REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br.  Pr-656/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Starčević, u pravnoj stvari tužitelja HGC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Neven Zelić iz Zagreba, Kneza Višeslava 14, protiv tuženika UPRAVLJANJE SPORTSKIM OBJEKTIMA, Zagreb, Trg Krešimira Ćosića 11, OIB:59365213244, kojeg zastupa punomoćnik Marko Kallay odvjetnik iz Odvjetničkog društva KALLAY I PARTNERI Zagreb, Ilica 1A/II/, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Nevena Zelića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Andree Kočić odvjetnice, dana 23. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ Utvrđuje se da je nedopušten otkaz Ugovora o radu br. I-2755/16 od 25.07.2016.g. sklopljenog između tuženika UPRAVLJANJE SPORTSKIM OBJEKTIMA, Zagreb, Trg Krešimira Ćosića 11, OIB:59365213244, kao poslodavca i tužitelja HGC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radnika, temeljem Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 15.03.2024.g. te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

Nalaže se tuženiku UPRAVLJANJE SPORTSKIM OBJEKTIMA, Zagreb, Trg Krešimira Ćosića 11, OIB: 59365213244, da tužitelja HGC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati na posao u roku 8 dana od dana pravomoćnosti ove presude i to na poslove na kojima je, temeljem Ugovora o radu br. I-2755/16 od 25.07.2016.g., radio do donošenja Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 15.03.2024.g.

Nalaže se tuženiku UPRAVLJANJE SPORTSKIM OBJEKTIMA, Zagreb, Trg Krešimira Ćosića 11, OIB: 59365213244, da tužitelju HGC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi prouzročeni parnični trošak u roku od 8 dana.“

II Nalaže se tužitelju HGC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku UPRAVLJANJE SPORTSKIM OBJEKTIMA, Zagreb, Trg Krešimira Ćosića 11, OIB: 59365213244 nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 625,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 04.04.2024.g. zaprimio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 15.03.2024.g. kojom je otkazan Ugovor o radu br. I-2755/16 od 25.07.2016.g. sklopljen na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta Referent u Poslovnoj jedinici Održavanje i razvoj, Služba zaštite i sigurnosti, Odjel sigurnosti. Protiv navedene odluke tužitelj je u zakonskom roku, dana 18.04.2024.g., podnio Zahtjev za zaštitu prava radnika koji je tuženik zaprimio dana 23.04.2024.g. Odlukom od dana 06.05.2024.g., tuženik je odbio tužiteljev Zahtjev za zaštitu prava radnika kao neosnovan, a tužitelj je odluku zaprimio dana 07.05.2024.g. U zakonskom roku, tužitelj ustaje tužbom protiv Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 15.03.2024.g. jer je ista potpuno nezakonita. Prvenstveno, iz pobijane odluke o otkazu vidljivo je da tuženik prije donošenja odluke nije postupio prema odredbi članka 150. Zakona o radu o obvezi savjetovanja zbog čega je takva odluka ništetna. Nadalje, ne postoji opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu iz članka 115. st. 1. točka 1. Zakona o radu jer potreba za obavljanjem poslova koje je tuženik obavljao nije prestala, te se ti poslovi i dalje obavljaju. Naime, tužitelj je u radnom odnosu kod Poslodavca od 16.05.2002.g., a od 01.09.2016.g. radi na radnom mjestu referenta u Poslovnoj jedinici Održavanje i razvoj, Služba zaštite i sigurnosti, Odjel sigurnosti. Dana 03.04.2023.g., za vrijeme dok je tužitelj koristio neplaćeni dopust, tuženik je donio novi Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta kojim je izmijenio nazive radnih mjesta u Odjelu sigurnosti tako da su na poslovima sigurnosti, umjesto ranijih radnih mjesta voditelja odjela sigurnosti (nije bilo popunjeno), samostalnog referenta sigurnosti (radnik Stanko Zorić) i referenta (tužitelj), predviđena dva radna mjesta i to samostalni referent sigurnosti (radnik Stanko Zorić) i viši referent sigurnosti, za koje radno mjesto je ugovor o radu sklopljen s radnikom HG, koji do tada nije bio zaposlen u Odjelu sigurnosti. Novom sistematizacijom radnih mjesta, opis poslova radnog mjesta „viši referent sigurnosti“ obuhvatio je poslove koje je dugi niz godina obavljao tužitelj (primjerice poslove nadzora i kontrole provođenja internih propisa tuženika i ugovora o korištenju prostora za potrebe održavanja raznih manifestacija, terenski nadzor korištenja objekata tuženika od strane zakupnika, osiguranje tijekom sportskih i drugih priredbi u objektima tuženika i dr.), a koji poslovi se i dalje obavljaju kod tuženika. Osim toga, tuženik je u međuvremenu zaposlio novog radnika, TG, formalno na radnom mjestu „referent općih poslova“ u Odjelu općih poslova, ali je isti internim aktom tuženika od početka radnog odnosa raspoređen na obavljanje poslova sigurnosti koje je do tada obavljao tužitelj, iako se u odluci o otkazu navodi da je prestala potreba za njihovim obavljanjem i da se njihov opseg smanjio do te mjere da ne opravdava nastavak radnog odnosa s tužiteljem. Pobijana odluka o otkazu nastavak je diskriminatornog odnosa prema tužitelju jer je ukazivao na nepravilnosti u poslovanju tuženika što ravnatelju tuženika CG nije odgovaralo te je na poslovima sigurnosti, umjesto tužitelja, želio zaposliti radnika HG, svog dugogodišnjeg klupskog kolegu iz Hrvačkog kluba Zagreb i prijatelja s kojim je u kumskoj vezi. Stoga je tužitelj bio prisiljen pokrenuti radni spor koji je u tijeku pred naslovnim sudom pod brojem: Pr-1779/2023. S obzirom da iz navedenog jasno proizlazi nezakonitost pobijane odluke predlaže se sudu da nakon provedenog postupka tužbe i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, a tuženika obveže na plaćanje troškova ovog postupka.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, obzirom je isti neosnovan, iznesene činjenične okolnosti konstruirane ili izvučene iz konteksta, a u svakom slučaju i prilagođene isključivo za potrebe ovog postupka, a prije svega da bi se navelo sud na pogrešan zaključak te donošenje odluke koja ne bi bila utemeljena na zakonu.

Nisu sporne okolnosti da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 25.07.2016. godine, da je tuženik dana 03.04.2023. godine donio novi Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta (dalje u tekstu: Pravilnik), a kojim je stavio van snage prethodno važeći Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od dana 10.06.2016. godine. Novi Pravilnik iz 2023. godine stupio je na snagu 15.05.2023. godine. Uslijed donošenja Pravilnika, radno mjesto tužitelja je ukinuto te su se poslovi koje je tužitelj prethodno obavljao sukladno novoj organizaciji poslovanja u najvećem dijelu ili u cijelosti prestali obavljati, a čime je otpala potreba za radom tužitelja na njegovom radnom mjestu „Referent“. Također, a uslijed naprijed opisanih i objektivno opravdanih okolnosti koje su se dogodile kod tuženika, nije sporno da je isti, nemajući drugog izbora, dana 15.03.2024. godine donio Odluku o poslovnom uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, a kojom je tužitelju otkazao ugovor o radu na njegovom radnom mjestu.

Međutim, sporno je da bi odluka o otkazu bila nedopuštena iz razloga na koje upire tužitelj, posebice iz razloga nezakonitosti, i to jer bi bila protivna odredbama Zakona o radu (NN br. br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, nadalje u tekstu: ZR), konkretnije članku 150. ZR-a koji propisuje obvezu savjetovanja prije donošenja odluke i iz razloga nepostojanja opravdanog razloga za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, a dodatno i da bi odluka predstavljala nastavak diskriminatornog odnosa prema tužitelju.

Tužitelj u tužbi najprije pogrešno i bez ikakvog obrazloženja navodi da tuženik nije postupio prema odredbi članka 150. ZR-a, a da pri tome ne ukazuje na neke određene propuste tužitelja, stoga nije jasno zbog čega je predmetna odluka o otkazu ugovora o radu prema shvaćanju tužitelja ništetna i iz čega konkretno kao posljedica proizlazi ništetnost.

Naime, članak 150. stavak 1. ZR-a propisuje da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika (time i otkaza ugovora o radu), poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. S tim u vezi, člankom 153. stavkom 3. ZR-a propisano je da ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane ZR-om, osim prava na imenovanje predstavnika radnika u organ poslodavca iz članka 164. ZR-a.

Kada je riječ o savjetovanju, ZR propisuje da je poslodavac, radničkom vijeću, odnosno sindikalnom povjereniku na njegov zahtjev, prije konačnog očitovanja o namjeravanoj odluci poslodavca, dužan omogućiti održavanje sastanka radi dodatnih odgovora i obrazloženja na njihovo izneseno mišljenje. Također, podaci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti radničkom vijeću, tj. sindikalnom povjereniku potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke.

Kod poslodavca djeluje više sindikata, i to Zagrebački sindikat sporta, Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika RH, Sindikat branitelja i radnika ustanova Upravljanje sportskim objektima te Sindikat obrazovanja, medija i kulture. Polazeći od činjeničnih okolnosti ovog slučaja, vidljivo je da je tuženik, postupajući sukladno članku 150. stavak 1. ZR-a i članku 153. stavak 3. ZR-a, dana 08.12.2023. godine gore navedenim sindikalnim povjerenicima, tj. sindikatima dostavio dopis kojim inicira postupak savjetovanja oko odluke o otkazu tužitelju, dostavio svu potrebnu i raspoloživu dokumentaciju (namjeravanu odluku o otkazu, prateći ugovor o radu, zapisnik o posvjedočenju činjenice), radniku prvenstveno ponudio radno mjesto ''Višeg referenta gospodarenja i zaštite okoliša'' te se ujedno u dopisu pozvao na svima dostupnu dokumentaciju, s kojom su svi upoznati, obzirom je ista objavljena na oglasnoj ploči tuženika, sve na način propisan Zakonom o radu te internim aktima. Riječ je o Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ID: 141-2/23/2, Ur.br. 110-30-23-1, koji je stupio na snagu 15.05.2023. godine, te Pravilniku o radu ID: 141- 2/23/1, Ur.br. 110-01-38-23-1, koji je (osim članaka 61. i 62.) stupio na snagu 09.02.2023. godine, kako je isti izmijenjen Odlukom o izmjeni i dopuni od 14.03.2023. godine, ID: 125-3/23/3, Ur.br.: 110-30-23-8.

Tuženik je u postupak savjetovanja ušao bona fidae, a što dokazuje i činjenica da je u samom dopisu od dana 08.12.2023. godine, iako smatrajući da nema nekih drugih odlučujućih podataka koji bi utjecali na postupak savjetovanja oko odluke o otkazu, tuženik ipak pokazao dobru volju za suradnjom sa sindikalnim povjerenicima te ostavio prostora kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke, tako što je izričito skrenuo pozornost na sljedeće, tuženik citira: „Za slučaj da sindikalni povjerenici / sindikati smatraju da postoje kakvi daljnji podaci važni za donošenje namjeravane odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, to se predlaže sindikalnim povjerenicima / sindikatima da o istome bez odgode obavijesti Poslodavca.“

Također, kao što proizlazi iz novog ponuđenog ugovora o radu i Zapisnika o posvjedočenju činjenice od dana 29.11.2023. godine, radniku je ponuđeno radno mjesto ''Viši referent gospodarenja i zaštite okoliša'', a koje radno mjesto odgovara radnikovoj stručnoj spremi te je u skladu s trenutnim potrebama rada kod poslodavca. Ponuđeno radno mjesto radnik je odbio iz osobnih razloga, navodeći da ''nije suglasan sa bilo kojim radnim mjestom koje se razlikuje od prijašnjeg''. Iako ga je poslodavac upoznao sa činjenicom da je radno mjesto na kojem je radio prestalo postojati, te da je ponuda izmijenjenog ugovora o radu povoljnija za njega u odnosu na prethodni budući su radni uvjeti i plaća bolji, radnik je ostao pri svojoj odluci, a koja je nerealna i faktički neprovediva, obzirom je radno mjesto ukinuto i više ne postoji. Nakon što je tuženik dopisom od dana 08.12.2023. godine pokrenuo postupak savjetovanja u smislu članka 150. Zakona o radu, u nadolazeće je vrijeme zaprimio dva očitovanja putem e-maila, i to dana 14.12.2023. godine, poslan od strane PG iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika

dana 21.12.2023. godine, poslan od strane ČG, predsjednika Sindikata branitelja i radnika ustanova Upravljanje sportskim objektima. Od drugih sindikalnih povjerenika / sindikata tuženik nije zaprimio očitovanje, stoga se sukladno članku 150. stavak 6. ZR-a ima smatrati da na namjeravanu odluku nisu imali primjedbi i prijedloga. U daljnjem postupanju tuženik je u potpunosti uvažio zaprimljene primjedbe i prijedloge, tj. traženje gore navedenih sindikalnih povjerenika / sindikata da se tužitelju još jednom ponudi novi ugovor, odnosno da mu se ponudi drugi ugovor o radu s obzirom na njegovo dosadašnje radno iskustvo.

Stoga je dana 03.01.2024. godine tužitelj ponovno na savjetovanje dostavio nacrt namjeravane odluke o otkazu ugovora o radu zajedno s ponudom izmijenjenog ugovora o radu za tužitelja, a kojim ugovorom je radniku ponuđeno radno mjesto ''Viši referent održavanja''. Poslodavac na dostavljenu dokumentaciju nije zaprimio očitovanje u zakonski određenom roku od 8 dana, odnosno smatra se, sukladno članku 153. stavak 6. ZR-a, da na namjeravanu odluku više nema primjedbi i prijedloga. Osim toga, iz e-mail korespondencije PG od dana 14.12.2023. godine proizlazi da se isti, u slučaju da ni nakon ponude novog ugovora između poslodavca i radnika ne bude postignuto pozitivnog rješenje, ne protivi namjeravanoj odluci poslodavca o otkazu ugovora o radu radniku. Također, sindikalni povjerenici / sindikati niti u jednom trenutku od tuženika nisu zatražili kakva dodatna očitovanja, podatke i informacije, iako im je takva ovlast dana odredbom članka 150. stavak 2. ZR- a, te iako je tuženik ostavio prostora za navedeno postupanje, odnosno da iskoriste tu ovlast, posebice uzevši u obzir sadržaj njegovog dopisa od dana 08.12.2023. godine. Nedvojbeno je da je postupak savjetovanja proveden, i to u dva navrata, uz potpuno uvažavanje prijedloga sindikalnih povjerenika te da se poslodavac savjetovao sa sindikalnim povjerenicima koji imaju ovlaštenja radničkog vijeća. Prema tome, u gore opisanom postupanju se ni na koji način ne ogleda kakav propust tuženika u pogledu provedbe postupka savjetovanja, a u konačnici se i sami sindikalni povjerenici namjeravanoj odluci poslodavca nisu protivili. Tuženik još jednom ističe da tužitelju novi ugovori o radu nisu ponuđeni samo pro formae, već je poslodavac razmatrajući radnikovu stručnu spremu i svoje poslovne potrebe ponuđena radna mjesta procijenio kao odgovarajuća za konkretnog radnika, i uz to mu nastojao osigurati povoljnije radne uvjete, a što bi u konačnici dovelo i do povećanja radnikove plaće, što je tužitelj sam izričito odbio. Dakle, tuženiku se ovdje ne može ništa predbaciti, niti se predmetna odluka o otkazu iz nekog razloga povezanim s provedenim postupkom savjetovanja, a niti iz bilo kojeg drugog razloga, može smatrati ništetnom.

Dapače, čak i da su se sindikalni povjerenici protivili namjeravanoj odluci o otkazu ugovora o radu, opće je poznato da poslodavac niti nije u obvezi postupiti s njihovim instrukcijama, da nije u obvezi ponuditi tužitelju čak dva druga radna mjesta, odnosno uopće održati na snazi radni odnos. Navedeno proizlazi iz sudske prakse, primjerice:

-Što se pak tiče protivljenja radničkog vijeća odluci o otkazu, valja navesti da je tuženik u cijelosti poštivao odredbu čl. 118. u vezi čl. 145. ZR, jer je proveo savjetovanje s radničkim vijećem u svezi davanja otkaza tužiteljici, a sam poslodavac nije dužan prihvatiti mišljenje radničkog vijeća. Stoga niti zbog tog razloga odluka tuženika nije nezakonita. - VSRH Revr 178/2013-2

-Međutim, poslodavac se u ovom slučaju savjetovao o otkazu ugovora o radu sukladno čl. 145. st. 2. alinea 2 ZR, te je prije donošenja odluke o otkazu saznao da se Zaposleničko vijeće protivi otkazu, što je dostavljenim pisanim mišljenjem i potvrđeno. Kako poslodavac nije vezan sadržajem očitovanja radničkog vijeća o namjeravanoj odluci o otkazu ugovora o radu, sama činjenica protivljenja radničkog vijeća konkretnom otkazu nije utjecala na pravilnost i zakonitost pobijane odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju. - VSRH Rev 2794/2000-2

-„Poslodavac nema obvezu uvažiti mišljenje radničkog vijeća, iako se ono protivi namjeravanoj poslodavčevoj odluci o otkazu ugovora o radu.“ – VSRH Revr-902/14

-„Pravni institut savjetovanja s radničkim vijećem o namjeravanom otkazivanju ugovora o radu ne podrazumijeva (implicira) i obvezu uvažavanja iznesenih primjedaba i prijedloga radničkog vijeća od strane poslodavca. Naime, dužnost je poslodavca provesti obvezatni postupak savjetovanja prije namjeravanog otkazivanja ugovora o radu, a što je u navedenom slučaju i učinjeno. Činjenica da je poslodavac odbio prihvatiti primjedbe radničkog vijeća sama po sebi ne utječe na zakonitost donesene odluke o otkazu.“ – VSRH Revr-255/10

-„Činjenica da radničko vijeće nije podržalo poslodavčeve odluke o otkazu ugovora o radu ne čini te odluke poslodavca nezakonitima.“ – VSRH Revr-448/14 Prema tome, postupak savjetovanja u smislu odredbe članka 150. Zakona o radu je u cijelosti proveden na način i u skladu s odredbama istog Zakona, dok se navodi protivni navedenom imaju smatrati neutemeljenima u okolnostima slučaja i zakonodavnim odredbama, što ne može imati za posljedicu nezakonitost odluke o otkazu ugovora o radu.

Nadalje, u svrhu unaprjeđenja i racionalizacije poslovanja tuženik je dana 03.04.2023. godine donio Pravilnik, kojim je, kao što je rečeno, ukinuto radno mjesto tužitelja te su se poslovi koje je tužitelj prethodno obavljao sukladno novoj organizaciji poslovanja u najvećem dijelu ili u cijelosti prestali obavljati, a čime je otpala potreba za radom tužitelja na njegovom radnom mjestu „Referent“.

U svakom slučaju, sadržaj obrazloženja kojeg je tuženik dao u odluci o otkazu ugovora o radu, a koje se ima smatrati i sastavnim dijelom ovog odgovora na tužbu, dostatno, jasno i objektivno opravdano potvrđuje postojanje onih okolnosti koje su prethodile davanju otkaza te koje takav otkaz opravdavaju. Tuženik je o takvom otkazu proveo postupak savjetovanja na način kako to nalažu odredbe Zakona o radu te je posljedično po provedenom postupku savjetovanja donio odluku o otkazu s valjanim obrazloženjem i valjanim otkaznim razlozima.

Zapošljavanje novih radnika autonomno je pravo tuženika, obzirom mora voditi računa o racionalizaciji poslovanja, ljudskog kadra te postizanju financijske održivosti. S druge strane, navedena okolnost upravo potvrđuje sve što je niže navedeno o ciljanim rezultatima provedene reorganizacije i sistematizacije. Tuženikovo stanje prije reorganizacije i sistematizacije je odražavalo neekonomičan model održivosti, obzirom je pri tuženiku, kroz godine postojanja, na određenim pozicijama došlo do viška radnika, dok je istovremeno na drugim poslovima došlo do manjka i neadekvatnosti radnika.

Vrativši se na rezultat koji je tuženik postigao provedenom reorganizacijom i sistematizacijom (opisan niže pod ovom točkom), vidljivo je da je zbog iste tuženik uspio uštedjeti potrebnu količinu novca. Uostalom, tuženik nije nikoga zaposlio na tužiteljevom radnom mjestu niti to planira učiniti. I da planira, to ne može učiniti, jer je radno mjesto tužitelja ukinuto i ne postoji u organizacijskoj strukturi tuženika. Uostalom, čak i da se netko zaposlio na poslovima tužitelja (što nije učinjeno), Zakon o radu jasno propisuje posljedicu takvog postupanja tuženika, a ona zasigurno nije nedopuštenost odluke o otkazu ugovora o radu. Prema tome, takvi navodi su bespredmetni za potrebe ovog postupka.

Dodatno, manji opseg poslova koji su i preostali nakon ukidanja nesvrhovitih radnih pozicija, tuženik je prenio i preraspodijelio na druga radna mjesta, odnosno druge radnike koji su jednako sposobni i imaju dovoljno znanja, vještina i vremena preuzeti obavljanje takvih poslova, a kojih poslova više nije bilo u dovoljnoj mjeri da bi se takve radnika ostavilo na radnim mjestima.

Tužitelj u cijelosti osporava navode da bi internim aktom radnika TG rasporedio na obavljanje poslova sigurnosti koje je do tada obavljao tužitelj, i to kao paušalne i neutemeljene. Tužitelj nije naveo o kakvoj se vrsti internog akta radi, kojeg je sadržaja, kada je donesen, od strane koga je donesen odnosno je li donesen od strane ovlaštene osobe, stoga sve takve navode tuženik odbacuje. Kao što je već navedeno, isti poslovi se više ne obavljaju u mjeri koja opravdava postojanje zasebnog radnog mjesta, a kao što će biti prikazano niže.

Radno mjesto Referent, a na kojem je bio zaposlen tužitelj, obuhvaćalo je, među ostalim, poslove definirane sistematizacijom radnih mjesta za radno mjesto „Referenta“. Usporedbom poslova prijašnjeg radnog mjesta tužitelja ''Referent'' s opisom poslova novosistematiziranih radnih mjesta ''Viši referent sigurnosti'' te ''Samostalni referent sigurnosti'', slijedi da se poslovi radnog mjesta Referent u naravi i najvećim dijelom više ne obavljaju, osim poslova koji su se i prethodnom organizacijom redovno obavljali u drugim Sektorima USO.

Drugim riječima, a što je vidljivo iz naprijed navedenog, jest da je otkaz tužitelju itekako opravdan, sve iz razloga što su se poslovi tužitelja prestali obavljati, odnosno isti su se u najmanjoj mogućoj mjeri raspodijelili na druga radna mjesta pri čemu sadržaj, količina odnosno opseg njegovih radnih zadataka ne dozvoljava (organizacijski, financijski, poslovno) da na istima radi zaseban izvršitelj (koji bi upražnjavao takvo radno mjesto), već će se isti obavljati u smanjenom opsegu u okviru rada drugog izvršitelja na drugom radnom mjestu. Dakle, sustav (sistematizacijski/organizacijski/poslovni) funkcionira u najboljem mogućem redu i bez da unutar istog postoji ustrojeno radno mjesto tužitelja. Drugim riječima, tuženik si ne može dopustiti održavati u organizacijskoj strukturi radno mjesto u okviru kojeg njegov izvršitelj (ovdje tužitelj) ne bi imao dovoljan opseg i sadržaj zadataka za obavljati već mu je bilo racionalnije tako smanjen opseg poslova alocirati na druga radna mjesta. Dapače, time se dolazi do uštede sredstava rada i dodatne racionalizacije poslovanja, što je ujedno bila i tuženikova želja svo vrijeme pri provedbi reorganizacije i sistematizacije.

Također, skreće se pozornost da je tuženik jedan od proračunskih korisnika Grada Zagreba te njegovo poslovanje, rad i izvori prihoda u pretežnom dijelu ovise isključivo o novčanom iznosu koji je odlukom Grada Zagreba dodijeljen tuženiku na raspolaganje. Prema tome, a kada se uzmu u obzir svi naprijed navedeni aspekti, jasno je da se financijski iznosi i isplativost rada skoro isključivo vežu uz proračun na koji tuženik kao takav nema utjecaj. Upravo suprotno, s onim iznosom novca koji mu je stavljen na raspolaganje, on mora raspolagati što je moguće racionalnije i u dodijeljenim okvirima.

Uz navedeno, za napomenuti je da je ukupan preneseni manjak prihoda i primitaka tuženika prije sistematizacije i reorganizacije iznosio 32.623.682 kuna, a iznos neplaćenih dospjelih obveza na kraju svakog mjeseca iznosio je oko 15.000.000,00 kuna. S obzirom na navedeno vidno je kako je bila ugrožena likvidnost tuženika te postojala mogućnost ovrha i blokada poslovnog računa zbog nepodmirenja obveza. S obzirom da su se, radi gore navedenih razloga izostanka vlastitih prihoda, znatno povećale obveze koje tuženik nije bio u mogućnosti podmirivati bilo je potrebno osigurati dodatna sredstva u iznosu od 9.500.000,00 kuna (za pokriće dospjelih neplaćenih obveza iz prethodnih godina i prenesenog manjka prihoda i primitaka). Dakle, reorganizacijom i sistematizacijom je istovremeno bio cilj bio poboljšati ukupan rezultat poslovanja i riješiti problem likvidnosti.

Prema tome, reorganizacija se u očima tuženika itekako čini opravdanom i potrebnom, dok se ukidanje radnih mjesta te preraspodjela takvih poslova (koliko ih je ostalo u manjem opsegu) koji financijski i organizacijski ne opravdavaju da na takvim radnim mjestima bude zaposlena osoba, učinila nužnom i svrhovitom. Tako ušteđen novac tuženik je u mogućnosti ponovno utrošiti u radna mjesta, izvršitelje te poslove za koje do sada takvog novca nije imao. Drugim riječima, tuženik je bio obvezan racionalnije iskoristiti ograničen iznos novčanih sredstava koji su mu dodijeljeni kao proračunskom korisniku.

U smislu svega do sada navedenog, tuženik osobito osporava mogućnost, ali i navode tužitelja u dijelu gdje isti zahtijeva od suda i tuženika da ga se vrati na poslove na kojima je radio. Naime, njegovo radno mjesto više ne postoji te je navedeno objektivno, poslovno i logički neprihvatljivo, a takvo postupanje bi izravno štetilo tuženiku kao poslodavcu.

Iako usko povezano, ali potencijalno i neovisno od naprijed navedenog, skreće se pozornost sudu, ali i tužitelju, da je reorganizacija i sistematizacija provedena pri tuženiku, izvršena s potrebom racionalizacije rada i ostvarivanja poslovnih rezultata, pripreme tuženika na nove izazove u poslovanju nametnute nepredvidivim kretanjima na tržištu - radne snage, sirovina, kapitala, itd. te navedeno postupanje tuženika predstavlja njegovo autonomno pravo.

Naime, kako je to već navedeno u odluci o otkazu ugovora o radu tužitelju, tuženik je analizom sveukupnog poslovanja i poslovnih procesa koji se kod njega odvijaju, utvrdio da postojeća organizacija i sistematizacija radnih mjesta ne odgovara poslovnim potrebama te da je potrebno što je moguće prije provesti operativno restrukturiranje s ciljem usklađivanja broja, strukture i kvalifikacije radne snage po pojedinim radnim mjestima, organizacijskim cjelinama, a sve kako bi se osiguralo optimalno funkcioniranje poslovnih procesa u redovitim, ali izvanrednim okolnostima (u kakvima se tuženik već imao prilike naći). Navedeno predstavlja preduvjet financijske stabilizacije i dugoročnog osiguravanja tuženika da neometano vodi poslovanje uz poštivanje svih preuzetih obveza financijske i druge naravi. Upravo zbog navedenog, tuženik je Pravilnikom uveo nova radna mjesta, ukinuo postojeća, dok je na pojedinim radnim mjestima smanjio broj izvršitelja, sve uz preraspodjelu dijela poslova koji se kod tuženika i dalje obavljaju u smanjenom opsegu čak i nakon provedene reorganizacije. Uslijed navedenog, tuženik je bio primoran, vodeći se unaprijed zamišljenim ciljevima racionalizacije poslovanja, ukinuti i radno mjesto tužitelja, obzirom se isto u novoj organizacijskoj strukturi činilo financijski, organizacijski, pa i na svaki drugi način neodrživo.

Naime, autonomno je pravo tuženika kao poslodavca da svoje poslovne procese i organizaciju poslovanja maksimalno prilagodi svojim potrebama te da s tim u vezi donosi odgovarajuće opće, ali i pojedinačne akte, kojima se navedeno provodi u djelo, a što podrazumijeva i donošenje predmetne odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju.

Da je opisano postupanje tuženika (racionalizacija poslovanja, ukidanje radnih mjesta itd.) u cijelosti ispravno te isključivo autonomno pravo tuženika, govori u prilog i sljedeća sudska praksa:

-Stav VSRH u presudi posl br. Revr 829/2012-3 od dana 6.11.2012 "Prema shvaćanju ovoga suda, opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 106. st. 1. podstavka 1. ZR-a postoji i u slučaju kada poslodavac radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede izvrši reorganizaciju rada tako da (kao u ovome slučaju) smanji broj radnika i (u svezi toga) ukine određena radna mjesta, a sve budući je autonomno pravo poslodavca da određuje sistematizaciju radnih mjesta, da organizira proces rada ili organizaciju svoga poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima."

"Pravilno je pritom zaključiti da je poslovanje prednika tuženika, a budući je „zbog loše materijalne situacije i u svrhu poboljšanja poslovanja“ ukinuo više radnih mjesta, moralo rezultirati gospodarskim i organizacijskim promjenama, odnosno da je radno mjesto tužiteljice valjalo ukinuti upravo zbog (u svezi iznijetog) nastale potrebe za reorganizacijom poslovanja prednika tuženika."

Nadalje, VSRH u presudi posl. br. Revr 990/2014-2 od dana 13.5.2015. zauzima stajalište da opravdani razlozi (gospodarski i organizacijski) za otkazivanje ugovora o radu, mogu proizaći iz činjenice da je poslodavac odlučio racionalizirati svoje poslovanje u pripremi organizacijskih promjena do kojih će tek doći, a sve s ciljem financijski isplativijeg poslovanja.

"Postojanje opravdanih razloga (gospodarskih i organizacijskih) za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici proizlazi iz nespornih činjenica da je tuženik odlučio racionalizirati svoje poslovanje u pripremi organizacijskih promjena do kojih je došlo (kasnije provedenim) pripajanjem društva P. -T. d.o.o. i preuzimanjem njegovih radnika." (Presuda VSRH Revr 990/2014-2 od dana 13.5.2015.)

-stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Revr 1419/16 od 05.12.2018. godine„… imajući na umu da je otkazu prethodilo ukidanje radnog mjesta rukovatelja manevre u jedinici kolodvor O. teretni u Područnom centru O., jer je prestala potreba za rukovateljima manevre u navedenom područnom centru, slijedi da otkaz ugovora o radu tužitelju nije dan suprotno odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR. Tuženik je, po shvaćanju ovoga suda, dokazao da je uslijed prestanka potrebe za radom tužitelja, kao radnika na ukinutom mjestu u jednoj organizacijskoj jedinici, imao opravdani razlog za redoviti, poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju, zbog gospodarskih i organizacijskih razloga. Također, iz navedene odredbe ne proizlazi da se trebaju uspoređivati radnici organizacijske jedinice čije je radno mjesto ukinuto s radnicima organizacijske jedinice čije radno mjesto nije ukinuto pa su irelevantni navodi iz obrazloženja niže stupanjskih odluka o ispunjavanju kriterija iz članka 73. KU od strane tužitelja i radnika u cijeloj Regiji Istok s kojima je, kako sudovi pogrešno smatraju, trebao biti uspoređen.

-stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Revr -486/18 od 21.05.2019. godine „Autonomno je pravo poslodavca provoditi reorganizaciju unutar društva radi ostvarivanja određenih gospodarskih učinaka te odrediti novi ustroj radnih mjesta, što uključuje mogućnost ukidanja radnog mjesta, premještaja na drugo radno mjesto ili pripajanje radnih mjesta. Tuženik je Pravilnikom o izmjenama i Pravilnika o sistematizaciji poslova … ukinuo radno mjesto koordinator proizvodnje, a budući da je tužitelj bio jedini izvršitelj na tom radnom mjestu, a poslovi tog radnog mjesta su raspoređeni na druge radnike, tuženik je imao opravdan razlog za donošenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu jer su se ispunile pretpostavke određene člankom 115. st. 1. ZR-a“

Takvo stajalište potvrdio je i VSRH u svojoj presudi od 29.9.2020. posl. br. Rev 174/2018, u kojoj navodi:

„Naime, prema utvrđenju sudova radno mjesto tužitelja ukinuto je jer su za to postojali organizacijski i gospodarski razlozi. Autonomno je pravo poslodavca organizirati proces rada, te je i autonomno pravo da u sklopu reorganizacije i racionalizacije poslovanja ukida pojedina radna mjesta. […] Dakle, prestanak potrebe za radnim mjestom, a time i radom tužitelja kao radnika na ukinutim radnom mjestu, predstavlja valjanu pravnu osnovu po kojoj je tuženik mogao otkazati ugovor o radu tužiteljima (članak 115. stavak 1. ZR).

U odnosu na navode tužitelja kako je odluka o otkazu nastavak diskriminatornog odnosa prema njemu, i to jer je ukazivao na navodne nepravilnosti u poslovanju, tuženik ukazuje da se o iznesenim navodima već vodi zaseban parnični postupak, kao što to i sam tužitelj ističe, stoga su tvrdnje o navodnoj diskriminaciji u svakom slučaju irelevantne za potrebe ovog postupka, obzirom je predmet istog utvrđenje (ne)dopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, a ne utvrđenje (ne)postojanja diskriminatornog postupanja tuženika. Opreza radi, svim takvim navodima tuženik se u cijelosti protivi kao bespredmetnima i oštro ih osporava. Shodno tomu, predlaže se sudu te i takve navode tužitelja ocijeniti kao irelevantne i neosnovane prilikom donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari.

Imajući u vidu sve naprijed izneseno, tuženik skreće pozornost sudu da je postupak otkazivanja, postupak savjetovanja, donošenje odluke o otkazu, njezino obrazloženje i postojanje opravdanih razloga, u cijelosti utemeljeno na objektivnim, potvrdivim i racionalnim razlozima, u cijelosti usklađeno sa zakonskim odredbama te nema mjesta utvrđenju nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu. Stoga, predlaže se sudu u daljnjem tijeku postupka, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te potvrditi zakonitost odluke o otkazu ugovora o radu.

Tuženik opreza radi osporava sve činjenice i navode na kojima tužitelj temelji tužbu i tužbeni zahtjev, te o kojima ovisi pravovremenost i/ili dopuštenost i/ili urednost tužbe, aktivna legitimacija tužitelja i/ili pasivna legitimacija tuženika, osim činjenica koje je tuženik u ovom odgovoru na tužbu i dalje tijekom postupka izričito učinio nespornima. Dodatno se ističe da je tužbeni zahtjev, neodređen, neprovediv i proturječan sam sebi i navodima i dokazima samog tužitelja, te se ni na koji način ne može povezati s činjeničnim supstratom u ovom parničnom postupku. Također, tuženik ovdje ujedno osporava da bi tužitelj uopće bio legitimiran na pokretanje ovog parničnog postupka, odnosno da bi zatražio zaštitu u roku propisanom člankom 133. ZR-a. Nastavno svemu iznesenom, tuženik iznova poriče i osporava sve navode iz tužbe, te se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu i zahtjevu za naknadu troškova postupka u cijelosti, i to iz razloga kako je navedeno te predlaže sudu iz gore navedenih razloga odbaciti tužbu, odnosno podredno odbiti iste zahtjeve, a sve uz obvezu da tužitelj naknadi tuženiku troškove postupka u ovoj pravnoj stvari zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pa sve do isplate.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao Ugovor o radu, odluku o poslovno uvjetovanom Otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog Ugovora od 15.03.2024.g, Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 18.04.2024.g, Odluku kojom se odbija kao neosnovan Zahtjev za zaštitu prava od 06.05.2024.g, Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ustanove upravljanja sportskim objektima, sudsku praksu, Dopis Sindikatima i sindikalnim Povjerenicima na savjetovanje nacrta Odluke o otkazu ugovora o radu HGC od 03.01.2024.g, Prijedlog rebalansa proračuna za 2022.g, e-mail prepisku i fotografije sportskih manifestacija, Povijesni izvod iz sudskog registra, saslušao svjedoke TGC, ĆG i tužitelja.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. ZPP-a, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Između stranaka nije sporno da je tužitelj bio zaposlen temeljem Ugovora o radu br. I-2755/16 od 25.07.2016.g. sklopljen na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta Referent u Poslovnoj jedinici Održavanje i razvoj, Služba zaštite i sigurnosti, Odjel sigurnost. Nesporno je da je dana 04.04.2024.g. zaprimio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 15.03.2024.g.

6. Članak 133. stavak 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14. dalje: ZR) određuje da radnik ima pravo na sudsku zaštitu pod uvjetom da je u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo zahtijevao od poslodavca ostvarenje tog prava, a ako mu poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva nije udovoljio, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. U konkretnom slučaju ispunjeni su zakonski uvjeti pa sud zaključuje da je tužitelj sudsku zaštitu zatražio na način i u rokovima propisanim člankom 133. stavak 1. i 2. ZR-a.

7. Sporno je između stranaka da li je sukladno odredbama Zakona o radu (NN br. br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, nadalje u tekstu: ZR), konkretnije članku 150. ZR-a koji propisuje obvezu savjetovanja prije donošenja odluke i iz razloga nepostojanja opravdanog razloga za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, a dodatno i da bi odluka predstavljala nastavak diskriminatornog odnosa prema tužitelju, da li je savjetovanje sa sindikalnim Povjerenikom u svojstvu RV provedeno zakonito

8. Tijekom postupka kao sporno valjalo je utvrditi postoji li opravdani razlog za redoviti otkaz budući je na tuženiku teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za donošenje poslovno uvjetovanog otkaza iz članka 115. stavak 1. točka 1. ZR-a.

9. Svjedok CGC zaposlenik je tuženika na radnom mjestu pomoćnice ravnatelja za upravljanje ni razvoj. Nova organizacijska struktura tuženika provedena je temeljem definiranih problema u poslovanju i ekonomske je i ali i organizacijske prirode. Utvrđeno jest da je postojalo 17 najviše plaćenih radnih mjesta u upravi ustanove. Operativnih radnika je bilo u deficitu (radna mjesta niže složenosti). To je bio krucijalni problem, premda je bilo i drugih sitnih detalja. Pregledom postojećih radnih mjesta i njihovih opisa u organizacijskoj strukturi uočili su da pojedina radna mjesta ne odgovaraju stvarnim potrebama ustanove. Tužitelj je radio na radnom mjestu referent u poslovnoj jedinici za održavanje i razvoj, ne zna naziv odjela i prema opisu tog radnog mjesta poslovi su se odnosili prvenstveno na administraciju. U novoj organizacijskoj strukturi nije postojala potreba za ustanovljavanje tog radnog mjesta, već su se ti poslovi rasporedili na više različitih radnih mjesta ali u manjem obimu. Poslovna jedina održavanje i razvoj kao takva je novoj sistematizaciji ukinuta kao i radno mjesto referent i druga radna mjesta. Tužitelj je bio na neplaćenom dopustu godinu dana i duže, a nije bilo potrebe za aktiviranjem zamjene na njegovom radnom mjestu, što je ukazivalo na činjenicu da se opseg poslova znatno smanjio. Financijski deficit ustanova oko 40 milijuna kuna. Na tom radnom mjestu tužitelj je bio samo jedan izvršitelj. Ponuđen mu je novi ugovor na radu za radno mjesto viši referent gospodarenjem otpadom i zaštitom okoliša. Znači da mu je plaća za radno mjesto višeg referenta veća, ponuđena mu je veća plaća. HG je zaposlenik ustanove i koliko joj je poznato zaposlen je na radnom mjestu Višeg referenta sigurnosti. Koliko zna tužitelj nije obavljao te poslove prije otkaza. TG je zaposlenik ustanove na radnom mjestu referenta općih poslova. Nije upoznata sa detaljima opisa radnog mjesta tužitelja. Radno mjesto koje je radio tužitelj prije otkaza udovoljava zahtjevima stručne spreme za radna mjesta koje sada rade TG i HG. Na poslovima radnog mjesta koje je radio tužitelj u roku od 6 mjeseci nije zaposlen nitko, jer je cjelokupna radna jedinica ukinuta u obliku u kojem je bila u prošloj sistematizaciji. Koliko joj je poznato u vrijeme otkazivanja tužitelju sindikati je nisu obavijestili o osobi sindikalnog povjerenika koji bi mijenjao funkciju RV, a postojao je. Tužitelj je bio zaposlen u poslovnoj jedinci za održavanje i razvoj. Ne zna točno, ali ukoliko je u sistematizaciji moguće da se zvala služba zaštite i sigurnosti. Nije sigurna kako se zvao odjel te službe gdje je tužitelj bio zaposlen. Nije joj poznato da postoji odjel zaštite unutar te službe, sada zna. Ne zna koliko je bilo ljudi zaposleno u odjelu zaštite i sigurnosti. Rukovoditelj poslovne jedinice bio je EG, a ne zna tko je direktno nadređen tužitelju. Ne zna tko je direktno nadređen ŽG. RG je bio zaposlen kao samostalni referent zaštite i sigurnosti. Ne zna na kojim poslovima je radio ŽG za vrijeme neplaćenog dopusta tužitelja. Pretpostavlja da stara sistematizacija nije u potpunosti održavala stanje vezano za poslove koji su se obavljali. Vezano za opis poslova zaključila je koje poslove obavlja tužitelj. Faktičan rad tužitelja nije joj poznat. Ravnatelj tuženika nalazi se u Istražnom zatvoru, cijela Hrvatska zna zbog medijski napisa zna gdje i zašto se nalazi ravnatelj ustanove u Istražnom zatvoru. Ne zna da li postoji Pravilnik kojim se uređuje premještaj radnika na drugi objekt. Postoje akti odluka o ljudima koji provode kontrolu prema potrebi. Poznat joj koncept javnih potreba. Postoje više ljudi koje provode različite vrste kontrola temelje postojećih akata prema potrebi. Program javnih potreba grada Zagreba donosi Gradska skupština za svaku kalendarsku godinu. Temeljem tog programa sportski savezi i klubovi temeljem kriterija koje ne određuje ustanova već druga tijela među ostalim dobivaju određeni broj sati korištenja sportskih aktivnosti na objektima ustanove. Koliko joj je poznato ustanova kao pružatelj resursa dužna je kontrolirati način i uvjete korištenja sportskih resursa za programe javnih potreba. Nije joj poznato tko je bio član komisije za kontrolu. Koliko zna postoji interni akt koji regulira izlaske s radnog mjesta za vrijeme radnog vremena. Nije poznato na kojem je radnom mjestu radio ŽG prije sistematizacije. Nije joj poznat akt kod tuženika kojim je regulirano korištenje službenih mobitela. Korištenje službenih mobitela nije isključivo za rad na terenu. Mobitel koriste i službenici unutar ureda. Bilo je davno , da je podnesena predstavnika za rad gosp. EG, ali to je bilo jako davno i rekla je tužitelju da će ravnatelj pozvati tužitelja na razgovor, ne zna da li se to realiziralo. U svakom opisu radnog mjesta postoji klauzula kako radnik po potrebi treba obavljati i druge poslove. Poslodavac ponekad traži od radnika da privremeno i povremeno obavljaju druge poslove.

10. Svjedok KG zaposlenik je tuženika na radnom mjestu rukovoditelja sektora pravnih poslova. U ustanovi je provedena reorganizacija na način da je usvojen novi Pravilnik o sistematizaciji koji je stupio na snagu u svibnju 2023.g. Do reorganizacije je prenstveno došlo iz razloga što je prethodna sistematizacija bila zastarjela i nije odgovarala stvarnim potrebama poslovanja tuženika, nadalje, zbog financijskog manjka koji je zatečen 2023. te općenito za smanjenje broja rukovodećeg kadra na način da se financijska sredstva rasprede tako da se omogući zapošljavanje na poslovima niže složenosti. U toj sistematizaciji ukinuta je poslovna jedinica održavanje i razvoj , a tužitelj je bio zaposlen u toj poslovnoj jedinici. Samim tim prestala je potreba za radom tužitelja i obavljanjem poslova koje je do tada radio. Ponuđeno mu je drugo radno mjesto Viši referent gospodarenjem otpadom i zaštitom okoliša, s tim da mora napomenuti da je tužitelj prije ponude novog ugovora bio godinu dana na neplaćenom dopustu. Tužitelj je odbio novo punuđeni ugovor o radu, nakon čega je poslodavac dostavio prijedlog odluke o poslovno uvjetovanom otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu na savjetovanje sindikatima. U ustanovi djeluju 4 sindikata pri čemu su se dva sindikata usuglasila sa prijedlogom odluke, dok su dva sindikata predložila da poslodavac ponudi radniku neko drugo radno mjesto. Poslodavac je ponudio radno mjesto višeg referenta održavanja, što ovdje tužitelj nije prihvatio. Napomenula bi što smatra bitnim da poslodavac u konkretnom slučaju nije imao zakonsku obvezu savjetovanja sa sindikatima oko ponude ugovora o radu, već je sukladno zakonom o radu bio u obvezi savjetovati se o namjeravanoj odluci o otkazu, međutim, ti sindikati, tj. sva četiri sindikata koja djeluju u ustanovi nisu imenovali sindikalnog povjerenika, slijedom čega je otpala potreba za savjetovanjem, međutim poslodavac surađuje sa sindikatima slijedom čega nije bilo potreba za drugačijim postupanjem. Više se radilo o dobroj volji poslodavca. Opseg poslova tužitelja unazad godinu dana znatno smanjio i preostali dio poslova prenesen je na rukovodeći kadar što na ured ravnatelja. Tužitelj je bio na neplaćenom dopustu s kojeg se vrati 29.11.2023., a trajao je godinu dana i samo odsustvo tužitelja ukazuje da posao ne trpi i da se odrađivao u dijelu u kojem je potreban od strane drugih osoba. U konačnici, kada se razgovaralo o novoj sistematizaciji dovelo do toga da je ukinuta poslovna jedinica i prestala je postojati. Tužitelj je bio jedini izvršitelj na radnom mjestu kojeg je obavljao. Na radnom mjestu koje mu je ponuđeno plaća je bila veća. Poznato joj je tko je HG, sada je viši referent sigurnosti, radi se o radnom mjestu unutar odjela zaštite na radu i sigurnosti za koje je u sistematizaciji predviđen jedan izvršitelj. JG je referent u odjelu općih poslova ustanove. Nakon sistematizacije na poslovima tužitelja nije zaposleni novi vanjski djelatnici. Svakom ugovoru postoje klauzule da osim obveznih ranih mjesta mogu obavljati i druge poslove po potrebi. Uobičajeno je kod poslodavca da se privremeno i povremeno obavljaju drugi poslovi u smislu organiziranja radnih skupina i povjerenstava. Nije sigurna kako se prije zvala radna jedinica služba i odjel u kojoj je bio zaposlen tužitelj prije reorganizacije. Obzirom da je tužitelj obavljao poslove referenta nadređeni mu je bio rukovoditelj jedinice održavanje i razvoj. To je bio gosp. EG. Poznato joj je ime RG i ne zna na kojim je poslovima radio. On je zaposlen kod tuženika, kao samostalni referent sigurnosti. Nije joj poznato na kojim poslovima je bio zaposlen ŽG prije reorganizacije. Poslove tužitelja prije poslovno uvjetovanog ugovora o radu za vrijeme dopusta nije obavljao nitko. Ima saznanja da je tužitelj povremeno bio uz redovan rad član radnih skupina (kontrola alkohola kod radnika, kontrola korištenja zemljišta kod zakupa i manifestacija, kontrole prisutnosti na radu i evidencija radnog vremena). Nakon ukidanja radne jedinice za održavanje i razvoj radnici su raspoređeni, nitko nije dobio otkaz, kako je bilo predviđeno i za tužitelja nakon povratka s dopusta, predviđeno je bilo radno mjesto za njega. Nakon reorganizacije ustanova posluje pozitivno u ekonomskom smislu. Nije joj poznat rebalans skupštine nakon provedene reorganizacije. Odluka, odnosno Akt o rasporedu djelatnika na druge objekte od onih na kojima rade, svjedok odgovara da je to sukus poslovanja na način da svaki radnik potpisuje ugovor o radu za radno mjesto, dok se odluku o mjestu rada uručuje svakom radniku nakon potpisa ugovora o radu, a to s obzirom na potrebe svakog objekta budući da ustanova upravlja sa 33 sportska objekta. Dodatno napominje da to omogućuje tjedne i mjesečne migracije radnika po različitim objektima s obzirom n različite potrebe posla u tom momentu. Postoji interni akt o promjeni mjesta rada vezano za objekte na način da se radniku 3 dana prije premještaja uruči odluka o mjestu rada, a ukoliko to nije moguće i to zahtijevaju okolnosti posla taj rok može biti i kraći. U tom slučaju se može obavijestiti i putem e- maila, faksa i dr. Postoji interni akt i to odluka o načinu evidencije radnog vremena i kontrola prisutnosti na radu, najnovije je iz 2024. Taj propis postojao je i ranije. Postojao je propis koji je kontrolirao izlaske s radnog mjesta za vrijeme radnog vremena. Ovisilo je o tome da li se radi o privatnom i li službenom izlasku. Ukoliko je privatni izlazak radnici su popunjavali izlaznice, što je novom odlukom ukinuto. Nakon što se vratio sa neplaćenog dopusta svjedok ne zna gdje se tužitelj javio, ali zna da je došao u ured ravnatelja radi dogovora reguliranja radnog odnosa. Tuženik je pozvao tužitelja da se javi u ured ravnatelja radi reguliranja radnog odnosa. Tužitelj se javi u ured ravnatelja. Ne sjeća se da je bilo prijave verbalnog napada na tužitelja. Ne sjeća se detalja vezano za napad na tužitelja.

11. Tužitelj Ante Anić Milić 2000.g. počeo je raditi u RŠC Jarun koji je poslije postao dio Zagrebačkog holdinga- Podružnica za upravljanje sportskim objektima. U početku je postojala zajednička služba koja je vršila po potrebi poslove naplate, a po potrebi poslove sigurnosti. Te dvije službe su se razdvojile i ušao je u dio sigurnosti. To se dogodilo ulaskom u Zagrebački holding, te preuzimanje drugih objekata. Od tada do dolaska trenutnog ravnatelja njegov je posao bio isti . sastojao se od obilaska objekata, obilaska portira i redara, kontrole zaštitara i zaštitarskih usluga. U njihove redovne zadatke bilo je spadalo i kontrole zakupaca, marketinška kontrola po objektima i kontrola korištenja resursa. To se odnosilo na sportske objekte. Tijekom vremena uvedeni su izvanredni zadaci o kojima se tijekom vremena pričalo , a radi se o kontroli prisutnosti djelatnika na radu i upisnih lista, programa korištenja javnih potreba, te alko testiranje djelatnika. Inače je to radila služba zaštite na radu, ali pošto njihovi objekti rade 24 sata dnevno, a služba zaštite na radu radi od 08,00-16,00 radnim danom, a obzirom je on bio na terenu blagdanima i neradnim danima, radilo se o dodatnim poslovima. Redovan radni dan se sastojao od dolaska na Jarun, upisivanja u upisnu listu, preuzimanja službenog vozila i svakodnevnog obilaska objekata, a to se može vidjeti u tjednim izvješćima o radu koje je priložio, gdje se vidi obavljanje redovnih i izvanrednih zadaća. Dolaskom CG namjesto v.d., a kasnije i ravnatelja ustanove počelo ga se "bacati" po drugim objektima i davati zadatke koji mu ne pripadaju. Između ostalog postoji interna odredba u kojoj poslodavac radnika može premjestiti na drugo mjesto od veće važnosti za poslodavca. To kod njega nije bio slučaj jer je trajalo više od 3 mjeseca. Kada su ga počeli slati po drugim objektima obrazloženje je bilo da za njegovim radnim mjesto nema potrebe, a nisu mu dali razlog. Međutim, on je uočio kako je djelatnik HG zaposlen sa opisom njegovih radnih zadataka. Načelno on nije radi ništa. Trebao je početi obavljati njegove poslove. Po njegovoj procjeni primijetio je nepravilnosti nove rukovodeće strukture i podnio prijave o zatečenim nepravilnostima, a jedna od njih je bila da je zakupac imao ugovor o korištenju 8000-10000 m2, a faktura je bila napravljena za 2000 m2. Nisu mu poznate sankcije. Nakon toga počeo je njegov uspon, a samim time i njegovo degradiranje. Odlučio je zatražiti godinu dana neplaćenog jer se pričalo o novoj sistematizaciji i mislio je problem riješiti sistematizacijom. Prilikom istjecanja njegovom neplaćenog dopusta mjesec dana prije dobio je dopis da se treba javiti u ured ravnatelja. Na njegov odgovor na e-mail da bi se htio pripremiti na radne zadatke obzirom da je njegov prvi radni dan, dobio je odgovor da postupi kako mu je naloženo. Prvi radni dan kada je trebao početi raditi došao je na svoje staro radno mjesto, upisao se i otišao u ured ravnatelja na sastanak. Prilikom sastanaka ponuđen mu je ugovor višeg referenta za održavanje i gospodarenjem otpadom. Nakon što je rekao da ne želi potpisati navedeni ugovor, ravnatelj NG je pozvao pravnu službu te je došla pravnica , rukovoditeljica pravne službe ŠG, i počela ga prisiljavati da mora potpisati ugovor obzirom da je bi dovede na gotov čin. Nakon dužeg razgovora i prisiljavanja da potpiše novi ugovor gosp. ŠG je rekla da će morati odraditi otkazni rok ukoliko ne potpise novi ugovor te da to mora odraditi kod bivšeg šefa . Nakon toga vratio se na RŠC Jarun i odradio smjenu do kraja. Drugim dan dolaskom na posao i ulaskom na e-mail adresu od firme sam dobio službenu obavijest od gosp. ŠG, da se dužan javiti na portu i zadužiti ključ i boraviti 8 sati u sobi bez ikakvih radnih zadataka. Na taj e-mail odgovorio je kako je došao na radno mjesto na način na kojem mu je rečeno te ukoliko je potreban u Domu sportova da mu se osigura prijevoz jer vlastitog nema. Na to mu je odgovoreno da postupi po navedeno, a na što je odgovorio da nema nikakav problem s tim. U istom e-mailu odgovorio da je primijetio nepravilnosti na upisnoj listi za djelatnike. Kroz nekih 20-tak min nakon drugog e-mail došao je HG odmah s vrata ga je izvrijeđao pred ljudima , otišao u kancelariju, izbacio mu stvari vani, uzeo upisnu listu sa stola te se vratio u kancelariju te istu zaključao iznutra. Nakon toga uputio je e-mail na voditeljicu pravne službe ŠG, gdje je opisao navedeni incident, naveo je kako je upisna lista maknuta s mjesta predviđenog i nije dostupna svojim djelatnicima. Na taj e-mail mu je objasnila da nije djelatnik firme te da napusti objekt. U isto vrijeme je poslala e-mail na tri adrese njegovog bivšeg šefa voditelja službi sigurnosti, voditelja objekta te još jednoj osobi u kojoj je navela da nije djelatnik firme i da mu se ne smiju davati radni zadaci te je nedopustivo da on skriva upisne liste djelatnike. Sve navedeno je bilo moguće vidjeti na video nadzoru, što je i zatražio. Nakon e-maila da nije djelatnik firme, napustio je radno mjesto i otvorio bolovanje. Bolovanje je otvorio, jer se nije dobro osjećao i to je napomenuo i dan prije prilikom njihove prisile potpisivanja ugovora, i par puta ih je upozori da se ne osjeća ugodno. Napominje da je njegov posao bio kontrola zaštitarskih usluga, a ne obavljanje istih. Nije pristao na novo ponuđeni ugovor o radu, jer da mu se prvenstveno sviđala dinamika posla u službi sigurnosti, a drugi posao iz tog razloga nije prihvatio i osjetio je da ga se zakida na njegovom radnom mjestu. Od početka rada na Jarunu nadređena mu je ista osoba gosp. RG. Tužitelj iskazuje da mu je poznato da se manipuliralo satnicom te na taj način izvlačili novac iz firme. Poslovi koji su navedeni u staroj sistematizaciji nisu oni koje je on obavljao, a danas su svi ti poslovi navedeni pod opisom radnog mjesta viši referent. Na tim poslovima je zaposlen ŽG. Koliko je upoznat s novom sistematizacijom je doveden još jedan djelatnik što je treći djelatnik službe sigurnosti. Napominje da prema njegovim saznanjima ista osoba koja je zaposlena na poslovima sigurnosti je dovedena dugoročno zbog toga a prvotno je bila zaposlena na poslovima referenta. Prema njegovima saznanjima iste poslove nije obavljala, nego je odlukom stavljena u radnu grupu koja je vršila poslove slične njegovim izvanrednim poslovima. Kada je odbio prvi ugovor pravnica podigla gas i kasnije kada se smirila ponudila je još 3 ugovora. Nije prihvatio niti jedan ugovor. Napominje da radno mjesto višeg referenata u odjelu sigurnosti ima identičan koeficijent njegovog starog mjesta u novoj sistematizaciji i smatra da njihova retorika da mu je ponuđeno plaćeno radno mjesto ne stoji i nije ponuđeno. Ugovori bili isti osim opisa radnog mjesta, nije bilo nikakvih posebnih uvjeta.

Zaključio je aneks svom ugovoru, tj. Odluku o premještanju, a sve odluke koje su donošene nisu odgovarale njegovim ranijim radnim zadacima. Od ugovora što su mu ponuđeni pokušavali su ga uvjeriti da je on dobara radnik, i da želi da ostane u firmi. Odgovorio je kako 20 godina obavlja radove za koje je stručan, a ne za one što mu nude. Nikada nije bilo prigovora ni primjedbi vezano za njegov način rada. Privremena odluka rasporedila ga je na skijalište na Sljeme neposredno prije otkaza ugovora, radilo se o 2022 godini. Nakon Sljemena potpisao je ugovor, odnosno Odluku za dvoranu Lučko. Poslodavci su s njim razgovarali o promjeni radnog mjesta.

12. Nakon saslušanja svjedoka i samoga tužitelja, obzirom da se radi o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu, sud je sukladno recentnoj sudskoj praksi, utvrdio kako je autonomno pravo poslodavca provoditi reorganizaciju unutar društva radi ostvarivanja određenih gospodarskih učinaka te odrediti novi ustroj radnih mjesta, što uključuje mogućnost ukidanja radnog mjesta, premještaja na drugo radno mjesto ili pripajanje radnih mjesta. Poslovi tužitelja prestali su se obavljati, a prema iskazu svjedoka, u onoj mjeri da ispunjavaju uvjete pojedinačnoga radnog mjesta, odnosno isti su se u najmanjoj mogućoj mjeri raspodijelili na druga radna mjesta pri čemu sadržaj, količina odnosno opseg njegovih radnih zadataka ne dozvoljava (organizacijski, financijski, poslovno) da na istima radi zaseban izvršitelj (koji bi upražnjavao takvo radno mjesto), već će se isti obavljati u smanjenom opsegu u okviru rada drugog izvršitelja na drugom radnom mjestu. Drugim riječima, tuženik može dopustiti da smanjen opseg poslova alocira na druga radna mjesta.

13. U tijeku postupka, uvidom u dokumentaciju priležeću spisu predmeta utvrđeno je da je tuženik, postupajući sukladno članku 150. stavak 1. ZR-a i članku 153. stavak 3. ZR-a, dana 08.12.2023. godine sindikalnim povjerenicima, tj. sindikatima dostavio dopis kojim inicira postupak savjetovanja oko odluke o otkazu tužitelju, dostavio svu potrebnu i raspoloživu dokumentaciju (namjeravanu odluku o otkazu, prateći ugovor o radu, zapisnik o posvjedočenju činjenice), radniku prvenstveno ponudio radno mjesto ''Višeg referenta gospodarenja i zaštite. Dostupna dokumentacija objavljena je na oglasnoj ploči tuženika, sve na način propisan Zakonom o radu te internim aktima. Riječ je o Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ID: 141-2/23/2, Ur.br. 110-30-23-1, koji je stupio na snagu 15.05.2023. godine, te Pravilniku o radu ID: 141-2/23/1, Ur.br. 110-01-38-23-1, koji je (osim članaka 61. i 62.) stupio na snagu 09.02.2023. godine, kako je isti izmijenjen Odlukom o izmjeni i dopuni od 14.03.2023. godine, ID: 125-3/23/3, Ur.br.: 110-30-23-8.

14. Tužitelju je ponuđeno radno mjesto ''Viši referent gospodarenja i zaštite okoliša'', a koje radno mjesto odgovara radnikovoj stručnoj spremi te je u skladu s trenutnim potrebama rada kod poslodavca. Ponuđeno radno mjesto radnik je odbio iz razloga da ''nije suglasan sa bilo kojim radnim mjestom koje se razlikuje od prijašnjeg".

15. ZR dopušta poslodavcu da utvrdi kriterije po kojima će ocijeniti tko od radnika postaje višak radnika. To što se kod njega kao poslodavca poslovi ukinutoga radnog mjesta obavljaju i dalje, samo po sebi ne znači da nije imao pravo ukinuti radna mjesta u sklopu kojih su se oni obavljali, ako je ocijenio da bi se učinkovitije i ekonomičnije obavljali u sklopu nekog drugog radnog mjesta. Pritom je odlučno da je poslove ukinutog radnog mjesta, preuzeo neki drugi poslodavčev radnik odnosno da su ti poslovi objedinjeni s drugim poslovima u okviru nekog radnog mjesta kod tuženika. Tuženik je u tijeku postupka tvrdio da se upravo to u konkretnom slučaju dogodilo. Ako je tako, to bi prema shvaćanju ovoga suda mogao biti opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz prema odredbi čl. 115. st. 1. podst. 1. ZR.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te su tuženiku priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 dalje OT), a prema vrijednosti predmeta spora i konačno preciziranom tužbenom zahtjevu. Tuženoj je priznat trošak jednokratne naknade u iznosu 250 bodova što uz 25% PDV sveukupno iznosi 625,00 eura.

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 23. prosinca 2025.

Sudac:

Ivana Starčević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove djelomične presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u 4 primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku