REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara
Pr-640/2024-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Damiru Sajko, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Anić i partneri u Zagrebu, protiv tuženika Ustanova Zoološki vrt Grada Zagreba, Zagreb, Fakultetsko dobro 1, OIB: 69262261098, zastupanog po punomoćnici Sanji Matovina-Lulić, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. listopada 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, 23. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice UF koji glasi:
„I Utvrđuje se da odluke tuženika Ustanova Zoološki vrt Grada Zagreba, OIB: 69262261098, Fakultetsko dobro 1, 10000 Zagreb:
Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu UB 102-40019/2024 od 08.04.2024. godine, te
Odluka o zahtjevu za zaštitu prava iz radnog odnosa UV-09/2024 od 26.04.2024. godine kojim je otkazan ugovor o radu na radnom mjestu viši referent ekonomskog smjera tužiteljici UF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nisu dopuštene te da radni odnos nije prestao.
II Nalaže se tuženiku Ustanova Zoološki vrt Grada Zagreba, OIB: 69262261098, Fakultetsko dobro 1, 10000 Zagreb da tužiteljicu UF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vrati na radno mjesto viši referent ekonomskog smjera sa svim pravima i obvezama koje proizlaze iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 26.02.2024. godine.
III Nalaže se tuženiku Ustanova Zoološki vrt Grada Zagreba, OIB: 69262261098, Fakultetsko dobro 1, 10000 Zagreb da tužiteljici UF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi parnični trošak sa pripadajućim zateznim kamatama, koje na iznos parničnog troška u visini određenoj eskontnom stopom Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta za prethodno polugodište, uvećanoj za 5 postotnih poena teku od donošenja presude pa do isplate, 4 a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“
II. Nalaže se tužiteljici UF naknaditi tuženiku Ustanovi Zoološki vrt Grada Zagreba troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 23. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice UF za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja presude prvog stupnja do isplate.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom 26. veljače 2024. sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s probnim rokom od 6 mjeseci, radi obavljanja poslova i radnih zadataka na radnom mjestu viši referent ekonomskog smjera, te je na temelju sklopljenog ugovora o radu započela s radom kod tuženika 28. veljače 2024. Dana 8. travnja 2024. tuženik je donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu UB-102-40019/2024, kojeg je tužiteljica primila 9. travnja 2024. Tužiteljica je po primitku pobijane Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu od 8. travnja 2024., putem punomoćnika, 15. travnja 2024. preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom podnijela zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, kojeg je tuženik primio 18. travnja 2024. U odnosu na podneseni zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa tužiteljice, tuženik je 26. travnja 2024. donio Odluku o zahtjevu za zaštitu prava iz radnog odnosa UV-09/2024 kojom je, kao neosnovan, odbio podneseni zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa tužiteljice. Odluku tuženika od 26. travnja 2024. punomoćnik tužiteljice primio je e-mailom 2. svibnja 2024. Pobijana Odluka poslodavca o redovitom otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu od 8. travnja 2024. kao i Odluka o zahtjevu za zaštitu prava iz radnog odnosa UV-09/2024 od 26. travnja 2024., kojom je odbijen podneseni zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa tužiteljice, nisu utemeljene na stvarnim činjenicama, uslijed čega je njihovo obrazloženje netočno, pa stoga nisu ispunjeni uvjeti iz članka 120. Zakona o radu za donošenje pobijanih Odluka tuženika kao poslodavca. Iz sklopljenog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme proizlazi da je ugovor o radu sklopljen za obavljanje poslova i radnih zadataka radnog mjesta višeg referenta ekonomskog smjera s opisom poslova koji se odnose na djelokrug računovodstva i djelomično knjigovodstva. Međutim, već na samom početku tužiteljici nije fizičko osigurano radno mjesto u uredu računovodstva kao što joj je rečeno i kao što bi to trebalo biti po redovnom tijeku stvari, već je sjedila u hodniku iza stola od tajnice pa joj je na samom početku već fizički bila odvojena od ureda računovodstva u kojem je trebala raditi. Nadalje, tužiteljici prvih tjedan dana radnog odnosa poslodavac nije osigurao ispravno računalo pa stoga tih prvih tjedan dana na radnom mjestu tužiteljica nije imala niti osnovne uvjete potrebne za normalan rad. U tih prvih tjedan dana tužiteljica nije od poslodavca primila nikakve upute niti edukaciju od strane nadređene joj osobe, gospođe AF – rukovoditeljice računovodstveno-financijske službe. Nakon tjedan dana, radnica je dobila računalo, međutim, od iste se očekivalo da radi u zastarjelom "Totus" programu koji se nije mogao pokrenuti softwareom "Microsoft 365-Office 2019" koji u sebi sadrži Windows 11, pa je nakon toga poslodavac radnici morao nabaviti jedno starije računalo kako bi tužiteljica uopće mogla raditi u "Totus" programu u kojem radi tuženik. Upute i pomoć za rad u navedenom programu "Totus" tužiteljici u pravilu je davala tajnica, ne za to odgovorna osoba u računovodstvu. Na tom istom zastarjelom računalu tužiteljica uopće nije imala svoj profil odnosno korisnički račun već je radila preko korisničkog profila veterinarske tehničarke iz Dumovca (sklonište za nezbrinute životinje Grada Zagreba) gospođe GF, a preko istog tog