Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te i Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika NT, zbog prekršaja iz članka 199. stavak 2. i stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, II Policijske postaje Split, Klasa: 211-07/25-01/8720, Urbroj: 511-12-24-25-1 od 8. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prigovor okrivljenika NT kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.
II. Na temelju članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom NT proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 660,00 eura, zbog prekršaja iz članka 199. stavak 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga.
2. Istim prekršajnim nalogom okrivljenik je obavezan na naknadu troškova prekršajnog postupka postupka u iznosu od 66,36 eura, te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca.
3. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene zaštitne mjere. Predlaže da se iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
4. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
5. Prigovor nije osnovan.
6. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
7. Okrivljenik u prigovoru ističe da nije nikad kažnjavan za slično djelo, a niti da je bio sudionik prometne nesreće. Navedenog dana zbog osobne slabosti (razvoda braka) nepromišljeno je posegnuo za alkoholom te potom upravljao vozilom. Odgovorna je osoba, izvukao je pouku iz tog događaja. Spreman je podnijeti financijske sankcije, kao i negativne bodove, ali moli da mu se ne oduzme vozačka dozvola na 2 mjeseca. Bavi se odgovornim poslom i vozačka mu je potrebna. Nikad nije objesno vozio pa tako niti navedene prigode. Hrvatski je branitelj i dragovoljac Domovinskog rata.
8. Prije svega, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik je bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor (poslovne obveze zbog kojih mu je vozačka neophodna) što okrivljenik nije učinio pa su navodi prigovora u tom smislu ostali na razini paušalnog isticanja.
9. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenika (upravljanje motornim vozilom pri koncentraciji od 1,43 g/kg alkohola u organizmu) takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa. Stoga je izrečena zaštitna mjera u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru i o neophodnosti posjedovanja vozačke dozvole zbog poslovnih obveza, osim što nije dokazano, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o primjeni zaštitne mjere u konkretnom slučaju. Dapače, ovaj sud smatra da su navedena okolnost bila razlog više da se okrivljenik u prometu ponaša sukladno zakonskim propisima.
10. Duljina trajanja izrečene mjere od dva mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u visini blizu zakonom propisanog minimuma trajanja, a imajući na umu koncentraciju alkohola od 1,43 g/kg i s tim povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u čl. 51.a Prekršajnog zakona.
11. U odnosu na okolnost dosadašnje neosuđivanosti za ovakva djela, treba navesti da članak 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala ukidanje zaštitne mjere. Identično je i s okolnosti priznanja počinjenja prekršaja i izraženog kajanja, koje također ne mogu opravdati ukidanje zaštitne mjere.
12. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora.
13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Ovaj sud smatra, da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 20,00 eura, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.
14. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 23. prosinca 2025.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, II Policijskoj postaji Split u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.