Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Stalna služba u Garešnici
Garešnica, V. Nazora br. 22
Poslovni broj: Povrv-289/2024-26
R E P U B L I K A H R V A T S K A
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, po sutkinji toga suda Dajani Gabud Jandoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, zastupanog po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici iz Samobora, protiv tužene OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ines Bilandžić- Arbutina, odvjetnici iz Garešnice, radi naplate novčane tražbine, nakon održane javne i glavne rasprave 19. studenog 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja i punomoćnice tužene, dana 23. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Nataše Jelić-Veršić iz Križevaca, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-870/2024 od 7. studenog 2024., kojim se nalaže tuženoj OH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, Horvatova 82, Zagreb, isplati iznos od:
- 1.569,07 eura na ime glavnice sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. prosinca 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,
- te iznos od 9,83 eura na ime dospjele zakonske zatezne kamate na dan 30. studenog 2023., u roku od 8 dana, zajedno s odmjerenim troškovima ovršnog postupka uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku 8 dana od dana dostave rješenja o ovrsi.
II. Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.651,55 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude tj. 23. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužene za naknadu parničnog troška koji prelazi dosuđeni novčani iznos od 1.651,55 eura, zajedno sa potraživanim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, do ukupno potraživanih 1.928,09 eura, kao neosnovan.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj EOS MATRIX d.o.o. kao ovrhovoditelj protiv tužene OH kao ovršenice podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave kojim potražuje od tužene iznos od 1.569,07 eura na ime glavnice zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, iznos od 9,83 eura na ime dospjelih zakonskih zateznih kamata kao i troškove ovršnog postupka, temeljeći svoj zahtjev na izvatku iz poslovnih knjiga, 21017-5301614. Javni bilježnik Nataša Jelić-Veršić iz Križevaca dana 7. studenog 2024. donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 25,00 eura, pod poslovnim brojem Ovrv-9591/2024.
2. Na predmetno rješenje o ovrsi, tužena kao ovršenica podnijela je prigovor, osporavajući ga u cijelosti i navodeći kako nikada nije imala nepodmirena dugovanja i nikada nije imala prebivalište u [adresa] pa se očigledno radi o zamjeni identiteta pri čemu je njezin OIB pogrešno pripisan stanovitoj OH iz [adresa]. Još jednom ponavlja kako ne postoji nikakvo dugovanje, ni prema kome pa ni prema ovrhovoditelju, ni po kome osnovu.
3. Obzirom da je protiv rješenja o ovrsi uložen prigovor, Javni bilježnik proslijedio je predmet ovome sudu te je Sud rješenjem Povrv-289/2024-2 od 19. prosinca 2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo sve provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno dana 8. siječnja 2025.
4. Tužitelj se podneskom od 19. veljače 2025. očitovao na prigovor tužene prvenstveno ističući kako su svi navodi tužene paušalni i usmjereni izbjegavanju podmirenja dužne obveze. Navodi kako je trgovačko društvo EOS MATRIX d.o.o. temeljem Ugovora o cesiji zaključenog 14. prosinca 2023. s Addiko Bank d.d. i ovjerenog kod Javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, postalo zakonitim vlasnikom potraživanja koje se odnosi na dospjelo, a nepodmireno dugovanje tužene, nastalo po Ugovoru o zajmu broj JZM7KE od 1. ožujka 2023. koji je tužena kao korisnica zajma sklopila s društvom Leanpay d.o.o. davateljem zajma, a predmetni ugovorni odnos je otkazan 22. studenog 2023., zbog neispunjavanja preuzetih ugovornih obveza. U odnosu na prigovor tužene da nikada nije potpisala predmetni ugovor o zajmu navodi kako je isti potpisan kako od strane davatelja zajma, tako i od strane korisnika, odnosno tužene, i to elektroničkim potpisom pa je samim time identifikacija obje strane nesporna obzirom je i čl. 4.2. Ugovora o zajmu utvrđeno kako će davatelj zajma digitalno potpisati ugovor tek nakon što uspješno utvrdi i potvrdi identitet korisnika zajma. Kako je potpis korisnika zajma dan u elektroničkom obliku (koji se i koristi za konkretnu potvrdu identiteta), smatra kako nije sporan identitet korisnika kao niti autentičnost potpisanog dokumenta. Nadalje, navodi kako u konkretnom slučaju nije na tužitelju da dokazuje da tuženik nije potpisao predmetni ugovor, već je tužena dužna dokazati istinitost tvrdnje da potpis na ugovoru nije njezin, a ne tužitelj, pa kako tužena nije predložila grafološko vještačenje niti kakav drugi dokaz u prilog svojim tvrdnjama, smatra kako samim time nije osporila postojanje ugovornog odnosa, pozivajući se na sudsku praksu Županijskog suda u Varaždinu pod posl. br. Gž-1565/2019-2 od 11. svibnja 2020. Navodi i kako smatra da tužena neosnovano prigovara i osnovi i visini potraživanja, da ista nije obrazložila svoje navode niti predlaže ijedno dokazno sredstvo kojima bi potkrijepila svoje tvrdnje.
5. Tužena podneskom od 27. veljače 2025., očitujući se na podnesak tužitelja, u bitnome opetovano ponavlja kako ne postoji nikakvo njezino dugovanje prema tužitelju referirajući se na navode tužitelja kako je predmetno potraživanje preneseno na njega i kako Ugovor o zajmu JZM7KE od 1. ožujka 2023. sadrži elektronički potpis tužene. Navodi kako ona nikada nije potpisala predmetni ugovor i da nikada nije primila nikakav novac i ništa nije kupovala kod INSTAR CENTAR d.o.o. Velika Gorica obzirom da je osoba starije životne dobi koja ne raspolaže niti znanjem niti alatima za sklapanje pravnih poslova putem interneta, dodajući da njezina adresa nije u [adresa] niti u [adresa] i da se ne koristi brojem telefona navedenim u ugovoru niti e-mail adresom pa iz svega proizlazi kako je žrtva prijevare. Smatra nepotrebnim provoditi grafološko vještačenje pošto na ugovoru nema nikakvog potpisa, i da bi se tek informatičkim vještačenjem došlo do razotkrivanja načina kako tužitelj nju tereti kao zajmoprimca, time da sve dok u spis nije dostavljen predmetni Ugovor o zajmu, nije imala pojma o čemu se zapravo radi jer zna da nikada nikome nije bila dužna. Smatra kako je teret dokaza na tužitelju obzirom da ona nije ništa potpisala, pa ako tužitelj tvrdi da je, da treba to i dokazati, a situacija se razlikuje od potpisa rukom, jer bi tada tužena imala ponuditi svoje nesporne potpise, a u ovoj situaciji nema što. Nadalje osporava i pasivnu legitimaciju u ovom postupku obzirom da nije rasvijetljeno kome pripada IP adresa i tko je i što kupovao od INSTAR CENTAR d.o.o. pošto tužitelj nije predložio dokaze na te okolnosti. Osporava i aktivnu legitimaciju tužitelja obzirom da nije dokazao, da bi na njega bilo preneseno potraživanje koje se u Ugovoru o cesiji između njega i Addiko bank d.d. nigdje ne spominje, kao i da nije dokazao da bi zajmodavac Leanpay d.o.o. prenio na Addiko bank d.d. potraživanje iz Ugovora o zajmu JZM7KE od 1. ožujka 2023.
6. Raspravnim rješenjem od 31. ožujka 2025. tužitelju je dodijeljen rok od 15 dana za dostavu dokaza prijenosa potraživanja po Ugovoru o zajmu društva Leanpay d.o.o. na Addiko bank d.d. te je odlučeno kako se grafološko vještačenje neće provesti obzirom da isto predstavlja neprikladan dokaz u ovome predmetu.
7. Podneskom od 23. svibnja 2025. tužena se očitovala na dostavljenu dokumentaciju po tužitelju, odnosno dostavljen ugovor o cesiji broj 10/2023 sklopljen između Leanpay d.o.o. i Addiko bank d.d. navodeći u bitnome kako osporava vjerodostojnost dostavljenog ugovora upirući na njegovu nepotpunost te navodeći kako je u spis kao dokaz dostavljena dokumentacija koja je brisanjem glavnine sadržaja krivotvorena pa proceduralno, a ni sadržajno ne može poslužiti kao dokaz u ovom postupku. Navodi i kako iz istoga ne proizlazi da bi utuženo potraživanje bilo ustupljeno Addiko bank d.d. niti da bi Addiko bank d.d. sporno potraživanje ustupila tužitelju pa i nadalje ustraje kod svojih prigovora i osporava aktivnu legitimaciju.
8. Tužitelj je podneskom od 20. lipnja 2025. naveo kako je dokumentacija koju tužena osporava dostavljena u skraćenoj verziji pravdajući navedeno priloženim rješenjem Agencije za zaštitu osobnih podataka od 30. prosinca 2016. prema kojem bi dostava cjelokupnog ugovora predstavljala povredu odredbi o zaštiti osobnih podataka pripisanih Zakonom o zaštiti osobnih podataka i Uredbe EP i Vijeća 2016/679, zbog čega su izdvojene stavke bitne za ovaj postupak. Ističe i kako tužena iznosi paušalna i neosnovana očitovanja vezana za ugovore o cesiji sklopljenih između prethodnih vjerovnika, a pogotovo zbog činjenice što tužitelj nije bio ugovorna strana ugovora o zajmu niti ugovora o cesiji niti na bilo koji način sudjelovao u sklapanju istih. Navedene tvrdnje tužitelj je ponovio i na ročištu održanom 19. studenog 2025. i naveo kako sud može zatražiti potvrdu autentičnosti od tijela koje je sastavljalo navedene dokumente time da dostava traženih izvornika ne utječe na odluku o provođenju informatičkog vještačenja.
9. Radi razjašnjenja spornih i za ovaj postupak odlučnih činjenica Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao sve isprave priložene spisu i to: prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (list 1-5), izvod otvorenih stavki dužnika (list 6), podatke o prebivalištu za tuženu (list 7), rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-9599/2024 od 9. listopada 2024. Javnog bilježnika Nataše Jelić- Veršić zajedno s dostavljenom popratnom dokumentacijom (list 8-16), karticu prometa tužitelja (list 28), obavijest Addiko bank d.d. o raskidu ugovora o zajmu JZM7KE (list 32), ugovor o zajmu br. JZM7KE sklopljen između OH iz [adresa] i društva Leanpay d.o.o. od 1. ožujka 2023. (list 33-40), ovjeren ugovor o cesiji sklopljen između Addiko bank d.d. i tužitelja od 14. prosinca 2023. (list 41-45), ugovor o cesiji broj 10/2023 sklopljen između Leanpay d.o.o. i Addiko bank d.d. od 4. travnja 2023. (list 63-65), rješenje Agencije za zaštitu osobnih podataka (list 71-76).
10. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
11. Predmet spora potraživanje je tužitelja ustupljenog mu iznosa od 1.569,07 eura nastalog temeljem ugovora o zajmu sklopljenog između društva Leanpay d.o.o. i OH te iznosa od 9,83 eura na ime dospjele kamate.
12. Tijekom postupka tužena je isticala prigovor promašene pasivne legitimacije, odnosno spornim proizlazi je li tužena ta koja je sklopila ugovor o zajmu br. JZM7KE s društvom Leanpay d.o.o. i elektronički ga potpisala te postoji li za tuženu ikakva novčana obveza. Nadalje, spornom se našla i aktivna legitimacija tužitelja, odnosno je li društvo Leanpay d.o.o. ugovorom o cesiji prenijelo svoje potraživanje na Addiko bank d.d. koja je kasnije svoja potraživanja prenijela na tužitelja.
