Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj: Kž-247/2024-6

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ABC, zbog kaznenih djela iz čl. 179.a i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika ABC, državnog odvjetnika i oštećenice BGRH podnesenima protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem K-1691/2023 od 12. travnja 2024., u sjednici održanoj 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe okrivljenika ABC i državnog odvjetnika kao neosnovane te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

II. Žalba oštećenice BGRH odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim okrivljenika ABC, zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, te ga je, temeljem istog članka, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom mu je, temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od tri godine, od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljeniku će se, u slučaju opoziva uvjetne osude, u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. lipnja 2023. do 15. veljače 2024.

1.2. Temeljem čl. 73. KZ/11 okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtve BGRH u trajanju od tri godine.

1.3. Temeljem čl. 58. st. 5. KZ/11 okrivljenik je upozoren da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora, ako bez opravdanog razloga krši obvezu određenu mu sigurnosnom mjerom.

1.4 Istom presudom sud prvog stupnja je, temeljem čl. 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), oslobodio od optužbe okrivljenika ABC, zbog kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz čl. 136. st. 1. i 3. KZ/11.

1.5. Temeljem čl. 145. st. 2. točke 1. i 6. ZKP/08 okrivljenik je obvezan nadoknaditi troškove kaznenog postupka i to u paušalnom iznosu od 1.000,00 eura, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude, u odnosu na osuđujući dio, žalbu je podnio okrivljenik ABC, po branitelju Tomislavu Kešini, odvjetniku u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, iako je iz sadržaja žalbe razvidno da se žali i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda, u osuđujućem dijelu, preinači na način da se okrivljenika i u tom dijelu oslobodi od optužbe, a podredno da se presuda u tom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.

2.1. Žalbu protiv presude, u odnosu na oslobađajući dio, podnijelo je Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda u tom dijelu preinači u pravcu istaknutih žalbenih razloga.

2.2. Žalbu protiv presude suda prvog stupnja podnijela je i oštećenica BGRH, po opunomoćeniku Marku Miloševiću, odvjetniku u Zagrebu, kako navodi iz svih žalbenih razloga, iako je iz sadržaja žalbe razvidno da se presuda, u osuđujućem dijelu, pobija zbog odluke o kazni, a u oslobađajućem dijelu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se presuda u osuđujućem dijelu preinači na način da se okrivljeniku izrekne zatvorska kazna u dužem trajanju, a da se u oslobađajućem dijelu presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbe Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu i oštećenice podnio je okrivljenik ABC, po branitelju Tomislavu Kešini, odvjetniku u Zagrebu, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana, a da se žalba oštećenice odbaci kao nedopuštena.

3.1. Odgovor na žalbu okrivljenika podnijela je oštećenica BGRH, po opunomoćeniku Marku Miloševiću, odvjetniku u Zagrebu, ali njezin odgovor na žalbu nije razmatran jer je nedopušten.

4. Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalbe okrivljenika ABC i državnog odvjetnika su neosnovane, dok je žalba oštećenice BGRH nedopuštena.

6. Nisu u pravu okrivljenik, ali ni državni odvjetnik, kada u žalbi navode da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08 sa tvrdnjom da je obrazloženje pobijane presude u znatnoj mjeri proturječno, odnosno da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza koji prileže spisu.

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika i državnog odvjetnika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da se pobijana presuda ne može ispitati jer da bi njezina izreka bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.

7. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-25), ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Nisu u pravu okrivljenik, a niti državni odvjetnik, kada pobijaju presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.1. Okrivljenik pobija presudu, u osuđujućem dijelu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dok zbog iste osnove državni odvjetnik pobija presudu, ali u oslobađajućem dijelu. Međutim, nisu u pravu ni okrivljenik, a ni državni odvjetnik, kada presudu suda prvog stupnja pobijaju iz te žalbene osnove, s obzirom da je sud prvog stupnja i u osuđujućem i u oslobađajućem dijelu utvrdio sve odlučne činjenice i o svojim utvrđenjima dao logične i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

8.2. U žalbi okrivljenika se navodi kako sud prvog stupnja nije proveo niti jedan kontrolni dokaz u odnosu na iskaz oštećenice, ističući kako oštećenica nikada nije bila uskraćena za bilo što u životu, počevši od medicinske njege u privatnim i najskupljim klinikama u Zagrebu do svakodnevnog naručivanja hrane iz različitih restorana. Navodi se i kako oštećenica u svom iskazu ne potvrđuje zaključak prvostupanjskog suda da bi joj okrivljenik uskraćivao novac te da je notorna činjenica da je oštećenica kroz cijelo inkriminirano vrijeme imala mobitel i svakodnevno komunicirala sa rodbinom u Kolumbiji, što ukazuje da joj je okrivljenik omogućavao sasvim pristojan život i to iznad hrvatskog prosjeka. U odnosu na događaj od 10. lipnja 2023., navodi se kako iz medicinske dokumentacije za okrivljenika proizlazi da su u tim nalazima verificirane ozljede koje je okrivljenik zadobio tog dana od strane oštećenice te da je oštećenica za taj događaj prekršajno pravomoćno kažnjena pred Općinskim prekršajnim sudom u Zagrebu, pa da je iz toga sasvim jasno da je upravo oštećenica inicirala cijeli ovaj sukob, upotrijebila fizičku silu prema okrivljeniku, ozlijedila ga, a da je okrivljenik, da bi otklonio od sebe napad, upotrijebio minimalnu fizičku silu prema oštećenici i oduzeo joj čekić sa kojim ga je prije toga udarala. U žalbi se navodi i kako sud nije imao u vidu da je oštećenica, odmah po puštanju na slobodu sa Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, prvo otišla u policijsku postaju podnijeti kaznenu prijavu protiv okrivljenika, tako da se ovdje radi o čistoj osveti oštećenice prema okrivljeniku, pa da je prvostupanjski sud neosnovano poklonio vjeru iskazu oštećenice, iako da je jasan njezin motiv za ovakvo postupanje.

8.3. Sud prvog stupnja opravdano drži da je neuvjerljiva obrana okrivljenika kojom poriče počinjenje kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik kriv za kazneno djelo nasilja u obitelji.

8.4. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljenik, u inkriminiranom razdoblju, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time člana obitelji, svoju izvanbračnu suprugu, doveo u ponižavajući položaj, čime je počinio kazneno djelo nasilja u obitelji i to na način kako je opisano u izreci pobijane presude, što proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz uvjerljivog, detaljnog i logičnog iskaza oštećenice, pa je sud prvog stupnja, u odnosu na predmetno kazneno djelo, iskaz oštećenice ispravno prihvatio vjerodostojnim. Iskaz oštećenice potkrijepljen je i ostalim izvedenim dokazima, posebno medicinskom dokumentacijom za oštećenicu iz koje je razvodno da su na oštećenici konstatirane površinske rane te iz pregledanih snimki i fotografija s DVD medija iz kojih je razvidno da okrivljenik nasrće na oštećenicu držeći u jednoj ruci čekić, dok s drugom rukom hvata oštećenicu oko vrata te se naguravaju i u jednom trenutku okrivljenik čak ruši oštećenicu na pod.

8.5. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u odnosu na osuđujući dio prvostupanjske presude, koju u žalbi ističe okrivljenik.

8.6. U žalbi državnog odvjetnika, koja se odnosi na oslobađajući dio presude, navodi se kako je oštećenica, tijekom ispitivanja na raspravi, iznijela navode suglasne navodima iz kaznene prijave, a koji su potkrijepljeni i materijalnim dokazima, te da njezin iskaz nije u suprotnosti niti sa provedenim personalnim dokazima, tako da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti iskaz oštećenice i u tom dijelu jer je uvjerljiv, životan i logičan, obzirom da je oštećenica detaljno i okolnosno navela u kojim aspektima i na koji način joj je okrivljenik oduzeo i ograničio slobodu kretanja.

8.7. Suprotno takvim žalbenim navodima državnog odvjetnika, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio kako u postupku nije nedvojbeno dokazano da bi okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo jer sam on negira počinjenje tog djela, dok u postupku nije izveden, osim iskaza oštećenice, niti jedan drugi verbalni ili materijalni dokaz iz kojeg bi sa sigurnošću proizlazilo da bi okrivljenik počinio kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode.

8.8. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se ne može sa sigurnošću zaključiti da bi okrivljenik počinio kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode jer osim iskaza oštećenice, koja tereti okrivljenika i za ovo kazneno djelo, nema drugih dokaza iz kojih bi se na nedvojben način zaključilo da bi okrivljenik doista počinio to kazneno djelo, već naprotiv, iz iskaza svjedoka BG i VG, koji nemaju nikakvog razloga ne govoriti istinu, proizlazi da se vrata hotelske sobe izvana ne mogu zaključati, kako tvrdi svjedok BG, recepcionar u hotelu Internacional, dok iz iskaza svjedokinje VG proizlazi da je ona viđala oštećenicu samu u dućanu, da je s njom razgovarala, da ju je viđala kako slobodno izlazi iz stana te da odlazi u kupovinu, kako ide u šetnje s kćeri i na sate hrvatskog jezika i da joj je poznato da su i oštećenica i okrivljenik imali svaki po jedan ključ stana.

8.9. Prema tome, kao što je već ranije istaknuto, u postupku nisu izvedeni takvi dokazi koji bi na siguran i nedvojben način potvrdili da bi okrivljenik, u inkriminiranom razdoblju, oduzeo slobodu kretanja oštećenici, odnosno nisu izvedeni takvi dokazi koji bi na siguran i nedvojben način potvrdili da bi okrivljenik postupao na način opisan u izreci pobijane presude u oslobađajućem dijelu.

8.10. Protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, pravilno zaključio kako u konkretnom slučaju nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode, zbog čega je, temeljem čl. 453. točka 3. ZKP/08, pravilno oslobođen od optužbe.

9. Kako žalba okrivljenika, iako se to u žalbi posebno ne ističe, sukladno čl. 478. ZKP/08-25, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, trebalo je, u skladu s tom odredbom, ispitati odluku o kaznenoj sankciji.

9.1. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu inkriminiranih radnji okrivljenika te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.

9.2. Pravilno je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kazne, kao olakotne okolnosti, okrivljeniku cijenio raniju kaznenu i prekršajnu neosuđivanost i činjenicu što je otac jednog maloljetnog djeteta, dok mu je, kao otegotne okolnosti, cijenio upornost u počinjenju kaznenog djela te intenzitet i dugo vremensko razdoblje prilikom počinjenja kaznenog djela.

9.3. Stoga je, u konkretnom slučaju, ispravno sud prvog stupnja, za kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, za koje je proglašen krivim, okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koja kazna se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenog kaznenog djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

10. Što se tiče žalbe oštećenice BGRH, treba kazati kako ona nije ovlaštena podnijeti žalbu protiv presude zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog stanja i odluke o kazni, jer žalbu protiv presude iz tih osnova mogu podnijeti samo stranke, odnosno okrivljenik i državni odvjetnik.

10.1. Naime, prema odredbi čl. 464. st. 1. ZKP/08-25, žalbu mogu podnijeti stranke (tužitelj i okrivljenik), branitelj i oštećenik, ali sukladno odredbi čl. 464. st. 4. ZKP/08- 25, oštećenik može pobijati presudu samo zbog odluke o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, što ovdje nije slučaj. Prema tome, oštećenica nije ovlaštena za podnošenje žalbe protiv presude zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni.

10.2. Prema odredbi čl. 481. st. 2. ZKP/08-25 žalba će se odbaciti rješenjem kao nedopuštena ako se utvrdi da je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena na podnošenje žalbe, zbog čega je žalbu oštećenice BGRH trebalo odbaciti kao nedopuštenu.

11. Slijedom svega iznijetog, žalbe okrivljenika ABC i državnog odvjetnika, temeljem čl. 482. ZKP/08-25, valjalo je odbiti kao neosnovane, dok je žalbu oštećenice BGRH, temeljem čl. 481. st. 2. ZKP/08-25, valjalo odbaciti kao nedopuštenu, zbog čega je odlučeno kao u izreci.

Split, 23. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Maria Majić