Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-318/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Ivone Rupić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog TP, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. u vezi s člankom 34. i člankom 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovnog broja K-151/2024-16 od 22. rujna 2025., u sjednici održanoj 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog TP kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Gospiću optuženog TP proglasio je krivim zbog počinjenja produljenog kaznenog djela krađe u pokušaju iz članka 228. stavka 1. u vezi s člankom 34. i člankom 52. KZ/11 pa ga je na temelju članka 228. stavka 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 , 126/19 , 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08), optuženi ŽP u cijelosti je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1.-6. ZKP/08, kao i nagrade i nužnih izdatka branitelja postavljenog po službenoj dužnosti.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženik osobno i po branitelju Braslavu Balenu, bez navođenja žalbene osnove zbog koje se pobija presuda, ali iz sadržaja žalbi proizlazi kako se presuda pobija zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se "uvaži žalba te preinači pobijana presuda". Budući da se osobna žalba optuženika i ona podnesena po branitelju međusobno nadopunjuju, to će se ocijeniti kao jedinstvena žalba optuženika.

3. Odgovor na žalbu optuženika podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću, u kojem se podupiru zaključci u prvostupanjskoj presudi i predlaže se žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu.

4. Prije održavanja sjednice vijeća, u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je po obavljenom uvidu vratilo ovom sudu na daljnje postupanje.

5. Žalba optuženog TP nije osnovana.

6. Kako optuženik pobija presudu samo zbog odluke o kazni, tako je prije ocjene njegovih žalbenih navoda, prvostupanjsku presudu trebalo ispitati po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. točki 1. i 2. ZKP/08. Ispitujući prvostupanjsku presudu u tom dijelu ovo vijeće je zaključilo kako prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka niti je povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika, a koje je povrede zakona su propisane u citiranoj odredbi.

7. Optuženik u žalbi navodi kako je njegova obiteljska situacija "specifična", da živi u izvanbračnoj zajednici s LP koja ima šestero malodobne djece, koje je on prihvatio kao svoje i o njima se brine, da je njegova izvanbračna supruga "kontaminiranog zdravlja", na koje okolnosti je uz žalbu dostavio medicinsku dokumentaciju te da se njegova obitelj uzdržava od socijalne pomoći Hrvatskog centra za socijalnu skrb Karlovac, Ispostave Općine Krnjak, no da su ta sredstva jedva dostatna za pokrivanje osnovnih potreba djece. S obzirom na okolnost da je njegov doprinos pri uzdržavanju te obitelji od ključnog značaja, predlaže se prihvatiti njegovu žalbu, preinačiti presudu u odluci o kazni na način da mu se kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro.

7.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, ovaj sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne na odgovarajući način utvrdio i ocijenio sve okolnosti koje su od značaja za pravičnu i individualiziranu kaznu i to prije svega stupanj krivnje, stupanj ugroze kaznenim dijelom zaštićenog dobra, osobne prilike optuženika, kao i njegov prijašnji život. Tako je sasvim ispravno prvostupanjski sud utvrdio kao olakotne okolnosti korektno držanje optuženika pred sudom, priznanje počinjenog kaznenog djela i izraženo kajanje zbog toga, čime je doprinio brzom i efikasnom dovršetku kaznenog postupka te protek vremena od počinjenja kaznenog djela. Na odgovarajući način prvostupanjski sud je kao otegotnu okolnost utvrdio i pravilno vrednovao raniju osuđivanost optuženika. Naime, optuženik je prema izvatku Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije o prekršajnoj osuđivanosti optuženika utvrdio kako je navedeni u sedam navrata prekršajno osuđivan i to kako zbog prekršaja iz domene Zakona o osobnoj iskaznici, Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Zakona o prebivalištu, dok iz uvjerenja tog Ministarstva proizlazi kako je optuženik višestruko kazneno osuđivan te da se kao počinitelj kaznenih djela javlja od 2009. pa nadalje. Budući da je optuženik do sada osuđivan u 22 navrata zbog imovinskih kaznenih djela, osnovano se zaključuje kako do sada izrečene sankcije na optuženika nisu polučile željenu svrhu pa da bi se ostvarila svrha kako specijalne, tako i generalne prevencije, nužno je optuženika osuditi na kaznu zatvora i to upravo na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Naime, s obzirom na okolnost da je produljeno kazneno djelo krađe optuženik počinio u pokušaju te da kaznenim djelom nije ostvarena materijalna šteta, osuda optuženika na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci u potpunosti je odgovarajuća i stupnju krivnje optuženika, njegovoj obiteljskoj situaciji, a posebice činjenici da je višestruko osuđivan zbog istovrsnih kaznenih djela pa se i po stavu ovog suda svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 može ostvariti isključivo osudom optuženika na kaznu zatvora, zbog čega je neosnovan je njegov prijedlog da mu se ta kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro. Žalitelj gubi iz vida kako je odredbom članka 55. stavka 2. KZ/11 propisano kako se rad za opće dobro ne može izreći već suđenim osobama na kaznu zatvora u trajanju duljem od 6 mjeseci pa kako je navedeni u više navrata osuđivan na kazne zatvora koje su dulje od 6 mjeseci, to nema niti zakonske osnove da mu se izrečena kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro.

8. Kako je žalba optuženika neosnovana, a nisu utvrđene povrede zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 476. stavku 1. ZKP/08 valjalo je tu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju članka 482. ZKP/08.

Split, 23. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj