Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-7940/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te i Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika VA, zbog prekršaja iz članka 199. stavak 2. i stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I Policijske postaje Split, Klasa: 211-07/25-1/10159, Urbroj: 511-12-23-25-1 od 27. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prigovor okrivljenika VA kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.

II. Na temelju članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenik JA proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 660,00 eura, zbog prekršaja iz članka 199. stavak 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga.

2. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca.

3. Okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.

4. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Predlaže da se iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

5. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

6. Prigovor nije osnovan.

7. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

8. Okrivljenik u prigovoru ističe da je dugogodišnji vozač i nije sklon činjenju prekršaja, dok je veći dio protekle godine bio na bolovanju i liječenju zbog operacije srca, zbog čega mu je visina novčane kazne previsoka, kao i zaštitna mjera, jer ima potrebe zbog zdravlja za automobilom, pa moli moli da mu se izrekne blaža kazna. U prilogu dostavlja isplatnu evidenciju ostvarivane plaće.

9. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 660,00 do 1.990,00 eura pa izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura predstavlja, najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu za predmetni prekršaj. I po ocjeni ovog suda, imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. istog Zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.

10. Ispitujući potom odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika, (upravljanje motornim vozilom pri koncentraciji od 1,11 g/kg alkohola u organizmu) takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa. Stoga je izrečena zaštitna mjera u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru i o neophodnosti posjedovanja vozačke dozvole zbog zdravstvenih razloga, osim što nije dokazano, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o primjeni zaštitne mjere u konkretnom slučaju. Dapače, ovaj sud smatra da su navedena okolnost bila razlog više da se okrivljenik u prometu ponaša sukladno zakonskim propisima.

11. Duljina trajanja izrečene mjere od dva mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u visini blizu zakonom propisanog minimuma trajanja, a imajući na umu koncentraciju alkohola od 1,11 g/kg i s tim povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u čl. 51.a Prekršajnog zakona.

12. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora okrivljenice.

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka. Ovaj sud smatra, da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 20,00 eura, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

14. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 23. prosinca 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, I Policijskoj postaji Split u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.