REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pn-719/2019-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Maji Vukmir, u pravnoj stvari tužitelja AR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po pun. Jeleni Mandarić, odvj. u Splitu protiv tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 04.prosinca 2025. g., u prisutnosti zamjenika pun. tužitelja i z.z. tuženika, dana 23. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju iznos od 132,72 EUR/1.000,00 HRK, sa zateznom kamatom po stopi određenoj propisom iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svaku polugodište uvećanjem eskontne prosječne kamatne stope nas tanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od dana 03.12.2015. pa do isplate."

II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 350,00 EURa sa kamatom koja teče od dana presuđenja, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je protiv tužitelja kao odvjetnika Županijsko državno odvjetništvo (dalje ŽDO) u Splitu povelo kazneni postupak koji se vodio pred Županijskim sudom u Splitu (dalje ŽS Split) pod brojem K 16/2001, da je dana 15. rujna 1996. g. lišen slobode, da je nakon toga sud donio rješenje o provođenju istrage, da je nakon završene istrage ŽDO protiv tužitelja podnijelo optužnicu broj KT-117/96 od 29. prosinca 2000. g., da je dana 27. lipnja 2014. g. ŽS Split donio presudu kojom je tužitelja proglasio krivim za kaznena djela iz čl. 337. st. 4. KZH i dr. i osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Sudac ŽS u Splitu JR da je Hrvatskoj odvjetničkoj komori (dalje HOK) podnio disciplinsku prijavu protiv tužitelja i dostavio presudu ŽS u Splitu K-16/01 od 27. lipnja 2014. g. HOK da je dana 8. rujna 2014. g. donio rješenje broj 7070/2014 kojim je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva jer je proglašen krivim i osuđen presudom ŽS u Splitu broj K-16/01.

Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje VSRH) da je ukinuo osuđujuću presudu ŽS u Splitu i protiv tužitelja odbio optužbu. Rješenjem HOK-a broj 7070/2014 od 5. srpnja 2017. g. da je ukinuto rješenje od 8. rujna 2014. g. na način da je ''ukinuta obustava prava na obavljanje odvjetničke djelatnosti''.

Za vrijeme trajanja mjere zabrane obavljanja odvjetništva tužitelj da nije mogao obavljati odvjetničke poslove, zastupati, sastavljati isprave, davati pravne savjete i da je time pretrpio štetu.

U predmetu Općinskog suda u Splitu K-US-4/2012 tužitelj da je branio OR, no nakon donošenja odluke o zabrani obavljanja odvj. djelatnosti da nije mogao poduzimati radnje u postupku, pa tako između ostalog niti zastupati okrivljenu, niti pisati podneske, pa ni zastupati ju na raspravi dana 03.12.2015. god. čime da je tužitelju nastupila šteta u iznosu od 1.000,00 kuna/132,72 eura, a prema odredbi Tbr. 7. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prvenstveno istakao da nije ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u smislu odredbe čl. 186. a Zakona o parničnom postupku, a budući da zahtjev za mirno rješenje spora od 25. listopada 2018. g. priložen uz tužbu nije sadržavao sve potrebne elemente koje sadrži tužba radi čega se ne može smatrati da se tužitelj uopće obratio tuženiku zahtjevom za mirno rješenje spora na način koji je propisan odredbom čl. 186. a ZPP-a, a budući da zahtjev mora sadržavati sve ono što treba sadržavati tužba. Nakon što tuženik nije udovoljio podnesku tužitelja kojeg je tužitelj nazvao zahtjevom za mirno rješenje spora da je tužitelj pokrenuo više desetaka tužbi pa da se radi o zloupotrebi procesnih ovlaštenja tužitelja i nedopuštenom raspolaganju stranke.

