REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-3932/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ZAGORJE BETONI d.o.o., Zagreb, Zadarska ulica 77, OIB: 47485954557, zastupano po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Terešak & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv ovršenika BKS BANK AG, Republika Austrija, A-9020 Klagenfurt, St. Veiter Ring 43, Podružnica BKS BANK AG, Glavna podružnica Hrvatska, Rijeka, Mljekarski trg 3, OIB: 02138784111, zastupano po punomoćniku, odvjetniku Branimiru Ivekoviću u Zagrebu, bez održavanja ročišta, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate, dana 22. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Nalaže se Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-620/2022 od dana 07. lipnja 2024. do okončanja postupka po prijedlogu za dopuštenje revizije, odnosno po prijedlogu za reviziju u predmetu poslovni broj P-620/2022 koji se vodi kod Trgovačkog suda u Zagrebu.

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 21. studenog 2025. podnio ovom sudu prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-620/2022 od dana 07. lipnja 2024.

2. U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu temeljem presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-620/2022 od dana 07. lipnja 2024., kojom je naloženo ovršeniku platiti ovrhovoditelju iznos od 504.346,67 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te naknaditi parnični trošak. Navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3288/2024 od dana 13. kolovoza 2025., a protiv koje je ovršenik podnio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prijedlog za dopuštenje revizije. Ovršenik navodi da je predmet postupka okončanog prvostupanjskom presudom bio ovrhovoditeljev zahtjev za plaćanje po krivotvorenoj bankarskoj garanciji ovršenika u iznosu od 504.346,67 EUR. Prvostupanjskom presudom usvojen je tužbeni zahtjev ovrhovoditelja, a drugostupanjskom presudom potvrđen, i to s objašnjenjem da, iako je bankarska garancija nesporno krivotvorena, ovršenik je obvezan ovrhovoditelju nadoknaditi štetu sukladno odredbi čl. 1061. Zakona o obveznim odnosima iz razloga što ovršenik tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom "nije izrijekom osporio" visinu tužbenog zahtjeva. Za naglasiti je da se još u svom odgovoru na tužbu ovršenik usprotivio tužbenom zahtjevu u cijelosti te osporio sve činjenične navode iz tužbe. S obzirom na jasno izražen suprotan stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske te Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske da je "osporavanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti" od strane tuženika osporena i visina tužbenog zahtjeva, ovršenik je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske podnio prijedlog za dopuštenje revizije. Naime, i Vrhovni sud Republike Hrvatske i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske su u većem broju svojih odluka vrlo jasno istaknuli kako osporavanje utuženog potraživanja "u cijelosti" te "svih tužiteljevih činjeničnih navoda" obuhvaća baš sve pojedine navode iz tužbe. Stoga postoji vjerojatnost da će prvostupanjska i drugostupanjska presuda biti ukinute, tj. preinačene u korist ovršenika. No, ako bi se zaplijenjena ovršenikova sredstva prenijela ovrhovoditelju prije okončanja revizijskog postupka, ovršenik bi trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Naime, s obzirom na imovinske prilike ovrhovoditelja i znatnu visinu same tražbine, izvjesno je da ovršenik u slučaju ukidanja prvostupanjske i drugostupanjske presude neće biti u mogućnosti povratiti od ovrhovoditelja novčana sredstva koja su mu prisilno naplaćena. Iz Specifikacije izvršenja ovršne isprave podnesene na izravnu naplatu razvidno je da je ovršeniku zaplijenjeno 715.617,57 eura, dok je iz javno dostupnih financijskih izvještaja ovrhovoditelja za 2024. godinu vidljivo da je ovrhovoditelj završio prošlu godinu s dobiti od samo 616,03 eura. Prema tome, sasvim je izvjesno da ovršenik s takvim financijskim rezultatima neće u eventualnom postupku protuovrhe uspjeti povratiti novčana sredstva koja su mu zaplijenjena. Stoga predlaže sudu odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava do okončanja postupka pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske povodom prijedloga za dopuštenje revizije, odnosno povodom izjavljene revizije.

3. Na prijedlog ovršenika ovrhovoditelj se očitovao podneskom od dana 09. prosinca 2025. na način da osporava navode ovršenika u cijelosti. U odnosu na navod ovršenika da je garancija banke bila krivotvorena, ovrhovoditelj navodi da je garancija bila krivotvorena od same banke budući da banku u pravnom prometu predstavlja odgovorna osoba, a odgovorna osoba u banci - član uprave je krivotvorio drugi potpis na garanciji. U odnosu na navod ovršenika da bi prijenosom sredstava na račun ovrhovoditelja trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ovrhovoditelj navodi da je nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu počeo trpjeti upravo on kada nije uspio naplatiti svoje potraživanje putem garancije ovršenika. Navodi da dobit koju je ovrhovoditelj ostvario za 2024. godinu nije presudna niti direktno povezana sa likvidnošću društva jer je likvidnost društva direktno vezana uz radni kapital. Naime, ovrhovoditelj je društvo koje se bavi gradnjom i prodajom nekretnina te okolnost sredstava koji su se nalazili na računu krajem godine nisu odlučni za odgodu predmetne ovrhe jer društva koja se bave gradnjom i prodajom ulažu sredstva da bi ostvarila dobit, odnosno djeluju po načelu prvotne potrošnje koja bi ishodila kasnije zaradu. Ovrhovoditelj uredno posluje u platnom prometu od 2011 godine. Dalje, navodi da je ovrhovoditelj vlasnik većeg broja nekretnina, pri čemu isto ničime ne dokazuje. Činjenica da je ovršenik uložio prijedlog za dopuštenje revizije ne može se smatrati niti ulaganjem redovitog niti izvanrednog pravnog lijeka, već isključivo postavljanje pitanja za koje će Vrhovni sud procijeniti jesu li ili nisu odlučna za meritum spora, nakon čega tek slijedi ulaganje izvanrednog pravnog lijeka.

4. Prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava je osnovan.

5. Odredbom čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.

6. Dalje, odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1. -11. navedenog članka OZ-a.

7. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

8. Uvidom u spis (list 9-14, 47-64 spisa) sud je utvrdio da je ovršenik dana 03. studenog 2025., kao što i navodi, protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3288/2024 od dana 13. kolovoza 2025., kojom je potvrđena ovršna isprava podnesena na izravnu naplatu (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-620/2022 od dana 07. lipnja 2024.), podnio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prijedlog za dopuštenje revizije. Time je ispunjena pretpostavka propisana odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 2. OZ-a, kojom je propisano da će sud odgoditi prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ako je protiv odluke na temelju koje se provodi pljenidba i prijenos podnesen pravni lijek.

9. U odnosu na navod ovrhovoditelja da se činjenica da je ovršenik uložio prijedlog za dopuštenje revizije ne može se smatrati ulaganjem izvanrednog pravnog lijeka, već isključivo postavljanje pitanja za koje će Vrhovni sud procijeniti jesu li ili nisu odlučna za meritum spora, nakon čega tek slijedi ulaganje izvanrednog pravnog lijeka, valja reći slijedeće; Prema stavu ovog suda, okolnost što je u ovom trenutku još uvijek podnesen samo prijedlog za dopuštenje revizije, odnosno okolnost što Vrhovni sud Republike Hrvatske još uvijek nije odlučio o dopuštanju revizije, nije od utjecaja na postojanje pretpostavke iz čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ-a. Naime, navedenom odredbom je podnošenje pravnog lijeka propisano kao uvjet za odgodu ovrhe iz razloga što podnošenje pravnog lijeka može rezultirati odlukom kojom pobijana odluka trajno gubi svoj pravni učinak, a samim time gubi i svojstvo isprave na temelju koje se može provoditi ovrha. Obzirom se postupak povodom revizije pokreće podnošenjem prijedloga za dopuštenje revizije, a povodom tog prijedloga Vrhovni sud Republike Hrvatske može dopustiti reviziju i u konačnici donijeti odluku kojom ovršna isprava trajno gubi svoj pravni učinak, podnošenjem prijedloga za dopuštenje revizije ispunjena je pretpostavka propisana čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ-a. Zauzimanje suprotnog stava bilo bi protivno smislu odredbe čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ-a, a osim toga bi i sadržajno onemogućilo odgodu ovrhe iz razloga propisanog čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ-a budući da, a zbog rokova propisanih čl. 389. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) za podnošenje odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, nije vjerojatno da bi Vrhovni sud Republike Hrvatske uvijek mogao odlučiti o dopuštanju revizije prije nego što ovršeniku protekne rok za podnošenje prijedloga iz članka 210. st. 1. OZ-a.

10. U odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz čl. 65. st. 1. OZ-a – da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje – sud smatra kako je ovršenik isti učinio vjerojatnim.

11. Naime, prije svega valja reći da vjerojatnost nastanka nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju. Zbog navedenog ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika.

12. Uvidom u specifikaciju Financijske agencije o izvršenju predmetne ovršne isprave podnesene na izravnu naplatu od dana 21. studenog 2025. (list 7 spisa) utvrđeno je da je u predmetnom postupku izravne naplate ovršeniku na računu zaplijenjen iznos od 715.617,57 EUR, dok je ukupno nenaplaćeno 715.700,96 EUR.

13. Uvidom u podatke iz Registra godišnjih financijskih izvještaja (RGFI) (list 6 spisa), koji su poduzetnici iz realnog i financijskoj sektora obvezni predati, utvrđeno je da je ovrhovoditelj u prošloj, 2024. godini, ostvario ukupnu dobit od 616,03 EUR, dok je u pretprošloj, 2023. godini, ostvario ukupnu dobit od 20.863,36 EUR.

14. Imajući u vidu, s jedne strane, visinu novčane tražbine koja je predmet ovrhe od 715.700,96 EUR, što predstavlja visoko novčano potraživanje, te imajući u vidu, s druge strane, da je ovrhovoditelj u 2024. i 2023. godini ostvario daleko manju dobit od iznosa novčane tražbine koja je predmet ovrhe, pri čemu ovrhovoditelj u svom očitovanju na prijedlog ovršenika navodi da je vlasnik više nekretnina, ali isto ničime ne dokazuje (npr. izvatkom iz zemljišnih knjiga), ocjena je ovog suda da postoji vjerojatnost da bi ovršenik teško povratio naplaćenu tražbinu u navedenom iznosu u slučaju uspjeha ovršenika sa revizijom i ukidanja ovršne isprave podnesene na izravnu naplatu, slijedom čega je ocjena ovog suda da postoji vjerojatnost da bi ovršenik provedbom postupka izravne naplate trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

15. Sud je prilikom donošenja ove odluke naročito uzeo u obzir da odgoda izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ima samo ograničeno vremensko trajanje, a predmetno potraživanje ovrhovoditelja osigurano je i zaštićeno samom zapljenom na računu ovršenika te da ovršenik zaplijenjenim novčanim sredstvima ne može raspolagati pa su navedena novčana sredstva osigurana i ne postoji opasnost za ovrhovoditelja da bi ostao bez navedenih novčanih sredstava. To zapravo i jest smisao instituta odgode ovrhe - da je, s jedne strane, potraživanje ovrhovoditelja osigurano i zaštićeno (zapljenom na računu ovršenika), a da, s druge strane, ne nastane šteta ovršeniku. Uzimajući u obzir da odgoda izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ima ograničeno vremensko trajanje, a potraživanje ovrhovoditelja osigurano je samom zapljenom na računu ovršenika, ovaj sud je stajališta kako pretežu razlozi u korist ovršenika te je potrebno odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske o ovršenikovom prijedlogu za dopuštenje revizije, odnosno o ovršenikovoj reviziji.

16. Slijedom navedenog, a temeljem čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi sa čl. 210. st. 2. OZ- a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, dana 22. prosinca 2025.

Sudac:

Jure Pezelj

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana primitka pismenog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi pismeno u dovoljnom broju primjerka za sud i suprotnu stranu, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. ovršeniku po pun.

2. ovrhovoditelju po pun.

3. FINI

4. u spis

Z/ kal.30 dana