Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-7818/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te i Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika IP, zbog prekršaja iz članka 199. stavak 2. i stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje prometne policije Vinkovci, Klasa: 211-07/25-1/14685, Urbroj: 511-15-14-25-1 od 10. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Povodom prigovora okrivljenika IP, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni tako da se u izrečenu novčanu kaznu u iznosu od 1.280,18 (tisućudvjestoosamdeset eura i osamnaest centi) eura, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), uračunava vrijeme koje je okrivljenik proveo u zadržavanju od 10. kolovoza 2025. u 06:26 sati do prestanka djelovanja opojnog sredstva, a najdulje 12 sati, kao jedan dan zatvora odnosno kao 39,82 (tridesetdevet eura i osamdesetdva centa) eura, tako da ima za platiti još iznos od 1.240,36 (tisućudvjestočetrdeset eura i tridesetšest centi) eura, koji je okrivljenik dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude, s tim da će se, ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.

II. Odbija se prigovor okrivljenika LP kao neosnovan te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

III. Na temelju članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 30 (trideset) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenik IP proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.280,18 eura, zbog prekršaja iz članka 199. stavak 2. i stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga.

2. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

3. Okrivljenik je obvezezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 76,97 eura.

4. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene zaštitne mjere. Predlaže da se iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

5. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

6. Prigovor nije osnovan.

7. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pri tom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog.

8 Međutim Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je jesu li prekršajnim nalogom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i tako utvrdio povredu iz čl. 196. t. 6. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika jer prvostupanjsko tijelo, u izrečenu novčanu kaznu, nije uračunalo vrijeme zadržavanja okrivljenika. Time je prvostupanjsko tijelo, u smislu odredbe čl. 196. t. 6. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijedilo materijalno prekršajno pravo.

9. Naime, prema podacima u spisu Naredbe o smještaju u posebnu prostoriju Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje prometne policije Vinkovci od 10. kolovoza 2025. proizlazi kako je okrivljenik IP dana 10. kolovoza 2025. U 06:26 sati smješten u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva, a najdulje 12 sati. Okrivljeniku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme zadržavanja okrivljenika tako da se izrečena novčana kazna zbog toga umanjuje za 39,82 eura, no u izreci pobijanog prekršajnog naloga nije naveden pravni temelj takve odluke, sukladno članku 40. Prekršajnog zakona.

10. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona preinačio pobijani prekršajni nalog u novčanoj kazni, odnosno izrečenu novčanu kaznu pobijanim prekršajnim nalogom dodatno umanjio za vrijeme provedeno u zadržavanju, odnosno za 39,82 eura,a kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

11. Okrivljenik u prigovoru navodi da mu je vozačka dozvola prijeko potrebna. Do 2023. radio je u Italiji kao vozač kamiona, a potom je 22.3.2023. osnovao vlastiti obrt „[obrt]“ te od osnivanja do danas vrši prijevozničke usluge za mnoge firme, najčešće za žitni terminal iz Solina, „Axsereal“ za boiplinsko postrojenje Ovčara i za „Vupik“ za koje trenutno prevozi silažu svojim kamionom [registarska oznaka] i priključnim vozilom [registarska oznaka] koje ostavlja na terminalu u Županji ili Vrbanji i kući se vraća osobnim automobilom za što mu je potrebna vozačka dozvola. Mlad je čovjek i nije sklon činjenju prekršaja, alkohol rijetko konzumira, osim u rijetkim prigodama kao sada za kirbaj te moli da mu se zaštitna mjera ukine. Do sada nije kažnjavan, niti je sklon činjenju prekršaja jer poštuje ovaj i druge zakone Republike Hrvatske.

12. Prije svega, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik je bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor (obavljanje posla zbog kojeg mu je potrebna vozačka) što okrivljenik nije učinio pa su navodi prigovora u tom smislu ostali na razini paušalnog isticanja.

13. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenika (upravljanje motornim vozilom pri koncentraciji od 1,72 g/kg alkohola u organizmu) takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa. Stoga je izrečena zaštitna mjera u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru i o neophodnosti posjedovanja vozačke dozvole zbog poslovnih obveza, osim što nije dokazano, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o primjeni zaštitne mjere u konkretnom slučaju. Dapače, ovaj sud smatra da je navedena okolnost bila razlog više da se okrivljenik u prometu ponaša sukladno zakonskim propisima.

14. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u visini blizu zakonom propisanog minimuma trajanja, a imajući na umu koncentraciju alkohola od 1,72 g/kg i s tim povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u čl. 51.a Prekršajnog zakona.

15. U odnosu na navod prigovora kojim se ističe nekažnjavanost, treba navesti da članak 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala ukidanje zaštitne mjere.

16. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora.

17. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

18. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 23. prosinca 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj, Postaji prometne policije Vinkovci, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.