REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

10000 ZAGREB

Poslovni broj: Pr-1520/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijaliste ET, u pravnoj stvari tužitelja IT, Južna 1. Odvojak 2., Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Klaudiu Čurinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika DUKAT mliječna industrija d.d., Zagreb, Ulica Marijana Čavića 9, OIB: 25457712630, kojeg zastupa punomoćnik Mojmir Ostermann, odvjetnik u Ostermann Ivančić odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Božice Šegon, odvjetnice i punomoćnice tuženika NT, odvjetničke vježbenice, 23. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku DUKAT mliječna industrija d.d. da tužitelju IT isplati iznos od 2.806,48 € bruto zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 60,18 € tekućom od 16.11.2019. do isplate

- na iznos od 694,74 € tekućom od 16.12.2019. do isplate

- na iznos od 46,66 € tekućom od 16.4.2020. do isplate

- na iznos od 57,22 € tekućom od 16.5.2020. do isplate

- na iznos od 8,94 € tekućom od 16.7.2020. do isplate

- na iznos od 104,16 € tekućom od 16.9.2020. do isplate

- na iznos od 80,19 € tekućom od 16.10.2020. do isplate

- na iznos od 41,58 € tekućom od 16.11.2020. do isplate

- na iznos od 24,05 € tekućom od 16.12.2020. do isplate

- na iznos od 17,75 € tekućom od 16.1.2021. do isplate

- na iznos od 100,62 € tekućom od 16.2.2021. do isplate

- na iznos od 52,96 € tekućom od 16.5.2021. do isplate

- na iznos od 42,84 € tekućom od 16.7.2021. do isplate

- na iznos od 247,86 € tekućom od 16.9.2021. do isplate

- na iznos od 166,45 € tekućom od 16.10.2021. do isplate

- na iznos od 198,17 € tekućom od 16.12.2021. do isplate

- na iznos od 31,59 € tekućom od 16.1.2022. do isplate

- na iznos od 68,77 € tekućom od 16.5.2022. do isplate

- na iznos od 72,21 € tekućom od 16.6.2022. do isplate

- na iznos od 220,55 € tekućom od 16.9.2022. do isplate

- na iznos od 56,21 € tekućom od 16.10.2022. do isplate

- na iznos od 8,74 € tekućom od 16.1.2023. do isplate

- na iznos od 70,20 € tekućom od 16.4.2023. do isplate

- na iznos od 83,58 € tekućom od 16.5.2023. do isplate

- na iznos od 91,08 € tekućom od 16.9.2023. do isplate

- na iznos od 73,19 € tekućom od 16.12.2023. do isplate

- na iznos od 8,55 € tekućom od 16.1.2024. do isplate

- na iznos od 48,45 € tekućom od 16.3.2024. do isplate

- na iznos od 15,07 € tekućom od 16.4.2024. do isplate

- na iznos od 13,92 € tekućom od 16.5.2024. do isplate

prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, izuzev isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kao i parnični trošak u iznosu od 1.194,37 € zajedno sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 23 . prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja preko dosuđenog iznosa iz točke I. izreke presude.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je radnik tuženika. Tuženik mu je u razdoblju od 2019. do 2024. neispravno obračunavao naknade plaće za godišnji odmor, budući da ih nije obračunavao u skladu s odredbom čl. 81. Zakona o radu ("Narodne novine" broj : 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 45/23. i 64/23 dalje u tekstu ZR-a). Visina naknade plaće ne može se nikakvim drugim aktima (kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i sl., utvrditi u visini nepovoljnijoj od one koja proizlazi iz odredbe čl. 81. st. 5. ZR-a, s obzirom na temeljno načelo primjene za radnika najpovoljnijeg prava, uređeno odredbama čl. 9. st. 2. i 3. ZR-a. Ni jedna odredba ZR- a ne propisuje mogućnost ugovaranja naknade plaće za godišnji odmor na način nepovoljniji od onog koji je propisan odredbama ZR-a (čl. 81. ZR-a). Stoga, naknada plaće za godišnji odmor morala je biti obračunata u skladu s citiranom odredbom čl. 81. ZR-a. Tuženik mu prilikom obračuna naknade plaće za godišnji odmor nije uračunavao sva primanja u novcu koja predstavljaju naknadu za rad u prethodna tri mjeseca, u skladu s odredbom čl. 81. ZR-a, zbog čega mu je ispaćena manja naknada. Stoga, konačno preciziranim tužbenim zahtjevom podneskom od 6. travnja 2025. predlaže sudu naložiti tuženiku isplatiti mu iznos od 3.442,24 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da iz čl. 81. ZR-a proizlazi da se prilikom obračuna naknade plaće uzimaju u obzir samo ona primanja koja se isplaćuju na mjesečnoj razini i koja imaju karakter plaće dok su čl. 90. a ZR-a definirani primitci radnika na temelju radnog odnosa koji se ne smatraju plaćom i koji ne ulaze u obračun naknade plaće za godišnji odmor. Osporava tijek zateznih kamata te ističe da sukladno čl. 92. ZR-a iste mogu teći tek od 16-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec, budući plaća dospijeva 15. dan u mjesecu za prethodni mjesec. Ističe prigovor zastare. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na trećoj sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021. donio pravno shvaćanje pod brojem Su-IV-16/2021-8 koje glasi: "Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika." Tuženik se u podnesku od 23. travnja 2025. protivio djelomičnom povlačenju tužbe. Naime, podneskom od 6. travnja 2025. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev sa prvotno postavljenih u tužbi 3.530,12 EUR na 3.442,24 EUR. Kako je u ovom slučaju tužbeni zahtjev smanjen, odnosno tužba u navedenom dijelu povučena nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, a kako se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to imajući u vidu navedeno pravno shvaćanje nema mjesta donošenju rješenja o povlačenju tužbe već je valjalo ovom presudom u cijelosti odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu.

4. Tijekom postupka izvršen uvid u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. rujna 2022 (str. 6 – 7 spisa), platne liste tužitelja (str. 8-140 spisa), obračun razlike naknade za godišnji odmor (str. 141-142 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (str. 154- 158 spisa) te se sudski vještak i dodatno očitovao podneskom od 16. lipnja 2025. (str. 180 spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23

- dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika.

7. Sporno je da je li tuženik tužitelju u utuženom razdoblju pravilno obračunavao i isplatio naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora kao i visina te naknade.

8. Čl. 90. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19) propisano je da je poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, dok je čl. 92. st. 4. istog propisano da su plaća i naknada plaće, u smislu ovoga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu.

9. Čl. 81. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 45/23, 64/23 – dalje: ZR) propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

10. Čl. 90. st. 3. ZR-a propisano je da se plaća može sastojati od 1. osnovne odnosno ugovorene plaće, 2. dodataka i 3. ostalih primitaka, dok je st. 4. istog članka propisano da su dodaci iz st. 3. točke 2. ovoga članka novčani primitci radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu razmjerno odrađenim radnim satima pod određenim uvjetima (otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.) i koje ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnog staža i sl.), odnosno koje je u skladu sa propisanim, utvrđenim ili ugovorenim kriterijima ili visini ostvaruje ovisno o ostvarenim rezultatima rada i radnoj uspješnosti (stimulacija i sl.) Prema st. 6. istog članka ostali primici radnika iz st. 3. toč. 3. ovoga članka, u smislu ovoga Zakona, su primici radnika koje poslodavac radniku isplaćuje u novcu ili naravi na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, akta poslodavca ili ugovora o radu.

11. Čl. 90.a st.1. ZR-a propisano je da su primici koje radnik može ostvariti na temelju radnog odnosa: 1. primici koje poslodavac, u skladu s propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, aktom poslodavca ili ugovorom o radu isplaćuje radniku kao materijalno pravo iz radnog odnosa (jubilarna nagrada, regres, božićnica i sl.); 2. primici koje poslodavac, u skladu s propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, aktom poslodavca ili ugovorom o radu isplaćuje radniku, a koji predstavljaju naknadu troška. Stavkom 2. istog članka propisano je da se primici iz stavka 1. ovoga članka, u smislu ovoga Zakona, ne smatraju plaćom iz članka 90. ovoga Zakona.

12. Čl. 94. st.1. ZR-a propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom radnik ima pravo na povećanu plaću, u visini i na način određenima kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, pri čemu povećanje za svaki sat rada nedjeljom ne može biti manje od 50 %.

13. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću koji je na temelju pregledane dokumentacije izračunao kako visina neisplaćene bruto plaće tužitelja u razdoblju od 1. travnja 2019. do 30. travnja 2024. s osnova naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora iznosi ukupno 3.442,24 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'k’ Tabele 1 iz nalaza. Datumi dospijeća pojedinih iznosa razlika dani su u stupcu ‘l’ Tabele 1 iz nalaza.

14. Tuženik je u podnesku od 28. ožujka 2025. istaknuo prigovore na nalaz i mišljenje i to da iz sadržaja nalaza i mišljenja nije razvidno kojom se metodologijom vještak koristio pri izračunu potencijalne naknade plaće, niti je detaljno objasnio na temelju kojih kriterija je određena primanja uključio u izračun, što dovodi u pitanje vjerodostojnost cijelog nalaza i mišljenja. Navodi da je zbog nedovoljno definiranog zadatka vještak u izračun jednostavno uzeo cijeli iznos bruto plaće, te su tako obračunom obuhvaćeni i pojedini iznosi koji po prirodi stvari nikako ne predstavljaju naknadu za rad jer se radi o primanjima koja se ne isplaćuju na redovnoj, mjesečnoj razini, kao što je to slučaj s jednokratnom isplatom nagrade i godišnjom jednokratnom isplatom nagrade, koja se nikako ne može smatrati naknadom za rad u smislu odredbe čl. 81. ZR-a.

15. U svom očitovanju od 16. lipnja 2025. vještak je naveo da je imajući u vidu postavljeni zadatak, kao i odredbe Zakona o radu kojima je propisano kako radnik za vrijeme godišnje odmora ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) (članak 81. ZR), u osnovnom nalazu visinu potencijalne naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora izračunao u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, gdje se pod isplaćena mjesečna plaća podrazumijeva isplaćeni iznos bruto plaće. Zakonom o radu plaća je uređena kao primitak koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu (članak 90. st. 1. ZR). Može se sastojati od osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka i ostalih primitaka (članak 90. st. 3. ZR), a isplaćuje se u bruto iznosu koji se sastoji od iznosa za isplatu radniku i javnih davanja iz plaće u skladu s posebnim propisima (članak 90. st. 7. ZR). Prema tome pod isplaćeni iznos bruto plaće podrazumijeva se plaća koja je ostvarena u određenom poreznom razdoblju, a na temelju koje se obračunavaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak (prirez do 31. prosinca 2023.), u kojem smislu bruto plaću jednog mjeseca čine svi oporezivi primici po osnovi nesamostalnog rada. Dodatno, a u odnosu na razdoblja kada je radnik prije mjeseca korištenja godišnjeg odmora bio na bolovanju, u izračun su uzeti mjeseci koji su prethodili bolovanju, tj. mjeseci u kojima nije bio na bolovanju. Tuženiku u odnosu na prethodno objašnjenje ističe kako je manjkavo, tj. nejasno pa se pojašnjava kako se u obračun naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora nisu uzimala razdoblja u kojima je radnik bio na bolovanju, iz razloga što se za vrijeme bolovanja isplaćuje naknada plaće koja nije primitak za obavljeni rad, tj. nije plaća. Zakonom o radu naknada plaće je uređena kao primitak radnika za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga, određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu (članak 95., st. 1. ZR). Slijedom navedenoga proizlazi da je metodologija obračuna u osnovnom nalazu jasno navedena i obrazložena, a ovim očitovanjem dodatno objašnjena. Posljedično, u cijelosti ostaje kod utvrđenja i izračuna iz osnovnog nalaza, kao i kod danog mišljenja.

16. U odnosu na prigovore tuženika o tome što sve ulazi u naknadu za godišnji odmor, odnosno koji se svi primici uključuju u naknadu za godišnji odmor, sud je isto cijenio na temelju gore citiranih čl. 81., čl. 90., čl. 90.a i čl. 94. st.1. ZR-a te utvrdio da su od strane sudskog vještaka izračunati dodaci koje poslodavac radniku obvezno treba obračunati u naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Po stajalištu ovog suda dodatkom na plaću, između ostalog, može se smatrati i primitak koji ovisi o radnoj uspješnosti radnika (tzv. stimulacija, odnosno varijabilni dio plaće) pri čemu takav dodatak mora odgovarati navedenoj definiciji plaće koja zahtjeva kumulativno ispunjenje obaju kriterija, tj. da je riječ o primitku za obavljeni rad i da je riječ o primitku za određeni mjesec. Dakle, nagrada za radne rezultate za tužitelja smatra se plaćom i to dodatkom definiranim čl. 90. st. 4. ZR-a jer je ispunjen kriterij redovitosti isplate takva materijalna prava i primitkom za obavljeni rad određenog mjeseca. Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju svi primici za tužitelja smatraju redovnom plaćom za rad pravilno je vještak uzeo u obzir prosječnu mjesečnu plaću tužitelja, kao što su i za izračun pravilno uzeti mjeseci koji su prethodili bolovanju, tj. mjeseci u kojima nije bio na bolovanju.

17. Stoga je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića od 10. ožujka 2025. jer je isti sačinjen nakon pribave i uvida u svu relevantnu dokumentaciju te je isti logičan, obrazložen i sačinjen sukladno pravilima struke, a nakon dodatnog očitovanja vještaka stranke nisu imale daljnjih primjedbi.

18. Istaknuti prigovor zastare je osnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 232. st. 1. i 2. ZR-a primjenjuje se petogodišnji rok zastare iz odredbe čl. 139. ZR-a, dok se, prema odredbi čl. 92. st. 3. ZR-a, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Sud je utvrdio da je potraživanje tužitelja po plaći za travanj 2019. dospjelo 15. svibnja 2019., po plaći za kolovoz 2019. dospjelo je 15. rujna 2019., a po plaći za rujan 2019. dospjelo je 15. listopada 2019., a da je tužitelj tužbu predao 30. listopada 2024. dakle nakon isteka petogodišnjeg zastarnog roka, slijedom čega je sud utvrdio da je u konkretnom slučaju za navedena potraživanja za travanj, kolovoz i rujan 2019., nastupila zastara radi čega je prestalo pravo tužitelja zahtijevati ispunjenje obveze tuženika u pogledu isplate razlike plaće za navedene mjesece u iznosima od 61,83 EUR, 190,31 EUR i 383,62 EUR (u ukupnom iznosu od 635,76 EUR), zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, te je tužbeni zahtjev u navedenom dijelu valjalo odbiti.

19. Nadalje, osnovani su navodi tuženika prema kojima zatezna kamata u konkretnom slučaju teče na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće počevši od 16.-og u mjesecu za prethodni mjesec u smislu odredbe čl. 92. st. 3. ZR-a i odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22-dalje ZOO). Naime, čl. 92. st. 3. ZR-a propisano je ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do 15-og dana u idućem mjesecu. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi tuženik je najkasnije do 15. -og u mjesecu bio u obvezi isplatiti tužitelju plaću za prethodni mjesec. Stoga tužitelj ima pravo na zateznu kamatu na pojedinačno dosuđene iznose mjesečne razlike plaće u tijeku od 16.-og u mjesecu za prethodni mjesec, jer je potraživanje tužitelja na isplatu razlike plaće dospjelo 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec (navedeno je u skladu stajalištem Županijskog suda u Rijeci, poslovni br. Gž R-755/2022-3 od 13. srpnja 2023.)

20. Pri tome valja reći da sud nije prihvatio zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima. Dosuđeni bruto iznosi sastoje se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16. travnja 2015., Gž R-376/15 od 2. lipnja 2015., Gž R-440/15 od 24. veljače 2015., Gž R-508/14 od 14. travnja 2015.).

21. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

22. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno sud je usvojio tužbeni zahtjev u visini određenoj prema Tabeli 1, stupac k nalaza i mišljenja vještaka, bez potraživanja koja su u zastari, u ukupnom iznosu od 2.806,48 EUR, s pojedinačnim iznosima kao u točki I. izreke, dok je s preostalim dijelom tužbeni zahtjev valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke presude.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), a prema vrijednosti tužbenog zahtjeva. Tužitelj je po osnovi u cijelosti uspio, a po visini u omjeru od 79,50% (od zatraženih 3.530,12 EUR uspio sa iznosom 2.806,48 EUR) odnosno uspio je u omjeru 89,75% (100%+79,50%=179,50%:2), dok je tuženik uspio u omjeru od 10,25%, pa kada se od uspjeha tužitelja odbije uspjeh tuženika proizlazi da je tužitelj uspio u konačnici u omjeru od 79,50%.

23.1. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe prema Tbr. 7/1 - 100 bodova, zastupanja na ročištu 21. siječnja 2025. po Tbr. 9/1 - 100 bodova, trošak sastava podneska od 7. travnja 2025. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 16. prosinca 2025. po Tbr. 9/1 - 100 bodova, te za ročište za objavu presude po Tbr. 9/3 - 50 bodova odnosno ukupno 450 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 900,00 EUR, a što uz PDV ukupno iznosi 1.125,00 EUR. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u omjeru od 79,50% odnosno u iznosu od 894,37 EUR. Tužitelju je priznat i trošak plaćenog predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, dakle tužitelju je ukupno priznat trošak u iznosu od 1.194,37 EUR, dok je zahtjev tuženika za naknadom troškova valjalo odbiti.

24. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

25. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 19. prosinca 2025.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.