13. Uvidom u izvod otvorenih stavki dužnika (list 6) i karticu prometa (list 28) za dužnika OH utvrđeno je kako tužitelj EOS MATRIX d.o.o. ima nepodmireno dugovanje na ime utužene dospjele glavnice i zakonskih zateznih kamata, a da iz ugovora o cesiji od 14. prosinca 2023. proizlazi kako je tužitelj postao nositeljem prava i obveza potraživanja koja je na njega prenijela Addiko bank d.d. kao i da iz obavijesti Addiko Bank d.d. od 22. studenog 2023. (list 32) adresirane na OH iz [adresa], proizlazi kako je Addiko bank unatoč poslanim opomenama utvrdila kako nije podmireno dospjelo dugovanje temeljem ugovora o zajmu JZM7KE s pripadajućim aneksima i da je zbog toga raskinut navedeni ugovor o zajmu, a navedeno dugovanje bilo je potrebno uplatiti na njihov račun u roku od 15 dana.
14. Iz ugovora o zajmu br. JZM7KE (list 33-40) od 1. ožujka 2023. (potvrđenog vremenskim žigom) proizlazi kako je kao korisnik zajma navedena OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s adresom e- pošte: [adresa elektroničke pošte] i navedenim brojem mobilnog telefona [broj telefona] i naznačenom IP adresom korisnika: 213.149.61.163, a da je kao davatelj zajma navedeno društvo Leanpay d.o.o. iz Zagreba koje pruža usluge odobravanja i davanja namjenskih zajmova potrošačima za financiranje cijena roba/usluga. Iz čl. 1. toč. 1.2. navedenog ugovora proizlazi kako je korisnik zajma imao potrebu za namjenskim zajmom, odnosno za financiranjem cijena robe/usluge pri INSTAR CENTER d.o.o. iz Velike Gorice (partner) i da se sukladno čl. 3. predmetnog ugovora davatelj zajma obvezao dati korisniku zajam u iznosu od 1.651,65 eura sukladno ponudi partnera, s rokom povrata do 7. studenog 2024. Člankom 4. ugovora o zajmu propisano je kako se ugovor smatra sklopljenim danom potpisa od strane davatelja zajma, u trenutku kada ga davatelj označi vremenskim žigom i adresom internetskog protokola te ga u digitalnom obliku pošalje korisniku, time da će davatelj zajma sukladno toč. 4.1. navedenog ugovora potpisati kada se ispune taksativno navedeni uvjeti, između ostalog kada korisnik zajma davatelju preda sve odgovarajuće i potpisane obrasce, informacije i dokumente koji su davatelju potrebni sukladno važećem zakonodavstvu koji uređuju sprečavanje pranja novca i financiranje terorizma. Čl. 5. propisani su uvjeti otplate i iz kojeg proizlazi kako je prva rata (od ukupno 20) dospijevala na naplatu 7. travnja 2023., a posljednja 7. studenog 2024. time da je toč. 5.5. ugovora propisano da korisnik zajma otplaćuje rate putem izravnog terećenja osobnog transakcijskog računa.
15. Iz priloženog ugovora o cesiji br. 10/2023. (list 63-65) od 4. travnja 2023. sklopljenog između Leanpay d.o.o. i Addiko bank d.d. proizlazi kako su ugovorne strane suglasno utvrdile kako su na temelju Ugovora o poslovnoj suradnji zaključile Okvirni ugovor čiji datum iz priloženog ugovora nije čitljiv, odnosno isti je izdvojen, a kojim su ugovorile periodički prijenos potraživanja iz ugovora o zajmu POS loans kako su definirani prethodno navedenim ugovorom o suradnji i kojim su definirana sva prava i obaveze ugovornih strana proizašla iz prodaje tih potraživanja. Člankom 2. navedenog ugovora o cesiji određen je popis svih prava i obaveza vezana uz Ugovore o zajmu POS loans s datumom presjeka koji je izdvojen kao i ostatak prve stranice ugovora, a tek na stranici 4. ugovora, iz jednog retka tablice, proizlazi ime OH.
16. Odredbom članka 31. Ovršnog zakona (''Narodne Novine'' broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24) propisano je da je vjerodostojna isprava račun, mjenica, ček s protestom i povratnim računima kad je potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom.
17. Odredbom čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, a odredbom čl. 221.a Zakona o parničnom postupku propisano je, da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
18. Odredba članka 232. st. 1. Zakona o parničnom postupku propisuje da je stranka dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda time da članak 108. Zakona o parničnom postupku propisuje da se isprave u postupku podnose u izvorniku ili prijepisu i da ako je isprava priložena u prijepisu, sud će pozvati podnosioca isprave da sudu podnese ispravu u izvorniku, a drugoj strani će dopustiti da ju pregleda.
19. Slijedom provedenih dokaza, Sud zaključuje kako tužitelj tijekom ovog postupka nije dokazao, da bi njegova aktivna legitimacija proizlazila iz priloženih ugovora o cesiji, odnosno da je isti zakoniti nositelj potraživanja na koje se poziva obzirom da iz dostavljenih preslika ugovora o cesiji nije moguće utvrditi koja su to potraživanja prenesena na tužitelja, osobito ona koja je Addiko bank d.d. prenijela ugovorom o cesiji od 14. prosinca 2023. na tužitelja. Iako je tim ugovorom (list 41-45), Addiko bank d.d. kao cedent na tužitelja Eos Matrix d.o.o. kao cesionara prenijela sva prava i obaveze vezane za potraživanje i koji popis potraživanja je sukladno čl. 2. bio prilogom tog ugovora o cesiji, tužitelj prilog s prenesenim potraživanjima nikada nije dostavio ovome sudu kao potvrdu svojih tvrdnji da je zakoniti nositelj potraživanja koje je Addiko bank d.d. prethodno imala i prema tuženoj, kao i da bi upravo to potraživanje bilo dio popisa sastavljenog uz ugovor o cesiji. Tvrdnje tužitelja i pozivanje na priloženu odluku Agencije, kako bi dostava cjelokupnog ugovora o cesiji predstavljala povredu odredbi o zaštiti osobnih podataka kojima bi se ugrozili drugi dužnici, sud nije prihvatio kao opravdanje za nedostavljanjem izvornika dokumentacije na uvid, obzirom da sud sukladno prethodno citiranoj zakonskoj odredbi ima pravo tražiti dostavu izvornika na uvid, a uvidom u izvornike samo bi se provjerila tvrdnja tužitelja da uistinu postoji potraživanje koje je bilo sastavnim dijelom ugovora o cesiji i podaci ostalih dužnika ne bi bili dostupni ostalima niti bi isti u tako kratkom roku mogli biti ugroženi. U konkretnom slučaju sud nije sumnjao u autentičnost priloženih ugovora već u tvrdnju nalazi li se konkretno potraživanje, nastalo po ugovoru u zajmu, na popisu prenesenih tražbina, na kojem tužitelj temelji svoj zahtjev, pa sud nije imao potrebe postupati sukladno čl. 230. st. 4. Zakona o parničnom postupku i utvrđivati autentičnost sastavljene isprave.
20. Isto tako, tužena je tijekom cijelog postupka decidirano osporavala bilo kakvu obavezu prema tužitelju, posebice činjenicu da bi sklopila i digitalno potpisala bilo kakav ugovor o zajmu putem interneta s društvom Leanpay d.o.o. navodeći kako niti njezina adresa nije u [adresa] niti [adresa], a tužitelj tijekom postupka nije dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo je li tužena doista pasivno legitimiran, odnosno u obvezi naknaditi iznos dospjelog potraživanja. Uvidom u cjelokupni spis proizlazi kako tužitelj nije dostavio niti jedan relevantan dokaz kojim bi dokazao da je tužena ta koja je elektroničkim potpisom sklopila ugovor o zajmu, a upravo je na njemu bio teret dokazivanja da je između društva Leanpay d.o.o i tužene postojao obvezni odnos, sukladno čl. 219. Zakona o parničnom postupku. Iz navedenog proizlazi kako tužitelj nije dokazao identitet tužene, odnosno utvrdio je li društvo Leanpay d.o.o. kao davatelj zajma, utvrdilo i potvrdilo identitet osobe koja stoji iza IP adrese navedene u ugovoru o zajmu i pripadaju li navedeni podaci u ugovoru doista tuženoj, a što je bio i jedan od uvjeta digitalnog potpisivanja ugovora o zajmu, propisan čl. 4. točkom 4.2. tog ugovora. Nadalje, tužitelj nije dostavio na uvid sudu nikakvu potvrdu kojom bi dokazao da je ikad ikakva roba kao predmet financiranja, sukladno sklopljenom ugovoru o zajmu, kupljena kod društva INSTAR CENTAR d.o.o. i da bi ista bila isporučena tuženoj.
21. Stoga, ne prihvaćajući navode tužitelja o teretu dokazivanja i imajući u vidu da tužitelj niti na traženje suda nije dostavio na uvid izvornike relevantne dokumentacije, isti nije dokazao svoju aktivnu legitimaciju, pa se sud nije upuštao u provođenje informatičkog vještačenja u svrhu dokazivanja valjanosti elektroničkog potpisa i identiteta tužene. Uz navedeno, tužitelj tako nije dokazao niti pasivnu legitimaciju tužene pa iz svega proizlazi kako predmetna tražbina tužitelja prema tuženoj nije osnovana. Imajući u vidu sve do sada izloženo, sud je, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. u svezi s čl. 221.a i čl. 232. st. 1. Zakona o parničnom postupku, ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i odlučio kao u točki I. izreke ove presude.
22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 1. u svezi s odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku s obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio u postupku pa je dužan tuženoj nadoknaditi troškove koji su bili potrebni i opravdani, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora. Sud je tuženoj priznao trošak za sastav prigovora uvećan za trošak PDV-a u iznosu od 250,00 € sukladno Tbr.8. toč. 1. u vezi s Tbr.7. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine br. 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa), te joj je priznao trošak sastava 2 obrazložena podneska ( podnesak od 27. veljače 2025. i 23. svibnja 2025.) uvećan za trošak PDV-a u iznosu od 500,00 eura sukladno Tbr. 8. u vezi s Tbr.7. toč.1. Tarife. Sud je kao potreban i opravdan trošak priznao i trošak naknade za zastupanje na ročištima održanima kod ovoga suda 31. ožujka 2025., 24. rujna 2025. te 19. studenog 2025. u iznosu od 200,00 eura za svako održano ročište, uvećano za PDV od 25%, u ukupnom iznosu od 750,00 eura. Isto tako, opravdanim troškom smatrao se i trošak plaćene pristojbe na prigovor protiv platnog naloga kojeg je sud priznao u iznosu od 26,55 eura pošto se radi o podnesku koji se podnosi u elektroničkom obliku, a ne kako je zatraženo u iznosu od 53,09 eura. Sud tuženoj nije priznao trošak za sastav podneska od 28. veljače 2025. u iznosu od 250,00 eura s uračunatim PDV-om jer isti ne može ići na teret tužitelja pošto se radi o podnesku punomoćnice tužene kojim ista traži odgodu ročišta. Trošak zastupanja na ročištu od 23. prosinca 2025., za objavu presude, priznat je u iznosu od 125,00 eura. Temeljem obrazloženog, sud je tuženoj na ime zatraženog troška zastupanja priznao ukupno iznos od 1.651,55 eura te ih je tužitelj dužan naknaditi tuženoj kako je odlučeno u točki II. izreke.
23. Obzirom na izloženo, presuđeno je kao u izreci.
U Garešnici 23. prosinca 2025. godine
Sutkinja:
Dajana Gabud Jandoš
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku od 15 dana od uručenja otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, u 3 istovjetna primjerka.
Dostaviti:
- Tužitelju po punomoćnici Sonji Šoštar
- Tuženoj po punomoćnici Ines Bilandžić-Arbutina