Nadalje, tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prigovor nedostatka aktivne legitimacije, a s obzirom da tužitelj nije dostavio dokaz o tome je li odvjetničku djelatnost obavljao samostalno, u zajedničkom uredu ili odvjetničkom društvu. Naime, ukoliko je u razdoblju od 8. rujna 2014. g. do 5. srpnja 2017. g., za koje vrijeme je bila na snazi mjera zabrane obavljanja odvjetništva, tužitelj bio član i osoba ovlaštena za zastupanje u javnom trgovačkom društvu (dalje JTD) koji obavlja odvjetničke poslove, sve radnje koje je tužitelj u tom razdoblju kao odvjetnik mogao poduzimati da bi bile isključivo u ime i za račun JTD-a, pa bi i šteta, ukoliko je uopće i nastala, bila šteta JTD-a jer članovi JTD-a sve radnje u okviru poslovanja društva poduzimaju u ime i za račun društva.

Istaknut je i prigovor nedostatka pasivne legitimacije jer je mjeru privremene zabrane obavljanja odvjetničke djelatnosti tužitelju izrekla Hrvatska odvjetnička komora kao samostalna i neovisna strukovna organizacija, a ne tuženik koji za postupanje HOK-a ne odgovara. U postupanju pravosudnih tijela u vezi vođenja kaznenog postupka protiv tužitelja da nije bilo elemenata nezakonitog odnosno nepravilnog rada, pa da nisu ostvarene ni materijalno-pravne pretpostavke za odgovornost tuženika za eventualnu štetu. Na temelju odredbe čl. 59. Zakona o odvjetništvu sud je bio dužan obavijestiti HOK o izricanju osuđujuće presude odvjetniku. Sama okolnost vođenja kaznenog postupka koji je završen presudom kojom je odbijena optužba da nije od značaja za postojanje odštetne odgovornosti tuženika jer se vođenje tog postupka ne može smatrati protupravnom štetnom radnjom.

3. U dokaznom postupku pregledana je pisana dokumentacija u spisu.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Sporovi male vrijednosti, sukladno odredbi čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura. („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22 i 114/22 – u nastavku teksta: ZPP), tako da se radi o sporu male vrijednosti.

6. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja radi naknade štete i to izmakle dobiti tužitelja radi nemogućnosti kao odvjetnik – punomoćnik zastupa stranku OR u predmetu Općinskog suda u Splitu K-US-4/2012 i to baš na ročištu održanom dana 03.12.2015.

7. U skladu s odredbom čl. 186. a st. 1. ZPP-a osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se prije podnošenja tužbe obratili nadležnom Državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

7.1. Tužitelj je uz tužbu priložio zahtjev za mirno rješenje spora koji je podnio nadležnom Državnom odvjetništvu u Splitu, koji je zaprimljen 25. listopada 2018. g., i u kojem je naveo da je u predmetu Županijskog suda u Splitu broj K 16/01 presudom Vrhovnog suda RH broj Kž 646/14 odbijena optužba te da je tužitelj pretrpio imovinsku i neimovinsku štetu u iznosu od 15.170.000,00 kn pa je predložena isplata tog iznosa.

7.2. Iz toga proizlazi da je tužitelj nadležnom državnom odvjetništvu podnio zahtjev za mirno rješenje spora koji je bio dovoljno određen da bi se po njemu moglo postupati, a što konačno i učinjeno, jer je nadležno državno odvjetništvo zahtjev tužitelja i odbio, slijedom čega su se ostvarile pretpostavke za ustajanjem tužitelja predmetnom tužbom.

8. Među strankama nije bilo sporno na koji se način vodio i kako je završio premet Županijskog suda u Splitu broj K-16/01, te kada je i koja rješenja donio HOK, postupajući po disciplinskoj prijavi suca Županijskog suda u Splitu. Ovdje treba napomenuti da je u skladu s odredbom čl. 59. Zakona o odvjetništvu (Narodne novine broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11, dalje ZO) sud odnosno drugo državno tijelo dužno obavijestiti Komoru o pokretanju prekršajnog odnosno kaznenog postupka i određivanju pritvora protiv odvjetnika, izricanju osuđujuće presude odvjetniku i o odluci kojom se pravomoćno završava kazneni ili prekršajni postupak protiv odvjetnika.

9. Rješenje HOK od 8. rujna 2014. donijeto je i egzistiralo je na temelju zakonskih pretpostavki koje su postojale sve do trenutka njegova ukidanja, 05.08.2017. god., dakle bilo je na snazi u vrijeme održavanja rasprave u predmetu Pst- 204/14 dana 30.03.2015.

10. Pregledom zapisnika iz predmeta Općinskog suda u Splitu K-US-4/12 od 03.12.2015. proizlazi da je na toj raspravi u navedenom predmetu okrivljenu pod 4. zastupala Jelena Mandarić, odvjetnica u Splitu. Inače ne bi trebalo biti ni upitno ni sporno da je u to vrijeme Jelena Mandarić bila jedna od odvjetnika u odvjetničkom društvu Lubina i Čutura (a sada je upravo ona punomoćnik tužitelja).

11. Polazeći od toga da je tužitelj osnivač i član u Odvjetničkom društvu "Lubina i Čutura" j.t.d., a da članovi društva sukladno odredbi čl. 27. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 19/11, 126/21 – dalje: ZO), u vezi čl.10.st.1. i 68. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12, 63/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23 i 130/23, dalje ZTD) solidarno odgovaraju za obveze odvjetničkog društva i da je u vrijeme izrečene zabrane obavljanja odvjetničke djelatnosti u istom odvjetničkom društvu radio i odvjetnik Branko Čutura, kao i odvjetnica Jelena Mandarić, i odvj. Zdeslav Lozo, te je okrivljena OR bila uredno zastupan od strane odvjetnice iz odvj. ureda "Lubina i Čutura" na raspravi dana 03.12.2015., tužitelj u postupku nije dokazao da bi zbog izrečene zabrane obavljanja odvjetničke djelatnosti njemu i njegovom odvjetničkom društvu nastala šteta, u vezi zastupanja okrivljenika na ročištu od 03.12.2015. u predmetu K-US-4/12.

12. Točno je da se u smislu odredbe čl. 65. st. 4. za branitelja može uzeti samo odvjetnik, a što je Jelena Mandarić u trenutku ove rasprave i bila, s time da je ona tada bila odvjetnica u odvj. društvu Lubina i Čutura j.t.d., a u postupku pred Općinskim sudom odvjetnika može zamijeniti i vježbenik s položenim pravosudnim ispitom za djela za koja se može izreći kazna zatvora do 5 godina.

13. Odredba čl. 1045. ZOO propisuje da tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

14. Izvanugovorna odgovornost za štetu zbog protupravne radnje nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete, te da postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Sve navedene pretpostavke, dakle subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, uzročna veza između štetne radnje i štete i protupravnost moraju biti ispunjene kumulativno, što znači da izostanak samo jedne od tih pretpostavki dovodi do isključenja odgovornosti za štetu.

15. U konkretnom slučaju tužitelj osim što ne navodi u čemu se konkretno sastoji protupravna radnja tužene, ničim u postupku nije dokazao da bi njemu, ili Odvjetničkom društvu "Lubina i Čutura" j.t.d. uopće nastala bilo kakva šteta u predmetu K-Us-4/12 zbog izrečene zabrane obavljanja odvjetničke djelatnosti tužitelju. Posebno ne dokazuje visinu eventualne štete.

16. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev nije osnovan pa je odlučeno kao u točki I. izreke.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbama čl. 154. i 155. ZPP-a.

17.1. Tuženiku su priznati troškovi zastupanja u visini od po 25 bodova za sastav odgovora na tužbu zastupanje na ročištima od 19.10.2021.,15.02.2022., 12.05.2022.,14.09.2022. ,20.10.2022. i 04.12.2025. ukupno 175 bodova, pomnoženo sa 2,00 eura daje 350,00 eura, pa je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Splitu, 23. prosinca 2025. godine

SUTKINJA

MAJA VUKMIR

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka (Čl. 467 st. 1. ZPPa)

U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe članka 370. ovoga Zakona. (Čl. 467. st. 2. ZPP-a).

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije. (Čl. 467. a. ZPPa)

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženik