REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1969/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji mr. sc. Maji Josipović na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Karmen Basić, u pravnoj stvari tužitelja AUTO CENTAR ŠATRAK d.o.o., Zagreb, Božidarevićeva ulica 13, OIB: 83902993021 kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović, Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2, kojeg zastupa zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 11. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 23. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, u roku od 15 dana, iznos od 331,50 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 31. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II/ Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je tuženiku naloženo, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju iznos od 37,19 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 31. listopada 2024. do isplate, kao i tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate koja na iznos od 331,50 EUR teče od 31. listopada 2024. do isplate preko stope dosuđene pod točkom I/ izreke presude.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 411,30 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2025. do isplate prema godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godišnje, i to u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 240,24 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 19. srpnja 2024. godine nastala šteta na vozilu marke i tipa OPEL CORSA 1.2 EDITION, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika OTP LEASING d.d., Zagreb, Petrovaradinska ulica 1, OIB: 23780250353, a da je tuženik tu štetu obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 20. srpnja 2024. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 248110510716. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja koji je je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja. Tužitelj ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi te je za svoju uslugu ispostavio račun broj 1158/01/8 u ukupnom iznosu od 3.576,60 EUR (PDV uključen). Osnovica po navednom računu iznosi 2.861,28 EUR. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku te je tuženik likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 2.492,59 EUR. Razliku od 368,69 EUR po računu koji tuženik nije platio isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tuženik je platio iznos od sveukupno 2.492,59 EUR po računu, međutim nije platio iznos od 368,69 EUR te po tome nije u potpunosti nadoknadio štetu. Oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su dana 7. ožujka 2025. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 368,69 EUR na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio aktivnu i pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, odgovornost i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe kako tužitelj u tužbi nije dostavio dokaze o predmetnoj prometnoj nezgodi, nije naveo podatke o vozilu štetnika niti dokstavio dokaze o osiguranju tog vozila kod tuženika, nije opisao na koji način je došlo do štetnog događaja niti je opisao u čemu se sastoji krivnja vozača vozila štetnika. Tuženik ističe da je oštećenik mogao izvršiti popravak vozila u drugim servisima, u najmanju ruku jednake kvalitete kao i servis u kojem je isti izvršio popravak, ali za bitno manji iznos od onoga koji je isti u konačnosti podmirio, a to sve uzimajući u obzir opća načela obveznog prava. Tuženik je više puta obavijestio oštećenika na njegova prava i obveze. Tuženik stoga može biti dužan, u slučaju postojanja njegove odgovornosti, naknaditi onaj najmanji novčani iznos za koji je moguće izvršiti popravak vozila, odnosno njegovo vraćanje u prvobitno stanje, a to je u ovom slučaju iznos koji je tuženik već isplatio. U slučaju kad oštećena strana neopravdano poveća iznos popravka, sam odgovara za posljedice takvog izbora i razliku u cijeni nastalu zbog toga što nije želio popraviti vozilo u radionicama u kojima bi cijena popravka bila niža. Nadalje, tuženik osporava navodini službeni cjenik radionice tužitelja, kao i navode tužbe o službenoj cijeni sata rada. Osim toga, vozilo nije popravljeno sukladno izvidu štete te je šteta na taj način preuveličana.

3. Na ročištu održanom 11. prosinca 2025. tuženik je naveo da je uz cijenu radnog sata sporan i iznos troškova potrošnog materijala limara.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao: mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 33. - 36. spisa), račun broj 1158/01/8 od 30. listopada 2024. (list 50. spisa), izvid štete broj 248110510716 (list 52. spisa), narudžbenicu za popravak od 2. rujna 2024. (list 54. spisa), dopis – obrazložena ponuda od 9. prosinca 2024. (list 56. spisa), presliku osobne iskaznice (list 58. – 60. spisa), potvrdu o uplati od 11. ožujka 2025. (list 62. spisa), cjenik radnog sata tužitelja (list 64. spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 68. – 70. spisa), notifikaciju o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 72. spisa), e-mail korespondencija

– notifikacija o ustupu tražbine (list 74. spisa), račun broj R2 37/2024 P1/1 od 16. listopada 2024. (list 89. spisa), račun broj 19/1/2024 (list 90. spisa), račun broj 221-P1- 1 od 17. srpnja 2024. (list 91. spisa), račune TERMOLAKIRNICE ZAGI d.o.o. sdetaljnim prikazom transakcije i dopisima Croatia osiguranje d.d. (list 102. – 118.).

5. Sud nije proveo po tužitelju predložene dokaze za saslušanjem svjedoka – korinsika leasinga na okolnost nastanka štetnog događaja, saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja i zakonskog zastupnika vlasnika vozila, kao ni prometno tehničko vještačenje na okolnost visine cijene sata rada sukladno smjernicama AZTN-a i HANFA-e. Također, nije proveden po tuženiku predložen dokaz za saslušanjem procjenitelja Ivana Rončevića, pribavom od tuženika računa za popravak vozila za 2024. godinu s dokazom da su isti računi plaćeni od strane fizičkih osoba, odnosno uvid u poslovne knjige tužitelja na okolnost cijene sata rada provođenjem financijskog vještačenja te za provođenjem prometnog i/ili financijskog vještačenja na okolnost utvrđivanja cijene sata rada lakierera i limara u mjestu i u vrijeme popravka vozila u ovlaštenim i neovlaštenim servisima i prometnog vještačenje na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje na jednak način i jednake kvalitete i takvim utvrđenim cijenama sata rada limara/lakirera. Naime, izvođenje predloženih dokaza nije bilo potrebno radi utvrđenja spornih, a odlučnih činjenica između stranaka te bi provođenje tih dokaza bilo neekonomično i pridonijelo bi nepotrebnom odugovlačenju postupka te znatnom povećanju troškova postupka u odnosu na glavnicu potraživanja. Odluka o tužbenom zahtjevu u ovoj pravnoj stvari može se donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza.

6. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013. i 89/2014, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) tužbeni zahtjev utvrđen je djelomično osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 368,69 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 31. listopada 2024. do isplate, a koji iznos predstavlja ostatak naknade za štetu na vozilu koje je oštećeno u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

8. Između stranaka nije sporno da je tužitelj izvršio popravak oštećenog vozila i oštećeniku ispostavio račun broj 1158/01/8 od 30. listopada 2024. na iznos od 3.576,60 EUR (PDV uključen) te da je tuženik u mirnom postupku isplatio iznos od 3.207,91 EUR.

9. Između stranaka je sporna aktivna i pasivna legitimacija, osnovanost i visina potraživanja. Sporno je je li tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu isplate naknade štete na vozilu koje je oštećeno u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran njegov osiguranik. Sporna je stopa i tijek zateznih kamata.

10. Tužitelj u tužbi navodi kako se utuženi iznos od 368,69 EUR odnosi na razliku radnog sata limara i lakirera koju tuženik nije htio priznati, što nije u potpunosti točno, s obzirom da je iz isprava u spisu razvidno da tuženik, osim razlike u radnim satima, nije priznao ni previsoko zaračunati trošak potrošnog materijala limara. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da vozilo nije popravljeno sukladno izvidu štete te da je šteta na taj način preuveličana. Na ročištu održanom 11. prosinca 2025. tuženik je konkretizirao navode te istaknuo da tuženik uz cijenu radnog sata osporava i iznos troškova potrošnog materijala limara.

11. Iako tuženik paušalno osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, isti ne osporava da je tužitelj taj koji je otklonio nastala oštećenja na oštećenom vozilu u vlasništvu OTP leasing d.d. te ne osporava da je OTP leasing d.d. kao vlasnik vozila sklopio s tužiteljem Ugovor o ustupanju tražbine kojim mu je ustupio tražbinu koju ima prema tuženiku u preostalom iznosu naknade štete.

12. Vlasnici odnosno korisnici vozila obvezni su se od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama korištenjem tog vozila u prometu (članak 2. stavak 1. točka 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, "Narodne novine", broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., 155/2023., dalje u tekstu: ZOOP).

13. Oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev po osnovi obveznog automobilskog osiguranja neposredno odgovornom osiguratelju (članak 11. stavak 1. ZOOP-a).

14. Odgovorni osiguratelj dužan je u propisanom roku od dana primitka odštetnog zahtjeva, utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti oštećenoj osobi pisanu odluku o odštetnom zahtjevu, i to, u slučaju osnovanosti, obrazloženu ponudu za naknadu štete (članak 12. stavak 1. ZOOP-a) te isplatiti iznos naknade štete iz obrazložene ponude u propisanom roku (članak 12. stavak 5. ZOOP-a).

15. Odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (članak 1085. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO)).

16. Ukoliko tuženik nije oštećeniku isplatio naknadu štete koja je bila dostatna za pokriće troškova otklanjanja cjelokupne štete nastale na njenom vozilu, oštećenom u prometnoj nezgodi koji je uzrokovao osiguranik tuženika, tada je oštećenik imao prema tuženiku tražbinu po osnovi isplate ostatka naknade štete, s kojom je mogao slobodno raspolagati.

17. Uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine 7. ožujka 2025. sud je utvrdio da je navedeni ugovor sklopljen između OTP leasing d.d., Zagreb, Petrovaradinska ulica 1, kao ustupitelja, i Auto centar Štark d.o.o., Zagreb, Nikole Božidarevića 13 (ovdje tužitelj) kao primatelja. Iz navedenog ugovora proizlazi da je ustupitelj ustupio tužitelju svoje potraživanje koje ima prema tuženiku na temelju računa broj 1158/01/8 i temeljem auto osiguranja dužnika broj 248110510716 (oznaka spisa kod tuženika). U članku 1. stavak 3. je navedeno da je tuženik po ispostavljenom računu podmirio nesporni iznos od 3.207,91 EUR, dok tuženik nije podmirio iznos od 368,69 EUR, a što je upravo iznos koji ustupitelj ustupa tužitelju.

18. Uvidom u e-mail korespondenciju od 21. ožujka 2025. je razvidno da je tuženiku dostavljena Notifikacija o ustupanju tražbine od 7. ožujka 2025.

19. Odredbom članka 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) je određeno da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. (članak 81. stavak 1. ZOO).

20. Sukladno članku 82. ZOO za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Prema odredbi članka 84. stavak 1. ZOO primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

21. Nadalje, prema odredbi članka 88. stavak 1. ZOO kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine. Prema st. 2. ovog članka, kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova se obveza gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu. U oba slučaja primatelj je dužan predati ustupitelju sve što je primio preko iznosa svoje tražbine prema ustupitelju. U slučaju ustupanja radi ispunjenja dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju, čak i kad je obaviješten o ustupanju (članak 88. stavak 3. i 4. ZOO).

22. Slijedom svega navedenoga, a temeljem citiranih zakonskih odredaba nedvojbeno je da je tužitelj aktivno legitimiran potraživati isplatu utuženog iznosa.

23. Nije osnovan tuženikov prigovor nedostataka pasivne legitimacije. Iz zapisnika o izvidu štete broj 248110510716 proizlazi da je upravo tuženik izvršio izvid štete na vozilu oštećenika OTP leasing d.d., Zagreb, Petrovaradinska ulica 1, u povodu prometne nesreće koja se dogodila 19. srpnja 2024. U izvidu štete tuženik je naveo da je izvršen na temelju police broj [broj police]. U izvidu štete je navedeno da radno vrijeme popravaka iznosi: limar 16,60 sati, lakirer 8,90 sati. Nadalje, iz tuženikovog dopisa (ponude) od 9. prosinca 2024. proizlazi da je tuženik tim dopisom potvrdio oštećeniku da odgovornost tuženika za naknadu štete nije sporna, pa je stoga odštetni zahtjev osiguranika/oštećenika pravno osnovan. Štoviše, tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je više puta oštećenika obavijestio o njegovim pravima i obvezama te ga je obavijestio da svoje vozilo može popraviti u servisima u kojima bi cijena popravka bila manja od one navedene u tužbi.

24. Stoga, sud je mišljenja da je takvim postupanjem tuženik nedvojbeno konkludentno priznao pasivnu legitimaciju, odnosno svoju obvezu da kao osiguranik štetnika isplati oštećeniku iznos naknade štete. Stoga, osporavanje legitimacije tuženika, a što tuženik ističe u odgovoru na tužbu i tijekom postupka, sud smatra paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje postupka.

25. Nadalje, u odnosu na potraživanje tužitelja na ime nakande štete koja se sastoji u razlici cijene sata rada, sud ističe da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, čak niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema najpovoljnijim ili prosječnim cijenama na tržištu, kako to smatra tuženik. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio oštećeniku OTP leasing d.d. cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku (u primjeni od 1. siječnja 2024.) navedeno da je cijena radnog sata servisa za rad limara i lakirera 40,00 EUR po satu (cijena izražena bez PDV). Upravu tu cijenu tužitelj je naplatio oštećeniku. Dakle, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente. Da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata treće osobe obavljati posao u radionici, kao i da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja, mišljenje je i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020.

26. Stoga, odabirom tužiteljeve radionice za popravak vozila, oštećenik zasigurno nije doprinio nastanku štete u smislu članka 1092. ZOO budući da je oštećenik slobodan u odabiru radionice (ovlaštenog ili neovlaštenog auto servisa) u kojoj će popraviti oštećenja na svom vozilu.

27. Slijedom svega navedenoga, iz isprava u spisu proizlazi da je tuženik povodom prometne nezgode koja se dogodila 19. srpnja 2024. pregledao oštećeno vozilo te sačinio izvid štete u kojem je specificirani dijelovi za popravak i zamjenu, radno vrijeme popravka (limar – 16,60 h, lakirer – 8,90 h), kao i potrošni materijal limara i lakirera.

28. Račun koji je tužitelj izdao vlasniku vozila 30. listopada 2024., odnosi se, između ostalog, na limarske radove u trajanju od 16,60 h po cijeni od 40,00 EUR/h (cijena bez PDV-a) i lakierske radove u trajanju od 8,90 h po cijeni od 40,00 EUR/h (cijena bez PDV-a)

29. Uvidom u Cjenik tužitelja sud je utvrdio da cijena rada limara i lakirera iznosi 40,00 EUR/h (cijena bez PDV-a).

30. Tužiteljeva cijena radnog sata u navedenom računu obračunata je sukladno Cjeniku tužitelja koji je u primjeni od 1. siječnja 2024. Cjenik tužitelja je ovjeren pečatom i potpisom tužitelja. Tuženik, prema ocjeni suda, svojim navodima nije s uspjehom doveo u pitanje vjerodostojnost predmetne isprave.

31. Slijedom svega navedenoga, imajući u vidu da je cijena sata rada u računu ispostavljena u skladu s tužiteljevim Cjenikom, i to u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene u smislu odredbe članka 1046. ZOO-a nastala šteta, pa mu je tuženik kao osiguratelj štetnika, s obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe članka 1085. stavak 1. i 4. i odredbe članka 84. stavak 1. ZOO-a slijedom čega je odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude.

32. Prema odredbi članka 81. stavak 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. 33. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz tuženikovog dopisa od 9. prosinca 2024. proizlazi da je u tom dopisu naveo kako je datum odštetnog zahtjeva – 20. srpnja 2024. Iz toga proizlazi da je odštetni zahtjev tuženiku podnesen tog dana. Međutim, s obzirom da je tužitelj potraživao zatezne kamate tekuće od 31. listopada 2024., sud je sukladno odredbi članka 2. ZPP-a odlučio u granici postavljenog zahtjeva.

34. Stopa zatezne kamate koja se primjenjuje na ostale odnose određena je sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO. Naime, u konkretnom se slučaju radi o isplati iznosa naknade štete koje je kojeg je tuženik kao osiguratelj štetnika bio dužan isplatiti oštećeniku, a koju tražbinu je oštećenik cedirao na tužitelja. Prema tome, iako se spor vodi između dvije pravne osobe, ne radi se o odnosu koji je proizašao iz trgovačkog ugovora da bi bilo mjesta primjeni kamatne stope koja se primjenjuje na takve odnose. Stoga, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu zateznih kamata preko dosuđene stope te je odlučeno kao u točki II/ izreke presude.

35. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu iznosa naknade štete na ime troška potrošnog materijala limara sud ističe da je razvidno da je iz izvida štete potrošni materijal limara procijenjen na iznos od 29,21 EUR, dok je uvidom u račun tužitelja od 30. listopada 2024. razvidno da je tužitelj zaračunao potrošni materijal limara u ukupnom iznosu od 66,40 EUR. Tuženik je osporio obračunati iznos potrošnog materijala limara, a tužitelj na kojem je sukladno odredbi članka 7., stavak 1. i članka 219., stavak 1. ZPP teret dokazivanja, u ovom postupku nije dokazao da je prilikom popravka predmetnog vozila imao trošak potrošnog materijala limara preko iznosa koji mu je tuženik priznao u izvidu štete. Slijedom navedenoga, u odnosu na iznos od 37,19 EUR sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja s obzirom da tužitelj nije dokazao da mu je u odnosu na taj iznos nastala šteta koju je dužan nadoknaditi tuženik kao osiguranik štetnika te je odlučeno kao u točki II/ izreke presude.

36. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 2. ZPP-a i članka 155. ZPP-a. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23., dalje: Tarifa).

37. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je djelomično uspio u sporu, odnosno zahtjev tužitelja je usvojen u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 331,50 EUR, dok je zahtjev tužitelja odbijen u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 37,19 EUR.

38. Odredbom članka 154. stavak 2. ZPP-a je propisano da su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

39. U ovoj pravnoj stvari tuženik je osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a tužitelj je u parnici u cijelosti uspio u pogledu osnove potraživanja, a djelomično glede visine potraživanja. Stoga, tužitelj je glede osnove zahtjeva uspio u omjeru od 100%, a glede visine zahtjeva u omjeru od 89,91%. Aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i omjera glede visine dobiva se omjer uspjeha u sporu tužitelja ((100%+89,91%):2). Na jednak način izračunava se i omjer uspjeha tuženika u sporu ((0%+10,09%)/2). Konačan uspjeh stranke u sporu dobiva se razlikom između omjera uspjeha tužitelja u odnosu na omjer uspjeha tuženika.

40. Stoga, tužitelj je u ovom sporu uspio s 94,96 %, a tuženik s 5,04% pa je sukladno citiranim zakonskim odredbama tuženik je dužan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, i to u omjeru od 89,92% ukupnih troškova tužitelja.

41. Tužitelju su priznati troškovi prema vrijednosti spora, i to za sastav tužbe od 3. rujna 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 7.1. Tarife) što uz trošak PDV-a prema Tbr. 46. Tarife iznosi 125,00 EUR, za pristup na ročišta održana 12. studenog 2025. i 11. prosinca 2025., i to za svako ročište u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife) što uz trošak PDV-a prema Tbr. 46. Tarife iznosi 125,00 EUR, za pristup na ročište za objavu presude održano 23. prosinca 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9.3. Tarife) što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi 62,50 EUR.

42. Tužitelj također ima pravo na naknadu troškova sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 6,64 EUR prema Tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.; dalje: Uredba), u vezi čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.; dalje: ZSP) i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR prema Tbr. 2. st. 1. Uredbe.

43. Stoga, tužitelju je priznat trošak postupka u ukupnom iznosu od 457,41 EUR, a s obzirom na utvrđeni uspjeh u sporu, tužitelj ima pravo na odmjereni iznos troška postupka u iznosu od 411,30 EUR.

44. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Odredbom članka 151. stavak 3. ZPP-a je propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. Stoga, a sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a na troškove parničnog postupka tužitelju pripada zakonska zatezna kamata po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koja teče od 23. prosinca 2025. kao dana donošenja presude pa do isplate.

45. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III/ izreke presude.

46. Odredbom članka 155. ZPP-a je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Stoga, tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 20. listopada 2025. s obzirom da tužitelj u navedenom podnesku naveo da osporava navode iz odgovora na tužbu (a što je zasigurno mogao navesti i na održanom pripremnom ročištu) te dalje u podnesku samo ponavlja navode koje je već iznio u tužbi. Stoga, navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje ove parnice. Također, tužitelju nije priznat trošak sastava troškovnika od dana 12. studenog 2025. i 10. prosinca 2025. Također se nedvojbeno ne može smatrati da se radi o kategoriji radnji koja je bila potrebna za vođenje parnice nego su u navedenim troškovnicima specificirani iznosi i radnje za koje tužitelj traži nakandu troška.

47. Tužitelju nisu priznati troškovi sudske pristojbe za tužbu i presudu preko dosuđenog iznosa budući da mu ti troškovi, kada se ima u vidu da je platio samo polovicu sudske pristojbe za tužbu u skladu s čl. 7. st. 1. ZSP-a, nisu nastali (čl. 151. st. 1. ZPP).

48. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki IV/ izreke presude.

U Zagrebu 23. prosinca 2025.

Sutkinja:

mr. sc. Maja Josipović

Nacrt odluke izradila

sudska savjetnica:

Karmen Basić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda.