Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              III Kr 87/2023-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 87/2023-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog R. R. zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 14. rujna 2022. broj K-681/2017-125 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 23. ožujka 2023. broj -284/2022-6, u sjednici održanoj 25. listopada 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog R. R. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 14. rujna 2022. broj K-681/2017-125 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 23. ožujka 2023. broj -284/2022-6 proglašeni su krivima I. G. zbog pomaganja u počinjenju kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. u vezi s člankom 38. KZ/11., a R. R. i I. G. zbog počinjenja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11.

 

1.1. Na temelju članka 236. stavka 1. KZ/11. I. G. je osuđen na kaznu zatvora sedam mjeseci te mu je na temelju članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako u roku tri godine ne počini drugo kazneno djelo te izvršava obvezu određenu mu sigurnosnom mjerom. Naime, I. G. je na temelju članka 69. KZ/11. izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogama u trajanju tri godine koja će se izvršavati uz nadzor nadležnog tijela za probaciju. Na temelju članka 58. KZ/11. određeno je da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako I. G. bez opravdanog razloga krši obvezu izrečenu mu sigurnosnom mjerom.

 

1.2. Na temelju članka 236. stavka 1. KZ/11. R. R. i I. G. osuđeni su na kazne zatvora u trajanju po osam mjeseci svaki.

 

1.3. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/10 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22.; dalje: ZKP/08.) oštećenom trgovačkom društvu E. d.o.o., L., dosuđen je postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu 44.867,98 kn (četrdeset četiri tisuće osamsto šezdeset sedam kuna i devedeset osam lipa)/5.955,00 eura (pet tisuća devetsto pedeset pet eura i nula centi), te je osuđenicima R. R. i I. G. naloženo naknaditi oštećeniku taj iznos i to po 22.433,99 kn (dvadeset dvije tisuće četristo trideset i tri kune i devedeset devet lipa)/2.977,50 eura (dvije tisuće devetsto sedamdeset sedam eura u pedeset centi) svaki i to u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

 

1.4. Na temelju članka 148. stavaka 1. i 6. ZKP/08., osuđenicima I. G., R. R. i I. G. naloženo je naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 6. ZKP/08. i to I. G., R. R. i I. G. u paušalnom iznosu po 500,00 kn (petsto kuna i nula lipa)/ 66,36 eura (šezdeset šest eura i trideset šest centi) svakom te trošak provedenog financijskog vještačenja u iznosu po 1.949,33 kn (tisuću devetsto četrdeset devet kuna i trideset tri lipe)/258,72 eura (dvjesto pedeset osam eura i sedamdeset dva centa) svakom, koje troškove su dužni platiti u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude, dok je osuđeni I. G. oslobođen dužnosti naknade troškova provedenog psihijatrijskog vještačenja.

 

2. Protiv te pravomoćne presude osuđeni R. R. je osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) ne navodeći izrijekom zakonske osnove iz članka 515. stavka 1. i članka 517. stavka 1. ZKP/08. za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka. Predlaže da „Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom usvoji ovaj zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude i ukine u cijelosti presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: 4. K-681/ 17-125 od 14. rujna 2022. i ukine u cijelosti presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj: -284/2022-6 od 23. ožujka 2023.“. Ujedno predlaže odgodu izvršenja pravomoćne presude.

 

3. Postupajući u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP/08., prvostupanjski je sud dostavio primjerak zahtjeva sa spisom Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je pisanim podneskom od 10. kolovoza 2023. broj Ksm-DO-123/2023-2 podnijelo odgovor na zahtjev u kojem je predložilo njegovo odbijanje.

 

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je na znanje osuđeniku.

 

5. Zahtjev nije osnovan.

 

6. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se prema članku 517. ZKP/08. podnijeti zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika predviđene u članku 469. točkama 1. do 4. ZKP/08. ili zbog povrede iz točke 5. tog članka ako se prekoračenje ovlasti odnosi na odluku o kazni, djelomičnoj uvjetnoj osudi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi ili predmeta (članak 517. stavak 1. točka 1. ZKP/08.), zbog povrede odredaba kaznenog postupka predviđenih u članku 468. stavku 1. točkama 1., 5., 9. i 10., odnosno u članku 468. stavku 2. ZKP/08., ili zbog sudjelovanja u odlučivanju u drugom, odnosno trećem stupnju suca ili suca porotnika koji se morao izuzeti (članak 32. stavak 1.) ili zbog toga što je okrivljeniku, protivno njegovu zahtjevu, uskraćeno da na glavnoj raspravi ili na raspravi pred drugostupanjskim sudom upotrebljava svoj jezik (članak 517. stavak 1. točka 2. ZKP/08.), kao i zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi ili zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda mogla utjecati na presudu (članak 517. stavak 1. točka 3. ZKP/08.).

 

7. Osuđeni R. R., prigovarajući pravilnosti i zakonitosti postupanja prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, nakon uvodnog citiranja zakonskih osnova iz 517. stavka 1. točaka 2. i 3. ZKP/08., u nastavku zahtjeva gotovo u potpunosti prepisuje sadržaj žalbe koju je podnio protiv prvostupanjske presude.

 

7.1. Tako, upirući na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, prigovara pravilnosti ocjene vjerodostojnosti iskaza pojedinih svjedoka te istinitosti obrana suoptuženika na kojim je prvostupanjski sud utemeljio zaključak o krivnji osuđenika. Smatra da su ti dokazi sami za sebe, ali i u međusobnom odnosu, proturječni, kao i da su u pojedinim dijelovima pogrešno interpretirani. Osuđenik u zahtjevu ukazuje i na okolnosti koje su, iako iznesene u završnoj riječi branitelja osuđenika, po prvostupanjskom sudu zanemarene, a one, po njegovom mišljenju, potvrđuju njegovu obranu da ovdje nije riječ o prijevarnoj namjeri nego o građanskopravnom odnosu. Također, upire i na nejasnoću pojedinih materijalnih dokaza kojima je potvrđena obrana ostalih suoptuženika te tvrdi da je takvo postupanje suda protivno članku 9. stavku 1. ZKP/08. koji propisuje da se s jednakom pažnjom ispituju i utvrđuju činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist. Iznesenim tvrdnjama osuđenik, dakle, nastoji dovesti u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, smatrajući da je na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud trebao utvrditi drukčije činjenično stanje od onog koje je utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom. Prema tome, riječ je o prigovorima činjenične naravi. Međutim, ocjenu dokazne snage pojedinih dokaza daju sudovi do pravomoćnog okončanja postupka pa to ne može biti predmetom ocjenjivanja ovog izvanrednog pravnog lijeka, kako to jasno proizlazi iz citiranih odredaba članka 517. stavka 1. ZKP/08.

 

7.2. Osuđenik u zahtjevu, i dalje ponavljajući razloge navedene u žalbi protiv prvostupanjske presude, upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Smatra da se ta povreda ogleda u pogrešnom citiranju sadržaja iskaza pojedinih svjedoka u prvostupanjskoj presudi, dakle, u postojanju znatne proturječnosti između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danih u postupku i samih tih iskaza. Također upire i na nejasnoću te proturječnost izreke prvostupanjske presude u dijelu koji se odnosi na pribavljanje protupravne imovinske koristi, kao i na nedostatak razloga o odlučnim činjenicama, ali i na proturječnost razloga koji su u presudi izneseni. Međutim, osuđenik i ovdje ispušta iz vida da se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti ni zbog povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

8. Osuđenik također smatra da je takvo, po njegovom mišljenju, nezakonito postupanje prvostupanjskog suda, koje je detaljno opisao u svojoj žalbi, bilo na štetu njegove obrane pa u zahtjevu ističe i ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. Međutim, osim parafraziranja zakonskog teksta kojim je propisana ta povreda, ničim ne argumentira niti konkretizira na koji bi mu način bilo povrijeđeno pravo na obranu na raspravi, a da je to moglo utjecati na presudu, sve u smislu osnove iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08. za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

9. U nastavku zahtjeva podnositelj upire na propust Županijskog suda u Slavonskom Brodu, kao drugostupanjskog suda, da ocijeni žalbene navode osuđenika, a time u biti smjera na povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koja je mogla utjecati na presudu, posljedično i na povredu prava na pravično suđenje. Smatra da je drugostupanjski sud propustio dati ocjenu navoda iz žalbe, posebice onih dijelova koji su se odnosili na ostvarenje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka.

 

10. Međutim, takve tvrdnje osuđenika također nisu osnovane.

 

11. Naime, razmotrivši navode iz zahtjeva te sadržaj prvostupanjske i drugostupanjske presude, kao i žalbu osuđenika podnesenu protiv prvostupanjske presude, Vrhovni sud Republike Hrvatske nije našao osnovanim tvrdnje osuđenika o nedostatnosti obrazloženja drugostupanjske presude.

 

12. Obrazloženje presude drugostupanjskog suda koncipirano je na način da je drugostupanjski sud, prenoseći srž žalbenih navoda, najprije naveo da osuđenik, žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, „u stvari polemizira sa činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda smatrajući da je prvostupanjski sud netočnim citiranjem riječi svjedoka L. K. i M. Č., riječi koje oni nisu niti izrekli, stvorio osnov za pogrešno utvrđenje činjeničnog stanja u odnosu na izrazito bitne okolnosti pa u tome vidi i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., zbog koje se pobijana presuda ne može ispitati“ (odlomak 21.). Dakle, drugostupanjski je sud žalbene prigovore razmatrao i u okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka i u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, opravdano zaključujući da se te osnove, zbog načina na koji su u žalbi obrazložene, međusobno isprepliću.

 

12.1. Drugostupanjski je sud zatim, kritičkim osvrtom na dokaznu građu, ocijenio pravilnim vrednovanje dokaza po prvostupanjskom sudu navodeći da je „prvostupanjski sud … sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio, te sa sigurnošću našao dokazanim da je II. okrivljenik počinio terećeno kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11. upravo na način kako se to navodi u izreci pobijane presude“ (odlomak 23.).

 

12.2. Potom je, odgovarajući na prigovore u žalbi, naveo: „Ne radi se o neistinitim citatima kako to opisuje II. okrivljenik u žalbi … okrivljenik ustvari analizirajući iskaze navedenih svjedoka izvodi svoje zaključke različite od prvostupanjskog suda, a razlika u iskazu svjedoka L. K. da je razgovoru kod njenog zaposlenja bio prisutan i II. okrivljenik, a onda u drugom dijelu iskaza da nije bio prisutan, nije takvog značaja i kvalitete da bi dovela u pitanje činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu. To i takvo činjenično stanje je utvrđeno, ne samo na temelju iskaza navedenih svjedoka L. K. i M. Č., nego i na temelju drugih dokaza spisu priloženih, a pobrojanih pod točkom 6. pobijane presude“ (odlomak 24.). U nastavku je odluke zaključio da se „ovdje ne radi o građansko pravnom odnosu kako to navodi II. okrivljenik, već naprotiv, kaznenom djelu prijevare opisanom u izreci pobijane presude“ (odlomak 26.).

 

13. Prema tome, iz sadržaja drugostupanjske presude jasno proizlazi da je drugostupanjski sud kroz otklanjanje postojanja istaknutih žalbenih osnova razmotrio i ocijenio sve bitne žalbene navode osuđenika. Pritom je dao dostatne i relevantne razloge zbog kojih je prihvatio argumentaciju iz prvostupanjske presude, a time i razloge na temelju kojih je utvrđeno da je osuđenik počinio kazneno djelo. Zato nije ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08. u vezi s člankom 487. stavkom 1. ZKP/08. na koju osuđenik, kako se to može zaključiti iz sadržaja zahtjeva, upućuje. Također, nije došlo ni do povrede prava na pravično suđenje jer ta povreda postoji samo ako presuda nema uopće razloga, ako su razlozi proizvoljni ili očito nerazumni, a o tome ovdje, s obzirom na ranije istaknuto, očito nije riječ.

 

14. Slijedom svega navedenog, zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan. Samim time je neosnovan i njegov zahtjev za odgodom izvršenja pravomoćne presude.

 

15. Stoga je, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08., odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 25. listopada 2023.

 

Predsjednik vijeća

Žarko Dundović, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu