Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-2822/2021-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Maji Vukmir, u pravnoj stvari tužitelja FČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vuković & Lalić d.o.o., Split, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug, sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon glavne rasprave održane 04. prosinca 2025. godine u nazočnosti tužitelja sa zamj. pun. Stankom Mamić odvj. vježbenici u OD Vuković & Lalić i zamj. pun. tuženika Silvijom Tasić odvj. u Splitu, na ročištu za objavu presude dana 23. prosinca 2025. godine,

p r e s u di o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

" Dužan je tuženik ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 u roku od 15 dana isplatiti tužitelju FČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 350,40 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se do 31. prosinca 2007. god. obračunava u visini od 15% godišnje, a od 01. siječnja 2008. god. do 31. srpnja 2015. god. u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanom za 5 postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. godine do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče:

- na iznos od 2,60 Eur od 01.10.2007.

- na iznos od 2,57 Eur od 02.11.2007.

- na iznos od 2,54 Eur od 30.11.2007.

- na iznos od 2,52 Eur od 02.01.2008.

- na iznos od 2,49 Eur od 01.02.2008.

- na iznos od 2,47 Eur od 29.02.2008.

- na iznos od 4,88 Eur od 31.03.2008.

- na iznos od 4,82 Eur od 30.04.2008.

- na iznos od 4,77 Eur od 02.06.2008.

- na iznos od 4,72 Eur od 30.06.2008.

- na iznos od 4,66 Eur od 31.07.2008.

- na iznos od 4,61 Eur od 01.09.2008.

- na iznos od 4,55 Eur od 01.10.2008.

- na iznos od 4,50 Eur od 31.10.2008.

- na iznos od 4,44 Eur od 02.12.2008.

- na iznos od 6,54 Eur od 31.12.2008.

- na iznos od 6,45 Eur od 02.02.2009.

- na iznos od 6,37 Eur od 02.03.2009.

- na iznos od 6,28 Eur od 31.03.2009.

- na iznos od 8,90 Eur od 30.04.2009.

- na iznos od 8,78 Eur od 01.06.2009.

- na iznos od 8,66 Eur od 30.06.2009.

- na iznos od 8,54 Eur od 31.07.2009.

- na iznos od 8,41 Eur od 31.08.2009.

- na iznos od 8,28 Eur od 30.09.2009.

- na iznos od 8,16 Eur od 02.11.2009.

- na iznos od 8,03 Eur od 30.11.2009.

- na iznos od 7,90 Eur od 31.12.2009.

- na iznos od 7,78 Eur od 01.02.2010.

- na iznos od 7,64 Eur od 01.03.2010.

- na iznos od 7,51 Eur od 31.03.2010.

- na iznos od 7,38 Eur od 30.04.2010.

- na iznos od 7,25 Eur od 01.06.2010.

- na iznos od 7,11 Eur od 30.06.2010.

- na iznos od 6,98 Eur od 02.08.2010.

- na iznos od 6,84 Eur od 31.08.2010.

- na iznos od 6,70 Eur od 30.09.2010.

- na iznos od 6,57 Eur od 02.11.2010.

- na iznos od 6,43 Eur od 30.11.2010.

- na iznos od 6,29 Eur od 31.12.2010.

- na iznos od 6,14 Eur od 31.01.2011.

- na iznos od 6,00 Eur od 28.02.2011.

- na iznos od 5,86 Eur od 31.03.2011.

- na iznos od 5,71 Eur od 30.04.2011.

- na iznos od 5,56 Eur od 31.05.2011.

- na iznos od 5,42 Eur od 30.06.2011.

- na iznos od 5,27 Eur od 01.08.2011.

- na iznos od 5,12 Eur od 31.08.2011.

- na iznos od 4,96 Eur od 30.09.2011.

- na iznos od 4,81 Eur od 31.10.2011.

- na iznos od 4,66 Eur od 30.11.2011.

- na iznos od 4,50 Eur od 31.12.2011.

- na iznos od 4,35 Eur od 31.01.2012.

- na iznos od 4,19 Eur od 29.02.2012.

- na iznos od 4,03 Eur od 31.03.2012.

- na iznos od 3,87 Eur od 30.04.2012.

- na iznos od 3,71 Eur od 31.05.2012.

- na iznos od 3,54 Eur od 30.06.2012.

- na iznos od 3,38 Eur od 31.07.2012.

- na iznos od 3,21 Eur od 31.08.2012.

- na iznos od 3,05 Eur od 01.10.2012.

- na iznos od 2,88 Eur od 31.10.2012.

- na iznos od 2,71 Eur od 30.11.2012.

- na iznos od 2,54 Eur od 31.12.2012.

- na iznos od 2,01 Eur od 22.01.2013.,

pa nadalje sve do konačnog namirenja."

II. Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 1.685,82 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se do 31. prosinca 2007. god. obračunava u visini od 15% godišnje, a od 01. siječnja 2008. god. do 31. srpnja 2015. god. u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanom za 5 postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče:

- na iznos od 1,30 Eur od 31.03.2008.

- na iznos od 6,66 Eur od 31.10.2008.

- na iznos od 2,42 Eur od 02.12.2008.

- na iznos od 8,29 Eur od 31.12.2008.

- na iznos od 9,40 Eur od 02.02.2009.

- na iznos od 9,91 Eur od 02.03.2009.

- na iznos od 8,52 Eur od 31.03.2009.

- na iznos od 8,91 Eur od 30.04.2009.

- na iznos od 6,76 Eur od 01.06.2009.

- na iznos od 5,17 Eur od 30.06.2009.

- na iznos od 5,59 Eur od 31.07.2009.

- na iznos od 6,43 Eur od 31.08.2009.

- na iznos od 6,36 Eur od 30.09.2009.

- na iznos od 5,51 Eur od 02.11.2009.

- na iznos od 7,10 Eur od 30.11.2009.

- na iznos od 8,37 Eur od 31.12.2009.

- na iznos od 10,18 Eur od 01.02.2010.

- na iznos od 9,77 Eur od 01.03.2010.

- na iznos od 12,22 Eur od 31.03.2010.

- na iznos od 11,76 Eur od 30.04.2010.

- na iznos od 13,04 Eur od 01.06.2010.

- na iznos od 20,52 Eur od 30.06.2010.

- na iznos od 18,90 Eur od 02.08.2010.

- na iznos od 23,85 Eur od 31.08.2010.

- na iznos od 22,14 Eur od 30.09.2010.

- na iznos od 19,39 Eur od 02.11.2010.

- na iznos od 25,19 Eur od 30.11.2010.

- na iznos od 32,56 Eur od 31.12.2010.

- na iznos od 27,34 Eur od 31.01.2011.

- na iznos od 29,35 Eur od 28.02.2011.

- na iznos od 27,02 Eur od 31.03.2011.

- na iznos od 27,44 Eur od 30.04.2011.

- na iznos od 37,31 Eur od 31.05.2011.

- na iznos od 38,27 Eur od 30.06.2011.

- na iznos od 46,51 Eur od 01.08.2011.

- na iznos od 42,28 Eur od 31.08.2011.

- na iznos od 37, 64 Eur od 30.09.2011.

- na iznos od 37,14 Eur od 31.10.2011.

- na iznos od 36,29 Eur od 30.11.2011.

- na iznos od 39,00 Eur od 31.12.2011.

- na iznos od 40,93 Eur od 31.01.2012.

- na iznos od 41,18 Eur od 29.02.2012.

- na iznos od 39,85 Eur od 31.03.2012.

- na iznos od 40,75 Eur od 30.04.2012.

- na iznos od 41,37 Eur od 31.05.2012.

- na iznos od 40,33 Eur od 30.06.2012

- na iznos od 40,60 Eur od 31.07.2012.

- na iznos od 39,83 Eur od 31.08.2012.

- na iznos od 38,17 Eur od 01.10.2012.

- na iznos od 39,96 Eur od 31.10.2012.

- na iznos od 40,82 Eur od 30.11.2012.

- na iznos od 40,19 Eur od 31.12.2012.

- na iznos od 450,03 Eur od 22.01.2013.,

pa nadalje sve do konačnog namirenja.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.113,09 Eura uvećan za zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su stranke dana 10.01.2007. godine sklopile Ugovor o kreditu broj: 016-27/2007 temeljem kojeg ugovora je tuženik, kao kreditor, odobrio tužitelju kao korisniku kredita iznos od11.000,00 CHF, uz uvjete naznačene u citiranom ugovoru. isti ugovor o kreditu sadrži nepoštene odredbe u smislu Zakona o zaštiti potrošača i to glede odredaba koje se odnose na ugovorenu valutu kojoj je glavnica vezana uz švicarski franak te odredbe koje se odnose na ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu a koje su time ništetne. Prilikom pregovora i sklapanja ugovora o kreditu tuženik, koji je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, tako i korisnika kredita te sudužnika, nije iste obavijestio o svim potrebnim parametrima potrebnim za donošenje odluke o uzimanju kredita vezano za valutu CHF, utemeljenoj na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i općeg propisa, Zakona o obveznim odnosima. Formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi takva da je na temelju nje tužitelj znao kolika je visina stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok isti nije ni približno mogao ocijeniti u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kamatna stopa kretati. Dakle, buduća kamatna stopa, promjenjiva, niti je bila određena, a niti je bila odrediva. Kako su odredbe o ugovorenoj kamati u predmetnom ugovoru o kreditu bile nepoštene, to su u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP, odnosno čl. 102. ZZP iste ništetne, to je posljedica ništetnosti da je svaka strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a sve sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, upozorava na nedostatak aktivne legitimacije tužitelja. Upozorava da se u konkretnom slučaju radi o postupku o povratu navodno stečenog bez osnove, ističe da je prema pozitivnim zakonskim odredbama bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope.

3. Tužbeni zahtjev je sukladno vještvu preciziran podneskom od 22.10.2025.. da bi na ročištu od 04.12.2025. tužitelj ispravio pogrešku u pisanju broja, iznosa iz točke 2. tužbenog zahtjeva tako da umjesto "2.036,22 €" treba ispravno stajati "1.685,82 €", koji je iznos i vještak Ante Beus utvrdio kao više plaćen s osnove valutne klauzule. Tuženik se usprotivio povlačenju dijela tužbenog zahtjeva no sud je odlučio kako se ne radi o preinaci odnosno povlačenju dijela zahtjeva već o sasvim očitoj pogrešci u pisanju, koja je vidljiva čak ikada se zbroje svi pojedinačno navedeni iznosi u točki II. tužbenog zahtjeva, pa kako je sudu dozvoljeno temeljem odredbe čl. 342. st. 1. ZPP-a ispraviti pogreške u imenima i brojevima i druge očite omaške u pisanju i računanju bio bi pretjerani formalizam isto ne dopustiti tužitelju.

4. U dokaznom postupku pregledana je pisana dokumentacija u spisu, provedeno financijsko vještačenje, saslušan tužitelj i svjedok.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Predmet tužbenog zahtjeva je restitucijski zahtjev tužitelja za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi predmetnog ugovora o kreditu.

7. Tuženikov prigovor zastare je djelomično osnovan.

7.1. Zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača (" švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojim je utvrđena ništetnost.

7.2. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. slijedi da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Navedeno shvaćanje doneseno je povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ugovora općenito neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (Rev-2245/2017). Ako je ništetnost ustanovljena kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajnom istovjetnim ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

7.3. Dakle, zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača (" švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojim je utvrđena ništetnost, tako da je u konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat preplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 koja je nastupila donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018, dok restitucijski zahtjevi iz čl. 1111. ZOO zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godina. Dakle, kako zastara počinje teći od dana donošenja navedene presude, a tužba je podnesena 20.07. 2021. to nije zastupila zastara, a prigovor tuženika je u tom dijelu neosnovan.

7.4. Međutim, Trgovački sud u Zagrebu je u postupku kolektivne zaštite interesa potrošača donio presudu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača ugovaranjem nepoštenih odredbi kojima se u konkretnim ugovorima, koji su zaključeni u vremenskom periodu od 2003. do 2008., ugovara promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke. Ta odluka je postala pravomoćna s 13. lipnja 2014. kada je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 20.07.+2021., dakle, nakon proteka roka od 5 godina od dana pravomoćnosti navedene Presude, pa je u odnosu na potraživanja iz osnove promjenljive kamatne stope nastupila zastara. U tom dijelu je dakle tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

8. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine, odbijena je kao neosnovana revizija tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

9. Naprijed navedene presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14, dalje ZZP), a temeljem odredbe čl. 138.a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

10. Temelj za pozivanje u individualnoj parnici na navedene odluke proizlazi iz odredbe članka 138.a. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme pokretanja postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, i kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa o zaštiti potrošača obvezuje ostale sudove u postupku u kojem potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, kao i iz odredbe članka 502.c. ZPP-a kojom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na utvrđenje iz kolektivnog spora, te u tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tužitelj se mogao pozvati na navedena utvrđenja bez obzira što se ne radi o parnici radi naknade štete jer se u suštini radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača, pa u tom smislu nije osnovan istaknuti prigovor tuženika.

11. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

12. Slijedom navedenog, temeljem citiranih zakonskih odredbi i kako pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u spisu broj P-1401/12, obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženik proizlazila bi ništetnosti navedene ugovorne odredbe i predmetnog ugovora Ugovora o kreditu, pa iako se samim tužbenim zahtjevom ne traži utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, o ništetnosti je sud dužan raspraviti kao o prethodnom pitanju o kojem ovisi restitucijski tužbeni zahtjev.

13. Ipak, na okolnost provjere da li su stranke pregovarale o spornim odredbama prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, je li tuženik informirao tužitelja na prikladni način o ugovornim odredbama i njihovom značenju, provedeno i saslušanje tužitelja kao stranke.

13.1. Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022. zauzeo je pravni stav da tuženiku treba omogućiti dokazivanje da je tužitelj kao potrošač bio obaviješten, prije zaključenja ugovora, o značenju promjenljive kamatne stope, i da su potrošaču od strane banke dani svi relevantni podaci i obavijesti o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima po kojima se ista mijenja. Dakle, ne dolazi do automatske primjene utvrđenja suda iz odluka donesenih u kolektivnom sporu, već tuženik ima pravo u pojedinačnim parnicama pa tako i u ovom postupku dokazivati da se je prilikom sklapanja ugovora s tužiteljem pregovarao o spornim odredbama i da se stoga iste ne bi mogle smatrati nepoštenim, odnosno na tuženiku je teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu.

13.2. Tužitelj je iskazao da je 2007. podigao predmetni kredit kako bi namjestio i opremio stan kojeg sam već ranije kupio. Kredit je bio na 11.000,00CHF. Nije ni htio kredit u švicarcima, već u kunama ili eurima, međutim kako je prethodno već digao kredit za kupnju stana, da nije bio kreditno sposoban za kredite u drugim valutama već su mu rekli da je jedino sposoban uzeti kredit u CHF. Odlučio se za Addiko banku jer je tu imao tekući računi i tu je već podigao stambeni kredit. Prihvatio je ponuđeni kredit u švicarcima za kojeg su mu u banci rekli da je najpovoljniji, ništa drugo posebno nisu objašnjavali, niti u vezi kamate niti u vezi valute, a njemu je bio potreban kredit kako bi što prije opremio stan kako bih uselio, tako da nije imao drugih mogućnosti, već prihvatiti ponuđeno. Navodi da je dobio već napisani ugovor na potpis ,pročitao ga je, s tim da je nešto razumio nešto i ne, djelatnica u banci mu je rekla da se ništa ne brine, da će sve biti u redu, što je vjerovao jer mu je ista službenica sređivala i stambeni kredit. U pogledu odredbi ugovora nije ni mogao ništa pregovarati jer je isti već bio unaprijed sastavljen. U vrijeme uzimanja kredita da nije bio vlasnik obrta ili trg. društva ili OPG-a. Upitan naveo je da nije znao da rata kredita može varirati obzirom se veže na drugu valutu, tim više tražio sam kredit u kunama ili eurima.

13.3. Iskaz tužitelja logičan je i uvjerljiv. Neupitno je da kao laik po pitanju financijskih i bankarskih poslova ne zna i ne mora znati značenje pojedinih bankarskih izraza i odredbi, da ne mora biti upoznat sa kamatama, niti znati što je to promjenljiva kamatna stopa. Iz njegovog iskaza proizlazi da mu prilikom zaključenja ugovora o kreditu, nije ništa posebno objašnjeno o samim odredbama i uvjetima kredita, posebno, o tome kada će se i kako mijenjati kamata, te uvjete rasta valutne klauzule.

13.4. Iz iskaza tužitelja,, kao i priložene dokumentacija u spisu proizlazi da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika, da se prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo o ugovornim odredbama čiju pravnu valjanost tužitelj osporava u ovom postupku, te posebno da tužitelju u pregovorima koji su prethodili zaključenju predmetnog Ugovora o kreditu nije pružena točna i potpuna informacija u pogledu značaja i posljedica ugovaranja promjene kamatne stope i valutne klauzule. Svakako iz iskaza tužitelja proizlazi da je nastupao kao potrošač, točnije njegov otac kao korisnik kredita, prilikom zaključenja spornog ugovora, da je kredit podigao radi opremanja stana namijenjenog za stanovanje, za vlastite potrebe.

14. U smislu odredbe čl. 3. ZZP/03 potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

15. Prema pravnim utvrđenjima sudova u postupku kolektivne zaštite odredba o valutnoj klauzuli nije bila jasna i transparentna za potrošače u smislu da im nije bio jasan ekonomski učinak vezanja glavnice kredita uz valutu CHF a ne općenito i načelno valutne klauzule kao takve. Potrošači su bili neobaviješteni o pravom značenju CHF kao "sigurne valute" za ulaganja banaka a ne za korisnika kredita te oni nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže upravo uz valutu CHF (a ne primjerice za EUR) i informirano se odlučiti o sklapanju ili nesklapanju takvog ugovora, tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače o riziku i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju valutne klauzule u CHF, sve na štetu porošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača.

15.1. Slijedom ovog utvrđenja osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu razlike između plaćanja ugovorenog anuiteta temeljem početnog tečaja CHF i tečaja koji se povećavao tijekom trajanja kredita.

16. U svrhu utvrđenja iznosa preplate izrađeno je vještvo po vještaku za knjigovodstvo i financije Anti Beusu..

16.1. Tuženik je imao prigovor na vještvo u smislu da vještak ne obrazlaže način izračuna u istom, no sud je dobio dopunu vještva u tom smislu, obzirom ej vještak upravo stručna osoba koja raspolaže potrebnim stručnim znanjem u području u kojem sud pa ni stranke ni njihovi punomoćnici nemaju adekvatno znanje. Dakle, na koji je način vještak došao do konkretnog izračuna, iako u tablicama vještva je isto na neki način i razjašnjeno, potpuno je nevažno za sud i stranke. Sud vještvo prihvaća kao stručno i detaljno, a vještak je pri izradi istog postupio upravo po nalogu danom od strane suda.

17. Slijedom svega navedenog, te sukladno vještvu sud tužbeni zahtjev prihvaća kao osnovan u pogledu dijela restitucijskog zahtjeva u odnosu na više plaćeno zbog valutne klauzule. U odnosu na zahtjev za isplatom više plaćenog po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi nastupila je zastara, kako je navedeno naprijed u obrazloženju, pa je taj dio zahtjeva odbijen.

17.1. Pri tome, tužitelj osnovano potražuje zakonske zatezne kamate od uplate svakog pojedinog više plaćenog iznosa do isplate. Naime, tuženik je nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zakonske zatezne kamate od dana stjecanja pa do dana plaćanja. Ovo stoga što je tuženik profesionalac i u obveznom odnosu dužan je ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle, treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nepoštena.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. i 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

18.1. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to: za sastav tužbe, za sastav podnesaka od 03.01.2025. i 22.10.2025., te za zastupanje na ročištima od 15.01.2025 i 04.12.2025. sve po 100 bodova, ukupno 500 bodova, pomnoženo sa 2,00 eura, daje 1.000,00 bodova, uvećano za 25% na ime PDV-a u iznosu od 250,00 eura, te uvećano za iznos vještačenja od 400,00 eura, te pristojbu tužbe od 36,50 eura daje 1.686,50 eura.

18.2. Sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelj je uspio sa 83% tužbenog zahtjeva tako da mu tuženik mora naknaditi 66% parničnog troška, odnosno 1.113,09 eura, pa je odlučeno kao u izreci.

U Splitu, 23. prosinca 2025. godine

SUTKINJA

MAJA VUKMIIR

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).

DNA:

- pun. tužitelja,

- pun. tuženika.