REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] J 5

Poslovni broj: Us I-63/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja JR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Saša Omeragić, odvjetnica u Puli, Leharova ulica 1, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi rješenja o izvedenom stanju, 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-05/24-26/6, URBROJ: 531-03-4-24-3 od 9. prosinca 2024. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

II. Tuženik je u ponovljenom postupku obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog upravnog spora u visini od 2.500,00 EUR (slovima: dvije tisuće petsto eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem tuženika KLASA: : UP/II-361-05/24-26/6, URBROJ: 531- 03-4-24-3 od 9. prosinca 2024. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju Pula, KLASA: UP/I-361-05/18-06/1544, URBROJ: 2163-18-06/11- 23-9 od 10. studenoga 2023., a kojim je rješenjem odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za jednostavnu zgradu izgrađenu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Upravna tijela utemeljila su svoja rješenja na utvrđenju da zgrada koja je vidljiva na snimci DOF 5/2011 nije istovjetna zgradi koja je vidljiva na kasnijim snimkama (DOF 5/2014/2016), već da je na snimci DOF 5/2011 vidljiva zgrada drugih dimenzija i orijentacije u odnosu na zgradu koja je predmet ozakonjenja, iz čega zaključuju da je zgrada za koju je podnesen zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju izgrađena nakon 21. lipnja 2011.

3. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužitelj u tužbi i kasnijem tijeku spora ističe da tuženik nije odgovorio na žalbeni navod tužitelja da navodni pomak objekta utvrđen usporedbom snimke DOF 5/2011 i DOF 5/2014/2016 predstavlja samo privid, koji je posljedica drukčijeg kuta snimanja prilikom leta aviona. Navodi da je to jasno vidljivo u prikazu zida na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji je različito smješten na tim snimkama, pri čemu se pomak može vidjeti na cijelom boku gledajući niz parcela od kč. br. [katastarska čestica] prema kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje ističe da je predmetna zgrada čije se ozakonjenje traži u istim dimenzijama i poziciji jasno vidljiva na snimci DOF/2006 koju je dostavio u tijeku postupku, a tijekom 2011. godine da je samo sanirana ranije postojeća zgrada. Poziva se na odredbu čl. 2. Zakona o postupanju sa nezakonito izgrađenim zgradama te ističe da se zgrada koja nije nedvojbeno vidljiva na karti DOF 5/2011 ipak može ozakoniti ukoliko je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. Navodi da je tužitelj priložio aerofotogrametrijski snimak DGU iz 2006., te se na isti pozvao u dostavljenoj žalbi, a o čemu se tuženik uopće nije očitovao. Smatra da je riječ o činjeničnoj okolnosti koju je eventualno trebalo utvrditi vještačenjem, pri čemu smatra da je teret dokaza na tuženiku s obzirom da je tužitelj dostavio dokaz, uvjerenje o vidljivosti predmetne zgrade na snimci DOF 5/2011. Tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi pobijano rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela te predmet vrati na ponovni postupak kao i da tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 27. studenoga 2025., u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a na temelju čl. 39. st. 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS) u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

6. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

7. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja (provođenje vještačenja po vještacima građevinske i geodetske struke) smatrajući da odluku o zakonitosti pobijanog rješenja tuženika s obzirom na utvrđeno stanje stvari može donijeti i bez provođenja dodatnih dokaza.

8. Razmatrajući sva sporna činjenična i pravna pitanja ovog spora, Sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Citirana rješenja upravnih tijela temelje se na utvrđenju da zgrada izgrađena na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne predstavlja nezakonito izgrađenu zgradu iz čl. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" broj 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, dalje: ZPNIZ), budući da se lokacija i položaj zgrade vidljive na DOF 5/2011 razlikuju od zgrade vidljive na kasnijem DOF 5/2014/2016, te da je zgrada vidljiva na ranijoj snimci DOF značajno manjih dimenzija od zgrade vidljive na kasnijoj ortofoto karti.

10. Među strankama ovog spora sporno je jesu li ispunjeni uvjeti za ozakonjenje predmetne zgrade u smislu članka 2. stavka 1. iz stavka 2. ZPNIZ-a.

11. Odredbom čl. 2. st. 1. ZPNIZ-a propisano je da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ovoga Zakona smatra zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (u daljnjem tekstu: DOF5/2011), na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže.

12. Sukladno čl. 2. st. 2. ZPNIZ-a nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ovoga Zakona smatra se i zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađen bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže, koja nije nedvojbeno vidljiva na DOF5/2011 ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a o čemu tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina na zahtjev stranke izdaje uvjerenje.

13. Razmotrivši činjenično stanje utvrđeno od upravnih tijela, kao i dokaze dostavljene od tužitelja uz žalbu kao i u ovome sporu, ovaj Sud za sada ne može prihvatiti zaključak tuženika da zgrada vidljiva na DOF 5/2011 i zgrada vidljiva na DOF 5/2014/2016 nisu iste građevine, odnosno da zgrada koja je predmet zahtjeva nije vidljiva na snimci DOF 5/2011 već je izgrađena naknadno. Osim toga, Sud smatra da se tuženik kod donošenja pobijanog rješenja nije očitovao o svim relevantnim navodima i dokazima dostavljenim od tužitelja uz žalbu, a što je bio dužan na temelju čl. 120. st. 3. u svezi čl. 98. st. 5 Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP).

14. Navedeno se prvenstveno odnosi na tvrdnje tužitelja o pomaku prilikom snimanja navedene dvije snimke DOF, a osobito na uvjerenje o vidljivosti predmetne zgrade na snimci DOF/2006.

15. Naime, tužitelj je uz žalbu dostavio kopiju snimke iz zraka sačinjenu od Državne geodetske uprave, Sektora za infrastrukturu prostornih podataka, Služba za izdavanje i razmjenu podataka, Odjela za izdavanje podataka, godina snimanja 2006., za interpretaciju koju ovaj Sud nema potrebna stručna znanja, međutim iz navedene snimke vidljivo je da je već 2006. evidentirana zgrada na kč. br. [katastarska čestica] Kavran, pa je stoga i tu snimku istu bilo potrebno također ocijeniti u sklopu ocjene zakonitosti utvrđenja prvostupanjskog tijela o nepostojanju identiteta između zgrade vidljive na DOF 5/2011 i zgrade koja je predmet ozakonjenja, a što je tuženik propustio učiniti.

16. Slijedom navedenog, takvo se rješenje zbog iznijetih propusta ne može ocijeniti zakonitim, pa je stoga isto na temelju čl. 117. st. 1. ZUS-a valjalo poništiti, te imajući u vidu narav povrede, predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak. U ponovnom će postupku tuženik usporediti dostavljenu snimku iz 2006. i položaj zgrade prikazane na istoj s položajem zgrade na snimci DOF 5/2011, te po potrebi i kasnijih snimki. Također će tuženik prilikom donošenja pobijanog rješenja imati u vidu i preostale navode iznijete u žalbi tužitelja, a osobito navod da je prednik tužitelja upravo u tijeku snimanja 2011. uklonio crijep i krov sa objekta, srušio statički kompromitirane nosive zidove sjeveroistočnog dijela zgrade i pristupio temeljima radi sanacije, nakon čega je temelj nanovo izliven te ponovno izgrađeni ranije srušeni nosivi zidovi sa pločom na sjeveroistočnoj polovini postojećeg objekta, a sve imajući u vidu definiciju nezakonito izgrađene zgrade u smislu čl. 2. st. 1. ZPNIZ-a (zgrada na kojoj su izgrađeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi - temelji sa zidovima odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom rekonstrukcijom), kao i u tom smislu dostavljeno očitovanje prvostupanjskog tijela od 21. prosinca 2023. u kojem se ukazuje na zasebni razlog za odbijanje zahtjeva tužitelja.

17. Odluka Suda o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 147. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje: Tarifa). Budući da je tužitelj u predmetnom sporu uspio u cijelosti, to je istome priznat kao opravdan i nužan zatraženi trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku (odvjetniku) prilikom sastava tužbe i prilikom pristupa na ročište, za svaku radnju u visini od po 500,00 bodova, vrijednost boda 2 EUR (Tbr. 27.1. u svezi Tbr. 54. Tarife), dakle u iznosu od 2.000,00 EUR, uvećano za pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost po stopi od 25% (500,00 EUR - Tbr. 46. Tarife), u ukupnom zbrojenom iznosu od 2.500,00 EUR, koje je troškove dužan naknaditi tuženik, koji je u ovome sporu izgubio u cijelosti. Tužitelju nije priznat zatražen trošak sudskih pristojbi, budući da se iste plaćaju samo u slučaju kad je tužbeni zahtjev odbačen ili odbijen (čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama, „Narodne novine" broj 118/18), a u konkretnom slučaju je tužbeni zahtjev usvojen.

18. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Rijeci 23. prosinca 2025.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv t. I. i II. izreke ove presude žalba nije dopuštena (čl. 127. st. 1. ZUS-a). Protiv tč. III. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćenici tužitelja Saši Omeragić, odvjetnici u Puli, Leharova ulica 1

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb,

Ulica Republike Austrije 20