P-2613/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg. J. F. Kennedy 11, Zagreb

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, u pravnoj stvari tužitelja ŽH vl. AUTOLAKIRERSKA I AUTOLIMARSKA RADIONICA SPEKTAR iz Zagreba, Podsusedska aleja 93, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Županu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović, Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Slavonska Avenija 1B, OIB: 10840749604, kojeg zastupa punomoćnik Igor Habulinec, odvjetnik u Zagrebu, Biskupa Josipa Galjufa 1., radi isplate 237,85 €, sukladno odredbi čl. 461.a. st. 3. i 4. ZPP-a, donio je 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju iznos od 237,85 €, sa zateznim kamatama tekućim od 2. kolovoza 2025., do 31. prosinca 2025. po stopi od 5,15 %, a od 1. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu stope zatezne kamate i to u dijelu kojim je tužitelj potraživao zatezne kamate na iznos glavnice od 237,85 € i na iznos parničnih troškova od 82,41 €, preko dosuđene stope koja se odnosi na ostale odnose pa do tražene stope koja se odnosi na trgovačke ugovore.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 82,41 €, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2025., do 31. prosinca 2025. po stopi od 5,15 %, a od 1. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 6,63 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2025., do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 4. lipnja 2024., nastala šteta na vozilu, ŠKODA OCTAVIA, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika ŽHČ. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 5. lipnja 2024., procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je isplatio dio štete te je tužitelj poslao dokaz o izvršenoj uplati, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 198/2024/PJ1-1, a koji račun u ukupnom iznosu od 957,07 € (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 719,22 €. Razliku od 237,85 € po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. S obzirom da su oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili 11. veljače 2025. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 237,85 € na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik, to tužitelj potražuje utuženi iznos od tuženika.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer da tužitelj u tužbi ne navodi reg. oznaku vozila niti broj police osiguranja te ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, smatrajući da je isplatom iznosa od 719,22 € šteta u cijelosti namirena te da stoga oštećenik nije imao što prenijeti na tužitelja. Smatra da je dužnost oštećenika da poduzme sve mjere kako bi smanjio štetu pa je stoga oštećenik trebao odabrati najpovoljniju radionicu za popravak vozila i to sukladno visini cijene sata iz izvida štete koju je tuženik procijenio na 33,50 € plus PDV. Zaključno osporava visinu tužbenog zahtjev i tijek zateznih kamata.

3. Sud je u tijeku postupka, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, proveo dokaz uvidom u račun (list 10 spisa), izvid štete (list 12 spisa), e-mail (list 14 i 18 i 20spisa), potvrda o uplati (list 16 spisa), cjenik (list 22 spisa), ugovor o ustupu potraživanja (list 24-26 spisa), notifikacija (list 28-30 spisa) potvrde o plaćanju (list 72 spisa).

4. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. i 461.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznos od 237,85 € koji iznos predstavlja naknadu štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata koju priznaje tuženik.

6. Među strankama je sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika osnova i visina štete te tijek zateznih kamata.

7. Vezano uz tuženikov prigovor kojim osporava aktivnu legitimaciju tužitelja i pasivnu legitimaciju tuženika, ovaj sud je navedene prigovore ocijenio paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje ovog postupka.

8. Prvenstveno se ukazuje da suprotno navodima tuženika iz odgovora na tužbu, tužitelj je u tužbi naveo registarsku oznaku vozila na kojem je nastala štete te je dostavio zapisnik o izvidu štete u kojem je također točno naveden broj police osiguranja slijedom čega je sud predmetne prigovore tuženika ocijenio neosnovanim.

9. Nadalje, tuženik nije osporavao da je isplatio tužitelju nesporni iznos štete po predmetnom štetnom događaju (719,22 € od ukupno traženih 957,07 €), te da je u svom dopisu od 8. kolovoza 2024. (list 20 spisa) izrijekom navedeno kako je tuženik utvrdio odštetu u iznosu od 719,22 € i da je iznos računa umanjen samo zbog previše zaračunate cijene rada limara i lakirera. Stoga navedeno postupanje tuženika upravo potvrđuje zaključak suda da su navedeni prigovori istaknuti u ovom postupku paušalni, budući da je jasno i izričito navedeno da je sporna samo cijena sata rada limara i lakirera pa stoga, ukoliko je tuženik doista smatrao da tužitelj nije aktivno legitimiran, ili da tuženik nije pasivno legitimiran, ili da ne postoji odgovornost tuženika, tada zasigurno ne bi isplaćivao štetu ni u isplaćenom dijelu i ne navodio da je jedini razlog neisplate po utuženom računu cjelokupnog iznosa, razlika u cijeni sata rada limara i lakirera.

10. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata sukladno računu br. 198/2024/PJ1-1 odnosno po cijeni od 39,82 € po radnom satu limara/lakirera već da je oštećeni bio dužan popravak obaviti kod nekog od servisa koji je povoljniji odnosno koji ima cijenu sata koju tuženik priznaje (33,50 € uvećano za PDV) ovaj sud je takav prigovor tuženika ocijenio neosnovanim.

11. Iz računa tužitelja broj 198/2024/PJ1-1 (list 10 spisa) proizlazi da je tužitelj obavio popravak vozila u vlasništvu Feuer Rodgers Andrea. Vrijednost izvršenih radova iznosi 957,07 € te je u računu navedeno da je utrošeno ukupno 9,60 radnih sati na popravku (3,60 + 6,00 sata), upravo ista količina sati rada koju je i tuženik naveo u izvidu štete (list 12 spisa). U utuženom računu je cijena sata rada obračunata u iznosu od 39,82 € plus PDV po radnom satu limara/lakirera.

12. Iz Cjenika tužitelja na listu 22 spisa, proizlazi da je tužitelj redovito u svom poslovanju naplaćivao radni sat po cijeni od 39,82 € za limarske/lakirerske radove.

13. Nadalje, tužitelj je i oštećenom fakturirao cijenu sata ada sukladno cjeniku, pod istim uvjetima i iznosu, kao i svojim ostalim klijentima.

14. Slijedom navedenog, imajući u vidu navedena utvrđenja ovaj sud je ocijenio da je oštećenik mogao slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, posebno imajući u vidu da je izabrana radionica u mjestu njegovog prebivališta te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/22 i 155/23 – dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu, kako to smatra tuženik. Zaključno, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

15. Dodatno se ukazuje da i iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20.02.2020., koji je dostavio tužitelj, a čiju valjanost tuženik nije osporio, također proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja.

16. Dodatno, vezano uz tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije ukazuje se da je tužitelj još uz tužbu dostavio Ugovor o ustupanju tražbine od 11. veljače 2025. kojim je oštećeni LHČ svoje potraživanje od tuženika u iznosu od 237,85 € ustupilo tužitelju te tuženik nije ni sporio da je obaviješten o ustupu. Slijedom navedenog, ovaj sud je odbio kao neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, jer je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a.

17. Budući da je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a te da prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja te kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za popravak vozila u iznosu od 39,82 €, to postoji i tražbina naknade štete u preostalom iznosu od 237,85 €. Tuženik, kao osiguratelj osobe koja je odgovorna za štetu, je dužan naknaditi tu štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a i čl. 84. st. 1. ZOO-a. (točka I. izreke)

18. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

19. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz zapisnika o očevidu je razvidno da je isti napravljen 5. lipnja 2024. što znači da je oštećenik podnio odštetni zahtjev svakako prije toga datuma pa kako tužitelj potražuje zatezne kamate od 2. kolovoza 2025. odnosno od kasnijeg datuma to su iste i dosuđene sukladno zahtjevu tužitelja. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer oštećenik i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora. (točka I. i II. izreke) 20. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanje oštećenika i zz tužitelja te provođenjem dokaza prometnim vještačenjem na okolnost cijene sata rada te dokazne prijedloge tuženika za saslušanjem oštećenika na okolnost popravka vozila, potpisivanja ugovora o ustupanju i davanja punomoći tužitelju u vidu povrede načela iz čl. 10. ZOO-a, budući je sud smatrao da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno pa bi izvođenje navedenih dokaza bilo nesvrsishodno i neekonomično.

21. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, to u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova postupka.

22. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25, nastavno: Tarifa) i to za sastav tužbe od 11. studenog 2025., u iznosu od 50,00 € (Tbr. 8. t. 1. Tarife) što sve skupa uvećano za PDV iznosi 62,50 €. Nadalje, tužitelju pripada i sudska pristojba na tužbu u iznosu od 6,64 € i sudska pristojba na presudu u iznosu od 13,27 € u skladu s Tar. br. 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi koje su sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: ZSP) Dakle, tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove postupka u sveukupnom iznosu od 82,41 € (točka III. izreke).

23. S druge strane sud je odbio tužitelje zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na tužbu preko dosuđenog iznosa od 6,64 €, budući da je tužitelj predmetnu pristojbu platio upravo u tom iznosu pa stoga i ima pravo samo na naknadu troška u tom iznosu. Slijedom navedenog odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 6,64 € (točka IV. izreke).

24. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 151. st. 3. ZPP-a i članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 – ZOO) i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose.

25. Ukazuje se se u konkretnom slučaju radi o postupku odnosno sporu male vrijednosti koji je pokrenut nakon stupanja na snagu odredbe čl. 461.a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 80/22), te je stoga navedeni postupak sukladno odredbi st. 3. čl. 461.a. ZPP-a, pisani postupak.

26. Budući da je sud sukladno navedenoj odredbi smatrao da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta te budući da niti jedna stranka nije predložila održavanje ročišta, to sud nije smatrao potrebnim održati ročište.

Zagreb, 23. prosinca 2025.

SUDAC:

Josip Bilić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana primitka presude a podnosi se putem ovog suda putem e-komunikacije.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a). Žalba protiv presude odnosno rješenja ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a. ZPP-a, odnosno čl. 97. ZID ZPP-a, NN 70/19)

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 €

- tuženiku po pun.

- kal. 30 dana