski broj]a, isplatnih računa, - obračun putnih naloga ERASMUS+ mobilnost na osnovu ugovora sa Sveučilištem u Zagrebu, Agencije za mobilnost, - obračun putnih naloga na osnovu ugovora sa Sveučilištem u Mostaru, evidencija, izrada tablica i izvješća, kopiranje, skeniranje sveukupne dokumentacije te slanje na Sveučilište, - kontrola ispravnosti ovjerene dokumentacije i obrada, - vođenje knjige deviznih ulaznih predračuna, provjera ispravnosti, likvidatura, plaćanje, - vođenje knjige deviznih ulaznih računa, obrada, plaćanje, likvidatura, obračun PD-a, - vođenje knjige gotovinskih ulaznih računa – evidencija, likvidatura, obračun PDV-a, plaćanje, - refundacija materijalnih troškova – gotovinski računi, provjera ispravnosti, spajanje s narudžbenicama, evidencija obračuna, isplata, zatvaranje dokumentacije, - obračuni akontacija i zatvaranja – putni nalozi, materijalni troškovi, - povrati školarina, upisnina, promocija-isplate, - kunska i devizna plaćanja vezana uz obračune akontacija, putnih naloga i mat. Sredstava, - obračun materijalnih troškova i putnih naloga terenskih nastava studenata, - obračun troškova vezanih uz studentske ugovore – projekte, - obrada izvoda, - evidencija knjige deviznih doznaka, šifriranje, - porezna evidencija deviznih ulaznih računa, gotovinskih refundacija, - sastavljanje JOPPD obrasca (ručni unos zbog neprilagođenog programa) za neoporeziva primanja – dnevnice, kilometražu, - rad sa strankama, konzultacije usmene i pismene. Nadalje, temeljem Odluke Poslodavca od 12. srpnja 2011., KLASA: 401-01/11-01/24, URBROJ: 3804- 850-10-4 tužiteljici je odobrena isplata razlike plaće utvrđene prema koeficijentima složenosti poslova priznatih od strane nadležnog ministarstva, na način da se isplaćuje razlika od koeficijenta 0,85 na koeficijent 1,00. Ta razlika koeficijenta isplaćivana je tužiteljici sve do stupanja na snagu nove Uredbe. Dakle, donošenjem predmetne Odluke i isplaćivanjem razlike koeficijenta do 1,00 tužiteljica je bila stvarno i faktički zaposlena na radnom mjestu Likvidator / Viši stručni referent, sve sukladno internom Pravilniku o unutarnjem ustroju i starim Uredbama. Kao iznimka od automatskog prevođenja sukladno tablici Uredbe i čl. 26. st. 1. Uredbe, u čl. 26. st. 2. Uredbe propisano je: Prevođenje pojedinih radnih mjesta iz stavka 1. ovoga članka provodi se prema načelu opisa poslova radnog mjesta koje zaposlenik obavlja, neovisno o nazivu radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu. Nadalje, isto je utvrđeno i u Uputi Ministarstva znanosti i obrazovanja od 6. ožujka 2024., KLASA: 120-01/24-01/00004, URBROJ: 533-04-24-0002: Odredbom članka 26. stavka 2. Uredbe propisano je da se prevođenje pojedinih radnih mjesta provodi prema načelu opisa poslova radnog mjesta koje zaposlenik obavlja, neovisno o nazivu radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu. U skladu s navedenim, dio radnih mjesta ustanove će trebati i samostalno prevesti, ali i obavezno napraviti dodatnu kontrolu te prema potrebi izmijeniti automatizmom prevedena radna mjesta. Čl. 26. st. 1. Uredbe propisano je da kod prevođenja uputu po potrebi može dati i ministarstvo nadležno za rad te je stoga Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, vezano za odgovarajuću razinu obrazovanja, ukoliko je neki drugi propis omogućavao da na radnom mjestu radi osoba nižeg stupnja stručne spreme, prema načelu zadržavanja povoljnijeg prava ali i prevođenja u skladu s načelom stvarnih poslova koji se obavljaju, zatečeni radnik se prevodi kao da ispunjava uvjet. Međutim, na navedeno radno mjesto ne može se naknadno zaposliti osoba koja ne ispunjava propisane uvjete. Osim navedenog, čl. 12. Pravilnika o unutarnjem ustroju tuženika propisano je kako se službenicima i namještenicima koji imaju 20 ili više godina radnog staža može priznati jedan stupanj viša stručna sprema, ako je propisana za radno mjesto na kojemu se nalaze. Obzirom da tužiteljica ima 36 godina radnog staža, to se odnosi na njezin slučaj obzirom da je njoj bila priznata jedan stupanj viša stručna sprema (viša stručna sprema/VŠS) jer je to bilo propisano za radno mjesto Likvidator/Viši stručni referent na kojem radnom mjestu tužiteljica radi. Pravilnikom o unutarnjem ustroju tuženika predviđeno je da na radnom mjestu Likvidator može raditi osoba s višom ili srednjom stručnom spremom. Dakle, taj interni akt tuženika je drugi propis u smislu Upute Ministarstva rada koji je omogućavao da na tom radnom mjestu radi i osoba nižeg stupnja stručne spreme odnosno da na tom radnom mjestu radi tužiteljica iako ima srednju stručnu spremu (SSS). Osim toga, tuženik je od 2011. godine isplatom razlike koeficijenta iz vlastitih prihoda do koeficijenta od 1,00 faktički priznavao tužiteljici da radi na radnom mjestu Viši stručni referent. Slijedom navedenog, razvidno je kako je tužiteljica do donošenja nove Uredbe stvarno i faktički radila na radnom mjestu Viši stručni referent, a koje radno mjesto se sukladno Tablici 1 nove Uredbe prevodi u radno mjesto Viši referent, koeficijent 1,70. Stoga predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev kao u izreci presude, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da stavlja prigovor prekluzije tužbe. Člankom 36. Zakona o plaćama u državnoj ili javnoj službi predviđeno je da službenik i namještenik u javnoj službi koji smatra da mu je pogrešno utvrđeno prevođenje naziva radnog mjesta i novi koeficijent za obračun plaće ima pravo zatražiti ispravak. Ako čelnik javne vlasti odbije zahtjev za ispravak, službenik odnosno namještenik može sukladno čl. 133. ZOR-a u roku od 15 dana od dostave odluke podnijeti tužbu sudu. U ovom slučaju tužba nije podnesena u roku od 15 dana od dostave odluke o ispravku te je nastupila prekluzija prava na podnošenje tužbe. Nadalje, u cijelosti osporava tužbu i tužbene zahtjeve. Tuženik smatra da ne postoji osnova za postavljanje tužbenog zahtjeva za utvrđenje pod točkom 1. i 2. tužbe te da iste valja odbaciti. Predmetni tužbeni zahtjevi su prvenstveno nejasni i nedopušteni jer tužiteljica traži da sud utvrdi kako ona ima pravo da tuženik dosadašnji naziv njezinog radnog mjesta prevede u radno mjesto Viši referent s koeficijentom 1,70, dok pod toč. 2. traži da se utvrdi da ona obavlja poslove radnog mjesta Viši referent s koeficijentom 1,70, što je i međusobno kontradiktorno. Tužbom za utvrđenje se ne konstituiraju novi, niti se preinačuju postojeći odnosi, a ne traži se ni određena činidba već joj je svrha da se donese presuda kojom će se zaštiti prava ili pravni interesi tužitelja. Tužiteljica na ovaj način ne bi osigurala i zaštitila svoja prava. Nadalje, tužiteljica nema ni pravni interes za postavljanje takvih tužbenih zahtjeva jer njima neće postići zaštitu svojih prava, a postavljanje takvih tužbenih zahtjeva nije ni dozvoljeno budući da je tužiteljica pod toč. 3. postavila kondemnatornu tužbu te traži da sud naloži tuženiku da joj ponudi izmjenu ugovora o radu kojim će se radno mjesto tužiteljice prevesti u radno mjesto Viši referent s koeficijentom od 1,70, u roku od 15 dana. Tužbeni zahtjev pod toč. 3. također je nedopušten jer sud nije ovlašten naložiti tuženiku da tužiteljici ponudi izmjenu ugovora o radu kojom će joj izmijeniti radno mjesto i koeficijent, s obzirom da je ugovor o radu konsensualan ugovor te da je tuženik prilikom sklapanja ugovora o radu vezan nizom pravnih propisa, uključujući i prethodnu suglasnost nadležnog ministarstva vezano za financiranje tog radnog mjesta iz državnog proračuna. Ako bi postojala situacija da radnik nesporno obavlja jedan posao za koji nema pisani ugovor o radu, a ministarstvo to odbija prihvatiti jer za taj posao nije dalo suglasnost zbog čega ne želi financirati koeficijent u toj visini, ne postoji mogućnost da se sklopi takav ugovor o radu. Iz Upute Ministarstva znanosti i obrazovanja od 06.03.2024. godine, koju je u spis dostavila tužiteljica, proizlazi: - Uredba je stupila na snagu 01.03.2024. godine, - čelnik javne službe dužan je u roku od 15 dana od dana stupanja na snagu Uredbe službenicima i namještenicima ponuditi izmjenu ugovora o radu, - čl. 37. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama predviđeno je da je upravljačko tijelo javne službe obvezno donijeti opći akt o sistematizaciji radnih mjesta u skladu s Uredbom u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu Uredbe (dakle, do 01.09.2024. godine). - kako bi se zaposlenicima isplatila plaća prema Uredbi, potrebno je izmijeniti ugovore o radu na temelju tablica za prevođenje koje su dio Uredbe, - u razdoblju od dana stupanja na snagu Uredbe do rasporeda službenika i namještenika u skladu s općim aktom kojim se utvrđuje sistematizacija radnih mjesta u javnoj službi primjenjivat će se odredbe Uredbe o načinu provođenja dotadašnjih naziva radnih mjesta u nove nazive radnih mjesta, a stupanjem na snagu Uredbe smatrat će se da su dotadašnji nazivi radnih mjesta u općem aktu kojim se utvrđuje sistematizacija radnih mjesta u javnoj službi izmijenjeni u nove nazive radnih mjesta u skladu s prevođenjem utvrđenim u toj Uredbi. - promjene nije potrebno dostavljati Ministarstvu jer će se radna mjesta s pripadajućim koeficijentima u Registru zaposlenih u državnoj službi i javnim službama prevoditi automatizmom u skladu s tablicama za prevođenje,

- u skladu s Odlukom o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama (NN broj 35/22), uputom Ministarstva znanosti i obrazovanja Suglasnost za odobrenje dodatnih proračunskih sredstava za rashode za plaću zaposlenih na teret proračunskih sredstava (klasa: 602-04/23-04/00001, urboj: 533- 04-23-0002) od 03.05.2023. godine i obrazloženja iste od 16.05.2023. godine, za svaku promjenu u radnom odnosu zaposlenika zaposlenog na teret proračunskih sredstava, a koje zahtijeva osiguranje dodatnih proračunskih sredstava za rashode za plaću i dalje potrebno zatražiti prethodnu suglasnost tog Ministarstva. Iznimno, u svrhu prevođenja radnih mjesta prema novim odredbama, suglasnost Ministarstva nije potrebna jer će se ista u Registru zaposlenika provoditi automatizmom prema odredbama Uredbe i tablicama prevođenja koje su dio Uredbe. Svi postavljeni tužbeni zahtjevi su i neosnovani, što proizlazi iz sljedećeg. Netočno je da je tuženik pogrešno i protupravno preveo naziv radnog mjesta tužiteljice te da je postupio protivno Zakonu o plaćama u državnoj službi i javnim službama (u daljnjem tekstu: ZPDSJS) i Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (u daljnjem tekstu: Uredba). A) Netočno je da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu Likvidator u Službi za računovodstvene i financijske poslove tuženika kao Viši stručni referent. Tužiteljica je 02.02.1998. godine zaključila ugovor o radu za obavljanje poslova likvidatora u financijsko-računovodstvenoj službi, a zbog potrebe usklađivanja sa odredbama Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/2001) i Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova u javnim službama (NN 38/2001, dalje u tekstu skraćeno: Stara uredba) zaposlenica je 2001. godine raspoređena za radno mjesto računovodstvenog referenta, što je radno mjesto III. vrste. Tužiteljica je do donošenja nove Uredbe u COP sustavu (preko kojeg se isplaćuje plaća na teret sredstava državnog proračuna) bila raspoređena na radno mjesto računovodstveni referent, s koeficijentom 0,865. Dakle, ministarstvo koje daje suglasnost za financiranje pojedinog radnog mjesta iz državnog proračuna, prihvatilo je financiranje radnog mjesta računovodstveni referent te je tužiteljici bila isplaćivana plaća predviđena za to radno mjesto. Tužiteljica nikada ranije nije osporavala da bi radila na tom radnom mjestu već je prihvaćala isplatu plaće predviđene za to radno mjesto, nije osporavala rješenja o plaći za to radno mjesto. Netočno je da je isplata razlike koeficijenta iz vlastitih prihoda do koeficijenta od 0,97 dokaz da je tužiteljica radila na radnom mjestu Likvidator/Viši stručni referent. Za zasnivanje radnog odnosa za sve poslove u javnim službama raspisuje se javni natječaj radi ispunjavanja ustavne odredbe o jednakoj dostupnosti javnih službi svim građanima Republike Hrvatske te se ugovor o radu ne može mijenjati jednostranom odlukom tuženika. B) S obzirom da tužiteljica neosnovano tvrdi da je radila na radnom mjestu Likvidatora/Višeg stručnog referenta, neosnovani su i navodi tužiteljice da je njeno radno mjesto trebalo biti prevedeno u radno mjesto Viši stručni referent s koeficijentom 1,70. Odredbom čl. 26. st. 1. Uredbe propisano je: ''Prevođenje radnih mjesta propisanih do sada važećim propisima, za koje uputu, po potrebi, daje ministar nadležan za rad, prevest će se prema tablicama za prevođenje iz čl. 25. ove Uredbe.'' U tablicama za prevođenje, koje su sastavni dio Uredbe (u tablici 1) navedeno je da se radno mjesto ''Računovodstveni referent'' i pripadajući koeficijent 0,865 prevodi u radno mjesto ''Referent'' s koeficijentom 1,43. Na temelju navedene odredbe tuženik je tužiteljici ponudio Ugovor o radu za radno mjesto Referent s koeficijentom 1,43. Tuženik je sukladno odredbi čl. 26. st. 3. Uredbe, koja kaže da uputu vezano za primjenu Uredbe daje ministar nadležan za rad, zatražio uputu od ministra nadležnog za rad. Uputu Ministarstva rada tuženik je zaprimio dana 27.03.2024. godine, a u njoj je navedeno: - da se zaposlenike na fakultetu prevodi prvenstveno prema tablicama prevođenja koje su prilog Uredbe,

- da je za novi naziv radnog mjesta odlučan naziv i koeficijent putem kojeg se isplaćuje plaća putem COP sustava i da se to primjenjuje na sva radna mjesta. Nadalje, navodi tužiteljice u potpunoj su suprotnosti sa Uputama Ministarstva znanosti i obrazovanja od 05.03.2024. godine, iz kojih proizlazi da se prevođenje prvenstveno provodi na temelju tablica za prevođenje radnih mjesta koje su dio Uredbe, a da je za svaku promjenu u radnom odnosu zaposlenika zaposlenog na teret proračunskih sredstava, a koje zahtijeva osiguranje dodatnih proračunskih sredstava za rashode za plaću i dalje potrebno zatražiti prethodnu suglasnost tog Ministarstva. Također, iz dodatnih uputa Ministarstva znanosti i obrazovanja od 27.03.2024. godine proizlazi sljedeće: ''Vezano za moguće korekcije podsjećamo da je člankom 26. stavkom 2. Uredbe propisano da se prevođenje pojedinih radnih mjesta provodi prema načelu opisa poslova radnog mjesta koje zaposlenik, neovisno o nazivu radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu. Važno je međutim napomenuti da je u stavku 1. istog članka navedeno da se prevođenje radi prema tablicama prevođenja. To znači da se članak 26. stavak 2. Uredbe odnosi na prevođenje onih radnih mjesta za koje je u tablici prevođenja predviđeno prevođenje na više od jednog novog radnog mjesta.ʺ Iz istih uputa Ministarstva proizlazi i sljedeće: ''Uredbom se prevode postojeća radna mjesta na nova radna mjesta i koeficijente složenosti poslova prema tablicama prevođenja. Uredbom se ne usklađuje radno mjesto prema stečenom radnom iskustvu ili stečenoj razini obrazovanja. Za zapošljavanje na drugo radno mjesto od prevedenog radnog mjesta a na teret sredstava državnog proračuna potrebno je od ovog ministarstva zatražiti prethodnu suglasnost za zapošljavanje (ne prevođenje) uz uvjet da je to radno mjesto sistematizirano i da postoje raspoloživa (oslobođena) financijska sredstva.'' S obzirom da u slučaju tužiteljice nisu ispunjeni navedeni uvjeti, a posebno s obzirom na činjenicu da bi za promjenu radnog mjesta tužiteljice bilo potrebno zatražiti prethodnu suglasnost ministarstva, jasno je da nije moguće s tužiteljicom sklopiti ugovor o radu za to radno mjesto. Iz navedene upute također proizlazi da će Ministarstvo znanosti i visokog obrazovanja vršiti kontrole prevođenja radnih mjesta. Stoga smatramo da sud nije ni ovlašten utvrđivati ispravnost prevođenja radnih mjesta. Dakle, tuženik je u cijelosti postupio prema Uredbi, uputi koju je dobio od Ministarstva znanosti i obrazovanja od 05.03.2024. godine, uputi ministra nadležnog za rad, koju je primio dana 27.03.2024. godine i Uputi Ministarstva znanosti i obrazovanja od 27.03.2024. godine. C) Tužiteljica se neosnovano poziva na odredbu čl. 26. st. 2. Uredbe, kojom je propisano da je se prevođenje pojedinih radnih mjesta provodi prema načelu opisa poslova radnog mjesta koje zaposlenik obavlja, neovisno o nazivu radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu, Uputu Ministarstva znanosti i obrazovanja od 05.03.2024. godine te Uputu Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike koja je objavljena na internetskim stranicama ministarstva (u daljnjem tekstu: Uputa Ministarstva rada). Tužiteljica navodi kako je Uputom Ministarstva rada određeno da ukoliko je neki drugi propis omogućavao da na radnom mjestu radi osoba nižeg stupnja stručne spreme, prema načelu zadržavanja povoljnijeg prava ali i prevođenja u skladu s načelom stvarnih poslova koji se obavljaju, zatečeni radnik se prevodi kao da ispunjava uvjet, ali se na navedeno radno mjesto ne može se naknadno zaposliti osoba koja ne ispunjava propisane uvjete. Navedena uputa Ministarstva rada odnosi se na osobe koje su po ranijim promjenama pravnih propisa koji se primjenjuju na zaposlenike u javnim službama zadržale svoje povoljnije radno mjesto. To se odnosilo isključivo na zaposlenike koji su kroz COP sustav ranije raspoređeni na radna mjesta više stručne spreme iako nisu imali odgovarajuću stručnu spremu. To kod tužiteljice nije slučaj jer je tužiteljica u COP sustavu i Registru zaposlenih u javnom sektoru raspoređena na radno mjesto III. vrste. Navedeno je i u suprotnosti sa Uputom Ministarstva znanosti i obrazovanja od 27.03.2024. godine, kako je ranije objašnjeno. radnom mjestu Likvidator može raditi osoba s višom ili srednjom stručnom spremom. Smatra da je taj interni akt tuženika drugi propis u smislu Upute Ministarstva rada koji je omogućavao da na tom radnom mjestu radi i osoba nižeg stupnja stručne spreme odnosno da na tom radnom mjestu radi tužiteljica iako ima srednju stručnu spremu (SSS). Također navodi da je čl. 12. Pravilnika o unutarnjem ustroju tuženika propisano kako se službenicima i namještenicima koji imaju 20 ili više godina radnog staža može priznati jedan stupanj viša stručna sprema, ako je propisana za radno mjesto na kojemu se nalaze. Obzirom da tužiteljica ima 36 godina radnog staža, to se odnosi na njezin slučaj obzirom da je njoj bila priznata jedan stupanj viša stručna sprema (viša stručna sprema/VŠS) jer je to bilo propisano za radno mjesto Likvidator/Viši stručni referent na kojem radnom mjestu tužiteljica radi. Neosnovanost tih navoda proizlazi iz sljedećeg. Prije svega, tužiteljica uopće nije radila na radnom mjestu Viši stručni referent pa se navedene odredbe uopće ne mogu primijeniti. Odredbom čl. 3. Uredbe radna mjesta predviđena su ovisno o razini obrazovanja odnosno kvalifikacije na određenom radnom mjestu. Odredbom čl. 23. Zakona o radu utvrđeno je da se ugovor o radu može sklopiti samo s osobom koja udovoljava uvjetima koji su zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu određeni kao posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa. Radna mjesta III. vrste su radna mjesta za koje je opći uvjet srednja stručna sprema (SSS). Za računovodstvenog referenta predviđena je SSS i koeficijent 0,865. Radno mjesto viši stručni referent s koeficijentom 1,70 je čl. 11. st. 3. Uredbe predviđeno kao radno mjesto II. vrste za koje je kao uvjet završen sveučilišni prijediplomski studij ili stručni prijediplomski studij (razina HKO-a 6.sv ili 6.st), a tužiteljica taj uvjet ne zadovoljava. Dakle, tužiteljica ne udovoljava razini obrazovanja koja je uvjet za raspored na radno mjesto Viši stručni referent i koeficijent 1,70.

Iz Upute ministra nadležnog za rad, koju je tuženik primio dana 27.03.2024. godine proizlazi: - da prevođenje nema za intenciju niti priznavanje stupnja obrazovanja zaposlenika koji imaju viši stupanj obrazovanja od onog koji zahtijeva radno mjesto na kojem se nalaze i za koje se isplaćuje plaća kroz COP, - ako se radi o internom rasporedu koji nije pratila promjena u COP sustavu, zaposlenik ne može dobiti naziv i koeficijent više stručne spreme. Odredbe čl. 12. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu spada u prijelazne i završne odredbe tog pravilnika iz 2009. godine, koje su se primjenjivale u periodu neposredno nakon stupanja na snagu tog Pravilnika, s obzirom da je to uobičajena svrha prijelaznih i završni odredaba svakog zakona upravo to kako razriješiti postojeće stanje. Tužiteljica ni u trenutku stupanja na snagu tog Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu nije bila zatečena na radnom mjestu II. vrste za koje ne ispunjava uvjet stručne spreme nego je i tada bila zaposlena na radnom mjestu III. vrste pa se taj uvjet ni tada nije mogao primijeniti. Odredbom čl. 12. predviđeno je da se službenicima i namještenicima koji imaju 20 ili više godina radnog staža može (a ne mora!) priznati jedan stupanj viša stručna sprema, ako je propisana za radno mjesto na kojem se nalaze. U trenutku stupanja na snagu Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu iz 2009. tužiteljica je radila na radnom mjestu za koji je propisana srednja stručna sprema, a ne na radnom mjestu za koji je propisana viša stručna sprema, slijedom čega se te odredbe ne mogu primijeniti u konkretnom slučaju. Stoga predlaže da sud odbaci tužbu kao nepravovremene i nedopuštene, podredno da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovane te da naloži tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Zahtjev tužiteljice za zaštitu prava iz radnog odnosa od 03.05.2024. (list 9-12 spisa), Odluku tuženika od 15.05.2024. o odbijanju tužiteljičina zahtjeva s povratnicom (list 13-17 spisa), Zahtjev tužiteljice od 10.04.2024. (list 18-20 spisa), Odluku o odbijanju zahtjeva za ispravak od 15.04.2024. (list 21-23 spisa), Ugovor o radu od 02.02.1998. (list 24-25 spisa), Ugovor o radu od 05.03.2024. (list 26-28 spisa), Pravilnik o unutarnjem ustroju Filozofskog fakulteta (list 29-31 spisa), obračun plaće tužiteljice (list 32-33 spisa), Odluku o isplati razlike plaće od 12.7.2011. (list 34 spisa), Uputu o primjeni Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama od 06.03.2024. (list 35-39 spisa), Pravilnik u unutarnjem ustrojstvu Filozofskog fakulteta (list 40-109 spisa), Uputu o primjeni Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama od 06.03.2024. (list 110-114 spisa), popis radnih mjesta (list 115-116 spisa), ispis iz Registra zaposlenih u javnom sektoru (list 126-127 spisa), Odluku o plaći od 30.04.2021. (list 128 spisa), Rješenje o plaći od 12.05.2023. (list 129 spisa), Rješenje o plaći od 08.05.2020. (list 130-131 spisa), Uputu Visokim učilištima od 05.03.2024. (list 132-136 spisa), Upit za prevođenje radnih mjesta od 19.03.2024. i 27.03.2024. (list 137-140 spisa), u e-mail korespondenciju (list 141-144 spisa), sudsku praksu (list 152-164 i 209-216 spisa), potvrdu Hrvatske pošte d.d. i omot (list 223-224 spisa), te je saslušana tužiteljica (list 172-173 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

5. U ovom predmetu je Županijski sud u Velikoj Gorici rješenjem od 29.5.2025. ukinuo presudu ovog suda te je predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

6. U ponovnom postupku, na ročištu 16.12.2025 punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih neprovedenih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za prevođenjem njezinog radnog mjesta sukladno čl. 36. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama („Narodne novine“ broj 155/23) i Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ br. 22/24, dalje: Uredba), budući tužiteljica tvrdi da je poslodavac pogrešno preveo njeno radno mjesto i koeficijent plaće.

8. Iz dokumentacije u spisu sud je utvrdio:

- da je tužiteljica zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. veljače 1998. na radnom mjestu Likvidator u Službi za računovodstvene i financijske poslove tuženika,

- da je temeljem Odluke o plaći od 30.4.2001. tužiteljici zaposlenoj na radnom mjestu računovodstvenog referenta utvrđen koeficijent složenosti poslova 0,85, zatim Rješenjem od 8.1.2020. je tužiteljici zaposlenoj na radnom mjestu računovodstvenog referenta utvrđen koeficijent složenosti poslova 0,824, te je Rješenjem od 12.5.2023. tužiteljici zaposlenoj na radnom mjestu računovodstvenog referenta utvrđen koeficijent složenosti poslova 0,865, te navedena rješenja tužiteljica nije pobijala,

- da je slijedom navedenog tužiteljica bila zaposlena na radnom mejstu računovodstveni referent s koeficijentom plaće 0,865,

- da je 1. ožujka 2024. na snagu stupila nova Uredba o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama, te je tuženik radi prevođenja tužiteljičinog koeficijenta i naziva radnog mjesta tužiteljici ponudio sklapanje novog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom od 5. ožujka 2024. kojim je tužiteljičino radno mjesto temeljem navedene Uredbe preveo u radno mjesto Referent u Službi za računovodstvene i financijske poslove sa koeficijentom 1,43,

- da je tužiteljica, ponuđeni ugovora o radu odbila potpisati, te je tuženiku podnijela zahtjev za ispravak naziva radnog mjesta i koeficijenta od 10. travnja 2024. sukladno čl. 36. st. 6. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama, a kojeg je tuženik zaprimio 12. travnja 2024., te je tuženik Odlukom o odbijanju zahtjeva za ispravak od 15. travnja 2024. odbio zahtjev tužiteljice jer je tužiteljičino radno mjesto računovodstveni referent s pripadajućim koeficijentom 0,865 pravilno prevedeno u radno mjesto referent s koeficijentom 1,43. Protiv navedene Odluke od 15. travnja 2024. koja je tužiteljici uručena na ruke 18. travnja 2024., tužiteljica je podnijela zahtjev za zaštitu prava od 3. svibnja 2024. sukladno čl. 36. st. 6. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama, a koji je tuženik primio 6. svibnja 2024., te je tuženik Odlukom od 15. svibnja 2024. isti odbio, a navedena Odluka od 15. svibnja 2024. dostavljena je tužiteljici 21. svibnja 2024. što je vidljivo iz potvrde Hrvatske pošte na listu 223 spisa. Kako tužiteljica nije bila zadovoljna odlukama poslodavc,a to je podnijela predmetnu tužbu dana 3. lipnja 2024.,

- da prema čl. 36. st. 6. Uredbe, službenik i namještenik u javnoj službi koji smatra da mu je pogrešno utvrđeno prevođenje naziva radnog mjesta i novi koeficijent za obračun plaće ima pravo zatražiti ispravak. Ako čelnik javne službe utvrdi da je zahtjev osnovan, obavijestit će službenika i namještenika pisanim putem o prihvaćanju njegova zahtjeva, a ako utvrdi da zahtjev nije osnovan, dužan je donijeti odluku o odbijanju zahtjeva, a službenik i namještenik može tražiti zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom sukladno općem propisu o radu,

- da tužiteljica predmetnom tužbom ne pobija odluke poslodavca ali traži sudsku zaštitu na način da deklaratornim tužbenim zahtjevom traži da sud utvrdi da tužiteljica ima pravo na prevođenje njenog radnog mjesta u radno mjesto Viši referent s koeficijentom 1,70, te da sud utvrdi da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta Viši referent od 2. ožujka 2024., kao i kondemnatornim tužbenim zahtjevom traži da tuženik tužiteljici ponudi izmijenjeni ugovor o radu za radno mjesto Viši referent,

- da je tužiteljica podnijela predmetu tužbu u roku sukladno čl. 36. st. 6. Uredbe u vezi sa čl. 133. st. 2. Zakona o radu (Narodne novine 93/2014) iz čega proizlazi da je tuženikov prigovor prekluzije neosnovan.

9. Sporno je da li je tužiteljičino radno mjesto računovodstveni referent s koeficijentom 0,865 pravilno prevedeno u radno mjesto referent s koeficijentom 1,43 (kako je to tuženik učinio) ili ga je trebalo prevesti u radno mjesto viši referent s koeficijentom 1,70 (kako to tužiteljica zahtijeva).

10. Iz Pravilnika o unutarnjem ustroju tuženika iz 2009. proizlazi da radno mjesto Likvidator obuhvaća dva moguća radna mjesta i to: radno mjesto službenika II. vrste – Viši stručni referent, koeficijent 1,00 i radno mjesto službenika III. vrste – Stručni referent, koeficijent 0,88. Uvjet za rad na radnom mjestu Likvidator u smislu stručne spreme bio je viša stručna sprema (VŠS) ili srednja stručna sprema (SSS).

11. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je zaposlena na radnom mjestu referenta temeljem Ugovora o radu od 1988. koji je zaključen za radno mjesto referent u organizacijskoj jedinici služba za računovodstvene i financijske poslove 5.03.2024. Novi ugovor zaključen je sukladno Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu Filozofskog fakulteta, a 2024. tužiteljici je ponuđen novi ugovor za radno mjesto referenta temeljem Zakona o plaćama u državnoj službi i Uredbi o nazivima radnih mjesta. Radi usklađivanja Zakona i novog Pravilnika o plaćama ponuđen joj je novi ugovor o radu 2024.godine koji ona nije potpisala već je podnijela poslodavcu Zahtjev za zaštitu prava 15. svibnja 2024. kojim je tražila da joj se u novom ugovoru prizna radno mjesto Višeg referenta sa koeficijentom 1,70. Njen zahtjev nije prihvaćen. Sve poslove koje je obavljala i koje obavlja navela je u samoj tužbi, preuzela je i nove poslova nakon što se ušlo u EU i do danas obavlja sve te poslove, te smatra da su to poslovi koji spadaju pod radno mjesto Višeg referenta. Misli da za radno mjesto Stručnog referenta ne treba viška stručna sprema te ne treba završiti prije diplomski ili stručni prije diplomski studij obzirom na radno iskustvo a što propisuje Pravilnik. Prilikom sklapanja inicijalnih ugovora o radu 1988 imala je koeficijent 0,825 koji se do danas nije mijenjao. Godine 2011. dobila je povećanje za razliku do koeficijenta 0,97. To je izjednačavanje dobila zato što su svi SSS imali koeficijent 0,97. Sada joj je koeficijent 1,43 prema novom Zakonu. Uz taj koeficijent poslodavac joj isplaćuje dodatak za razliku do koeficijenta 1,70. Na njenom odjelu zaposleno je 10 osoba računovodstvene službe te oko 5-6 ima SSS, a drugi VŠS i VSS. Postoje i referenti sa SSS sa zaključenim ugovorom za višeg referenta. Oni obavljaju iste i slične poslove kao i ona. Ona nema 6. stupanj stručne spreme odnosno VSS. Dodatak do koeficijenta 1,70 isplaćivan joj je iz sredstava fakulteta, kao i Dodatak od 2024.

12. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu u kojem ja suglasan sa materijalnim dokazima u spisu, a kako je naprijed navedeni, dok sud nije prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu da ona obavlja poslove višeg referenta kako je navela u tužbi, budući je isti paušalan i nedokazan te nema uporište u izvedenim dokazima, kao i u dijelu kojem iznosi svoja subjektivna mišljenja i nagađanja.

13. U konkretnom slučaju mjerodavne su slijedeće odredbe materijalnog prava:

- Dana 1. siječnja 2024. stupio je na snagu Zakon o plaćama u državnoj službi i javnim službama, kojim je u čl. 36. propisano da će se Uredbom iz čl. 14. st. 4. tog Zakona propisati prevođenje dotadašnjih naziva radnih mjesta u javnim službama u nove nazive radnih mjesta na način da se uz nazive radnih mjesta utvrđene dotadašnjim propisima navedu novi nazivi radnih mjesta s pripadajućim platnim razredom i koeficijentom za obračun plaće. Prema čl. 14 st. 4. Zakon o plaćama u državnoj službi i javnim službama, propisano je da nazive radnih mjesta, uvjete za raspored, klasifikaciju radnih mjesta i pripadajući platni razred te koeficijente za obračun plaće u javnim službama utvrđuje Vlada uredbom na prijedlog tijela državne uprave nadležnog za rad, uz prethodno mišljenje Vijeća za praćenje i unapređenje sustava plaća u državnoj službi i javnim službama.

- Prema čl. 26. st. 1. Uredbe, prevođenje radnih mjesta propisanih do sada važećim propisima, za koje uputu, po potrebi, daje ministar nadležan za rad, provest će se prema tablicama za prevođenje iz članka 25. ove Uredbe.

- Prema čl. 26. st. 2. Uredbe, propisano je da se prevođenje pojedinih radnih mjesta iz stavka 1. ovoga članka provodi prema načelu opisa poslova radnog mjesta koje zaposlenik obavlja, neovisno o nazivu radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu.

- Prema čl. 25. Uredbe, Tablice prevođenja radnih mjesta od broja 1 do 62 nalaze se u prilogu ove Uredbe i čine njezin sastavni dio.

- prema Tablicama prevođenja radnih mjesta koje su sastavni dio Uredbe navedeno je da se radno mjesto ''Računovodstveni referent'' i pripadajući koeficijent 0,865 prevodi u radno mjesto ''Referent'' s koeficijentom 1,43.

14. Prema čl. 26. st. 1. Uredbe, ministarstvo nadležno za rad je ovlašteno dati upute za prevođenje radnih mjesta. Sukladno tome:

- Iz Upute Ministarstva znanosti i obrazovanja od 6.3.2024. proizlazi da je potrebno izmijeniti ugovore o radu na temelju tablica za prevođenje koje su dio Uredbe. Također se navodi da je odredbom članka 26. stavka 2. Uredbe propisano da se prevođenje pojedinih radnih mjesta provodi prema načelu opisa poslova radnog mjesta koje zaposlenik obavlja, neovisno o nazivu radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu. U skladu s navedenim, dio radnih mjesta ustanove će trebati i samostalno prevesti, ali i obavezno napraviti dodatnu kontrolu te prema potrebi izmijeniti automatizmom prevedena radna mjesta. Nadalje se navodi da u skladu s Odlukom o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama (NN broj 35/22), uputom Ministarstva znanosti i obrazovanja Suglasnost za odobrenje dodatnih proračunskih sredstava za rashode za plaću zaposlenih na teret proračunskih sredstava (klasa: 602-04/23-04/00001, urboj: 533-04-23-0002) od 03.05.2023. godine i obrazloženja iste od 16.05.2023. godine, za svaku promjenu u radnom odnosu zaposlenika zaposlenog na teret proračunskih sredstava, a koje zahtijeva osiguranje dodatnih proračunskih sredstava za rashode za plaću i dalje je potrebno zatražiti prethodnu suglasnost tog Ministarstva. Iznimno, u svrhu prevođenja radnih mjesta prema novim odredbama, suglasnost Ministarstva nije potrebna jer će se ista u Registru zaposlenika provoditi automatizmom prema odredbama Uredbe i tablicama prevođenja koje su dio Uredbe.

- Iz Upute Ministarstva rada od 27.03.2024. proizlazi da se zaposlenike na fakultetu prevodi prvenstveno prema tablicama prevođenja koje su prilog Uredbe, da je za novi naziv radnog mjesta odlučan naziv i koeficijent putem kojeg se isplaćuje plaća putem COP sustava i da se to primjenjuje na sva radna mjesta, da prevođenje nema za intenciju priznavanje stupnja obrazovanja zaposlenika koji imaju viši stupanj obrazovanja od onog koji zahtijeva radno mjesto na kojem se nalaze i za koje se isplaćuje plaća kroz COP, te ako se radi o internom rasporedu koji nije pratila promjena u COP sustavu, zaposlenik ne može dobiti naziv i koeficijent više stručne spreme.

15. Tužiteljica navodi da joj je temeljem Odluke tuženika od 12. srpnja 2011. (list 34 spisa) odobrena isplata razlike plaće utvrđene prema koeficijentima složenosti poslova priznatih od strane nadležnog ministarstva, na način da se isplaćuje razlika od koeficijenta 0,85 na koeficijent 1,00., te je ta razlika koeficijenta isplaćivana tužiteljici sve do stupanja na snagu nove Uredbe. Stoga tužiteljica smatra da je donošenjem navedene Odluke i isplaćivanjem razlike koeficijenta do 1,00 tužiteljica bila stvarno i faktički zaposlena na radnom mjestu Likvidator / Viši stručni referent pa je njeno radno mjesta trebalo prevesti u radno mjesto Viši referent s koeficijentom 1,70.

16. Sud je izvršio uvid u Odluku tuženika od 12. srpnja 2011. (list 34 spisa) te je utvrdio da je tuženik tužiteljici odobrio isplatu razlike plaće utvrđene prema koeficijentima složenosti poslova priznatih od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja i koeficijenta složenosti poslova priznatih ovom odlukom, na način da se tužiteljici isplaćuje razlika od koeficijenta 0,85 na koeficijent 1,00, te je navedeno da ta odluka tereti zajednička sredstva Fakulteta. Dakle, ova razlika plaće se ne isplaćuje iz državnog proračuna, već iz sredstava tuženika.

17. Valja reći da tužiteljica s tuženikom nije sklopila pisani ugovor o radu za radno mjesto viši stručni referent s koeficijentom 1,00, ali tužiteljica tvrdi da je na temelju činjenice što je duže vrijeme stvarno obavljala druge poslove različite od poslova iz ugovora o radu, došlo do promjene ugovora o radu. Tuženik je tužiteljici iz vlastitih sredstava isplaćivao razliku između plaće obračunate primjenom koeficijenta 0,85 (koji tužiteljici pripada za radno mjesto za koje ima sklopljen ugovor o radu) i plaće obračunate primjenom koeficijenta 1,00.

18. Tužiteljica smatra da je na temelju činjenice što je od 2011. godine faktički radila na radnom mjestu viši stručni referent i na temelju činjenice što joj je Fakultet iz vlastitih sredstava isplaćivao razliku između plaće radnog mjesta za koje ima ugovor o radu i plaće radnog mjesta na kojem je faktično radio, stekla pravo na plaću obračunatu primjenom koeficijenta 1,00.

19. Navedena tvrdnja tužiteljice nije osnovana, jer razlika između plaće obračunate temeljem koeficijenta 1,00 i plaće obračunate temeljem koeficijenta 0,85 nije tužiteljici isplaćivana iz Državnog proračuna iz kojeg se isplaćuju plaće tuženikovim zaposlenicima, nego iz sredstava Fakulteta. Tužiteljici nije mogla biti isplaćena plaća temeljem koeficijenta 1,00 iz Državnog proračuna jer se plaća iz Državnog proračuna isplaćuje za ono radno mjesto za koje zaposlenik ima sklopljen ugovor o radu. Naime, tuženik predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/2001, 39/2009), a navedeni Zakon predstavlja prisilni propis pa tuženik nije mogao tužiteljici obračunavati plaću suprotno odredbama navedenog Zakona niti prema koeficijentu složenosti poslova koji je različit od koeficijenta složenosti poslova koji je propisan za tužiteljičino radno mjesto Uredbom o koeficijentima složenosti poslova (Narodne novine 38/2001).

20. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je utvrdio:

- da je tužiteljica 02.02.1998. zaključila ugovor o radu za obavljanje poslova likvidatora u financijsko-računovodstvenoj službi, a zbog potrebe usklađivanja sa odredbama Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/2001) i Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijenata složenosti poslova u javnim službama (NN 38/2001) tužiteljica je 2001. godine raspoređena na radno mjesto računovodstvenog referenta, što je radno mjesto III. vrste, a što je navedeno i u rješenjima o plaći koje tužiteljica nije pobijala.

- tužiteljica je do donošenja nove Uredbe u COP sustavu, preko kojeg se isplaćuje plaća na teret sredstava državnog proračuna, bila raspoređena na radno mjesto računovodstveni referent s koeficijentom 0,865.

- činjenica što je tuženik tužiteljici isplaćivao razliku koeficijenta iz vlastitih prihoda nije dokaz da je tužiteljica radila na radnom mjestu Likvidator/Viši stručni referent, a za zasnivanje radnog odnosa za sve poslove u javnim službama raspisuje se javni natječaj radi ispunjavanja ustavne odredbe o jednakoj dostupnosti javnih službi svim građanima RH te se ugovor o radu ne može mijenjati jednostranom odlukom tuženika,

- prema Uputama Ministarstva prevođenje se prvenstveno provodi na temelju tablica za prevođenje radnih mjesta koje su dio Uredbe, te je za novi naziv radnog mjesta odlučan naziv i koeficijent putem kojeg se isplaćuje plaća putem COP sustava, te prevođenje nema za intenciju priznavanje stupnja obrazovanja zaposlenika koji imaju viši stupanj obrazovanja od onog koji zahtijeva radno mjesto na kojem se nalaze i za koje se isplaćuje plaća kroz COP, a ako se radi o internom rasporedu koji nije pratila promjena u COP sustavu, zaposlenik ne može dobiti naziv i koeficijent više stručne spreme, te za svaku promjenu u radnom odnosu zaposlenika zaposlenog na teret proračunskih sredstava, a koje zahtijeva osiguranje dodatnih proračunskih sredstava za rashode za plaću, potrebno je zatražiti prethodnu suglasnost tog Ministarstva.

- da je za radno mjesto Računovodstveni referent koje je radno mjesto III. vrste, predviđena SSS i koeficijent 0,865 te je prema Tablici koja je sastavni dio Uredbe propisano da se isto prevodi u radno mjesto Referent s koeficijentom 1,43, a radno mjesto Viši stručni referent s koeficijentom 1,70 je čl. 11. st. 3. Uredbe predviđeno kao radno mjesto II. vrste za koje je kao uvjet završen sveučilišni prijediplomski studij ili stručni prijediplomski studij (razina HKO-a 6.sv ili 6.st), a tužiteljica taj uvjet ne zadovoljava. Dakle, tužiteljica ne udovoljava razini obrazovanja koja je uvjet za raspored na radno mjesto Viši stručni referent i koeficijent 1,70.

21. Obzirom na sve naprijed navedeno, prema ocjeni ovog suda, tuženik je pravilno izvršio prevođenje radnog mjesta računovodstveni referent s koeficijentom 0,865. jer je tužiteljica za navedeno radno mjesto imala sklopljen ugovor o radu te joj je prema tom koeficijentu isplaćivana plaća putem COP sustava, te tužiteljica niti nije imala odobrenje Ministarstva za dodatne rashode iz proračuna za isplatu plaće drugog radnog mjesta (viši stručni referent) pa je tuženik bio dužan izvršiti prevođenje upravo tog radnog mjesta i tog koeficijenta plaće. Okolnost što je tužiteljica eventualno faktično obavljala druge poslove, a ne one iz ugovora o radu, ne stvara na strani tuženika obvezu da izvrši prevođenje radnog mjesta za koje tužiteljica nije imala ugovor o radu. Upravo suprotno, tuženik nije smio izvršiti prevođenje drugog radnog mjesta, već isključivo onog radnog mjesta za koje je s tužiteljicom imao sklopljen pisani ugovor o radu. Dakle, tuženik je u cijelosti postupio prema Uredbi i naprijed navedenim Uputama te je pravilno izvršio prevođenje tužiteljičinog radnog mjesta i ponudio joj je ugovor o radu za radno mjesto referent s koeficijentom 1,43, pa je valjalo odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

22. Tome valja dodati da čak i u slučaju da je osnovan deklaratorni dio zahtjeva (a nije), to je zahtjev tužiteljice u dijelu da joj tuženik ponudi izmijenjeni ugovor o radu u svakom slučaju i tada neosnovan. Naime, radni odnos je ugovorni odnos, te niti jedna od stranaka nije u mogućnosti siliti drugu stranku na zaključenje ugovora o radu određenog sadržaja. Sukladno tome, tužiteljica ne može u sudskom postupku zahtijevati da joj tuženik ponudi izmijenjeni ugovor o radu. Zaključenje ugovora o radu, da bi proizvodilo pravne posljedice, uvjetovano je voljom i sporazumom samih ugovornih strana.

23. Kako je tužiteljica u cijelosti izgubio spor, to ista nema pravo na naknadu parničnog troška, već je isti dužna naknaditi tuženiku temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a te su tuženiku priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23). Tako je tuženiku priznat trošak jednokratne nagrade za prvostupanjski postupak po Tbr. 7/2 - 250 bodova, trošak jednokratne nagrade za ponovni prvostupanjski postupak po Tbr. 7/2 - 250 bodova, trošak žalbe po Tbr. 10/1 – 100 bodova, što obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 1.200,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 1.500,00 eura. Tome valja dodati i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 eura sukladno Tarifi sudskih pristojbi pa ukupni trošak tuženika iznosi 1.553,09 eura.

U Zagrebu, 23. prosinca 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjeraka u roku 15 dana.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika

3. Spis