profila je radnica urudžbirala račune i izrađivala narudžbenice. Za taj dio obavljenih poslova i radnih zadataka radnica nije dobila nikakve primjedbe od poslodavca, niti upute u smislu otklanjanja eventualnih nedostataka niti bilo što slično što bi ukazivalo na pogreške ili nedostatke u radu. Radnica za vrijeme trajanja radnog odnosa od nešto više od mjesec dana uopće nije niti bila u situaciji da joj je poslodavac omogućio da redovno i svakodnevno obavlja poslove i radne zadatke radnog mjesta viši referent ekonomskog smjera za koje je sklopila ugovor o radu pa stoga u cijelosti pobijane odluke tuženika kao poslodavca ne sadrže valjane razloge za njeno donošenje, a između ostalog, prvostupanjska odluka ne sadrži niti točne osobne podatke tužiteljice jer su svi osobni podatci tužiteljice navedeni u pobijanoj prvostupanjskoj odluci netočni, osim imena i prezimena tužiteljice. U kratkom vremenskom razdoblju u kojem je uopće i mogla koristiti računalo, tužiteljica je obavljala poslove provjeravanja izvoda otvorenih stavaka, a jedan dan radila je ponude za skupne posjete, a poslodavac na te obavljene poslove nije imao primjedbi. Tužiteljica je, također, dobila kao zadatak proučiti financijski plan i plan nabave te predložiti rješenje kako bi se mogao voditi izvještaj o izvršenju plana, a koje je predložila odmah idući dan i na njeno ponuđeno rješenje također nije bilo primjedbi od strane poslodavca. Prema navedenom, proizlazi da je netočan navod poslodavca u odluci o otkazu ugovora o radu da je radnica bila u potpunosti nezainteresirana za posao. Uostalom, radnica nije na bilo koji način prethodno bila upozoravana na nedostatke u svom radu, a posebno nije bila prethodno upozoravana na nedostatke u svom radu u dijelu koji se odnosi na obavljanje poslova radnog mjesta viši referent ekonomskog smjera jer te poslove radnica u stvari nije niti obavljala niti ih je počela obavljati do trenutka otkazivanja ugovora o radu. Vezano uz navod da radnica dobar dio radnog vremena ne provodi na radnom mjestu je u potpunosti neistinit s obzirom na to da je ista jedino koristila pravo na svoju dnevnu pauzu od 30 minuta, a činjenica je da joj za vrijeme trajanja radnog odnosa poslodavac u stvari uopće nije davao puno posla, a pogotovo joj nije davao poslove i radne zadatke opisane u ugovoru o radu koji bi potpadali pod djelokrug poslova i radnih zadataka radnog mjesta viši referent ekonomskog smjera. Obzirom na navedeno, očito je da je u konkretnom slučaju donošenjem u cijelosti pobijane odluke o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu, poslodavac povrijedio odredbe članka 115. stavka 1. točke 7. i članka 115. stavka 1. točke 4. Zakona o radu u vezi s odredbama članka 120. stavka 2. Zakona o radu.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je točna tvrdnja tužiteljice da je s tuženikom 26. veljače 2024. sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s probnim rokom od 6 mjeseci (u daljnjem tekstu: Ugovor o radu) radi obavljanja poslova i radnih zadataka na radnom mjestu viši referent ekonomskog smjera, te da je temeljem istog započela s radom 28. veljače 2024. Također je točno da je tuženik 8. travnja 2024. donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom roku pod brojem UB-102-40019/2024 koju je tužiteljica primila 9. travnja 2024. Nije sporno niti da je tužiteljica protiv citirane Odluke pravovremeno podnijela svoj zahtjev za zaštitu prava radnika, a koji je tuženik primio 18. travnja 2024., te da je tuženik 26. travnja 2024. svojom Odlukom o zahtjevu za zaštitu prava radnika iz radnog odnosa broj UV-09/2024 kojom je tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa odbio kao neosnovan, te da je istu punomoćniku tužiteljice dostavio mailom 2. svibnja 2024. Međutim, tuženik navodi kako su netočne tvrdnje tužiteljice da se pobijane odluke ne bi temeljile na stvarnim činjenicama, kao što je neosnovana i tvrdnja da su pobijane odluke neosnovane i nezakonite. Tuženik navodi kako nije točna niti tvrdnja da tužiteljici poslodavac nije osigurao radni prostor, niti ispravno računalo. Naime, tužiteljici je radni stol i pripadajuća stolica osigurana unutar radnog prostora koji je dijelila zajedno s tajnicom, a koja soba je susjedna soba u kojoj sjedi AF, koja kod tuženika radi na poslovima rukovoditeljice računovodstveno-financijske služe, a koja je tužiteljici bila neposredno nadređena. Ugovorom o radu i to člankom 3. određeno je da će radnica poslove iz članka 2. ovog Ugovora obavljati u Zoološkom vrtu u Zagrebu, Fakultetsko dobro 1, bez na vođenja u kojoj prostoriji će tužiteljica raditi, a raspoređena je u skladu s prostornim kapacitetima tuženika, u neposrednu blizinu svog nadređenog. Činjenica da nije sjedila u istoj prostoriji s rukovoditeljicom računovodstveno-financijske službe nije i ne može biti razlog zbog kojeg tužiteljica ne bi mogla, da je to htjela, normalno i redovno obavljati sve poslove i radne zadatke koji su joj bili povjereni. Također je neistinita tvrdnja da tuženik nije tužiteljici osigurao računalo, jer ju je ispravno računalo dočekalo 28. veljače 2024. i odmah joj je dodijeljena službena mail adresa se koje je tužiteljica već prvog dana se javila ostalim zaposlenicima kako bi ih pozdravila i da znaju putem koje mail adrese će komunicirati. Osim toga istog dana joj je odmah omogućen uvid u e- mail adresu [adresa elektroničke pošte] što znači da je imala uvid u svu korespondenciju koja je bila namijenjena računovodstvu. Tužiteljica prigovara da je morala raditi u zastarjelom programu TOTUS. Od zaposlenika se očekuje da radi u programu koji koristi poslodavac i da se tome prilagodi, a ne očekuje se da poslodavac zapošljavanjem novog radnika pređe na „novi“ program u kojem taj radnik zna raditi ili je do tada radio. Program TOTUS funkcionalan je i tuženik ga nesmetano koristi više godina upravo za poslove koje je trebala u tom programu raditi i tužiteljica, ali ista se nije potrudila da nauči u njemu raditi. Neosnovane su tvrdnje da tužiteljici neposredno nadređena osoba AF nije davala zadatke, niti joj ukazivala na pogreške koje je činila. Upravo suprotno poslove i radne zadatke joj je davala upravo AF, dapače nakon što je utvrdila da tužiteljica nije radila unos i izračun plaća pozvala ju je da tužiteljica sjedi pored nje i prati kako se to radi kako bi mogla samostalno raditi, ali tužiteljica to nije činila. Nakon što je utvrđeno da tužiteljica nije nikada radila u proračunskom računovodstvu, osigurana joj je stručna literatura kako bi se dodatno educirala, nakon nekoliko dana AF ju je pitala ima li kakvih praktičnih pitanja vezanih za proračunsko računovodstvo, a tužiteljica joj je odgovorila da nije pročitala literaturu. U radu se pokazalo da tužiteljica kod unosa novog kupca nije znala upisati konto kupca, a radi se o osnovama računovodstva konto kupca/dobavljača. Naravno da joj je na to ukazano. Kao zadatak dobila je karticu poslodavca i karticu dobavljača i trebala je provesti usklađenje što nije znala napraviti do kraja, već je to morala umjesto nje odraditi AF pri čemu joj je naknadno rekla kako je to trebalo napraviti. Nakon višekratnih loše odrađenih zadataka ili uopće neodrađenih zadataka AF je tužiteljici dala pisani test radi provjere njezina znanja i od šest postavljenih pitanja koji su svi iz osnova računovodstva, tužiteljica nije odgovorila na 2 pitanja uopće, a na preostala pitanja je uglavnom netočno odgovorila, čak i takva koja su opće poznata i bez da je netko viši ekonomski referent, poput pitanja: „Koliko stopa PDV ima u RH?“ ili „Kada koristimo odbitak PDV-a R-2 računa u mjesecu kad je proknjižen ili u mjesecu kad je naplaćen?“. Obzirom na navedeno i činjenicu da tužiteljica kroz vrijeme koje je radila kod tuženika nije pokazala niti želju, niti volju da nauči raditi u programu u kojem radi tuženi kao korisnik proračunskih sredstava, a neposredni rukovoditelj je dajući joj različite zadatke, a potom i provjerom znanja utvrdio da tužiteljica ne poznaje niti osnove znanja računovodstva koje se stječu još u srednjoj ekonomskoj školi, te imajući u vidu da tužiteljica nije kod tuženika sklopila Ugovor o radu za mjesto pripravnika u računovodstvu već za radno mjesto višeg referenta ekonomskog smjera, to je i prije isteka probnog roka postalo vidljivo da tužiteljica ne zna i ne može obavljati poslove i radne zadatke za koje je sa tuženikom sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijem s probnim rokom od 6 mjeseci, te da nije zadovoljila zbog čega je tuženik na prijedlog AF rukovoditeljice računovodstveno-financijske službe koja je u smislu članka 37. stavka 3. Pravilnika o radu (2015) bila zadužena za praćenje rada tužiteljice, donio pobijanu Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu. Zbog svega tuženik predlaže da sud nakon provedenog postupka tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan uz nalog tužiteljici da tuženiku nadoknadi parnični trošak uzrokovan ovim postupkom, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, počam od dana donošenja presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu od 8. travnja 2024. (str. 7-8 spisa), Zahtjeva za zaštitu prava od 15. travnja 2024. s prilozima i povratnicom (str. 9- 13 spisa), Odluke o zahtjevu za zaštitu prava od 26. travnja 2024.(str. 14 spisa), e-mail korespondencije (str. 15-18, 21-22, 27-28 spisa), Ugovora o radu od 26. veljače 2024. (str. 19-20 spisa), životopisa (str. 23-26 spisa), provjere znanja (str. 33 spisa), Pravilnika o radu od 14. svibnja 2015. (str. 35-75 spisa) te su saslušani svjedoci AF (str. 105- 107 spisa), TF (str. 107-108 spisa), ĐF (str. 109-110 spisa), JF (str. 110-111 spisa) i tužiteljica UF (str. 111-113 spisa).
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice:
- za utvrđenje nedopuštenom Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu od 8. travnja 2024. i odluke tuženika od 26. travnja 2024.,
- radi utvrđenja da radni odnos nije prestao,
- za vraćanje tužiteljice na rad.
6. Među strankama nije sporno:
- da je tužiteljica bila radnica tuženika te da je bila zaposlena na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 26. veljače 2024.,
- da su stranke ugovorile da će tužiteljica obavljati poslove višeg referenta ekonomskog smjera kod tuženika s početkom rada 28. veljače 2024.,
- da je tužiteljica zatražila sudsku zaštitu svojih prava u zakonskim rokovima iz članka 133. stavka 1. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23., u daljnjem tekstu: ZR).
7. Među strankama je sporno:
- je li Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu (otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu) dopuštena i zakonita,
- je li bila pravovaljano obrazložena.
8. Pregledom i čitanjem Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu od 8. travnja 2024. (dalje: Odluka o otkazu) ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica dobila otkaz jer ista nije zadovoljila uvjete i očekivanja tuženika tijekom probnog rada. U obrazloženju se navodi da je AF, neposredno nadređena rukovoditeljica, utvrdila da tužiteljica ne vlada stručnim računovodstvenim poslovima na kojima je tužiteljica bila zaposlena, ne pokazuje interes ovladati računovodstvenim programom koji se u Ustanovi koristi, ne iskazuje želju biti prisutna kod edukacije o obračunu plaće, knjiženja računa, izrade izlaznih računa itd. Osim navedenog, navodi se da tužiteljica dobar dio radnog vremena nije provodila na radnom mjestu.
9. Svjedokinja AF je iskazala da je zaposlena kod tuženika od 2007., a od 1. siječnja 2024. radi na radnom mjestu rukovoditeljice računovodstvene službe te je bila neposredno nadređena tužiteljici. Tužiteljica je bila zaposlena u njezinoj službi od 28. veljače 2024. na radnom mjestu viši referent ekonomskog smjera. Prilikom dolaska na radno mjesto, tužiteljici su osigurani radni stol, stolica, računalo, e-mail adresa koja počinje njezinim imenom i prezimenom te pristup grupnoj e-mail adresi računovodstva. Tužiteljica je sjedila u sobi zajedno s tajnicom BF, a njihova soba bila je odvojena od sobe svjedokinje vratima koja su uvijek bila otvorena. Po dolasku tužiteljice na rad kod tuženika, svjedokinja ju je uvodila u posao, davala joj upute za rad te joj pokazala rad u programu Totus koji tuženik koristi. Prilikom zapošljavanja, tužiteljica je izjavila da je radila u računovodstvu te da ima iskustva u obradi računa i obračunu plaća. Kako je tužiteljica zaposlena krajem mjeseca, svjedokinja je početkom mjeseca započela s obračunom plaće za prethodni mjesec te je pitala tužiteljicu zna li raditi obračun, na što je tužiteljica odgovorila da ne zna. Svjedokinja je konkretno navela da je tražila od tužiteljice da dođe sjesti kraj nje kako bi joj pokazala kako se to radi, međutim, tužiteljica to nije učinila, već se vratila za svoj radni stol. Tuženik surađuje s brojnim agencijama preko kojih dolaze grupe u razgled Zoološkog vrta. Kada je trebalo unijeti novu agenciju kao kupca i unijeti konto dobavljača, tužiteljica to nije znala učiniti. Svjedokinja joj je dala knjigu Kontni plan i knjigu Proračunskog knjigovodstva da prouči. Nakon nekoliko dana, svjedokinja je pitala tužiteljicu ima li pitanja vezano za navedenu literaturu, ali je tužiteljica odgovorila da nije pročitala. Nakon toga, svjedokinja joj je dala zadatak da uskladi njihovu karticu s karticama dobavljača radi provjere potraživanja, ali ni taj posao tužiteljica nije znala sama odraditi do kraja. Svjedokinja ju je upozorila da bi to trebala znati te joj je istodobno pokazala kako se to radi.
Nakon otprilike tri tjedna od početka rada, svjedokinja je, primijetivši da tužiteljica ne barata niti osnovnim znanjem, dala tužiteljici kratki test s osnovnim pitanjima. Tužiteljica je pitala može li test odnijeti kući, no svjedokinja je inzistirala da ga riješi na licu mjesta, pred njom. Također joj je dala na korištenje knjigu Kontni plan za vrijeme rješavanja testa. Tužiteljica je vratila test nakon otprilike pet minuta, navodeći da je riješila što je znala, a knjigu nije niti otvorila. Svjedokinja je odmah pregledala test i rekla tužiteljici da nema osnovno ekonomsko znanje i da će imati problema s daljnjim radom. Nakon testa, tužiteljica je nastavila raditi još neko vrijeme. Svjedokinja joj je dala da izrađuje ponude za agencije za skupno razgledavanje Zoološkog vrta. Kada je svjedokinja bila na godišnjem odmoru, dala je tužiteljici lozinku da iz e-aplikacije preuzme račune. Tužiteljica je račune isprintala, ali nije potvrdila njihov primitak, što je bila obavezna radnja. Nakon što je svjedokinja bila upitana za te račune i provjerila aplikaciju, utvrdila je da tužiteljica nije potvrdila primitak računa. Svjedokinja je o navedenom obavijestila bivšeg ravnatelja tuženika SF, navodeći da tužiteljica ne barata osnovnim ekonomskim znanjem te da je zaposlena na radnom mjestu viši referent ekonomskog smjera, a ne na pripravničkom radnom mjestu, zbog čega smatra da tužiteljica ne bi trebala nastaviti raditi kod tuženika. Također je ravnatelju rekla da nema vremena u okviru radnog vremena učiti tužiteljicu gradivo koje se uči u srednjoj školi. Ravnatelj je ostavio tužiteljici još tjedan do dva vremena da vidi hoće li pokazati volju za učenjem i moći obavljati posao, a nakon toga je pokrenut postupak otkazivanja. Svjedokinja je, također, navela da je tužiteljica na razgovoru rekla da nije radila proračunsko računovodstvo, ali je rekla da je radila u računovodstvu. Po mišljenju svjedokinje, rad u računovodstvu predstavlja osnovno znanje za rad u proračunskom računovodstvu (jedina razlika je u knjiženju računa na dugovnoj i potražnoj strani). Prije zapošljavanja kod tuženika, koliko se svjedokinja sjeća, tužiteljica je imala 3-4 godine radnog iskustva kod prošlog poslodavca. Nakon što je tužiteljica došla na rad, e-mail adresa joj je odmah osigurana, ali na računalo koje je dobila nije se mogao instalirati program Totus, pa su joj od kolege omogućili drugo računalo na koje je instaliran program Totus te je s tog računala imala uvid u sve potrebne aplikacije. Drugo računalo joj je osigurano kroz 2-3 dana. Svjedokinja je navela da nije željela odmah tužiteljicu zatrpati s poslom, već je htjela da se privikne na radnu atmosferu, upozna kolegice na blagajni koje su također dio sektora, da prošeće vrtom i slično. Međutim, tužiteljica nije pokazala interes da upozna kolegice. Također, svjedokinja je izvršila uvid u test koji je priložen na listu 33 spisa te je potvrdila da se radi o testu koji je dala tužiteljici radi provjere znanja. Navela je da tužiteljica nije riješila zadatke broj 1 i 3, dok je na ostala četiri zadatka krivo odgovorila. Vezano za rad u aplikaciji E-Račun, svjedokinja je navela da je tužiteljica rekla da je radila u toj aplikaciji, ali joj je svejedno prije toga pokazala kako se preuzimaju računi. Svjedokinja je navela da je tužiteljica dobro odradila posao urudžbiranja računa i narudžbenica, ali ih nije povezala s računima, na što ju je svjedokinja upozorila da proces mora odraditi do kraja. Također je navela da je tužiteljica dobro pripremila ponude prema školama, vrtićima i agencijama.
10. Svjedokinja BF u bitnome je iskazala da su ona i tužiteljica sjedile u istoj sobi, dok je AF bila u susjednoj sobi. Tužiteljici je osigurano računalo, a problem s instalacijom programa Totus brzo je riješen dodjelom drugog računala. Upute za rad tužiteljici je davala AF, a svjedokinja je tužiteljici pomagala u poslu u djelu u kojem je znala.
11. Svjedok ČF je iskazao da je bio zaposlen kod tuženika kao pravni referent od ožujka 2023. do kolovoza 2024. Krajem 2023. godine, kada se pojavila potreba za radnikom na radnom mjestu računovodstvenog referenta, sudjelovao je u objavi oglasa i ocjenjivanju zaprimljenih prijava. Tužiteljica je bila među kandidatkinjama pozvanima na razgovor za posao, na kojem su, prema njegovom sjećanju, bili prisutni on i AF, dok se ne sjeća je li bilo drugih sudionika ili drugog kruga razgovora. Na razgovoru je odgovarao na pravna pitanja, dok je AF vodila razgovor o poslovima radnog mjesta i iskustvu kandidata. Poznato mu je da je ugovor o radu s tužiteljicom sklopljen krajem veljače 2024. godine. U vezi s otkazivanjem ugovora o radu tužiteljici, navodi da su pravna služba i on sudjelovali u pripremi odluke o otkazu, a razloge za otkaz dobili su od AF. Tijekom radnog odnosa nije surađivao s tužiteljicom. Zna da je tužiteljici bilo osigurano računalo na njezinom stolu, ali ne zna detalje o njegovoj funkcionalnosti. Ne sjeća se je li na razgovoru za posao bilo govora o obračunu plaće. Ne zna je li tužiteljica imala dovoljno posla za puno radno vrijeme jer su radili u različitim zgradama. Nakon otkaza tužiteljici, ne zna tko je preuzeo njezine poslove niti kako su se organizirali.
12. Svjedok JF naveo je da je zaposlen kod tuženika od listopada 2019. kao pravni referent, a od početka 2021. postao je rukovoditelj Službe općih i pravnih poslova. Dana **.**.2024. AF postala je rukovoditeljica računovodstveno-financijske službe, nakon čega je tuženik raspisao oglas za radno mjesto višeg referenta ekonomskog smjera, na koji se prijavila i tužiteljica. Nakon provedenih razgovora, AF predložila je sklapanje ugovora o radu s tužiteljicom. Tijekom radnog odnosa, svjedok nije surađivao s tužiteljicom, osim u jednoj situaciji kada je zamolio AF da tužiteljica pripremi tablicu, što nije bilo povezano s poslovima njezinog radnog mjesta. U vezi s otkazivanjem ugovora o radu tužiteljici, svjedok navodi da ga je ravnatelj kontaktirao i dao mu uputu za pokretanje postupka otkazivanja, pri čemu mu je poznato da se AF više puta obraćala ravnatelju izražavajući nezadovoljstvo radom tužiteljice, ali joj je također bio omogućen dodatni rok od dva tjedna radi provjere ispunjava li uvjete radnog mjesta. Nakon isteka tog roka, ravnatelj je zatražio pokretanje postupka otkaza. Služba u kojoj je svjedok bio rukvooditelj pripremila je nacrt odluke o otkazu, koja je nakon savjetovanja donesena i uručena tužiteljici. Razloge za otkaz dobio je od AF, koja je bila nadređena tužiteljici i pratila njezin rad. Svjedok nije bio prisutan na razgovoru za posao, koji su vodili ČF i AF. Nije mu poznato da je tužiteljica imala problema s računalom, ali zna da je bilo potrebno uskladiti računalo s informatičkim programom računovodstva, što je trajalo jedan dan. Također mu je poznato da je AF pripremila test provjere znanja za tužiteljicu, nakon kojeg je izjavila da nije zadovoljna njezinim odgovorima, dok drugi detalji o testu nisu poznati svjedoku. Svjedok ne može ocijeniti opseg posla tužiteljice jer nije radila u njegovoj službi, koja je smještena u drugoj zgradi. Nakon otkaza tužiteljici, nitko novi nije zaposlen, a njezine poslove preuzela je AF, kojoj u obavljanju jednostavnijih poslova pomaže interna djelatnica. Trenutno čekaju suglasnost Grada Zagreba za objavu novog natječaja.
