Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-364/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Ivone Rupić i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika NI, zbog kaznenog djela iz članka 315. stavka 4. u svezi stavka 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika NI, podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Kov-483/2025-15 od 30. rujna 2025., u sjednici održanoj 23. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika NI podnesena protiv prvostupanjskog rješenja, kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Splitu odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenika NI za izdvajanjem kao nezakonitog dokaza i to dokaza navedenih pod rednim brojem 9. optužnice DVD sa snimkom nadzorne kamere Opće gimnazije "Vladimir Nazor" (list 32 spisa) i pod rednim brojem 10. optužnice DVD sa snimkom nadzorne kamere Imex banke (list 33 spisa).

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okrivljenik MI po braniteljici Marini Matković, odvjetnici u Splitu, bez navođenja zakonskog osnova zbog koje se pobija rješenje, ali iz sadržaja žalbe proizlazi kako se rješenje pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se kao nezakonit dokaz izdvoji DVD sa snimkom nadzorne kamere Opće gimnazije "II" (list 32 spisa) i DVD sa snimkom nadzorne kamere Imex banke (list 33 spisa).

3. Spis je u suglasju sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje u tekstu: ZKP/08) dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

4. Žalba okrivljenika NI je neosnovana.

5. Naime, u žalbi okrivljenika NI se ističe kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da se radi o zakonitim dokazima jer je povrijeđena odredba članka 10. stavak 2. točka 3. ZKP/08 i riječ je o nezakonitim dokazima koje je bilo potrebno izdvojiti iz spisa predmeta.

5.1. U žalbi se navodi da se ne osporava okolnost da bi policija i državno odvjetništvo smjeli "razgledati snimke" u okviru kaznenog progona već se dovodi u pitanje izvorna zakonitost video nadzora škole i banke, koje su snimke "proizveli", a dodatno se u žalbi navodi i to da su okrivljeniku povrijeđena prava na obranu zajamčeno Ustavom, učinjenim propustom Općinskog suda u Splitu da bez odgode zakaže i održi sjednicu optužnog vijeća, sukladno članku 348. stavak 1. ZKP/08.

6. Ovaj drugostupanjski sud pobijano rješenje ispitao je povodom žalbenih navoda, ali i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti te je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, a nije povrijeđen ni kazneni zakon na štetu okrivljenika i rješenje je donijelo ovlašteno tijelo. Naime, izreka rješenja je razumljiva, nije proturječna sama sebi ni razlozima rješenja, u rješenju su navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama posebno u dijelu koji se odnosi na zakonitost dokaza.

6.1. Protivno žalbenim navodima okrivljenika da se radi o neovlaštenim snimkama video nadzora, s objekta Opće gimnazije "Vladimir Nazor" i Imex banke, a koje bi predstavljale nezakonite dokaze jer kamere koje su snimile navodni napad okrivljenika na službenu osobu su bile usmjerene na javnu ulicu, a ne na prostor objekta Opće gimnazije "Vladimir Nazor" i Imex banke, koji objekti nisu imali zakonska ovlaštenja za snimanje javne površine. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je člankom 1. stavak 2. Zakona o provedbi opće uredbe o zaštiti podataka ("Narodne novine" broj 42/18) propisano da se on ne odnosi na obradu osobnih podataka koja obavljaju nadležna tijela u svrhu sprječavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija, uključujući zaštitu o prijetnji javne sigurnosti i njihova sprječavanja kao i na područje nacionalne sigurnosti i obrane. U konkretnom slučaju radi se o izuzimanju i obradi navedenih snimki od strane nadležnih tijela u svrhu otkrivanja, a potom i progona kaznenih djela primjena Zakona o provedbi opće uredbe o zaštiti podataka ne dolazi u obzir pa nije niti moglo doći do povrede tog Zakona na koju upire žalitelj.

6.2. Stoga je stav ovog suda da je na snimkama video nadzora prostor koji ima javnu funkciju namijenjen javnoj uporabi neograničenog broja ljudi, pa se kao takve video snimke mogu upotrijebiti i predstavljaju dokaz u kaznenom postupku, jer je Zakonom o provedbi opće uredbe o zaštiti podataka člankom 1. stavak 2. propisano da se citirana odredba ne odnosi na obradu osobnih podataka koji obavljaju nadležna tijela u svrhu sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenog djela.

6.3. Isto tako protivno navedenim žalbenim navodima ocjena je ovog suda da su policijski službenici, nakon što su u okviru izvidnih radnji zakonito i uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta izuzeli snimke video nadzora, zakonito na temelju ovlasti koje imaju prema Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima i Pravilnika o načinu policijskog postupanja u tijeku kriminalističkog istraživanja pregledali izuzete video zapise te sačinili na temelju tako pregledanih video zapisa službene bilješke i izvješća, a sve u cilju otkrivanja počinitelja predmetnog kaznenog djela.

7. Okrivljenik MI u navodima žalbe nije doveo u pitanje zakonitost pobijanog rješenja, pa je pravilno prvostupanjski sud, a što prihvaća i ovaj sud odbio prijedlog okrivljenika za izdvajanjem citiranog dokaza, kao nezakonitog, jer nije pribavljen protivno odredbama članka 10. stavak 2. točka 2. ZKP/08 kojom je propisano da su nezakoniti dokazi oni dokazi koji su pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom propisane zabrane mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, pribavljeni povredom zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života, jer DVD sa snimkom nadzorne kamere Opće gimnazije "Vladimir Nazor" i DVD sa snimkom nadzorne kamere Imex banke nisu nezakoniti dokazi, a ne radi se ni o dokazima za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza, pa je žalbu okrivljenika valjalo odbiti kao neosnovanu.

8. S obzirom na naprijed navedeno navodi na koje se poziva okrivljenik u žalbi da mu je povrijeđeno pravo na obranu zajamčeno člankom 22. Ustava Republike Hrvatske u odnosu na rokove zakazivanja sjednica optužnog vijeća ne dovodi u pitanje zakonitost pobijanog rješenja u kojima se odlučivalo o zakonitosti dokaza.

9. Kako ovaj sud nije našao da bi navodi žalbi doveli u pitanje pravilnost pobijanog rješenja, a niti da bi bile počinjenje povrede zakona iz članka 494. stavak 4. ZKP/08, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci rješenja, u suglasju s člankom 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08.

Split, 23. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Maria Majić