Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Maršala Tita 4
51410 Opatija
Poslovni broj P-1681/2024-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Adriani Puž, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice EAM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Ana Srok Lopar, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50,OIB: 02535697732, koju zastupa punomoćnik Miroslav Leko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Leko i partneri, u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 13. studenog 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP- a) 23. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice EAM koji glasi:
"II Nalaže se tuženiku PRIVREDNOJ BANCI ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da, u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude, tužitelju EAM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati zakonske zatezne kamate tekuće po stopi od 15% godišnje od dana 1. rujna 2007. godine do dana 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2008. godine do dana 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2011. godine do dana 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14% godišnje tekućim od dana 1. kolovoza 2015. godine do dana 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2016. godine do dana 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2016. godine do dana 31. prosinca 2016. godine, po stopi od 7,68% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2017. godine do dana 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2017. godine do dana 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2018. godine do dana 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2018. godine do dana 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54% godišnje tekućim od 1. siječnja 2019. godine do dana 30. lipnja 2019. godine, po stopi od 6,30% godišnje tekućim od 1. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine, po stopi od 6,11% tekućim od 1. siječnja 2020. godine do dana 30. lipnja 2020. godine, po stopi od 5,89% godišnje tekućim od 1. srpnja 2020. godine do dana 31. prosinca 2020. godine, po stopi od 5,75% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2021. godine do dana 30. lipnja 2021. godine, po stopi od 5,61% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2021. godine do dana 31. prosinca 2021. godine, po stopi od 5,49% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2022. godine do dana 30. lipnja 2022. godine, po stopi od 5,31% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2022. godine do dana 31. prosinca 2022. godine, po stopi od 5,50% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine, po stopi od 7,00% godišnje tekućim od 1. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine, po stopi od 7,50 % godišnje tekućim od 1. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine, po stopi od 7,25% godišnje tekućim od 1. srpnja 2024. godine do 31. prosinca 2024. godine, po stopi od 6,15% godišnje tekućim od 1. siječnja 2025. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to na iznose kako slijedi:
na iznos od 21,73 €
od dana
01.09.2007 do 30.9.2015 na iznos od 21,71 €
od dana
01.10.2007 do 30.9.2015 na iznos od 21,68 €
od dana
01.11.2007 do 30.9.2015 na iznos od 21,65 €
od dana
01.12.2007 do 30.9.2015 na iznos od 21,62 €
od dana
01.01.2008 do 30.9.2015 na iznos od 21,59 €
od dana
01.02.2008 do 30.9.2015 na iznos od 38,47 €
od dana
01.03.2008 do 30.9.2015 na iznos od 38,42 €
od dana
01.04.2008 do 30.9.2015 na iznos od 38,37 €
od dana
01.05.2008 do 30.9.2015 na iznos od 38,32 €
od dana
01.06.2008 do 30.9.2015 na iznos od 38,27 €
od dana
01.07.2008 do 30.9.2015 na iznos od 38,23 €
od dana
01.08.2008 do 30.9.2015 na iznos od 38,17 €
od dana
01.09.2008 do 30.9.2015 na iznos od 38,12 €
od dana
01.10.2008 do 30.9.2015 na iznos od 38,07 €
od dana
01.11.2008 do 30.9.2015 na iznos od 38,02 €
od dana
01.12.2008 do 30.9.2015 na iznos od 37,96 €
od dana
01.01.2009 do 30.9.2015 na iznos od 39,00 €
od dana
01.02.2009 do 30.9.2015 na iznos od 38,95 €
od dana
01.03.2009 do 30.9.2015 na iznos od 38,89 €
od dana
01.04.2009 do 30.9.2015 na iznos od 38,83 €
od dana
01.05.2009 do 30.9.2015 na iznos od 38,78 €
od dana
01.06.2009 do 30.9.2015 na iznos od 38,72 €
od dana
01.07.2009 do 30.9.2015 na iznos od 38,66 €
od dana
01.08.2009 do 30.9.2015 na iznos od 38,60 €
od dana
01.09.2009 do 30.9.2015 na iznos od 38,54 €
od dana
01.10.2009 do 30.9.2015 na iznos od 38,47 €
od dana
01.11.2009 do 30.9.2015 na iznos od 38,41 €
od dana
01.12.2009 do 30.9.2015 na iznos od 38,35 €
od dana
01.01.2010 do 30.9.2015 na iznos od 38,29 €
od dana
01.02.2010 do 30.9.2015
na iznos od 38,22 €
od dana
01.03.2010 do 30.9.2015
na iznos od 38,16 €
od dana
01.04.2010 do 30.9.2015 na iznos od 38,10 €
od dana
01.05.2010 do 30.9.2015 na iznos od 38,02 €
od dana
01.06.2010 do 30.9.2015 na iznos od 37,96 €
od dana
16.07.2010 do 30.9.2015 na iznos od 37,89 €
od dana
01.08.2010 do 30.9.2015 na iznos od 37,82 €
od dana
01.09.2010 do 30.9.2015 na iznos od 37,75 €
od dana
01.10.2010 do 30.9.2015 na iznos od 37,68 €
od dana
01.11.2010 do 30.9.2015 na iznos od 30,41 €
od dana
01.12.2010 do 30.9.2015 na iznos od 30,34 €
od dana
01.01.2011 do 30.9.2015 na iznos od 30,29 €
od dana
01.02.2011 do 30.9.2015 na iznos od 30,22 €
od dana
01.03.2011 do 30.9.2015 na iznos od 30,16 €
od dana
01.04.2011 do 30.9.2015 na iznos od 30,10 €
od dana
01.05.2011 do 30.9.2015 na iznos od 24,99 €
od dana
01.06.2011 do 30.9.2015 na iznos od 24,93 €
od dana
01.07.2011 do 30.9.2015 na iznos od 24,87 €
od dana
01.08.2011 do 30.9.2015 na iznos od 19,83 €
od dana
01.09.2011 do 30.9.2015 na iznos od 19,78 €
od dana
01.10.2011 do 30.9.2015 na iznos od 19,73 €
od dana
01.11.2011 do 30.9.2015 na iznos od 19,68 €
od dana
01.12.2011 do 30.9.2015 na iznos od 19,63 €
od dana
01.01.2012 do 30.9.2015 na iznos od 19,58 €
od dana
01.02.2012 do 30.9.2015 na iznos od 19,53 €
od dana
01.03.2012 do 30.9.2015 na iznos od 19,48 €
od dana
01.04.2012 do 30.9.2015 na iznos od 19,43 €
od dana
01.05.2012 do 30.9.2015 na iznos od 19,37 €
od dana
01.06.2012 do 30.9.2015 na iznos od 19,32 €
od dana
01.07.2012 do 30.9.2015 na iznos od 19,26 €
od dana
01.08.2012 do 30.9.2015 na iznos od 19,22 €
od dana
01.09.2012 do 30.9.2015 na iznos od 19,16 €
od dana
01.10.2012 do 30.9.2015 na iznos od 19,10 €
od dana
01.11.2012 do 30.9.2015 na iznos od 19,05 €
od dana
01.12.2012 do 30.9.2015 na iznos od 18,99 €
od dana
01.01.2013 do 30.9.2015 na iznos od 18,94 €
od dana
01.02.2013 do 30.9.2015 na iznos od 18,88 €
od dana
01.03.2013 do 30.9.2015 na iznos od 18,82 €
od dana
01.04.2013 do 30.9.2015 na iznos od 18,77 €
od dana
01.05.2013 do 30.9.2015
na iznos od 18,71 €
od dana
01.06.2013 do 30.9.2015
na iznos od 18,65 €
od dana
01.07.2013 do 30.9.2015
na iznos od 18,59 €
od dana
01.08.2013 do 30.9.2015
na iznos od 18,53 €
od dana
01.09.2013 do 30.9.2015
na iznos od 18,48 €
od dana
01.10.2013 do 30.9.2015
na iznos od 18,41 €
od dana
01.11.2013 do 30.9.2015
na iznos od 18,35 €
od dana
01.12.2013 do 30.9.2015
na iznos od 18,29 €
od dana 01.01.2014 do 30.9.2015
.
IV. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da, u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude, tužitelju EAM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati zakonske zatezne kamate tekuće po stopi od 14% godišnje od dana 1. studenog 2008. godine do dana 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2011. godine do dana 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14% godišnje tekućim od dana 1. kolovoza 2015. godine do dana 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2016. godine do dana 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2016. godine do dana 31. prosinca 2016. godine, po stopi od 7,68% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2017. godine do dana 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2017. godine do dana 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2018. godine do dana 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2018. godine do dana 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54% godišnje tekućim od 1. siječnja 2019. godine do dana 30. lipnja 2019. godine, po stopi od 6,30% godišnje tekućim od 1. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine, po stopi od 6,11% tekućim od 1. siječnja 2020. godine do dana 30. lipnja 2020. godine, po stopi od 5,75% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2021. godine do dana 30. lipnja 2021. godine, po stopi od 5,61% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2021. godine do dana 31. prosinca 2021. godine, po stopi od 5,49% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2022. godine do dana 30. lipnja 2022. godine, po stopi od 5,31% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2022. godine do dana 31. prosinca 2022. godine, po stopi od 5,50% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine, po stopi od 7,00% godišnje tekućim od 1. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine, po stopi od 7,50 % godišnje tekućim od 1. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine, po stopi od 7,25% godišnje tekućim od 1. srpnja 2024. godine do 31. prosinca 2024. godine, po stopi od 6,15% godišnje tekućim od 1. siječnja 2025. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to na iznose kako slijedi:
na iznos od 10,89 €
od dana
01.11.2008 do 30.9.2015 na iznos od 11,70 €
od dana
01.01.2009 do 30.9.2015 na iznos od 13,72 €
od dana
01.02.2009 do 30.9.2015 na iznos od 14,58 €
od dana
01.03.2009 do 30.9.2015 na iznos od 11,86 €
od dana
01.04.2009 do 30.9.2015 na iznos od 12,30 €
od dana
01.05.2009 do 30.9.2015 na iznos od 8,75 €
od dana
01.06.2009 do 30.9.2015 na iznos od 5,72 €
od dana
01.07.2009 do 30.9.2015 na iznos od 6,40 €
od dana
01.08.2009 do 30.9.2015 na iznos od 8,15 €
od dana
01.09.2009 do 30.9.2015 na iznos od 7,95 €
od dana
01.10.2009 do 30.9.2015 na iznos od 6,29 €
od dana
01.11.2009 do 30.9.2015 na iznos od 9,40 €
od dana
01.12.2009 do 30.9.2015 na iznos od 11,67 €
od dana
01.01.2010 do 30.9.2015 na iznos od 15,32 €
od dana
01.02.2010 do 30.9.2015 na iznos od 14,37 €
od dana
01.03.2010 do 30.9.2015 na iznos od 19,09 €
od dana
01.04.2010 do 30.9.2015 na iznos od 18,06 €
od dana
01.05.2010 do 30.9.2015 na iznos od 20,21 €
od dana
01.06.2010 do 30.9.2015 na iznos od 34,32 €
od dana
16.07.2010 do 30.9.2015 na iznos od 31,44 €
od dana
01.08.2010 do 30.9.2015 na iznos od 39,67 €
od dana
01.09.2010 do 30.9.2015 na iznos od 37,02 €
od dana
01.10.2010 do 30.9.2015 na iznos od 31,42 €
od dana
01.11.2010 do 30.9.2015 na iznos od 41,27 €
od dana
01.12.2010 do 30.9.2015 na iznos od 54,45 €
od dana
01.01.2011 do 30.9.2015 na iznos od 45,36 €
od dana
01.02.2011 do 30.9.2015 na iznos od 48,66 €
od dana
01.03.2011 do 30.9.2015 na iznos od 44,23 €
od dana
01.04.2011 do 30.9.2015 na iznos od 44,89 €
od dana
01.05.2011 do 30.9.2015 na iznos od 61,48 €
od dana
01.06.2011 do 30.9.2015 na iznos od 62,64 €
od dana
01.07.2011 do 30.9.2015 na iznos od 77,59 €
od dana
01.08.2011 do 30.9.2015 na iznos od 69,19 €
od dana
01.09.2011 do 30.9.2015 na iznos od 61,33 €
od dana
01.10.2011 do 30.9.2015 na iznos od 60,35 €
od dana
01.11.2011 do 30.9.2015 na iznos od 59,65 €
od dana
01.12.2011 do 30.9.2015 na iznos od 63,11 €
od dana
01.01.2012 do 30.9.2015 na iznos od 66,74 €
od dana
01.02.2012 do 30.9.2015 na iznos od 67,01 €
od dana
01.03.2012 do 30.9.2015 na iznos od 64,58 €
od dana
01.04.2012 do 30.9.2015 na iznos od 65,78 €
od dana
01.05.2012 do 30.9.2015 na iznos od 66,92 €
od dana
01.06.2012 do 30.9.2015 na iznos od 65,12 €
od dana
01.07.2012 do 30.9.2015 na iznos od 65,72 €
od dana
01.08.2012 do 30.9.2015 na iznos od 64,71 €
od dana
01.09.2012 do 30.9.2015 na iznos od 62,12 €
od dana
01.10.2012 do 30.9.2015 na iznos od 64,85 €
od dana
01.11.2012 do 30.9.2015 na iznos od 66,36 €
od dana
01.12.2012 do 30.9.2015
na iznos od 65,83 €
od dana
01.01.2013 do 30.9.2015
na iznos od 59,98 €
od dana
01.02.2013 do 30.9.2015
na iznos od 64,96 €
od dana
01.03.2013 do 30.9.2015
na iznos od 65,21 €
od dana
01.04.2013 do 30.9.2015
na iznos od 63,11 €
od dana
01.05.2013 do 30.9.2015
na iznos od 57,53 €
od dana
01.06.2013 do 30.9.2015
na iznos od 57,38 €
od dana
01.07.2013 do 30.9.2015
na iznos od 58,58 €
od dana
01.08.2013 do 30.9.2015
na iznos od 60,84 €
od dana
01.09.2013 do 30.9.2015
na iznos od 64,29 €
od dana
01.10.2013 do 30.9.2015
na iznos od 62,51 €
od dana
01.11.2013 do 30.9.2015
na iznos od 63,53 €
od dana
01.12.2013 do 30.9.2015
na iznos od 64,70 €
od dana
01.01.2014 do 30.9.2015
na iznos od 58,83 €
od dana
01.02.2014 do 30.9.2015 na iznos od 60,22 €
od dana
01.03.2014 do 30.9.2015 na iznos od 59,80 €
od dana
01.04.2014 do 30.9.2015 na iznos od 58,17 €
od dana
01.05.2014 do 30.9.2015 na iznos od 57,51 €
od dana
01.06.2014 do 30.9.2015 na iznos od 57,69 €
od dana
01.07.2014 do 30.9.2015 na iznos od 59,79 €
od dana
01.08.2014 do 30.9.2015 na iznos od 61,31 €
od dana
01.09.2014 do 30.9.2015 na iznos od 60,97 €
od dana
01.10.2014 do 30.9.2015 na iznos od 62,43 €
od dana
01.11.2014 do 30.9.2015 na iznos od 63,45 €
od dana
01.12.2014 do 30.9.2015 na iznos od 62,91 €
od dana
01.01.2015 do 30.9.2015 na iznos od 63,64 €
od dana
01.02.2015 do 30.9.2015 na iznos od 63,63 €
od dana
01.03.2015 do 30.9.2015 na iznos od 63,64 €
od dana
01.04.2015 do 30.9.2015 na iznos od 63,63 €
od dana
01.05.2015 do 30.9.2015 na iznos od 63,63 €
od dana
01.06.2015 do 30.9.2015 na iznos od 63,63 €
od dana
01.07.2015 do 30.9.2015 na iznos od 63,63 €
od dana
01.08.2015 do 30.9.2015 na iznos od 63,64 €
od dana
01.09.2015 do 30.9.2015 na iznos od 63,63 €
od dana
01.10.2015 do 30.9.2015
II Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužiteljice EAM iz točki II i IV u dijelu da joj tuženi isplati iznose od 2.204,36 EUR (slovima: dvijetisućedvjestočetirieura i tridesetišestcenti) i 4.018,64 EUR (slovima: četiritisućeosamnaesteura i šezdesetičetiricenta) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. listopada 2015. pa do isplate na pojedinačne iznose, te za iznos preplate kod konverzije od 2.460,72 EUR (slovima: dvijetisućeeura i sedamdesetdva centa) koji valja odbiti od ukupnog iznosa koji se dobije izračunom iznosa iz točki I.II i I.IV. izreke.
III Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice EAM koji glasi:
"V. Nalaže se tuženiku PRIVREDNOJ BANCI ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732 da, u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude, tužitelju EAM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.296,88 EUR (slovima: tisućudvjestodevedesetišesteura i osamdesetiosameura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi od 8,14% godišnje od dana 1. listopada 2015. godine do dana 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2016. godine do dana 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2016. godine do dana 31. prosinca 2016. godine, po stopi od 7,68% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2017. godine do dana 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2017. godine do dana 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2018. godine do dana 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2018. godine do dana 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54% godišnje tekućim od 1. siječnja 2019. godine do dana 30. lipnja 2019. godine, po stopi od 6,30% godišnje tekućim od 1. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine, po stopi od 6,11% tekućim od 1. siječnja 2020. godine do dana 30. lipnja 2020. godine, po stopi od 5,89% godišnje tekućim od 1. srpnja 2020. godine do dana 31. prosinca 2020. godine, po stopi od 5,75% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2021. godine do dana 30. lipnja 2021. godine, po stopi od 5,61% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2021. godine do dana 31. prosinca 2021. godine, po stopi od 5,49% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2022. godine do dana 30. lipnja 2022. godine, po stopi od 5,31% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2022. godine do dana 31. prosinca 2022. godine, po stopi od 5,50% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine, po stopi od 7,00% godišnje tekućim od 1. srpnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine, po stopi od 7,50 % godišnje tekućim od 1. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine, po stopi od 7,25% godišnje tekućim od 1. srpnja 2024. godine do 31. prosinca 2024. godine, po stopi od 6,15% godišnje tekućim od 1. siječnja 2025. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."
IV Odbacuje se tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice EAM u dijelu koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 4.1. Ugovora o kreditu broj 9011734440 koji je sklopljen dana 28. srpnja 2006. godine između tužitelja EAM iz Bregi, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50 (ranije na adresi u [adresa]), OIB: 02535697732, Podružnica RIADRIA Rijeka, kao kreditora solemniziran kod Javnog bilježnika Nataše Šuran pod brojem OU-286/2006 dana 1. kolovoza 2006. godine u dijelu koji glasi: "(...) sukladno odluci Banke o kreditiranju građana (...)" pa kao takva ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane. "
"III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 9011734440 koji je sklopljen dana 28. srpnja 2006. godine između tužitelja EAM iz Bregi, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50 (ranije na adresi u [adresa]), OIB: 02535697732, Podružnica RIADRIA Rijeka, kao kreditora solemniziran kod Javnog bilježnika Nataše Šuran pod brojem OU-286/2006 dana 1. kolovoza 2006. godine kojima se otplata kredita vezuje uz valutu švicarski franak − sadržane u čl. 4.2. st. 2. u dijelu koji glasi: "Kamata se obračunava u CHF (...)" − sadržane u čl. 5. st. 2. koja glasi: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate."
− sadržane u čl. 6. st. 2. koja glasi: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate."
− sadržane u čl. 7.2. st. 1. u dijelu kojim se određuje da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja pa kao takve ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane. "
V. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 6. lipnja 2019. navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom zaključio 28. srpnja 2006. Ugovor o kreditu broj 9011734440, koji je solemniziran kod javnog bilježnika pod brojem OU-286/2006 dana 1. kolovoza 2006. Tužitelju da je kredit odobren za otplatu kredita u Erste&Steiermarkische bank broj 51400610- 5101631595 i to u kunskom iznosu koji odgovara protuvrijednosti od 45.767,76 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita, odnosno uz valutnu klauzulu (čl. 1) ugovorena da je i otplata 240 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja, a prema otplatnoj tablici (čl. 7.2.). Pri tom da su stranke ugovorile kamatnu stopu od 4,25% godišnje, promjenjivu sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana (čl. 4.1.). Člankom 4.2. ugovoreno je da se ta kamata obračunava u CHF. Isto tako ugovoreno je i da se interkalarna kamata (čl.5. st. 2), kao i kamata na zakašnjela plaćanja. U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu tuženik da je internim odlukama mijenjao kamatnu stopu u nekoliko navrata, a iste da nisu ni dostavljene na uvid, niti je pozan od tuženika na pregovore. Tuženik da je jednostrano mijenjao kamatnu stopu, te unošenjem takve odredbe u ugovor za sebe je ugovorio mogućnost a po vlastitom nahođenju mijenja kamatnu stopu bez objašnjenja tužitelju koji su parametri utjecali na promjenu. Osim što je tuženik ugovorio nepoštenu kamatnu stopu on da je primjenjivao anuitetnu otplatu kredita čime je uzrokovao da se kod svakog povećanja kamatne stope smanjuje udio glavnice, a povećava udio kamate u anuitetu, na to da nije upozorio tužitelja kod ugovaranja kredita. U ugovoru da nije transparentno utvrđen kriterij po kojim se kamatna stopa ima mijenjati, odnosno odredbe o kamati da nisu bile nerazumljive, pa da je tužitelj stavljen u neravnopravni položaj, što da je protivno zakonu. Sama neizvjesnost kamate, mijenjanjem odlukama tuženika čini obvezu tužitelja neodređenom, a predstavlja bitan sastojak ugovora.
1.1. U odnosu na valutnu klauzulu CHF, niti na temelju sklopljenog ugovora i dobivenih informacija od banke tužitelj da nije mogao predvidjeti ekonomske posljedice sklapanja ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu u CHF koje su utjecale na ukupan trošak kredita, a koje posljedice u trenutku sklapanja ugovora su bile poznate tuženiku. Tužitelj da nije bio u cijelosti informiran o svim bitnim parametrima, što je suprotno savjesnosti i poštenju, a izazvalo je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka. Ugovaranjem valutne klauzule ne zadovoljava se test proporcionalnosti jer da se tuženik nije zadužio u CHF kako bi tužitelju isplatio kredit, zbog toga nije bila opravdana primjena valutna klauzula i time je tuženik povrijedio jednako načelo činidaba, jer odredbu o valutnoj klauzuli nije ugovorio sa ciljem i svrhom postojanja valutne klauzule. Poziva se na odredbe čl. 21 i 22 Zakona o obveznim odnosima i zaključuje da je valutna klauzula u predmetnom ugovoru protivna načelu savjesnosti i poštenja. Tužitelju da su povrijeđena prava budući nije bio zaštićen od promjene tečaja i promjene kamatne stope koja je ovisila o volji tuženika. Poziva se na odredbe čl. 3 i 4 ZOO-a, te smatra da je cjelokupni rizik promjene tečaja švicarskog franka bio prebačen na tužitelja.
1.2. Predmetni ugovor da predstavlja tipski ugovor, pa tužitelj nije mogao pregovarati s tuženikom niti o jednoj odredbi ugovora i nije mogao utjecati na uvjete kredita. Poziva se na odredbe čl. 81 st. 1 i 2 Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03). Zaključuje da su odredbe čl. 4.1., čl. 4.2. st. 2, čl. 5 st. 2, čl. st. 2, čl. 7.2. st. 1 Ugovora o predmetnom kreditu nepoštene i ništetne, smatra da ako tuženik tvrdi suprotno da to treba dokazati i da se pojedinačno pregovaralo. Poziva se i na odredbu čl. 82 st. 1 alineju 11 ZZP/03. Ovako postupanje da predstavlja zavaravajuću poslovnu praksu tuženika, koja predstavlja nepoštenu poslovnu praksu. Poziva se tužitelj i na odluku VSRH broj 249/11 koja da potvrđuje nepoštene odredbe o promjenjivosti kamatnih stopa i valutnoj klauzuli, zatim se poziva na odluku Ustavnog suda RH broj U-III-2521/2015, te odluku VSRH broj Revt-575/16 i odluku VTSRH broj Pž-6632/17. Napominje da su navedene odluke donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13) i da obvezuju i ovaj sud temeljem čl. 138 navedenog Zakona. Poziva se i na odluke suda Europske unije (C-186/16, C-118/17) koje da su isto obvezujuće za sve sudove države članice EU pa tako i sudove u RH.
1.3. Tužitelj da je s tuženikom 7. prosinca 2015. sklopio Dodatak ugovora o kreditu radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, sa stanjem na dan 30. rujna 2015. Nedugo nakon izvršene konverzije tužitelj da je u cijelosti prijevremeno otplatio kredit 16. prosinca 2015. (u korist partije kredita uplaćena je kunska protuvrijednost iznosa 19.688,27 EUR, odnosno 150.319,94 kn). Poziva se na odluku Vrhovnog suda RH Rev-2868/18, koja da potvrđuje njegovu tvrdnju da nije izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. Tužitelju da nije u cijelosti podmiren dug i u ovoj tužbi da postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatom. Poziva se na odredbu čl. 323 st. 1 ZOO-a i na činjenicu da je svaka stana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju ništetnog ugovora, te da se na temelju toga primjenjuju odredbe ZOO-a o stjecanju bez osnove. Tužitelj traži da mu tuženik isplati ukupno 56.128,58 kn, odnosno s osnove pretplate kamate 19.332,18 kn, 25.877,75 kn s osnove valutne klauzule, te razlike u glavni u iznosu od 10.918,65 kn, sve u svrhu uspostave pravne i činjenične pozicije u kojoj bi se tužitelj nalazio da nepoštene odredbe nisu postojale. Potražuje dužne iznose sa kamatom, te i nadoknadu parničnog troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je pozivanje tužitelja na presudu VTS broj Pž-7129/19 neosnovano jer ovo nije parnica na temelju naknade štete. Smatra da je ugovor o kreditu u cijelosti prestao sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu. Stoga da tužitelj na temelju tog ugovora, jer ga više nema, ne može osnovano potraživati bilo što od tuženika, a ni tuženik od tužitelja uključujući ono što je možebitno stečenog bez pravne osnove jer su sva plaćanja obuhvaćena novim ugovorom o kreditu.
2.1.Tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnim dijela odredbi predmetnog ugovora vezano uz primijenjenu promjenjivu kamatnu stopu, kao i cjelokupni zahtjev za isplatu neosnovan je u cijelosti jer niti Zakonom o potrošačkom kreditiranju, niti drugim pozitivnim propisima nije zabranjeno ugovaranje promjenjive kamatne stope. Sklapanje Dodatka ugovora o kreditima je za tuženika državna prisilna mjera iza koje stoje državni prisilni mehanizmi provedbe te mjere kao što je to potvrdio i sam Ustavni sud u svom rješenju o prijedlogu za određivanje privremene mjere za obustavu izvršenja pojedinačnih akata i radnji koje se poduzimaju na osnovi Zakona, te se ne radi o ispunjenju i /ili o priznanju tužbenog zahtjeva na bilo koji način. Iz Zakona o potrošačkom kreditiranju jasno da proizlazi da je konverzija izvršena sa svrhom i na način da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita i to plaćanja preračunata kao da je kredit početno bio u EUR što naravno da uključuje i kamate. Što se tiče same pretplate pretvaranjem uplaćenih iznosa u iznose kojim se namiruju iznosi obroka po novom otplatnom planu u EUR, uplaćeni iznosi po CHF otplatnom planu, a koji su veći od iznosa EUR obroka raspoređuju se kao pretplata. Pretplata da se priznaje potrošaču na ime plaćanja budućih obroka koji će dospijevati, a ne tretiraju se kao umanjenje glavnice. Budući da je potpisom Dodatka ugovoru o kreditu nesporno izvršena konverzija ugovora time da je i sam tužitelj prihvatio i priznao da mu je prilikom obračuna konverzije obuhvaćena ukupna masa sredstava, sve uplate po svim osnovama koje je tužitelj izvršavao pa tako i uplate po osnovi kamate. Nakon izvršene konverzije usvajanjem tužbenog zahtjeva prvostupanjskog suda kako ga je postavio tužitelj da zapravo znači dvostruku naplatu (na temelju konverzije tuženik je priznao i obračunao uplate – pretplatu, a na temelju ovako donijete presude tužitelj bi ponovo naplatio taj isti iznos s osnove kamate).
2.2. Nadalje tuženik osporava tvrdnje tužitelja da bi bile ništetne odredbe ugovora o promjeni kamatne stope i o valutnoj klauzuli a obzirom da isto nije protivno prisilnim propisima Republike Hrvatske. Da nije točno da se nije pregovaralo pojedinačno o tome da je tužitelju ponuđen kredit vezan uz valutu CHF, da mu nije predočen eventualni rizik od prevelikog tečaja CHF u odnosu na kunu. Zakon o obveznim odnosima u čl. 22 i 26 izričito da dopušta valutnu klauzulu, kao i promjenjivu kamatnu stopu. Jasno da je kako za opstojnost i primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova budući da se radi o zakonom izričito dopuštene klauzuli. S obzirom na regulatorne propise HNB, gotovo da se radi o uvjetovanosti kada je riječ o poslovanju banaka budući da su rezerve u stranoj valuti propisani obvezni način zaštite od rizika u realnim uvjetima gdje hrvatske štediše, potrošači najviše dio štednje drže u stranoj valuti.
2.3. U odnosu na navode iz tužbe i tužbeni zahtjev, tuženik ističe kako je nedvojbeno da je u ugovoru o kreditu odredba o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi jasno navedena kao i ostale odredbe ugovora, ona da je lako uočljiva. Imajući u vidu sudsku praksu Vrhovnog suda RH na koju se poziva tužitelj nedvojbeno da je da je ništav dio odredbe čl 4.1. u dijelu u kojem je navedeno „sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana“. U ovom postupku tužitelj da smatra da se ugovorena promjenjiva kamatna stopa po početnoj stopi ima uzeti kao fiksna. Stranke da su potpisom ugovora na jasan i nedvojben način izrazile svoju volju u pogledu promjenjive kamatne stope, dok je pitanje spora nastalo u pogledu činjenice da se ta stopa mijenja sukladno Odlukama banke jer je na taj način banka u jednostrano povoljnijem položaju u odnosu na korisnika kredita radi osobne dispozicije da stopu mijenja bez suglasnosti korisnika kredita. Tužitelj da nema pravo zahtijevati isplatu utuženog iznosa na način kao da je među strankama za cijelo vrijeme trajanja kreditnog razdoblja ugovorena fiksna kamatna stopa, ono na što ugovaratelji imaju pravo da je da se pravna praznina popuni dopunskim tumačenjem ugovora budući da nema dispozitivnih zakonskih rješenja kojima bi se najprije trebalo popuniti nastalu prazninu. S obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev na tužitelju da je teret dokaza da preciznim parametrima (npr. Libor za CHF, CDS za Republiku Hrvatsku i slično) dopuni ugovornu odredbu o kamatnoj stopi, čime bi se tek stvorile pretpostavke za odlučivanje o tome je li se i za koji iznos tuženik zaista neosnovano obogatio obračunavajući kamatnu stopu tijekom ugovornog razdoblja, a kako to tužitelj navodi. Tuženik navodi da je ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika te da ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta. Slijedom navedenog sklapanje ugovora da je odraz stvarne volje ugovornih strana, pa da je zbog toga zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora neosnovan. Tuženik ističe da je tužitelj poslovno sposobna osoba te da prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvojio niti jedno pitanje kao sporno ili tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza. Može da se zaključiti da su tužitelju bile jasne ugovorne odredbe, te prava i obveze. Iluzorno da je očekivati da banka pregovara o pojedinačnim odredbama ugovora o kreditu sa svakim potrošačem, to da nije moguće, tužitelj da svakako pogrešno tumači citiranu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske obzirom da isti zaključuje da je temeljem te presude ustanovljena fiksna kamatna stopa što ni na koji način ne proizlazi. Sud da nije utvrdio da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Što se tiče nezakonitosti kamatne stope, sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima jedino ukoliko ugovorena visina kamatne stope prelazi zakonom dopuštenu visinu stope ista da se može smatrati nezakonitom. Ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje mijenjati kamatnu stopu da je nije samo po sebi nepoštena, niti je obveza temeljem takve kamate neodrediva, a ugovorena kamata svakako da nije viša od zakonom dozvoljene. Sukladno Zakonu o bankama i Zakonu o kreditnim institucijama koji su omogućavali ugovaranje ovlasti na strani banke, ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, niti nije neodrediva, tim više što je gornja stopa ugovorne kamate bila određena najvišom visinom stope zakonske zatezne kamate prema prisilnim propisima o najvišoj dopuštenoj ugovornoj kamatnoj stopi. U konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka je ugovaranje upravo promjenjive, a ne fiksne kamatne stope i ugovaranje kredita s valutnom klauzulom koja je izričito dopuštena.
2.4. Zakon o kreditnim institucijama (dalje: ZOKI) da propisuje da je tuženik dužan opće uvjete poslovanja, koji sadržavaju informacije o uvjetima pružanja usluga, učiniti dostupnima potrošačima, na hrvatskom jeziku i na pogodnom mjestu u poslovnim prostorijama u kojima se pružaju usluge potrošačima. Nadalje, isti zakon, među gore spomenute informacije, svrstava mogućnosti i uvjete prijevremenog povrata kredita. Zakon o zaštiti potrošača ne zabranjuje ugovaranje ovakve naknade za prijevremenu otplatu kredita, a niti Zakon o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZPK), koji je usklađen s pravnom stečevinom Europske unije, također nije zabranio naplatu naknade za prijevremenu otplatu kredita, a što je vidljivo iz članaka 5. i 16. ZPK. Dakle, ugovorna odredba o naplati naknade za prijevremenu otplatu kredita ima nesporno uporište kako u hrvatskom zakonodavstvu, tako i u pravu Europske unije, što čini neosnovanom svaku tvrdnju o ništetnosti takve ugovorne odredbe, bilo zbog sadržaja iste, bilo zbog načina ugovaranja iste. U konkretnome slučaju riječ je o ugovoru – obveznopravnom odnosu, koji je sklopljen potpisom obaju ugovornih strana, ovdje stranaka. Obje ugovorne strane pristale su na odredbe predmetnoga ugovora o kreditu i potpisale ga. Tuženik ukazuje kako naknada za prijevremenu otplatu kredita nije niti ugovorna kazna, niti naknada štete, nego naknada za uslugu tuženika, na koju isti ima pravo sukladno svojim internim propisima, sastavljenima sukladno Zakonu o kreditnim institucijama i Zakonu o potrošačkom kreditiranju. U odnosu na pozivanje tužitelja na čl. 1024. ZOO tuženik ističe kako su ZOKI i ZPK lex specialis za ugovor o kreditu u odnosu na ZOO te ukazuje na čl. 11. a) st. 1. toč. 6. ZPK, u kojemu se navode i naknada za prijevremenu otplatu kredita i naknada štete, što potvrđuje navode tuženika da naknada za prijevremenu otplatu kredita ne predstavlja naknadu štete.
2.5. Zaključno, tuženik ističe kako:
- iz svih relevantnih zakona koji uređuju poslovanje banaka kao i Zakona zaštiti potrošača, Zakona o potrošačkom kreditiranju, Zakona o obveznim odnosima, Direktive EU 2008/48 koja dopušta ugovorene varijabilne kamate u potrošačkim kreditima, Direktive 93/13 te dosadašnje sudske prakse Vrhovnog suda jasno proizlazi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno pa je očito kako sama promjenjiva kamata nije niti ne može biti ništetna;
- konkretne kamatne stope koje su bile u primjeni u konkretnom ugovoru, određene su na temelju ugovorne ovlasti čiji je smisao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu, pa se ne može smatrati da kamatna stopa nije odrediva;
- nijedna od primijenjenih kamatnih stopa ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate;
- u konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka je ugovaranje upravo promjenjive a ne fiksne kamatne stope i ugovaranje kredita s valutnom klauzulom;
- valutna klauzula je zakonom izričito dopuštena klauzula; te je očito kako je prilikom sklapanja spornog ugovora o kreditu tuženik u potpunosti postupio u skladu s pozitivnim propisima i načelima hrvatskog pravnog poretka.
Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu izvršena je konverzija, tj. kreditni odnos između stranaka je izmijenjen, pa tužitelj nema osnovu za bilo kakav zahtjev za isplatu budući je početni kredit u CHF prestao postojati u potpunosti nakon što je konvertiran, te iz razloga što je tužitelju predmetni ukupni iznos preplate utvrđen s osnove preračunatog tečaja, pridruženog preplati sa osnove iznosa preplaćenih kamata uračunat prilikom konverzije. Završno, tuženik ističe i prigovor zastare. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, te potražuje parnični trošak.
3. Tuženik u podnesku od 7. travnja 2020. se referira na objavljeno rješenje VS RH u predmetu broj Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. U podnesku od 21. travnja 2020. tužitelj se očituje na odgovor na tužbu tuženika, te ga osporava u cijelosti. U podnesku tuženika od 3. lipnja 2020. se očituje tuženika na podnesak tužitelja, te ponovno ističe iste prigovore kao i ranije. U podnesku od 3. rujna 2020. tuženik se ponovno očituje o postupku i poziva na odluke Europskog suda. U podnesku od 4. rujna 2020. tužitelj se očituje na podneske tuženika, osporava sve navode tuženika. U podnesku od 26. ožujka 2021. tuženik se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, te ga osporava u cijelosti smatrajući da je vještačenje bilo nepotrebno, ističe prigovore pravne prirode. U podnesku od 5. travnja 2021. tužitelj se također očituje na nalaz i mišljenje vještaka i prigovara nalazu, te ga ne prihvaća. U podnesku od 22. srpnja 2021. tužitelj se ponovno očituje na očitovanje vještaka i ističe primjedbe (prekid postupka). U podnesku od 13. srpnja 2022. tuženik se očituje na rješenje o prekidu postupka. U podnesku od 9. ožujka 2023. tužitelj se očituje na podnesak tuženika. U podnesku od 27. ožujka 2023. tužitelj se očituje na drugo očitovanje vještaka i prigovara nalazu. U podnesku od 4. svibnja 2023. tužitelj se očituje na treće očitovanje vještaka i ponovno ističe primjedbe. U podnesku od 2. lipnja 2023. tužitelj uređuje tužbeni zahtjev sukladno izračunu vještaka iz tablice 2-1DD. U podnesku od 5. rujna 2023. tuženik ističe da je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev, pa se protivi preinaci. Ističe i prigovor zastare protiv dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu "preplate" po osnovi promjenjive kamatne stope a koji je postavljen podneskom od 2. lipnja 2023. U podnesku od 6. listopada 2023. tužitelj se očituje na podnesak tuženika.
4. Prvostupanjski sud je donio presudu dana 25. travnja 2024. pod posl. br. P- 1536/2019-52. Istom je u točkama I i III prihvatio tužbene zahtjeve na utvrđenje ništetnosti dijelova odredbi čl. 4,5,6 i 7 predmetnog ugovora o kreditu. U točkama II,IV i V je prihvatio zahtjeve za isplatu temeljem ništetnih odredbi Ugovora, odnosno isplate razlike u glavnici nastale kod konverzije, te je u točki VI naložena isplata parničnog troška tužitelja. Tuženik je podnio žalbu protiv presude. O istoj je odlučivao Županijski sud u Puli-Pola pod posl. br. Gž-1066/2024-2. Potvrđena je presuda u točkama I i III izreke, a ukinuta u točkama II,IV,V i VI izreke i vraćena na ponovni postupak. Iz drugostupanjske odluke proizlazi da u odnosu na Dodatak koji je sklopljen 07. prosinca 2015. po pravnom shvaćanju toga suda potrošač koji je sklopio Sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. t. 6. ZID ZPK/15 nakon sklapanja tog Sporazuma ima pravo na povrat više uplaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu sa navedenim člankom i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve za slučaj da to izrijekom nije između stranaka riješeno navedenim sporazumom. Nadalje, da sud prvog stupnja pogrešno drži da tužiteljica ima pravo i na razliku glavnice koja prema nalazu vještaka na dan konverzije iznosi 2.013,88 eura i koja je dosuđena tužiteljici sa zakonskom zateznom kamatom od 30. rujna 2015. do isplate. Naime, o visini glavnice utvrđene sklapanjem navedenog Dodatka ugovorne strane su se međusobno suglasile i ona nije bila predmetom ispitivanja u tzv. kolektivnom sporu potrošača pa je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da tužiteljici pripada pravo na ovu zahtijevanu isplatu po pravilima o stjecanju bez osnove jer tuženik pravo na utvrđeni iznos glavnice na dan sklapanja navedenog Dodatka nije stekao bez osnove već upravo temeljem navedenog pravnog posla – sklapanjem predmetnog Dodatka kojim su ugovorne strane riješile svoje buduće odnose proizašle iz prethodno ugovorenog osnovnog Ugovora o kreditu. Nadalje, tužiteljica da ima pravo "samo" na iznose preplaćene kamate u razdoblju od sklapanja Ugovora do sklapanja Dodatka te na iznos preplate po osnovi promjene u tečaju CHF, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja tako preplaćenih iznosa, pa do isplate. Od utvrđenih iznosa preplate po osnovu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule treba odbiti iznos koji je prilikom sklapanja Dodatka priznat tužiteljici (iznos od 2.489,44 eura) te na tako utvrđenu razliku dosuditi zakonsku zateznu kamatu. Navedeni iznos pretplate treba odgovarajuće uračunati prema odredbi čl. 172. ZOO-a.
5. U podnesku od 8. studeni 2024. tužitelj se očituje na stavove iz drugostupanjske odluke, te predlaže novu zadaću vještaku financijske struke sukladno ukidnoj odluci. U podnesku od 14. studeni 2024. tuženik se očituje o dosadašnjem tijeku postupka. U podnesku predanom na ročištu 20. siječnja 2025. tužitelj se očituje na podnesak tuženika i dosadašnji tijek postupka, donijete odluke VSRH i Europskog suda. U podnesku od 21. siječnja 2025. tuženik se očituje na dosadašnji tijek postupka, u podnesku od 23. svibnja 2025. tuženik se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, prigovori su pravne prirode. U podnesku od 5. lipnja 2025. tužitelj se očituje na nalaz i mišljenje i specificira tužbeni zahtjev sukladno nalazu.
6. Tijekom postupka sud je proveo dokaze čitanjem izračuna potraživanja tužitelja (list 9 – 10 spisa), Ugovora o kreditu broj 9011734440 (list 11 – 13 spisa),pregleda uplata po kreditu (list 14 – 15 spisa), otplatne tablice prikazom efektivne kamatne stope (list 16 – 18 sisa), Dodataka ugovoru o kreditu broj 90111734440 (list 19 – 22 spisa), prijevremene otplate kredita na dan 16. prosinca 2015. (list 23 spisa), obavijesti o otplati kredita (list 24 spisa), dokumentaciji o konverziji kredita (list 25 – 27 spisa), informacija o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela izdanih po tuženiku (list 50 – 53 spisa), Općih uvjeta poslovanja s građanima izdanih od tuženika (list 54 – 58 spisa), provedeno je financijsko vještačenje, te je pročitan nalaz i mišljenje vještaka Bibice Milat, dipl.oec. od 6. ožujka 2021. (list 146 – 202 spisa), očitovanje vještaka od 21. travnja 2021. (list 218 – 222 spisa), drugo očitovanje vještaka od 28. srpnja 2021. (list 232 spisa), saslušana je tužiteljica (list 255 spisa), pročitano je treće očitovanje vještaka od 7. travnja 2023. (list 263 spisa), četvrto očitovanje vještaka od 22. svibnja 2023. (list 271 – 275 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Prpiću dipl.oec., pročitani su nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Prpića (list 492-512 spisa).
6.1. Tijekom postupka sud je donio rješenje o prekidu 7. listopada 2021., a nakon rješenje o nastavku postupka 12. srpnja 2022.
7. Nesporno je u ovom postupku da su stranke zaključile predmetni Ugovor o kreditu 28. srpnja 2006. za iznos od 45.767,76 CHF protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita (čl. 1), sa promjenjivom kamatnom stopom sukladno odluci banke (čl. 4). Početna kamatna stopa je bila u visini od 4,25%. Nesporno je da je vraćanje kredita vezano za tečaj CHF (čl. 4,5,6,7). Nesporno je i da je tijekom trajanja razdoblja u kojem su se vraćali anuiteti kredita Odlukama banke se mijenjala visina kamatne stope i tečaj CHF. Nesporno je i da su stranke sklopile Dodatak uz ugovor o kreditu sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju zajedno sa svim njegovim izmjenama i dopunama, na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita. Sporna je pravo na isplatu kao posljedicu ništetnosti iz razloga što je zaključen Dodatak ugovora o kreditu kojim je isti konvertiran u kredit u valuti EUR, da li je potraživanje u zastari. Preostala dostavljena financijska dokumentacija nije sporna i koristila se za financijsko vještačenje i izradu nalaza i mišljenja.
8.Obzirom da je potvrđena prvostupanjska odluka ovoga suda posl. br. P- 1536/2019- 52 od 25.travnja 2024. u odnosu na točke I i III tužbenog zahtjeva, ponovno postavljanje zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredbi predmetnog ugovora o kreditu valjalo je odbaciti temeljem odredbe čl. 333 ZPP-a, te donijeti odluku kao u točki IV odluke.
9. Osnovan je djelomično tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na dio tijeka zakonske zatezne kamate.
10. Šteta koju je tužitelj pretrpio postupanjem tužene se sastoji od uplaćenih iznosa po osnovi dijela ništetnih ugovornih odredbi o ugovorenoj valutnoj klauzuli uz koji je vezana glavnica i kamata CHF, te povećanjem anuiteta kao posljedica povećanja tečaja CHF, te od isplaćenih iznosa po osnovi dijela ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno zbog povećanja iste anuiteta.
11. Tužitelj nije podnio zahtjev radi naknade štete, već potražuje isplatu iznosa koji je tuženik stekao zbog dijela ništetnih odredbi Ugovora. On ustvari tvrdi da je tuženik stekao novčane iznose bez valjane pravne osnove. U tom slučaju na njegovo potraživanje ima se primijeniti opći zastarni rok od pet godina, a ne trogodišnji na koji se poziva tuženik pri isticanju prigovora zastare. Zastara je počela teći od trenutka pravomoćnosti presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. U odnosu za zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž- 7129/13, za dio zahtjeva koji se odnosi na stjecanje bez osnove na temelju ništetne odredbe o valuti zastara je počela teći od 14. lipnja 2018., kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17. Tužbu je tužitelj podnio 6. lipnja 2019., dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove kada se uzima u obzir datume kada su postale pravomoćne odluke iz kolektivnog spora. (Revd-1055/21-2 od 13.srpnja 2021.).
12. Kako je tuženik osporavao i visinu tužbenog zahtjeva provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije Tomislava Prpić, dipl.oec. sukladno i uputi iz drugostupanjske odluke. Zadaća vještaka je bila da sačini:
- izračun preplaćenih kamata koji se dobije tako da se u svakom pojedinom anuitetu od naplaćenih kamata odbiju kamate kakve su trebale biti naplaćene po početno ugovorenoj kamatnoj stopi. Razliku kamata valja izračunati na temelju početnog tečaja
CHF-a po kojemu je isplaćen kredit,
- izračun preplaćenog tečaja u svakom pojedinom anuitetu na način da se u svakom naplaćenom anuitetu izračuna razlika cijelog anuiteta koji je naplaćen i anuiteta kakav je trebao biti naplaćen po tečaju realizacije kredita,
- izračun razlike između konvertirane glavnice i preostale glavnice kakva bi ona bila na dan konverzije kada se CHF glavnica pomnoži tečajem realizacije kredita,
- izračun ukupnih zateznih kamata koje su tekle na iznose pod 1. i 2. sve do dana konverzije,
- izračun razlike koja se dobije tako da se od ukupnih zateznih kamata pod 4. odbije preplata priznata u konverziji (u skladu s člankom 172. Zakona o obveznim odnosima, kada netko vraća dugove, najprije plaća troškove i kamate, pa tek potom vraća glavnicu. Budući da su do dana konverzije već dospjele određene zatezne kamate, onda se najprije preplata iz konverzije prebija s tim zateznim kamatama, pa tek ako zatezne kamate nisu dovoljne da bi se prebila preplata iz konverzije, ostatak se prebija s glavnicom preplaćenih iznosa).
U rekapitulaciji, na listu 16 nalaza vještak između ostalog navodi pod 6) da zatezna kamata za razliku plaćenih kamata u odnosu na početni plan (više plaćeno) i na tečajne razlike u odnosu na početni plan/inicijalni tečaj (više plaćeno) do 30. rujna 2015. iznosi 2.741,15 Eur, a zatezna kamata nakon zatvaranja preplate (2.460,72 Eur) da iznosi 280,43 Eur, u završnom mišljenju vještak Tomislav Prpić dipl. oec. zaključno navodi: 1. Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužiteljica je, na ime kamata, do konverzije više uplatila 2.204,36 €.
2. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika do konverzije više uplatila 4.018,64 € .
3. Nedovoljno umanjena glavnica u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30.09.2015. iznosi 1.296,88 €. Dakle, tuženik je za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije u odnosu na zatečenu glavnicu po početnom tečaju.
4. Tužiteljica je sa svim svojim realiziranim uplatama premašila iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu, te tako utvrđena preplata iznosi 2.460,72 € na dan 30.09.2015.
5. REKAPITULACIJA - Nakon uzetih iznosa iz točke 1 i 2 u obračun, obračuna zateznih kamata na iznose iz točke 1 i 2 do konverzije, te efekata konverzije (priznate preplate i razlike glavnice) preostalo ukupno dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. iznosi 7.800,31 € i to: - 7.519,88 € preplate po kamati, valuti i razlike glavnice na koje teku pripadajuće zatezne kamate od 01.10.2015 do isplate, te
- 280,43 € preostale dospjele zatezne kamate
6. Tuženik je proveo konverziju tužiteljičinog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15), te je na taj način matematički izjednačio tužiteljicu sa jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR. U obzir su uzete sve uplate tužiteljice, pa tako i oni iznose koji su ovdje iskazani kao njena preplata po kamati i valuti u odnosu na ništetnost promjene kamate i valutne klauzule CHF, ali samo ako se gleda kao usporedba sa kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR, ali ne i sa CHF kreditom sa ništetnim odredbama o promjeni kamate i valutnom klauzulom, za kakvo bi obeštećenje tuženik još dugovao iznose po točkama mišljenja 1,2 i 3, odnosno sukladno rekapitulaciji.
13. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti, smatra da je sačinjen stručno i nepristrano. Vještaku je između ostalih određena zadaća na način da je osnovica za izračun početna ugovorena kamatna stopa, zbog razloga što je to poznata vrijednost za obje strane u predmetnom ugovoru. Takav izračun ne znači da su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu, a na što upire tuženik.
14. Tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka (ali ne i sukladno uputi iz drugostupanjske odluke), takva preinaka je dopuštena i svrsishodna. Neosnovano tuženi prigovara i tužbenom zahtjevu koji je uređen sukladno nalazu vještaka iz razloga što ističe da je time došlo do preinake tužbenog zahtjeva. Tužitelj je to pravo zadržao kod podnošenja tužbe, provesti vještačenje je bilo nužno budući je osporavao tuženi i visinu zahtjeva. Zastara je prekinuta u ovoj pravnoj stvari podnošenjem tužbe. Smatrati da je nakon vještačenja podnesen novi tužbeni zahtjev za koji teče zastara ispočetka bilo bi pretjerani formalizam, isto bi utjecalo na poštenost postupka i pravo na pristup sudu, bilo bi u suprotnosti s shvaćanjima iz Odluka Evropskog suda za ljudska prava (npr. Odluka br. 32349/16 E protiv RH, Odluka br. 32540/05 Vrbica protiv RH).
15. Naime, Konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR-ima sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu izvršena je temeljem ZIDZPK-a, a radi se o aktu kojim se temeljem Zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz članka 19. c točka 6. ZIDZPK-a na način kako to nalaže Zakon. Glavni motiv i svrha navedenog Zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR-u. Dodatcima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim.
15.1.Tuženik je na temelju sklopljenog Dodatka ugovoru o kreditu u izračun konverzije koji je propisan ZID ZPK/2015, unio iznose koje tužiteljica traži tužbom, a koji su doista na temelju nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u ugovoru u kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 28. srpnja 2006. bez osnove bili prešli u njegovu imovinu do dana 30. rujna 2015. Ti su iznosi zajedno s ostalim iznosima uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) u skladu sa sklopljenim Dodatkom ugovoru o kreditu iskorišteni za namirenje anuiteta s valutnom klauzulom u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u EUR, a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u EUR (čl.5 Dodatka ugovoru o kreditu).
15.2.Sklapanjem Dodatka uz ugovor o kreditu tužiteljica se nije odrekla prava na zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF iz 2006. Ta činjenica je neodlučna i to stoga što na strani tužiteljice sklapanjem Dodatke uz ugovor, čija valjanost nije dovedena u pitanje, nije došlo do odricanja od prava na isplatu iznosa koje je do 30. rujna 2015. (obračuna konverzije) platila na ime ispunjenja ništetnih ugovornih odredbi. Naime, i ti iznosi su iskorišteni za njezin račun (i u njezinu korist) za ispunjenje njezine obveze preuzete valjanim Dodatkom. Zbog toga ne postoji pravna osnova za isplatu razlike između početno ugovorene i stvarno primijenjene kamatne stope, odnosno za isplatu tečajnih razlika prema valutnoj klauzuli u CHF iz ugovora o kreditu od 28. srpnja 2006. jer su i uplate koje čine te razlike u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita čime je obveza kreditora na povrat tih iznosa prestala.
15.3. Zaključak je ovog suda da je sklapanjem Dodatka uz ugovor o kreditu u skladu s odredbama ZID ZPK/2015 tužiteljica restituirana za nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli koje su sadržane u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF 28. srpnja 2006. jer je, s jedne strane, te odredbe ne obvezuju, a, s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinila vraćene su u njezinu imovinu na način da su iskorištene za njezin račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete Dodatkom, dok je preplata iskorištena za ispunjenje obveza koje je preuzela valjanim Dodatkom uz ugovor o kreditu. Stoga joj prema pravnom shvaćanju ovog suda ne pripadaju iznosi koje potražuje.
15.4.To je pravno shvaćanje podudarno s pravnim shvaćanjem izraženim u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., točka 25. i Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022., točka 26.
15.5.Iako je tuženik na temelju sklopljenog Dodatka uz ugovor o kreditu, u izračun konverzije koji je propisan ZID ZPK/2015, unio glavne iznose koje tužiteljica traži tužbom, a koji su doista na temelju nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u ugovoru u kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 28 srpnja 2006. bez osnove bili prešli u njegovu imovinu do dana 30. rujna 2015. kada su zajedno s ostalim iznosima uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa sklopljenim Dodatkom ugovoru o kreditu iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u EUR, ostaje činjenica da je riječ o iznosima koje je tuženik držao bez pravne osnove od dana kada su mu plaćeni do dana obračuna konverzije (30. rujna 2015.). Imajući na umu da je razlog ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi koje je unaprijed sastavio tuženik i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo njihova nepoštenost u smislu članka 81. stavka 1. tada važećeg ZZP/2003 (jer su protivno načelu dobre vjere stvarale značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice) tuženik je iznose koje je na temelju tih ugovornih odredbi primio od tužiteljice držao kao nepošteni stjecatelj. S obzirom na to da u skladu s člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima (dalje-ZOO- a) nepošteni stjecatelj vraća stečeno bez osnove sa zateznim kamatama od dana stjecanja, tuženik je, osim iznosa koje je primio na ime ispunjenja nepoštenih ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 28.srpnja 2006. na dan obračuna konverzije (dan prestanaka obveze vraćanja), dugovao tužiteljici i zatezne kamate koje su na pojedine iznose koje je stekao na temelju nepoštenih ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 28 srpnja 2006. tekle od dana kada ih je primio do dana obračuna konverzije kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje obveze tužiteljice preuzete valjanim Dodatku tom ugovoru. Izračun konverzije u skladu s odredaba članka 19.c ZKP-a ne predviđa da se te zatezne kamate iskorištavaju za ispunjenje tužiteljičine obveze prema Dodatku sklopljenom prema tom propisu. Zbog toga je zaključak ovog suda da Dodatak ugovoru o kreditu nema restitucijski učinak za tužiteljicu u odnosu na zatezne kamate koje su tekle na pojedine iznose koje je platila na ime nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope koje su bile sadržane u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 28. srpnja 2006. Zbog toga, u skladu s općim pravilom iz članka 1115. ZOO-a tužiteljici, u odnosu na iznose plaćene do dana obračuna konverzije, pripada pravo na isplatu zateznih kamata koje su tekle od dana plaćanja pojedinih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope koje su bile sadržane u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF od 28. srpnja 2006. do dana kad su ti iznosi iskorišteni u korist tužiteljice za ispunjenje njezine obveze preuzete valjanim Dodatkom (30. rujna 2015.), a što je prema pravnom shvaćanju ovog suda dan kada je prestala obveza vraćanja.
15.6.To je pravno shvaćanje podudarno s pravnim shvaćanjem izraženim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022., točka 32.
15.7. Slijedom navedenog je valjalo naložiti tuženiku da isplati tužiteljici zakonske zatezne kamate koje su na pojedine iznose plaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tekle od dana plaćanja do 30. rujna 2015. kada je tuženikova obveza vraćanja tih iznosa prestala. Zahtjev je u odnosu na zatražene zatezne kamate koje teku u kasnijem razdoblju odbijen. Tužiteljica nije uglavničila zahtjev za pripadajuću isplatu zakonskih zateznih kamata. Na iznos neisplaćenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu (čl. 31. st. 2. ZOO-a). Zatezne kamate nastaju kao posljedica zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze i teku sve do njezina ispunjenja. Dok glavna obveza ne bude ispunjena zatezne kamate nedjeljive su od iste (čl. 160. st. 2. ZOO-a). Dakle, dok postoji glavna obveza ne mogu se zahtijevati zatezne kamate na neisplaćeni iznos zateznih kamata. Tek po prestanku glavne tražbine, ovdje dan konverzije, zakonske kamate mogu se osamostaliti i obračunati kao glavna tražbina na koju se mogu zahtijevati zatezne kamate od dana kad je podnesen zahtjev za njihovu isplatu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Vs, Rev-561/06 od 28. veljače 2007. godine).
15.8. Također od pripadajućih zakonskih zateznih kamata valja odbiti iznos preplate izračunat konverzijom koji se koristio za buduće obveze tužiteljice pa je na taj način vraćen u njenu imovinu. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke.
16. Kada je vještak u nalazu uzeo u obzir efekte konverzije uračunao je i nastalu razliku u preostaloj glavnici u visini od 1.296,88 Eur, koja je nastala zbog toga što nije korišten tečaj koji je bio na dan isplate kredita. Izračunata razlika glavnice ne pripada tužiteljici. Ovo stoga što predmet ove parnice nije ništetnost odredaba Dodatka, kada bi joj se i ona uračunala, radilo bi se o dvostrukom obeštećenju. Isto tako proizlazi i iz drugostupanjske odluke donesene u ovom postupku Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-1066,2024 od 7. listopada 2024. s obrazloženjem iz točke 18. Slijedom navedenog je odlučeno kao u točki III izreke.
17. S obzirom na to da je tužiteljica uspjela u sporu sa zahtjevima za utvrđenjem, a djelomično i sporednim zahtjevima za kamatu na kondikcijske zahtjeve, dok u odnosu na glavne kondikcijske zahtjeve i dijelom na sporedne zahtjeve za kamatu nije uspjela, odnosno u tim je dijelovima tuženik uspio u sporu, ocjena je ovog suda da su stranke, kvalitativno i kvantitativno, djelomično uspjele u parnici s približno jednakim dijelovima. Stoga je uz primjenu članka 154. stavka 4. ZPP-a odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.
U Opatiji 23. prosinca 2025.
S u d a c
Adriana Puž
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.
Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dna:
Pun. tužitelja
Pun. tuženika
Po pravomoćnosti: pristojba za odgovor na tužbu, presudu
