REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-3281/2024-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužiteljice EJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Raiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku u Buterin & Partneri odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice Matee Tadić, odvjetnice i zamjenice punomoćnika tuženika PJ, odvjetničke vježbenice, dana 23. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
" I. Proglašava se nedopuštenom ovrha odnosno pljenidba i prijenos novčanih tražbina po osnovi tuženikovog zahtjeva za naplatu predanog FINA-i 22.III.2024.g. u 10:27 sati odnosno općenito po osnovi rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Terezije–Zinke Sabol iz Zagreba, Turinina br.5, broj Ovrv-762/2012 od 3.XII.2012.g., a koja ovrha je trenutno evidentirana u FINA-inom redoslijedu osnova za plaćanje glede tužitelja.
II. Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju procesni trošak ovog postupka, zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate.".
II. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku troškove postupka isplatom iznosa od 250,00 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Među strankama je tijekom postupka učinjeno nespornim:
- da je tuženik 22. ožujka 2024. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu na novčanim sredstvima tužiteljice temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Terezije – Zinke Sabol iz Zagreba, Turinina br. 5, broj Ovrv-762/2012 od 3. prosinca 2012., na kojemu je iskazana ovršnost s danom 3. siječnja 2013.,
- da je tužiteljica ovom sudu podnijela prijedlog za proglašenje prijenosa zaplijenjenih sredstava nedopuštenim i odgodu prijenosa,
- da je ovaj sud o naprijed navedenom prijedlogu tužiteljice odlučio rješenjem i zaključkom poslovni broj: Ovr-1302/2024-4 od 20. svibnja 2024., kojim je odbacio žalbu tužiteljice nakon proteka roka od 2. travnja 2024. u dijelu u kojemu je žalba podnesena iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22., dalje u tekstu: OZ), kao nedopuštenu (toč. I. izreke rješenja), te odbio prijedlog tužiteljice za odgodu predmetne ovrhe kao neosnovan (toč. II. izreke rješenja) i uputio tužiteljicu u roku od 15 dana dostave prijepisa tog zaključka, pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom predmetne izvansudske ovrhe zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 11. OZ-a (zaključak).
2. Sporno je da li je predmetna ovrha (ne) dopuštena.
3. Naime, tužiteljica je u tužbi, koju je podnijela 23. svibnja 2024., dakle u roku iz naprijed navedenog zaključka, navela, u bitnom, da je 25.3.2024. saznala kako je tuženik 22.3.2024. u 10:27 sati predao zahtjev za izravnu naplatu na novčanim sredstvima tužiteljice putem Financijske agencije, i to temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Terezije–Zinke Sabol iz Zagreba, Turinina br.5, broj Ovrv-762/2012 od 3.12.2012., a glede kojeg rješenja je iskazana ovršnost s danom 3.1.2013. i tada je prvi put saznala da je pred javnim bilježnikom pokrenut, vođen i proveden citirani ovršni postupak Ovrv-762/2012. Tužiteljica nije sudjelovala u navedenom ovršnom postupka, pa tako nije ni zaprimila rješenje o ovrsi.
4. Nadalje je navela da je tužitelj predao zahtjev za izravnu naplatu temeljem naprijed navedenog rješenja o ovrsi iako je tražbina evidentno zastarjela u smislu odredbe čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, slijedom čega je neprovediva i neovršiva.
5. Stoga zahtijeva od suda proglasiti predmetnu ovrhu nedopuštenom.
6. Međutim, tuženik je u odgovoru na tužbu, osporavajući osnovanost zahtjeva tužiteljice, naveo, u bitnom, da je rješenje o ovrsi Javnog bilježnika Terezije-Zinke Sabol iz Zagreba, pod brojem Ovrv-762/2012, koje je postalo pravomoćno i ovršno 28. prosinca 2012. (a iz kojega je tražbina s ranijeg vjerovnika Raiffeisenbank Austria d.d. cesijom prenijeta na tuženika) dostavljeno na provedbu Fini 10. siječnja 2013., te zavedeno u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje i time je prekinut desetogodišnji rok zastare, sukladno čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, kojim je propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.". FINA je 4. kolovoza 2018. prestala s izvršenjem predmetne osnove temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, tj. iz razloga što u određenom vremenskom periodu nije bilo nikakvih naplata. Nakon isknjiženja osnove iz redoslijeda naplate desetogodišnji zastarni rok je ponovo počeo teći. Zastarni rok je ponovo prekinut 22. ožujka 2024., aktivacijom predmetne isprave na FINA-i. Stoga, zastara nije, ni približno, nastupila.
7. Ovaj sud je izvršio uvid u rješenje i zaključak ovoga suda poslovni broj: Ovr- 1302/2024-4 od 20.5.2024. (str. 4-8 spisa), dopis javnog bilježnika Marine Babić iz Zagreba od 2.4.2024. punomoćniku tužiteljice s kopijom cjelokupnog spisa poslovni broj: Ovrv-762/2012 (str. 9-22 spisa), dopis FINA-e od 11.6.2024. tuženiku (str. 27 spisa), dopis FINA-e ovom sudu od 4.10.2024. s potvrdom (str. 49-50 spisa) i dio spisa Javnog bilježnika Marine Babić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-762/2023. (u prilogu spisa).
8. Na temelju ocjene izvedenih dokaza, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08. i 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23., dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
9. Naime, kao prvo valja kazati da među strankama nije sporno, a to proizlazi i iz priklopljenog dijela spisa Javnog bilježnika Terezije-Zinke Sabol da se na predmetnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-762/2012 od 3. prosinca 2012. nalazi potvrda pravomoćnosti i ovršnosti tog rješenja s danom 28. prosincem 2012. godine.
10. Tužiteljica je u tužbi iznijela razloge kojima osporava svojstvo ovršnosti spomenutog rješenja kao ovršne isprave, dakle osnove za plaćanje temeljem koje se vodi predmetni izvansudski postupak ovrhe.
11. Međutim, osporavanje ovršnosti ovršne isprave predstavlja razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ-a, a u odnosu na koji razlog je, naprijed navedenim rješenjem ovoga suda poslovni broj: Ovr-1302/2024-4 od 20. svibnja 2024., odbačena žalba tužiteljice nakon proteka roka.
12. Dakle, tužiteljica, zaključkom ovoga suda poslovni broj: Ovr-1302/2024-4 od 20. svibnja 2024., nije upućena u parnicu radi proglašenja predmetne izvansudske ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ-a, već isključivo zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, dakle zbog prigovora zastare.
13. Budući da je odredbom čl. 55. st. 3. OZ-a propisano da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen, ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen u parnicu, to tužiteljica svoj tužbeni zahtjev, u ovoj pravnoj stvari, ne može, s uspjehom, temeljiti na tvrdnjama da predmetna ovršna isprava nije stekla svojstvo ovršnosti (VSRH u Rev 1901/2017 od 17.9.2019.).
14. Stoga, ovaj sud nije ni izvodio dokaze koje je tužiteljica predložila radi osporavanja ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Terezije- Zinke Sabol poslovni broj: Ovrv-762/2012 od 3. prosinca 2012. (saslušanje tužiteljice i grafološko vještačenje), već je, na ročištu održanom 23. siječnja 2025., na kojemu je glavna rasprava zaključena, riješio da odustaje od svih predloženih, a do tada neizvedenih dokaza, budući da s obzirom na predmet spora i upućivanje u parnicu drži da bi izvođenje tih dokaza bilo neekonomično i neodlučno za rješenje ovog predmeta.
15. Nadalje, odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje: ZOO) propisano je da potraživanja koja su utvrđena sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za 10 godina, pa i one za koja zakon predviđa kraći rok zastare.
16. Odredbom čl. 241. ZOO-a propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
17. Odredbom čl. 242. st. 1. ZOO-a propisano je da prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo, a odredbom čl. 242. st. 2. ZOO-a propisano je da se, isto tako, smatra da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.
18. Iz preslike ovršnog spisa koju je tužiteljica dostavila uz tužbu proizlazi da je predmetno rješenje o ovrsi prvi puta podnijeto FINA-i na provedbu 10. siječnja 2013. i da je FINA prestala s izvršenjem predmetne osnove zbog nemogućnosti izvršenja temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj: 68/18., dalje. ZPONS), nakon čega je predmetno rješenje o ovrsi drugi puta podnijeto FINI na prisilnu naplatu 22. ožujka 2024., a to proizlazi i iz dopisa FINA-e tuženiku od 11. lipnja 2024. godine.
19. Međutim, kako je tužiteljica osporavala vjerodostojnost i istinitost navedenih dokumenata, to je ovaj sud zatražio od FINA-e podatke o provedbi ovrhe po predmetnom rješenju.
20. Iz dopisa FINA-e sudu od 4. listopada 2024., koji je pročitan na ročištu 23. siječnja 2025., proizlazi da je FINA prestala s izvršenjem predmetne osnove za plaćanje temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj: 68/18., dalje: ZPONS), budući da po istoj nije bilo naplata, te da je 22. ožujka 2024. zaprimljen novi zahtjev za naplatu kojim se traži naplata preostale nepodmirene tražbine.
21. Dakle, iz naprijed navedenog dopisa FINA-e jasno proizlazi da je predmetno rješenje prvi puta podnijeto FINA-i radi prisilne naplate prije 6. kolovoza 2018., kada je stupio na snagu ZPONS, dakle unutar razdoblja od deset godina od ovršnosti tog rješenja (3. siječnja 2013.), što znači da je podnošenjem tog rješenja FINA-i prvi puta prekinuta zastara u smislu odredbe čl. 241. st. 1. ZOO-a, koja je ponovo počela teći 6. kolovoza 2018., pa kako od 6. kolovoza 2018. do 22. ožujka 2024., kada je predmetno rješenje drugi puta podnijeto FINA-i na prisilnu provedbu nije proteklo deset godina, to je za zaključiti da nije nastupila zastara, dakle nije se ostvario razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, a zbog kojega je tužiteljica upućena u ovu parnicu.
22. Stoga je ovaj sud zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan, pa je isti odbio.
23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.
24. Tako je tuženiku, prema vrijednosti predmeta spora od 1.500,00 eura, priznat trošak zastupanja na ročištu od 23.1.2025 od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23., dalje: OT), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 200,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (50,00 eura) 250,00 eura.
25. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 23. prosinca 2025.
Sutkinja:
Carmen Topalušić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
I. Pun. tužiteljice uz rj. na platež pristojbe na presudu (53,09 eura)
II. Pun. tuženika