REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Č 5

Poslovni broj: Us I-2155/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja ČĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Marino Folo, odvjetnik u Puli, Dalmatinova 4, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi rješenja o izvedenom stanju, 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-05/24-26/21, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 14. studenog 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Pula, KLASA: UP/I-361-05/18-06/1418, URBROJ: 2163-18-06/11-23-7 od 21. studenog 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za jednostavnu zgradu izgrađenu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Tuženik je pobijanim rješenjem KLASA: UP/II-361-05/24-26/21, URBROJ: 531- 03-4-24-2 od 14. studenog 2024. odbio tužiteljevu žalbu kao neosnovanu.

3. Upravna tijela utemeljila su svoja rješenja na utvrđenju da zgrada na koju se odnosi zahtjev za ozakonjenje nije vidljiva na snimci DOF 5/2011, već da je na toj snimci vidljiva zgrada drugih dimenzija i orijentacije u odnosu na zgradu koja je predmet ozakonjenja, a zgrada koja je predmet ozakonjenja vidljiva je tek na snimci DOF 5/2020.

4. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, tužitelj u tužbi i kasnijem tijeku spora (podnesku od 18. veljače 2025. te na održanom ročištu za raspravu) ističe da je sukladno odredbama čl. 2. st. 1. podst. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama u tijeku postupka dostavio uvjerenje DGU-a o vidljivosti predmetne zgrade na snimci DOF 5/2011, a koji dokaz sukladno citiranoj odredbi te sudskoj praksi predstavlja jedini dopušteni dokaz u postupku izdavanja rješenja o izvedenom stanju. Ističe da upravna tijela nisu bila ovlaštena provoditi slobodnu ocjenu dokaza glede u odnosu na dostavljeno uvjerenje o vidljivosti, budući da je zakonodavac izričito odredio dokaze na temelju kojeg se utvrđuje vidljivost zgrade, a to je upravo dostavljeno uvjerenje. Smatra nedopuštenim dokaze korištene od strane upravnih tijela (ortofoto snimke iz kasnijih razdoblja - DOF 5/2014, 5/2018/2020), ističući da se sve činjenice o vremenu gradnje mogu utvrđivati isključivo uvidom u DOF 5/2011, odnosno u drugu digitalnu ortofoto kartu izrađenu do 21. lipnja 2011., te uvjerenjem DGU-a o evidentiranosti zgrade na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi do tog trenutka. Stoga smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, te da su upravna tijela povrijedila pravo tužitelja na očitovanje, sudjelovanje i dostavljanje dokaza u postupku. Nastavno se tužitelj poziva na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka geodezije Denisa Fablea, dipl. ing. geod. od 15. siječnja 2025., te ukazuje da su upravna tijela propustila utvrditi da li je na predmetnoj zgradi nešto nadograđeno i da li ta nadogradnja predstavlja prepreku za ozakonjenje. Ukazuje da je nesporno da je tijekom vremena na predmetnoj nekretnini izvršeno krčenje šume, a koja šuma da je mogla predstavljati zapreku za vidljivost cjelokupne zgrade na snimci DOF 5/2011. Tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi pobijano rješenje tuženika te tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora tužitelju.

5. Tuženik u odgovor na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

6. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 27. studenoga 2025., u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS) u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji svoj izostanak nije opravdao, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

7. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

8. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja (provođenje dokaza po vještacima geodetske i građevinske struke na okolnosti utvrđenja vidljivosti građevine na snimci DOF 5/2011), smatrajući da je činjenično stanje u upravnom postupku utvrđeno van granica razumne sumnje na potpun i ispravan način, te da stoga provođenje daljnjih dokaza nije svrsishodno.

9. Razmatrajući sva sporna činjenična i pravna pitanja ovog spora, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj 26. lipnja 2018. podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za jednostavnu zgradu izgrađenu na području katastarske općine [katastarska općina], uz koji zahtjev nije priložio niti jedan od zakonom propisanih priloga, te da je potom zahtjev uredio podneskom od 3. prosinca 2018., navodeći da se radi o zahtjevu za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Budući da ni uz dopunu zahtjeva nije bila dostavljena zakonom propisana dokumentacija, to je tužitelj zaključkom prvostupanjskog tijela od 29. kolovoza 2023. pozvan da u roku 30 dana dostavi zakonom propisanu dokumentaciju, nakon čega je tužitelj podneskom od 5. listopada 2023. zatražio produljenje roka, te dio dokumentacije dostavio naknadno, 25. listopada 2023.

11. Nastavno iz spisa proizlazi da je prvostupanjsko tijelo 17. studenoga 2023. sačinilo službenu bilješku kojom je konstatiralo da je uspoređeno stanje predmetne nekretnine vidljivo na snimci DOF 5/2011 sa stanjem vidljivim na kasnijim snimkama (DOF 5/2014-2016, te DOF 5/2018 i DOF 5/2020), te da zgrada izgrađena na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čije se ozakonjenje traži nije istovjetna zgradi vidljivoj na predmetnoj snimci DOF 5/2011. Na predmetnoj snimci vidljiv je objekt nepravilnog oblika smješten na granici katastarske čestice koji jednim svojim dijelom prelazi na drugu česticu, koji objekt uopće nije vidljiv na snimci DOF 5/2014/2016, na kojoj je snimci pak vidljiva samo šuma. Do promjena dolazi tek 2018, pa je tako na snimci DOF 5/2018 vidljiv objekt bijele boje, pravokutnog oblika, kao i pristupni put do objekta, a tek je na snimci iz 2020. vidljiva zgrada koja svojim oblikom, dimenzijama i položaju na čestici odgovara stanju prikazanom u snimku izvedenog stanja i geodetskom snimku. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjskim rješenjem od 21. studenog 2023. odbijen je zahtjev tužitelja, a potom i žalba protiv tog rješenja.

12. Iznijeto činjenično stanje prihvaća i ovaj Sud kao pravilno i potpuno utvrđeno, budući da isto proizlazi iz navedenih službenih digitalnih ortofoto karti, a čiji izvadak prileži spisu uz službenu bilješku od 17. studenoga 2023. koja je razgledana na ročištu za raspravu održanom kod ovoga suda 27. studenoga 2025.

13. Odredbom čl. 2. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrđenim zgradama ("Narodne novine" broj 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, dalje: ZPNIZ) propisano je da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ovoga Zakona smatra zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (u daljnjem tekstu: DOF5/2011), na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže.

14. Sukladno čl. 2. st. 2. ZPNIZ-a nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ovoga Zakona smatra se i zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađen bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže, koja nije nedvojbeno vidljiva na DOF5/2011 ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a o čemu tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina na zahtjev stranke izdaje uvjerenje.

15. Odredbom čl. 10. ZPNIZ-a propisano je da se postupak za donošenje rješenja o izvedenom stanju pokreće na zahtjev stranke koji se predaje nadležnom upravnom tijelu (st. 1.). Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnosi se najkasnije 30. lipnja 2018. i nakon isteka toga dana ne može se više podnijeti (st. 2.). Zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju podnesen nakon 30. lipnja 2018. odbacuje se rješenjem (st. 3.).

16. Sukladno čl. 40. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP), kad se postupak pokreće na zahtjev stranke, postupak se smatra pokrenutim u trenutku predaje urednog zahtjeva stranke javnopravnome tijelu.

17. Prvotno valja istaknuti da je uvidom u spis utvrđeno da zahtjev koji je podnesen 26. lipnja 2018. nije predstavljao uredan zahtjev i nije bio podoban za postupanje, iz razloga što u istome nije opisan sadržaj zahtjeva (zgrada) čak niti na najopćenitiji za način - navođenjem oznake katastarske čestice na kojoj se ista nalazi, već samo navođenjem da se radi o jednostavnoj zgradi na području katastarske općine [katastarska općina]. Stoga takav zahtjev nije predstavljao uredan zahtjev u smislu čl. 40. st. 2. ZUP-a te se stoga ne može smatrati da je istime bio pokrenut postupak u smislu citirane odredbe. Zahtjev je dopunjen navođenjem oznake nekretnine na koju se odnosi tek dopunom od 3. prosinca 2018., te nastavno dostavom daljnje dokumentacije 23. listopada 2023., dakle nakon proteka roka iz čl. 10. st. 3. ZPNIZ-a. Sukladno ustaljenoj praksi upravnih sudova, zahtjevi za izdavanje rješenja o izvedenom stanju zahtjevi koji su podneseni odnosno postali uredni nakon 30. lipnja 2018. odbacuju se rješenjem, pa je stoga pravilnom primjenom prava i predmetni zahtjev tužitelja trebao biti odbačen. Međutim, time što je tijelo uzelo isti u razmatranje te o istome meritorno odlučilo nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

18. Pritom su upravna tijela pravilno utvrdila da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 2. ZPNIZ- a, odnosno da zgrada koja je predmet ozakonjenja ne predstavlja nezakonito izgrađenu zgradu u smislu te odredbe. Naime, iz citirane službene bilješke i spisu priležeće dokumentacije nedvojbeno proizlazi - kako to pravilno utvrđuju upravna tijela

- da objekt koji je vidljiv na snimci DOF 5/2011 (a na kojoj snimci je vidljiva zapravo samo mala bijela točkica) nije vidljiv na naknadnoj snimci DOF 5/2014-2016 niti u svom najmanjem dijelu, da bi potom na snimci DOF 5/2018 bilo vidljivo građenje objekta na poziciji različitoj od one na snimci DOF 5/2011, da bi potom navedeni objekt kao i prokrčeni pristupni put i iskrčena šuma bili vidljivi u obliku i poziciji na način kako je to zatraženo dopunom zahtjeva tek na snimci DOF 5/2020. Navedeni zaključak nije doveden u sumnju niti nalazom i mišljenjem vještaka koji je tužitelj dostavio u ovome sporu, budući da se istime i ne utvrđuje da je riječ o istovjetnoj zgradi, te se također navodi da nije moguće nedvojbeno preklopiti snimak i utvrditi istovjetnost dimenzija u naravi sa ortofoto kartom iz 2011., već da je moguće samo zaključiti da se predmetna kuća u naravi nalazi na poziciji kako je to naznačeno u uvjerenju DGU-a te da je ista zatečena i snimljena, sagrađena kompaktno i cjelovito od istog materijala bez naznaka nadograđivanja u različito vrijeme gradnje. Imajući u vidu da iz službene snimke DOF 5/2014-2016 proizlazi da na predmetnoj lokaciji nikakva građevina uopće nije vidljiva, te da je zgrada koja je predmet ozakonjenja vidljiva tek na snimci iz 2018. (u izgradnji) te potom na snimci iz 2020. kao izgrađena, to su upravna tijela pravilno ocijenila da ne postoji istovjetnost između (vrlo male) zgrade vidljive na snimci DOF 5/2011 i one koja je predmet ozakonjenja. Pritom nisu osnovani navodi tužitelja kojima osporava ovlast upravnih tijela da samostalno utvrđuju činjenično stanje u pogledu vidljivosti zgrade koja je predmet ozakonjenja na snimci DOF 5/2011 odnosno da u tu svrhu koriste i kasnije službene snimke sačinjene na temelju aerofotogrametrijskog snimanja od Državne geodetske uprave. Naime, u nadležnost Državne geodetske uprave jest izdavanje uvjerenja o vidljivosti, no to tijelo ne utvrđuje o kojoj se zgradi radi niti provjerava istovjetnost između zgrade koja je vidljiva i zgrade koja je predmetom ozakonjenja, već je navedeno u nadležnosti upravnih tijela koja odlučuju u postupku ozakonjenja. Stoga sama činjenica dostavljenog uvjerenja o vidljivosti (neke zgrade) na DOF-u 5/2011 ne znači da upravno tijelo koje odlučuje o postupku ozakonjenja nije ovlašteno provjeriti činjenicu vidljivosti uvidom u istu tu kartu. Jednako tako, neosnovani su i navodi tužitelja glede nedopuštenosti korištenja kasnijih snimki, budući da iste nisu korištene u cilju dokazivanja vidljivosti, već je riječ o također službenim snimkama iz zraka korištenim kao pomoćno sredstvo, ne u cilju utvrđivanja vidljivosti neke zgrade na DOF-u 5/2011, već u cilju utvrđivanja i provjere istovjetnosti između zgrade vidljive na DOF-u 5/2011 s eventualno različitom zgradom vidljivom na kasnijoj snimci.

19. Zaključno nisu od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja niti navodi tužitelja o nemogućnosti dokazivanja odnosno povredi prava na sudjelovanje u postupku. Naime, iako se sukladno citiranoj odredbi čl. 2. st. 2. ZPNIZ-a može ozakoniti i ona zgrada koja nije nedvojbeno vidljiva na DOF-u 5/2011, ukoliko je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti izrađenoj do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj kartografskoj podlozi, u konkretnom slučaju nije bilo razloga pozivati tužitelja na dostavu takvog uvjerenja. Naime, provedenim dokazima utvrđeno je da zgrada koja jest vidljiva na DOF-u 5/2011 danas više ne egzistira (budući da nije vidljiva na kasnijim snimkama iz zraka odnosno vidljiva je druga zgrada - zgrada koja je predmet ozakonjenja), pa s obzirom na nužnost postojanja istovjetnosti između zgrade evidentirane do 21. lipnja 2011. i zgrade koja danas egzistira i na koju se odnosi zahtjev za ozakonjenje, to dostava dodatnih uvjerenja ne bi promijenila odluku u korist tužitelja.

20. Slijedom navedenog, proizlazi da je pobijano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje donijeto na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sve uz pravilnu primjenu materijalnog prava i u zakonom propisanom postupku, pa je stoga na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev i riješiti kao u izreci ove presude.

21. Odluka o trošku temelji na odredbi čl. 147 st. 1. ZUS-a, pa tužitelju, koji je u cijelosti izgubio predmetni upravni spor, ne pripada pravo na naknadu troškova spora.

U Rijeci 23. prosinca 2025.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Marinu Folu, odvjetniku u Puli, Dalmatinova 4

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb,

Ulica Republike Austrije 20