Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-7939/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te i Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĐV, zbog prekršaja iz članka 199. stavak 2. i stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, II Policijske postaje Rijeka, Klasa: 211-07/25-1/15496 od 19. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prigovor okrivljenika ĐV kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.

II. Na temelju članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenik ĐV proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 660,00 eura, zbog prekršaja iz članka 199. stavak 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga.

2. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca.

3. Okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.

4. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene zaštitne mjere. Predlaže da se iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

5. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

6. Prigovor nije osnovan.

7. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

8. Okrivljenik u prigovoru navodi da ne poriče rezultate alkotesta, opisujući okolnosti počinjenja prekršaja ističe da mu je vozačka potrebna u svakodnevnom obavljanju poslova kojima se bavi pa umjesto zabrane upravljanja moli da mu se izrekne neka druga kazna, opomena, ukor dok će novčanu kaznu platiti. Nikad nije bio u ovakvoj situaciji, jer gotovo ne konzumira alkohol, a nema niti nekih drugih prekršaja jer se nastoji pridržavati prometnih propisa i pravila.

9. Prije svega, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik je bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor (svakodnevno obavljanje poslova zbog kojih mu je potrebna vozačka) što okrivljenik nije učinio pa su navodi prigovora u tom smislu ostali na razini paušalnog isticanja.

10. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenika (upravljanje motornim vozilom pri koncentraciji od 1,23 g/kg alkohola u organizmu) takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa. Stoga je izrečena zaštitna mjera u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru i o neophodnosti posjedovanja vozačke dozvole zbog svakodnevnih poslovnih obveza, osim što nije dokazano, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o primjeni zaštitne mjere u konkretnom slučaju. Dapače, ovaj sud smatra da je navedena okolnost bila razlog više da se okrivljenik u prometu ponaša sukladno zakonskim propisima.

11. Duljina trajanja izrečene mjere od dva mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u visini blizu zakonom propisanog minimuma trajanja, a imajući na umu koncentraciju alkohola od 1,23 g/kg i s tim povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u čl. 51.a Prekršajnog zakona.

12. U odnosu na prijedlog okrivljenika da mu se umjesto zabrane upravljanja izrekne neka druga kazna opomena, ukor treba navesti da ne postoji "blaži oblik" zaštitne mjere kao što su opomena ili ukor. Opomena i ukor nisu Prekršajnim zakonom predviđeni kao zamjena za zaštitne mjere, te sud nema zakonsku mogućnost da tu mjeru zamijeni opomenom, ukorom ili bilo čim drugim.

13. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora.

14. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

15. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 23. prosinca 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi primorsko-goranskoj, II Policijskoj postaji Rijeka, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.