13. Tužiteljica UF navodi da se prijavila na natječaj za posao te je bila pozvana na razgovor na kojem su sudjelovali ČF, JF i AF. Pravnici su joj dali pravni okvir, dok je AF govorila o radnim zadacima i postavljala stručna pitanja. Na razgovoru je istaknula da je obavljala samo dio poslova iz oglasa, na što su joj rekli da će učiti kroz rad i imati mentorstvo. Po dolasku na posao, AF i bivša rukovoditeljica VF sjedile su zajedno, dok je ona bila smještena na hodniku, iza tajnice BF, jer joj je rečeno da nema mjesta u računovodstvu dok gđa VF ne ode u mirovinu. Svakodnevno je dolazila na posao i pozdravljala voditeljicu AF, koja joj nije uzvraćala pozdrav. Nakon otprilike pola sata, pitala bi AF o radnim zadacima, no ona bi joj odgovarala da nema posla, a jednom je čak rekla da nema posla niti za sebe. Tijekom radnog odnosa dobila je desetak zadataka, poput urudžbiranja računa, usklađivanja otvorenih stavki i unosa novih komitenata u poslovni sustav, koje je obavljala bez prethodnog pokazivanja, te nije dobila povratnu informaciju o kvaliteti rada, osim pohvale od JF za pripremljene tablice. Kada ju je AF pitala zna li raditi obračun plaće, odgovorila je da ne zna, kao što je navela i na razgovoru, a AF je rekla da nema vremena objašnjavati i otišla. Nakon otprilike tri tjedna rada, AF joj je dala test bez literature i kalkulatora, koji je riješila koliko je znala, ali nikada nije dobila povratnu informaciju. Tijekom rada, gđa VF ju je pitala koju školu je završila, a nakon što je odgovorila Zagrebačku školu ekonomije i menadžmenta, gđa VF je pojasnila da je pitala za srednju školu, a nakon što je rekla da je to jezična gimnazija, rekla joj je da nije ekonomske struke. Gđa VF joj je tada dala knjigu "Proračunsko računovodstvo" od 500 stranica i rekla da počne proučavati jer nije imala proračunsko računovodstvo na fakultetu. Oko Uskrsa 2024., nakon tri tjedna rada, požalila se ČF da se osjeća nelagodno jer ne dobiva radne zadatke, a da se ujutro i oko podneva s nelagodom obraća AF. Tijekom dana, AF se počela zaključavati u svoju sobu i nije joj otvarala vrata. O otkazu je saznala na dan kada joj je uručena odluka. Na upit o problemima s računalom, navodi da je dobila računalo na kojem se nisu mogli pokrenuti programi Totus i MS Office, te je čekala tjedan dana na drugo računalo. U vezi s radom u aplikaciji E-račun, jednom se ulogirala na računalo AF i uz njezinu telefonsku pomoć preuzela račune, a AF joj je preuzimanje pokazala samo jednom, prebrzo da bi mogla zapisati. Kod spajanja narudžbenica s računom u aplikaciji Totus imala je tehničkih poteškoća, što je AF vidjela. U aplikaciji Totus nije imala svoje korisničko ime, već je radila pod korisničkim imenom kolegice iz Dumovca. Navodi da nije imala poslove za puno radno vrijeme, a za obavljanje dodijeljenih zadataka nije imala mentorstvo, jer bi AF odgovarala da nema vremena ili da radi nešto drugo. U urudžbiranju računa pomogla joj je tajnica BF. Na razgovoru joj je rečeno da će sjediti uz AF koja će joj pokazivati kako se obračun plaće radi, no to se nije dogodilo. Ne sjeća se da je ispisivala račune, već ih je urudžbirala. Tijekom radnog vremena bila je na svom radnom mjestu, osim tijekom pauze. Prema informacijama od kolega, poslove koje je obavljala sada radi radnica na blagajni sa srednjom stručnom spremom. Na upit zašto radnu sobu naziva hodnikom, tužiteljica je odgovarala da soba ima ulazna vrata i dvoja vrata za ulaz u druge sobe, te da u tu sobu ulaze svi, a u sklopu hodnika nalaze se kuhinja, caffe aparat i ulaz u WC.
14. Sud je prihvatio iskaze svjedoka AF, CF, ČF i JF jer su u bitnome iskazivali međusobno suglasno, uvjerljivo i životno. Svjedoci su iskazivali detaljno u dijelu u kojem su bili uključeni u proces zapošljavanja, uvođenja u posao odnosno otkazivanja ugovora o radu tužiteljici, bez proturječnosti, a njihova iskazi se međusobno nadopunjuju i potvrđuju, što upućuje na vjerodostojnost njihovih izjava. Niti jedan od svjedoka nije imao osobni interes u ishodu spora.
14.1. Dakle, na temelju iskaza svjedoka sud je utvrdio da je tužiteljica nakon provedenog natječaja, na prijedlog AF, zaposlena kod tuženika na radnom mjestu višeg referenta ekonomskog smjera u računovodstvenoj službi pri čemu joj je po dolasku osiguran radni stol, stolica, računalo (uz početne tehničke poteškoće koje su brzo otklonjene zamjenom računala), e-mail adresa i pristup potrebnim aplikacijama (što potvrđuju svjedoci AF, BF, ČF, JF). Tužiteljica je sjedila u istom uredu s tajnicom BF, dok je AF bila u susjednom uredu (što potvrđuju svjedoci AF i BF). U posao ju je uvodila njezina nadređena rukovoditeljica AF, koja joj je davala i upute za rad, a pomoć u dijelu posla pružala joj je i BF (što potvrđuju svjedoci AF i BF). Tijekom radnog odnosa utvrđeno je da tužiteljica ne posjeduje osnovno znanje potrebno za samostalno obavljanje poslova višeg referenta ekonomskog smjera, što se očitovalo kroz nemogućnost samostalnog izvršavanja zadataka, nepoznavanje osnovnih računovodstvenih postupaka i slab rezultat na testu znanja (što potvrđuju svjedoci AF i JF). Nakon što su uočeni nedostaci, tužiteljici je omogućen dodatni rok od dva tjedna za pokazivanje napretka, ali ni nakon toga nije ispunila očekivanja poslodavca, zbog čega je pokrenut postupak otkazivanja ugovora o radu (što potvrđuju svjedoci AF i JF).
15. Ovaj sud je djelomično prihvatio iskaz tužiteljice i to u dijelu u kojem isti nije u suprotnosti s iskazima svjedoka AF, BF, ČF i JF.
16. Na temelju iskaza svjedoka kojima sud vjeruje, sud ne prihvaća navode tužiteljice iz tužbe i njezinog iskaza da joj poslodavac nije osigurao adekvatne uvjete za rad, niti da joj nije omogućeno obavljanje poslova radnog mjesta višeg referenta ekonomskog smjera, kao ni da nije bila upozoravana na eventualne nedostatke u radu. Naime, iz iskaza svjedoka AF, BF i JF, koji su međusobno suglasni, proizlazi da je tužiteljici po dolasku na radno mjesto osiguran radni stol, stolica, računalo (uz početne tehničke poteškoće koje su brzo otklonjene zamjenom računala), e-mail adresa i pristup svim potrebnim aplikacijama. Svjedokinja AF detaljno opisuje da je tužiteljicu uvodila u posao, davala joj upute i pokazivala rad u programu Totus, a pomoć u dijelu posla pružala joj je i svjedokinja BF. Ovi navodi su potvrđeni i iskazom svjedoka JF, koji navodi da je problem s računalom riješen brzo. Nadalje, sud ne prihvaća navode tužiteljice da nije imala priliku obavljati poslove iz ugovora o radu niti da joj nije pruženo mentorstvo, budući da iz iskaza svjedokinje AF proizlazi da je tužiteljici davala konkretne zadatke, upute i literaturu, te je provodila provjeru znanja putem testa. Utvrđeno je da je tužiteljica pokazivala nedostatak osnovnog znanja potrebnog za samostalno obavljanje poslova višeg referenta ekonomskog smjera, što se očitovalo kroz nemogućnost samostalnog izvršavanja zadataka, nepoznavanje osnovnih računovodstvenih postupaka i slab rezultat na testu znanja. Također, tužiteljici je bio omogućen dodatni rok za pokazivanje napretka, ali ni nakon toga nije ispunila očekivanja poslodavca, što je dovelo do pokretanja postupka otkazivanja ugovora o radu. Sud ne prihvaća ni navode tužiteljice da nije bila upozoravana na nedostatke u radu, jer iz iskaza svjedokinje AF proizlazi da je tužiteljica bila upozorena na propuste i da joj je ukazano na potrebu dodatnog angažmana i učenja, a sve u cilju omogućavanja tužiteljici da ispuni očekivanja radnog mjesta. Sud ne prihvaća ni navode tužiteljice da joj nije bio osiguran odgovarajući radni prostor, odnosno da je sjedila u "hodniku" i time bila fizički odvojena od ureda računovodstva. Naime, iz iskaza svjedokinje BF i svjedokinje AF proizlazi da je tužiteljica sjedila u istoj radnoj prostoriji s tajnicom BF, dok je AF bila u susjednom uredu, odvojena vratima koja su uvijek bila otvorena. Prostorija u kojoj je tužiteljica sjedila bila je prostor namijenjen za rad (u kojem je radila i svjedokinja BF), a bila je opremljena radnim stolom, stolicom i računalom. Niti jedan od svjedoka nije potvrdio navode tužiteljice da je bila izolirana ili smještena u neadekvatan prostor, već su iskazali da je imala sve potrebne uvjete za rad i pristup kolegama iz računovodstva. Stoga sud ne prihvaća navode tužiteljice o neadekvatnom radnom prostoru, budući da su suprotni suglasnim i logičnim iskazima svjedoka kojima sud vjeruje. Također se navodi da sud nije povjerovao tužiteljici u dijelu iskaza u kojem tvrdi da se obraćala ČF vezano uz osjećaj nelagode na radu i nedodjeljivanje radnih zadataka. Naime, iz iskaza samog svjedoka ČF, kojem sud poklanja vjeru, jasno proizlazi da tijekom radnog odnosa nije surađivao s tužiteljicom, niti ima saznanja da li je tužiteljica imala posla za puno radno vrijeme. Ovakvi navodi tužiteljice nisu potvrđeni niti jednim drugim izvedenim dokazom, dok su iskazi svjedoka dosljedni i međusobno suglasni u dijelu koji se odnosi na komunikaciju, dodjeljivanje radnih zadataka, uvođenje u posao i odnose na radnom mjesta. Vezano uz dodjeljivanje radnih zadataka, svjedokinja AF je iskazala da nije željela tužiteljici odmah dati previše radnih zadataka već joj je intencija bila da se tužiteljica upozna s radnim kolegama i ustanovom gdje se zaposlila, a što je životno i logično. Sud ocjenjuje da su navodi tužiteljice o obraćanju ČF u vezi s nelagodom na radu i nedodjeljivanjem radnih zadataka nevjerodostojni, ako i navodi tužiteljice koji se odnose na odnos VF prema tužiteljici.
16.1. Slijedom navedenog, sud nalazi da navodi tužiteljice iz tužbe i njezinog iskaza nisu potvrđeni niti jednim drugim izvedenim dokazom, dok suprotno tome, iskazi svjedoka AF, ČF, JF i BF, koji su detaljni, suglasni i logični, potvrđuju da su tužiteljici bili osigurani svi potrebni uvjeti za rad, da joj je pružena osnovna podrška i upute, te da je razlog otkaza bio njezino nezadovoljavajuće izvršavanje radnih zadataka i nedostatak potrebnog znanja za radno mjesto za koje je sklopila ugovor o radu.
17. Činjenica da je tuženik netočno naveo osobne podatke tužiteljice (osim imena i prezimena) u Odluci o otkazu ne čini Odluku u konkretnom slučaju nevaljanom. Naime, iz Odluke o otkazu jasno se može utvrditi da se ista odnosi na tužiteljicu te su jasno navedeni razlozi otkazivanja ugovora o radu tužiteljici.
18. Pregledom i čitanjem Pravilnika o radu od 14. svibnja 2015. sud je utvrdio da je člankom 37. propisano da za vrijeme probnog rada, radnik treba pokazati svoje struče i radne sposobnosti, a neodgovarajuće sposobnosti iz stavka 1. ovog članka predstavljaju otkazni razlog ugovora o radu. Stavkom 3. istog članka propisano je da probni rad prati i ocjenu daje neposredni rukovoditelj radnika.
19. Slijedom navedenog, a nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je tuženik postupio u skladu s člankom 37. stavkom 3. Pravilnika o radu budući je AF, kao neposredno nadređena rukovoditeljica tužiteljici davala upute za rad, pratila njezin rad te je, na njezin prijedlog, pokrenut postupak otkazivanja ugovora o radu s obzirom da je ista ocijenila da tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu.
20. Sukladno članku 8. stavku 1. ZR-a u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su se pridržavati odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.
21. U konkretnoj pravnoj stvari valja primijeniti odredbu članak 53. stavak 8. ZR-a kojim je propisano da nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu koji se radniku može otkazati tijekom njegova trajanja, a najkasnije zadnjeg dana probnog rada. Sukladno članku 53. stavku 9. ZR-a propisano je da na otkaz iz stavka 8. ovoga članka ne primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o otkazu ugovora o radu, osim članka 120., članka 121. stavka 1. i članka 125. ovoga Zakona.
22. Prije svega valja ukazati da sud nije ovlašten upuštati se u pravilnost ocjene poslodavca o radu radnika tijekom probnog rada jer je autonomno pravo poslodavca da ocijeni je li radnik koji ima ugovoren probni rad udovoljio zahtjevima radnog mjesta odnosno ostvario rezultate koji bi bili dostatni za nastavak radnog odnosa. Takvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama poslovni broj Rev-861/2020 od 9. ožujka 2021., poslovni broj Revr-276/2013 od 4. veljače 2014., poslovni broj Revr-793/2018 od 9. listopada 2019. i drugima.
23. Obzirom da je konačna ocjena je li radnik zadovoljio na probnom radu procjena samog poslodavca, poslodavac je ovlašten samostalno odrediti način na koji će pratiti i ocjenjivati radnika na probnom radu, kao što je to poslodavac učinio u ovom slučaju. Takvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama poslovni broj Rev 2094/2018 od 22. travnja 2020., poslovni broj Revr-1423/2012 od 29. listopada 2014. te odluci poslovni broj Revr-793/2018 od 2. listopada 2019.
23.1. Poslodavac je u konkretnom slučaju člankom 37. stavkom 3. Pravilnika o radu od 14. svibnja 2015. propisao da probni rad prati i ocjenu daje neposredni rukovoditelj radnika. AF, kao neposredno nadređena rukovoditeljica, tužiteljici je davala upute za rad, pratila njezin rad, provela je testiranje tužiteljice te je na njezin prijedlog, na kraju, i pokrenut postupak otkazivanja ugovora o radu s obzirom da je ista ocijenila da tužiteljica nije zadovoljila na probnom radu.
24. Dakle, pravo je poslodavca da u ugovorenom probnom radu utvrdi da li radnik udovoljava određenom radnom mjestu ili ne i pri tome nije dužan radnika uključiti u taj proces jer ZR ne propisuje takvu obvezu. Stoga tuženik nije bio u obvezi tužiteljici prezentirati plan mentoriranja i praćenja njezinog rada te neosnovano navodi da tuženik nije dokazao da je to stvarno i vršio, budući iz iskaza svjedokinje AF proizlazi drugačije.
25. Poslodavcu koji tijekom probnog rada utvrdi da radnik ne zadovoljava kriterije zbog provjere kojih je ugovorio takav rad ili ne ostvaruje očekivane rezultate rada pripada (upravo zbog prirode probnog rada i istaknute njegove svrhe) pravo otkazati ugovor istekom ugovorenog roka probnog rada, ali i prije isteka toga roka - i to (obzirom da je riječ o posebnom institutu), već i samo pozivom na to što je utvrdio. Konkretno, utvrđenje da „za vrijeme probnog rada tužiteljica nije zadovoljila“, već i samo za sebe predstavlja razlog za otkaz ugovora o radu kod kojeg je takav probni rad ugovoren, s time da tako dani otkaz jedino ne smije biti diskriminirajući i šikanozan ili rezultat ugovaranja probnog rada protivno svrsi zbog koje je propisan. Takvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revr-87/2017 od 13. svibnja 2020.
26. Prema tome, uzimajući sve navedeno u obzir, nisu osnovani navodi tužiteljice da odluka tuženika nije pravilno obrazložena, odnosno da Odluka o otkazu nije u skladu s člankom 120. ZR-a. Na temelju provedenog postupka, sud je također utvrdio da dani otkaz nije diskriminirajući i šikanozan, iako takvo što tužiteljica nije niti tvrdila, a posljedično niti učinila vjerojatnim.
27. Budući je tuženik u ovom postupku dokazao svoje nezadovoljstvo radom tužiteljice, prema ocjeni ovog suda Odluka o otkazu zbog nezadovoljavanja na probnom radu u je cijelosti dopuštena i zakonita.
28. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.
29. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude. 30. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23. i 107/25., dalje: Tarifa). Tuženik je u cijelosti uspio u sporu pa mu na temelju Tbr. 7/2. Tarife pripadaju ukupni troškovi od 625,00 EUR (PDV uključen).
31. Tuženiku na troškove parničnog postupka pripadaju i zatezne kamate na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima.
32. Budući da tužitelj nije uspio u sporu, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR kao neosnovan.
33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. II. i III. izreke ove presude.
34. Na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine, broj 118/18.) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.
35. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP-a.
36. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 23. prosinca 2025 .
Sutkinja
Nikolina Labuhar Bazina
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (članak 335. stavak 9. ZPP-a).
DNA:
1. Tužiteljici po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćniku