Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-406/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, u pravnoj stvari tužiteljice SJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Bojani Marčelan, odvjetnici u Varaždinu, Braće Radića 8b, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupan po punomoćnicima Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & partneri d.o.o. iz Zagreba, Trg žrtava fašizma 6/III, radi utvrđenja i isplate, nakon 13. studenog 2025., održane glavne i javne rasprave u prisutnosti punomoćnice tužitelja i z. punomoćnice tuženika ZJ, odvjetničke vježbenice u OD Pavliček Ergarac Medved j.t.d., Varaždin, 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor kreditu broj 9012779121 od 13.07.2007 godine sklopljen između DJ, [adresa], kao korisnika kredita i protivnika osiguranja i tužene PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Račkog 6, kao kreditora, solemniziran u javnobilježničkom uredu TJ iz [adresa], dana 13.07.2007. godine pod brojem OV-14715/07 i to:

- dio odredbe čl. 4. st. 1. koji glasi:

" ...kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila..."

- odredba čl. 5. st. 2. koji glasi:

"Kamata iz prethodnog stavka obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate."

- dio odredbe čl. 6. st. 2. koji glasi:

"Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate"

- dio odredbe čl. 7. st. 2. koji glasi:

"Mjesečni anuitet iznosi 207,26 CHF, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja."

- odredba čl. 12. st. 3. koja glasi:

"Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,50 % (slovima: jedan cijelih pedeset posto) od iznosa kredita i naknadu za osiguranje kredita u visini od 2,10 % (slovima: dva cijelih deset posto) sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila."

- dio odredbe čl. 12. st. 12. koja glasi:

"Troškove solemnizacije ovog Ugovora snosi Korisnik kredita"

II. Utvrđuje se da je djelomično ništetan I. (prvi) Dodatak Ugovoru o kreditu 9012779121 od 09.07.2010. godine sklopljen između tužiteljice SJ, [adresa], kao korisnika kredita i protivnika osiguranja i tužene PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Račkog 6, kao kreditora, solemniziran u javnobilježničkom uredu TJ iz [adresa], dana 19.07.2010. godine pod brojem OV-8237/10, i to:

- dio odredbe čl. 1. st. 2. koja glasi:

"...promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana..."

- odredba čl. 11. koja glasi:

"Korisnik kredita obvezuje se Banci platiti naknadu za izradu Dodatka ugovoru u iznosu od 300,00 kn (slovima: tristo KN)."

- dio odredbe čl. 13. st. 1. koji glasi:

"Troškove solemnizacije ovog Dodatka snosi Korisnik kredita."

III. Nalaže se tuženoj PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužiteljici SJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude isplati iznos od

2.794,39 Eur (slovima: dvijetisućesedamstodevedesetčetirieura i tridesetdevetcenti) (preplata s osnova razlike anuiteta radi promjene tečaja CHF do dana otplate kredita) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja od dospijeća pojedinih iznosa pa do 31.12.2007. godine teče po stopi određenoj Zakonom o kamatama i Uredbom o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od 31.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine ( čl. 29. st.2. ZOO-a), tekućom kako slijedi:, tekućom kako slijedi:

- na iznos 1,62 Eur od 31. kolovoz 2007. do isplate

- na iznos 2,09 Eur od 30. studeni 2007. do isplate

- na iznos 2,98 Eur od 31. siječanj 2008. do isplate

- na iznos 3,73 Eur od 29. veljača 2008. do isplate

- na iznos 6,61 Eur od 31. ožujak 2008. do isplate

- na iznos 2,42 Eur od 30. travanj 2008. do isplate

- na iznos 2,49 Eur od 31. svibanj 2008. do isplate

- na iznos 3,22 Eur od 30. lipanj 2008. do isplate

- na iznos 1,25 Eur od 31. srpanj 2008. do isplate

- na iznos 1,33 Eur od 31. kolovoz 2008. do isplate

- na iznos 2,47 Eur od 30. rujan 2008. do isplate

- na iznos 17,76 Eur od 31. listopad 2008. do isplate

- na iznos 6,29 Eur od 30. studeni 2008. do isplate

- na iznos 11,80 Eur od 31. prosinac 2008. do isplate

- na iznos 15,63 Eur od 31. siječanj 2009. do isplate

- na iznos 17,00 Eur od 28. veljača 2009. do isplate

- na iznos 14,47 Eur od 31. ožujak 2009. do isplate

- na iznos 15,34 Eur od 30. travanj 2009. do isplate

- na iznos 11,98 Eur od 31. svibanj 2009. do isplate

- na iznos 10,91 Eur od 30. lipanj 2009. do isplate

- na iznos 11,69 Eur od 31. srpanj 2009. do isplate

- na iznos 11,89 Eur od 31. kolovoz 2009. do isplate

- na iznos 12,17 Eur od 30. rujan 2009. do isplate

- na iznos 10,74 Eur od 31. listopad 2009. do isplate

- na iznos 13,35 Eur od 30. studeni 2009. do isplate

- na iznos 14,34 Eur od 31. prosinac 2009. do isplate

- na iznos 17,15 Eur od 31. siječanj 2010. do isplate

- na iznos 16,65 Eur od 28. veljača 2010. do isplate

- na iznos 19,85 Eur od 31. ožujak 2010. do isplate

- na iznos 15,97 Eur od 30. lipanj 2010. do isplate

- na iznos 66,00 Eur od 31. srpanj 2010. do isplate

- na iznos 34,86 Eur od 31. kolovoz 2010. do isplate

- na iznos 32,25 Eur od 30. rujan 2010. do isplate

- na iznos 28,22 Eur od 31. listopad 2010. do isplate

- na iznos 38,74 Eur od 30. studeni 2010. do isplate

- na iznos 42,91 Eur od 31. prosinac 2010. do isplate

- na iznos 38,91 Eur od 31. siječanj 2011. do isplate

- na iznos 40,60 Eur od 28. veljača 2011. do isplate

- na iznos 39,67 Eur od 31. ožujak 2011. do isplate

- na iznos 38,95 Eur od 30. travanj 2011. do isplate

- na iznos 49,88 Eur od 31. svibanj 2011. do isplate

- na iznos 53,27 Eur od 30. lipanj 2011. do isplate

- na iznos 59,14 Eur od 31. srpanj 2011. do isplate

- na iznos 62,12 Eur od 31. kolovoz 2011. do isplate

- na iznos 50,74 Eur od 30. rujan 2011. do isplate

- na iznos 49,93 Eur od 31. listopad 2011. do isplate

- na iznos 50,01 Eur od 30. studeni 2011. do isplate

- na iznos 51,23 Eur od 31. prosinac 2011. do isplate

- na iznos 55,01 Eur od 31. siječanj 2012. do isplate

- na iznos 55,37 Eur od 29. veljača 2012. do isplate

- na iznos 53,59 Eur od 31. ožujak 2012. do isplate

- na iznos 54,70 Eur od 30. travanj 2012. do isplate

- na iznos 55,56 Eur od 31. svibanj 2012. do isplate

- na iznos 54,17 Eur od 30. lipanj 2012. do isplate

- na iznos 54,27 Eur od 31. srpanj 2012. do isplate

- na iznos 53,29 Eur od 31. kolovoz 2012. do isplate

- na iznos 51,89 Eur od 30. rujan 2012. do isplate

- na iznos 54,03 Eur od 31. listopad 2012. do isplate

- na iznos 54,87 Eur od 30. studeni 2012. do isplate

- na iznos 53,89 Eur od 31. prosinac 2012. do isplate

- na iznos 50,16 Eur od 31. siječanj 2013. do isplate

- na iznos 53,38 Eur od 28. veljača 2013. do isplate

- na iznos 53,52 Eur od 31. ožujak 2013. do isplate

- na iznos 52,45 Eur od 30. travanj 2013. do isplate

- na iznos 49,13 Eur od 31. svibanj 2013. do isplate

- na iznos 48,65 Eur od 30. lipanj 2013. do isplate

- na iznos 48,82 Eur od 31. srpanj 2013. do isplate

- na iznos 50,66 Eur od 31. kolovoz 2013. do isplate

- na iznos 52,99 eur od 30. rujan 2013. do isplate

- na iznos 52,07 Eur od 31. listopad 2013. do isplate

- na iznos 52,97 Eur od 30. studeni 2013. do isplate

- na iznos 53,67 Eur od 31. prosinac 2013. do isplate

- na iznos 53,61 Eur od 31. siječanj 2014. do isplate

- na iznos 55,50 Eur od 28. veljača 2014. do isplate

- na iznos 55,09 Eur od 31. ožujak 2014. do isplate

- na iznos 54,10 Eur od 30. travanj 2014. do isplate

- na iznos 53,02 Eur od 31. svibanj 2014. do isplate

- na iznos 53,41 Eur od 30. lipanj 2014. do isplate

- na iznos 78,46 Eur od 31. srpanj 2014. do isplate.

IV. Nalaže se tuženoj PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužiteljici SJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude isplati iznos od 528,54 Eur (slovima: petstodvadesetosameura i pedesetčetiricenta) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20.07.2010. do dana 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od 31.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine ( čl. 29. st.2. ZOO-a).

V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.967,18 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja i isplate, navodeći da je između IJ, supruga tužiteljice kao korisnika kredita i tuženog sklopljen Ugovor o kreditu broj 9012779121 dana 13.7.2007., koji mu je tužena odobrila i stavila na raspolaganje iznos od 14.423,04 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženog na dan isplate kredita. DJ da je preminuo **.**.2009., te je tužiteljica sa tuženim 9.7.2010. sklopila I. Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je preuzela sve obveze iz rečenog Ugovora o kreditu od 13.7.2007. pod istim uvjetima. U navedenom ugovoru da je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti u 84 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 207,26 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tužene važeće na dan plaćanja, te je ugovorena kamatna stopa od 5,50 % godišnje, time da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno svojoj odluci. Ovaj ugovor da predstavlja tipski obrazac tužene, te da se niti o jednoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Do znatnog povećanja iznosa kreditne obveze da je došlo zbog dva povezana faktora iz sklopljenog ugovora o kreditu i to nepošteno ugovorenih odredaba o promjeni kamatne stope i nepošteno ugovorenih odredaba o valutnoj klauzuli, te se pri tome tužiteljica poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4.7.2013. i Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13.6.2014., kao i presudu Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14 od 2015. Nadalje, tužiteljica smatra da je rečeni ugovor o kreditu u cijelosti ništetan, no ujedno, ukoliko sud ocijeni da je predmetni ugovor o kreditu i I. Dodatak Ugovoru ništetan samo djelomično, tužiteljica traži da joj tuženik isplati iznose koje je preplatila s osnova razlike anuiteta radi promjene kamatne stope i promjene tečaja do dana otplate kredita. Također smatra da je ništava odredba čl. 12. st. 3. i dio čl. 12. st. 12. Ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da tužiteljica snosi naknadu za obradu kreditnog zahtjeva i naknadu za osiguranje kredita te troškove solemnizacije i javnobilježničke nagrade, te naknade za izradu Dodatka ugovoru, kao i plaćenu javnobilježničku pristojbu i trošak, a što ukupno iznosi 3.982,30 kn.

2. Tuženik se protivi tužbenom zahtjevu glede osnove i visine, smatrajući da je u konkretnom slučaju nastupila zastara tražbine tužiteljice, da se utvrđenja iz parnice po kolektivnoj tužbi ne mogu primijeniti na konkretan predmet jer nema mjesta vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., da je valutna klauzula zakonom izričito dopuštena klauzula, a isto tako dopuštena varijabilna kamata u potrošačkim kreditima, time da ni jedna od primijenjenih kamatnih stopa ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate i da je prava volja stranaka bila ugovaranje upravo promjenjive kamatne stope a ne fiksne, kao i ugovaranje kredita s valutnom klauzulom. Konačno, da tužiteljica nije dokazala da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže između stranaka, pa posljedično nije osnovano raspravljati o visini tužbenog zahtjeva jer tužiteljica nije dokazala ni osnovu svog potraživanja.

3. Sud je u ponovljenom dokaznom postupku pročitao Ugovor o kreditu broj 9012779121, I. Dodatak Ugovoru o kreditu od 9.7.2010., otplatnu tablicu sa prikazom efektivne kamatne stope, pregled uplata po kreditu, plan otplate, knjigovodstvenu karticu, Ugovor o cesiji tražbine od 17.2.2021., Rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Zvijezdane Rauš Klier iz [adresa] broj O-413/10-9 od 12. travnja 2010., pregled transakcija, Opće uvjete poslovanja tuženika s građanima, pročitan je nalaz financijskog vještaka Natalije Jambrečić od 30.7.2021., saslušana je vještakinja, pročitan je sažetak prikaza rezultata analize povijesnog raspona varijabilne kamatne stope za kredite denominirane u švicarskim francima za tuženika, pročitano je Očitovanje vještaka od 4.4.2022., saslušana je vještakinja te je saslušan svjedok JJ i tužiteljica.

4. Između stranaka činjenično nije sporno da su DJ i tužena sklopili Ugovor o kreditu broj 9012779121 dana 13.7.2007. kojim je tuženik isplatio imenovanom iznos od 14.423,04 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženog na dan korištenja kredita, da je iznos anuiteta prema prvom otplatnom planu iznosio 207,26 CHF ili 911,78 kuna, da je DJ preminuo **.**.2009., da je tužiteljica sa tuženim sklopila I. Dodatak Ugovoru o kreditu, a kojim je preuzela sve obveze iz prethodnog Ugovora o kreditu od 13.7.2007. pod istim uvjetima. Nije sporno ni to da su zbog rasta kamatnih stopa i tečaja CHF kreditne obveze tužiteljice porasle u znatnom opsegu u odnosu na vrijeme ugovaranja kredita. Nije sporno ni to da je tužiteljica, a i DJ, snosila troškove javnobilježničke nagrade, solemnizacije ugovora o kreditu, troškove osiguranja kredita i cjelokupne troškove javnog bilježnika, a to u ukupnom iznosu od 3.982,30 kn.

5. Sporno je između stranaka pravno pitanje zastare tražbine tužiteljice, te djelomične ništetnosti pojedinih odredaba ugovora o kreditu i Dodatka Ugovoru o kreditu.

6. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1538/2022-3 od 16. srpnja 2025. potvrđena je Presuda ovog suda od 26. svibnja 2022. u točci 1. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu od 13.7.2007. i ništetnosti I. Dodatka Ugovoru o kreditu od 9.7.2010.. Nadalje, ukinuta je presuda u točkama II., III., IV., V. i VII. izreke u cijelosti i u dijelu točke VI. kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 3.982,30 HRK i u tom dijelu predmet je vraćen na ponovno suđenje.

7. Presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. potvrđena je u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a u kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je kao takva ništetna.

8. Presudom istog suda Pž-6632/17-10 od 14.6.2018., utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba, između ostalih i tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve to isključivo na štetu potrošača. Također je točkom 9. izreke presude naloženo svim tuženima da prekinu s gore opisanim postupanjem, te im je naloženo da u roku od 60 dana ponude potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, a kamatna stopa promjenjiva, na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, a u postotku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom potrošačkom ugovoru kao važeća stopa redovne kamate na dan sklapanja ugovora, jer će u suprotnom njihovu ponudu zamijeniti ova presuda.

9. U smislu Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora i ZZP/07 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja I. Dodatka Ugovoru (2010.), potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Tuženik tijekom postupka ne dokazuje da tužiteljica, odnosno njezin pravni prednik ne bi imali svojstvo potrošača, a taj teret dokaza upravo je na tuženiku.

10. U odnosu na tvrdnju tuženika da se spomenute presude ne mogu primijeniti na konkretni slučaj jer da je tužitelj bio upoznat sa svim bitnim parametrima koji utječu i na promjenu kamatne stope i na promjenu valute švicarski franak, dakle upoznat sa svim mogućim rizicima, te da tužitelj nije bio stranka tužbe u rečenoj kolektivnoj tužbi, na ovom mjestu tuženika treba uputiti na odredbu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka US RH, 84/08, 96/08 - Odluka US RH, 123/08 - Ispravak; 57/11; 148/11 - Pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka US RH; dalje: ZPP), prema kojoj odredbi fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. Međutim, u sporovima o individualnim restitucijskim zahtjevima treba omogućiti banci dokazivanje da bi određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu, dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama i da se o sadržaju istih pregovaralo, obzirom na okolnost da u kolektivnom sporu predmetom dokazivanja nisu bile obavijesti koje su dane određenim potrošačima u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, pa tamo i nisu izvedeni dokazi saslušanjem djelatnika banaka. U ovom predmetu tuženik je predložio saslušanje svjedoka PJ na okolnost da je predniku tužiteljice u postupku sklapanja Ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti o sadržaju spornih ugovornih odredbi.

11. Iz iskaza svjedoka PJ proizlazi međutim da je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu bilo puno takvih ugovora pri čemu je auto kuća javljala banci samo o kojoj se visini kupovnine radi i da je na temelju toga banka pripremila Ugovor o kreditu, dok je korisnik kredita dolazio u banku samo preuzeti ugovor i nosio ga na solemnizaciju kod javnog bilježnika. Također da korisnicima kredita on nije davao obavijesti niti upozorenja, štoviše, ugovori se u slučaju gužve u poslovnici klijentima nisu ni čitali, a korisnici kredita nisu mogli utjecati ni na koju ugovornu odredbu niti o njoj pregovarati, već su unaprijed dobili pripremljene ugovore koje su mogli potpisati kod javnog bilježnika. Prema tome, za zaključiti je da tuženik nije pregovarao sa prednikom tužiteljice ni o jednoj ugovornoj odredbi pa isto tako nije obrazložio niti posljedice ni rizike sklapanja takvog ugovora o kreditu u smislu mogućnosti povećanja rata kredita u višestrukom iznosu zbog ugovorene promjenjive kamatne stope i zbog ugovaranja valute CHF.

12. Prema odredbi čl. 96. st.1. ZZP/07, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema stavku 2. istog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Konačno, prema stavku 4. citirane zakonske odredbe, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

13. Utvrđeno je da je tuženik pripremio i Ugovor o kreditu od 13.7.2007. i Dodatak I. Ugovora o kreditu od 9.7.2010. (kojim je tužiteljica preuzela sve obveze iz Ugovora o kreditu od 13.7.2007. pod istim uvjetima). I tužiteljica u stranačkom iskazu navodi da je osobno sa pravnim prednikom – suprugom prema uputi djelatnika iz auto kuće Toni u Ludbregu, otišla do svjedoka JJ koji je predočio da banka nudi samo kredite gdje je glavnica vezana uz valutu CHF i prilikom sljedećeg dolaska čekao ih je pripremljen Ugovor o kreditu. Ona osobno da nije mogla pregovarati niti o Dodatku Ugovoru o kreditu te ponovno snosila troškove javnog bilježnika kao da sklapa novi Ugovor o kreditu. Prema tome, tuženik ponuđenim personalnim dokazom na okolnost da se o spornim ugovornim odredbama pregovaralo, nije dokazao tu tvrdnju, naprotiv, sam svjedok je demantirao tu tvrdnju tuženika. Dakle, Ugovori su sklopljeni prema uvjetima i odredbama koje je tuženik unaprijed formulirao na standardnom obrascu Ugovora o kreditu.

14. Ni tužiteljica ni njezin pravni prednik nisu bili informirani o razlozima koji opravdavaju plaćanje troškova zaključenja ugovora (na koje usluge i troškove se naknada odnosi), niti im je tuženik predočio što je obuhvaćeno naknadom za obradu kreditnog zahtjeva od 1,50% od cjelokupnog iznosa kredita (962,25 HRK). Tuženik nije objasnio predniku tužiteljice kakvi sve troškovi ulaze u sporne naknade, dakle, u naknade za obradu kreditnog zahtjeva i naknade za osiguranje kredita (1.616,55 HRK), pa kako se radi o tipskom ugovoru, kao i da se o spornim odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo, to su i te odredbe ugovora (čl. 12. st.3. Ugovora) prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama strana na štetu potrošača, pa je takva ugovorna odredba ništetna u smislu odredbe čl. 81. st.1. i čl. 87. st.1. ZZP/03.

15. Zahtjev transparentnosti koji je sadržan u odredbi čl. 85. ZZP-a (prema kojoj, ako, na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive), podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, ali i da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega, što pak nužno ne znači da u ugovoru o kreditu specificirano treba navesti sve usluge koje se pružaju u zamjenu za predmetni iznos naknade za obradu i osiguranje kredita, ali se kod provođenja testa poštenosti mora ispitati tiče li se navodna nepoštenost sporne odredbe odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga. Iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi prednik tužiteljice bio informiran o obvezi plaćanja predmetnih naknada, ali isto tako nije bio informiran niti o razlozima koji opravdavaju plaćanje tih naknada (koje usluge i koji troškovi ulaze u naknadu i u kojoj visini svaki od njih). S druge strane, proizlazi da je suprug tužiteljice predmetni Ugovor o kreditu sklopio na temelju unaprijed formuliranog obrasca (kao i tužiteljica Dodatak Ugovoru o kreditu), što upućuje na to da nisu mogli razumno izvesti zaključak o njihovoj visini (jer su određeni u postotku od iznosa kredita), ali i o njihovoj krajnjoj svrsi.

16. Kod ocjene postupanja suprotno načelu savjesnosti i poštenja treba ocijeniti je li, imajući u vidu da su predmetne odredbe sadržane na standardiziranom obrascu Ugovora, tuženiku bilo razumno očekivati da bi potrošači prihvatili takvu odredbu i slijedom pojedinačnih pregovora, odnosno, je li banka uzela u obzir i zakonite interese potrošača pa da je shodno tomu mogla razumno pretpostaviti da bi potrošač pristao na sporne ugovorne odredbe. Međutim, iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru, da se o spornim odredbama nije ni moglo pregovarati, može se zaključiti da banka o tim zakonitim interesima potrošača nije vodila računa. U konkretnom slučaju bankarski službenik ni tužiteljici ni njenom suprugu nije priopćio da te naknade mora platiti kako bi mu se kredit uopće odobrio i isplatio, to je jasno da je prednik tužiteljice bio ograničen uvjetima iz standardiziranog ugovora jer nije imao objektivne mogućnosti pregovaranja, a što je posljedično prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

17. Jednako tako, nepoštena je i ugovorna odredba (a posljedično i ništetna) iz čl. 12. st.12. koja se odnosi na troškove solemnizacije Ugovora i koje troškove snosi korisnik kredita i dio odredbe čl. 13. st.1. Dodatka Ugovoru, pri čemu je pravno neodlučno što su ti troškovi plaćeni javnom bilježniku, a radi se o troškovima od 616,10 HRK (Ugovor o kreditu od 13.7.2007.) i od 487,40 HRK (Dodatak Ugovoru o kreditu), obzirom da stjecanje bez osnove se odnosi na korist koja je ostvarena, a tuženikova je korist to što nije imao trošak koji je imao prednik tužiteljice i sama tužiteljica. Istovremeno, taj trošak nastao je u interesu tuženika i ugovorna odredba je sastavljena na isti način odnosno pod istim pretpostavkama kao i ostatak Ugovora.

18. Solemnizacija Ugovora kod javnog bilježnika služi za osiguranje tuženika pri naplati kredita, a tuženik je sastavio ugovor te teret solemnizacije prebacio na tužiteljicu i prednika kao potrošača bez mogućnosti da o tome pregovaraju. Slijedom navedenog prihvaćeni su tužbeni zahtjevi koji se odnose na ništetnost navedenih ugovornih odredbi (naknada za obradu kreditnog zahtjeva, naknada za osiguranje kredita, troškovi solemnizacije oba ugovora i troškovi obrade dodatka ugovora o kreditu), a s tih osnova tužiteljica i pravni prednik platili su ukupno 3.982,30 HRK, odnosno 528,54 EUR pa je usvojen i taj dio tužbenog zahtjeva upravljen na isplatu.

19. Potraživanje s osnova preplate zbog promjene tečaja CHF nije zastarjelo, a imajući u vidu pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača (kao u ovom predmetu u odnosu na promjenu kamatne stope i promjenu tečaja CHF), počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st.1. ZOO-a.

20. U konkretnom slučaju, imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 24.2.2021., tražbina tužiteljice s osnova preplaćenih iznosa zbog promjene valutne klauzule nije zastarjela, obzirom da se taj rok računa od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe koja je u pogledu valutne klauzule nastupila 14. lipnja 2018., slijedom čega je ovaj zahtjev podnesen unutar zastarnog roka od 5 godina. U odnosu na tražbinu tužiteljice s osnova preplaćenih iznosa zbog promjenjive kamatne stope je u zastari, no o tom dijelu tužbenog zahtjeva već je pravomoćno odlučeno Presudom ovog suda od 26. svibnja 2022.

21. Potraživanje s osnova naknada za obradu i osiguranje kredita te plaćanja troškova javnog bilježnika za solemnizaciju ugovora nije zastarjelo jer je na sjednici Građanskog odjela VSRH broj: Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st.1. ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako se u ovom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužiteljice da joj tuženik vrati ono što je stekao temeljem ništetnih odredbi ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništetnosti spornih odredbi ugovora, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost, pa slijedom navedenog rok zastare u konkretnom slučaju još nije niti počeo teći.

22. Tužiteljici je plaćanjem anuiteta prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja, nastala šteta, dok je tuženik s druge strane stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi, te su za donošenje odluke o isplati s osnova stjecanja bez osnove, mjerodavne odredbe čl. 1111. i 1115. ZOO.

23. Iz nalaza vještaka Natalije Jambrečić vidljivo je da je u konkretnom slučaju došlo do razlike kod isplata plaćenih rata kredita osnovom predmetnog ugovora, i to između utvrđenog tečaja za CHF na dan isplate kredita i tečaja u trenutku sklapanja ugovora o kreditu. Na temelju anuiteta koji je tužiteljica isplatila tuženiku, obračunom dolazi do razlike od više plaćenih 21.054,35 kn, pri čemu je uzimala mjerodavnim tečaj CHF na dan sklapanja ugovora koji je iznosio 4,399252 kn, a što izraženo u eurima iznosi 2.794,39 EUR.

24. Tuženik prigovara nalazu vještaka iz razloga što stranke prilikom sklapanja ugovora o kreditu nisu ugovorile fiksnu kamatnu stopu te je tužiteljica pristala na valutnu klauzulu, smatrajući da se preplata ne može računati u odnosu na početni tečaj CHF u odnosu na kunu. Tuženik ponavlja sadržaj ugovora o kreditu vezano uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Vještakinja se osvrnula na upućene primjedbe na način da je prilikom izvršenog izračuna uzela u obzir i tečaj CHF kada je on bio niži od tečaja iste valute na dan isplate, a što je prikazala u tabeli 4 na strani 9 nalaza, gdje su u posljednjoj koloni u periodu do 31.12.2007. navedeni negativni brojevi, a u nalazu je također razdvojila nastale razlike uslijed promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF. Prema tome, vještakinja je odgovorila na primjedbe tuženika, te ispravno utvrdila nastalu razliku zbog promjene tečaja CHF, uzimajući u obzir i period kada je tečaj bio manji i kada se pojavljuje negativna tečajna razlika. To iz razloga što već citirani čl. 323. st. 1. ZOO propisuje da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takovog ugovora.

25. Primjenom odredbe čl. 1115. ZOO-a, sud je obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike do isplate, a to iz razloga što je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, dakle bez valjane pravne osnove, pa se ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost. Prema stajalištu VSRH (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.), savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene, nesavjesnost tuženika kao kreditne institucije se podrazumijeva. U odnosu na tijek zateznih kamata na plaćene naknade za obradu kredita, za izradu Dodatka, naknade za osiguranje kredita i plaćenih troškova solemnizacije Ugovora o kreditu i Dodatka Ugovoru o kreditu, tužiteljica traži zateznu kamatu od 20.7.2010., a kako su navedene naknade i solemnizacije Ugovora i Dodatka Ugovoru o kreditu naplaćene dijelom prilikom isplate kredita (ustegnute od iznosa kredita) dakle 13.7.2007. i 9.7.2010., dok je trošak solemnizacije naplaćen 13.7.2007. i 19.7.2010., tužiteljici su dosuđene zatezne kamate od traženog 20.7.2010., obzirom da ima pravo na restituciju od dana naplaćenih spomenutih naknada, no kako traži isplatu sa kasnijim datumom, tužbenom zahtjevu u cijelosti je udovoljeno.

26. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s čl. 29. st. 2. ZOO-a.

27. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Naime, tužiteljica je u ovom parničnom predmetu ranijom pravomoćnom presudom od 26. svibnja 2022. odbijena u cijelosti sa tužbenim zahtjevom kojim je tražila utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu od 13.7.2007. i Dodatka Ugovoru o kreditu od 9.7.2010. te sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 4.701,72 HRK s osnova preplate razlike anuiteta radi promjene kamatne stope. Međutim, u presudi suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 u točki V. izreke odlučeno je da čl. 6. st.1. i čl. 7. st.1. Direktive 93/13 i načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba kako je dodijeljeno Direktivom 93/13. Takva odluka suda Europske unije obvezuje sud da u sporovima gdje je tužitelj potrošač njemu u cijelosti pripada naknada parničnog troška, čak i kad nije u cijelosti uspio u sporu, a odredbe Direktive 93/13 obvezujuće su i za Hrvatski sud i po svojoj pravnoj snazi su iznad domaćeg prava. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe, sastava podnesaka od 9.6.2021., 18.3.2022., 24.10.2025., zastupanja na raspravama 5.7.2021., 31.3.2022., 21.4.2022., 29.10. i 13.11.2025., u iznosima od po 200,00 EUR, trošak sastava žalbe 225,00 EUR, trošak pristupa ročištu za objavu presude 100,00 EUR, sudska pristojba na tužbu 26,55 EUR, na presudu od 26.5.2022. 86,00 EUR, trošak vještačenja 199,08 EUR, PDV 431,25 EUR ili ukupno 2.967,18 EUR.

Varaždin, 23. prosinca 2025.

Sutkinja

Karmen Ošpuh

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1) Punomoćnica tužiteljice –Bojana Marčelan, odvjetnica u Varaždinu, B. Radić 8b 2) Punomoćnici tuženika – OD Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & partneri d.o.o. iz Zagreba, Trg žrtava fašizma 6/III