Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: Povrv-49/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu toga suda mr. sc. Borisu Vukoviću u pravnoj stvari tužitelja Majetić Danica OIB: [osobni identifikacijski broj], [obrt], obrt za proizvodnju i trgovinu, vl. RL, [adresa], zastupana po punomoćniku Leo Farkaš odvjetnik iz Požege, Arslanovci 24, protiv tuženika MANDIĆ-GRADEX, d.o.o., [adresa] (Općina Velika), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Marini Gregurić-Blekić odvjetnici iz Požege, radi isplate 1.517,56 EUR, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 13. studenog 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu sudske odluke održanom dana 23. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ante Brekalo, Požega, Dragutina Lermana 6, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-660/2024 od 23. srpnja 2024. godine koji glasi:

"Nalaže se ovršeniku MANDIĆ-GRADEX, d.o.o., OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 34330 [adresa], da ovrhovoditelju [obrt], obrt za proizvodnju i trgovinu, vl. RL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, Izvod otvorenih stavaka na dan 03.06.2024., namiri tražbinu u iznosu od 1.517,56 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 859,88 EUR od 11.05.2022.,

- na iznos od 537,65 EUR od 01.07.2022.,

- na iznos od 120,03 EUR od 13.07.2022.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 225,00 EUR, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.",

te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Tužitelj Majetić Danica OIB: [osobni identifikacijski broj], [obrt], obrt za proizvodnju i trgovinu, vl. RL, [adresa] je dužan naknaditi tuženiku MANDIĆ-GRADEX, d.o.o., [adresa] (Općina Velika), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 816,36 EUR (slovima: osamstotinašesnaesteuraitridesetšestcenti) u roku od petnaest dana.

III Odbija se tuženik MANDIĆ-GRADEX, d.o.o., [adresa] (Općina Velika), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] sa zahtjevom na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 62,50 EUR (slovima: šezdesetdvaeuraipedesetcenti) kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na tužiteljev prijedlog javni bilježnik Ante Brekalo, [adresa], donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem UPP/OS-Ovrv-660/2024 od 23. srpnja 2024. godine radi namirenja tužiteljeve tražbine u iznosu od 1.517,56 EUR sa za zateznom kamatom i troškovima ovršnog postupka. Tuženik je protiv rješenja o ovrsi izjavio prigovor a Općinski sud u Požegi donio je rješenje poslovni broj Povrv-70/2024-2 od 29. siječnja 2025. godine kojim se oglašava stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je po pravomoćnosti rješenja predmet ustupio Trgovačkom sudu u Osijeku kao stvarno i mjesno nadležnom sudu na daljnje postupanje povodom prigovora ovršenika.

2. Rješenjem ovoga suda poslovni broj: Povrv-49/2025-4 od 6. ožujka 2025. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj UPP/OS-Ovrv-660/2024 od 23. srpnja 2024. doneseno po javnom bilježniku Anti Brekalo, [adresa] u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu su ukinute provedene ovršne radnje a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru tuženik osporava navedeno rješenje o ovrsi navodeći da prema ovrhovoditelju nema novčani dug sa osnova računa br. 0011 1/VP1/2, 00013 3/VP1/2 i 00015 4/VP1/2, koji su navedeni u priloženom Izvatku iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja, te da nikada od ovrhovoditelja nije zaprimio predmetne račune i da nema nikakvih saznanja na što bi se predmetni računi uopće odnosili niti ih ima zavedene u svojim poslovnim knjigama.

4. Tužitelj je podneskom od 22. travnja 2025. iznio nove činjenice i predložio novi dokaz pribavljanja od tuženika isprave vezano za korištenje prava na odbitak pretporeza na temelju predmetno izdanih računa.

5. Tuženik se 16. svibnja 2025. očitovao na prethodni podnesak tužitelja pojasnivši da ne samo da ništa ne duguje tužitelju i da nije niti zaprimio njegove račune, već i da u svojim poslovnim knjigama nema evidentirane (zabilježene) predmetne račune tužitelja na kojima isti temelji svoje potraživanje te da je iz knjige ulaznih računa vidljivo da isti ne postoje i da nisu evidentirani, a samim time da tuženiku nije niti priznat pretporez odnosno isti nije koristio pravo na odbitak pretporeza. Istim podneskom tuženik je naveo da tužitelj nije postupio sukladno sadržaju čl. 461.a st. 6. Zakona o parničnom postupku, odnosno da nije u propisanom roku od 15 dana od dana dostave prigovora protiv rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha dostavio svoj podnesak, iz kojeg razloga se iznesene činjenice kao i dokazi dostavljeni uz podnesak (računi) kao i u podnesku predloženi dokazi, ne smiju uzeti u obzir niti u daljnje razmatranje prilikom rješavanja merituma spora. Smatra da obzirom da je rješenje suda kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha ovrhovoditelj zaprimio dana 23. ožujka 2025. godine, a svoj podnesak kojim se očituje na navode iz ovršenikova prigovora predao tek dana 22. travnja 2025. godine, da je očigledno da tužitelj nije postupio sukladno odredbi iz čl. 461.a. st. 6. Zakona o parničnom postupku, na čiji sadržaj je upozoren i u upozorenju naslovnog suda (u rješenju o stavljanju izvan snage rješenja o ovrsi).

6. Na pripremnom ročištu sud je upozorio stranke da u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave (čl. 461.a st. 6. Zakona o parničnom postupku).

7. Budući da je tužitelju rješenje kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i prigovor tuženika dostavljen 23. ožujka 2025. godine, a podnesak tužitelja od 22. travnja 2025. godine je dostavljen sudu 22. travnja 2025. godine, dakle izvan propisanog roka od 15 dana, tužitelj je iznio nove činjenice i nove dokaze suprotno čl. 461.a Zakona o parničnom postupku, te stoga navedene nove činjenice i nove dokaze sud u ovome sporu male vrijednosti nije uzeo u obzir.

8. Na istom ročištu sud je odbio prijedlog tuženika za saslušanjem zakonskog zastupnika ovršenika, direktora OL (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], zatim da naslovni sud po službenoj dužnosti zatraži od ovrhovoditelja da dostavi račun br. 00011 1/VP1/2 od dana 17. ožujka 2022. godine na novčani iznos od 859,88 EUR, račun br. 00013 3VP1/2 od dana 30. lipnja 2022. na novčani iznos od 537,65 EUR, te račun br. 00015 4/VP1/2 na novčani iznos od 120,03 EUR koji su navedeni u Izvatku iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja, kao i saslušanje svjedoka ŠL, djelatnika – knjigovođe Svijet T-Konta d.o.o. knjigovodstva ovršenika te da sud po službenoj dužnosti od nadležne Porezne uprave zatraži podatak da li su predmetni računi evidentirani kod iste, na strani ovrhovoditelja, budući da se u konkretnom slučaju radi o postupku pred trgovačkim sudom u kojemu sud u pravilu utvrđuje odlučne činjenice na temelju isprava, da se radi o sporu male vrijednosti, te sud smatra da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno radi donošenja odluke.

9. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu i to u Karticu kupca-2023 (str. 9. spisa), Karticu kupca-2023 (str. 11. spisa), potvrdu o izvršenom uvidu u podatke OIB sustava (str. 16. spisa), izvadak iz obrtnog registra (str. 34. spisa), izvadak iz sudskog registra (str. 35.-38. spisa), izvadak iz obrtnog registra (str. 49.-50. spisa), račun broj: 1/VP1/2 od 17. ožujka 2022., račun broj:

3/VP1/2 od 14. travnja 2022., račun broj: 4/VP1/2 od 27. lipnja 2022. (str. 51.-53. spisa), Knjigu primljenih (ulaznih računa) – redovni računi za godinu: 2022. (str. 56.- 63. spisa), Potvrdu e-Porezne za ovršenika (str. 64.-65. spisa) kao i u ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu. Provedene dokaze sud je ocijenio u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZPP) te je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.517,56 EUR za isporučeni građevinski materijal.

11. Među strankama je sporno da li su uopće bile u poslovnom odnosu te da li je tužitelj tuženiku isporučio građevinski materijal prema utuženim računima.

12. Činjenica je da tužitelj tijekom postupka nije dostavio dokaz niti valjano predložio dokaz da je između stranaka sklopljen ugovor o kupoprodaji građevinskih materijala. Dapače, tužitelj je i utužene račune dostavio u spis tek uz podnesak od 22. travnja 2025., izvan propisanog roka od 15 dana od dana dostave prigovora protiv rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi, te stoga sud navedene račune na koje se tužitelj poziva kao dokaz svojih navoda nije uzeo u obzir, a u smislu čl. 461.a ZPP-a.

13. Tužitelj je u spis kao dokaz svojih navoda dostavio izvod iz poslovnih knjiga – kartice kupca što nije dokaz da je predmetni ugovor između stranaka sklopljen niti da je tužitelj isporučio utužene stvari tuženiku kao kupcu u vlasništvo pa da bi posljedično tuženik kao kupac bio u obvezi platiti mu cijenu, u smislu čl. 376. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 u daljnjem tekstu ZOO).

14. Budući da pravilo o teretu dokaza leži na tužitelju, tužitelj je trebao dokazati da je s tuženikom sklopio ugovor o kupoprodaji i da je tužitelj predao stvari tuženiku, jer tuženik ne može dokazati negativnu činjenicu da navedene stvari nije primio i da predmetni ugovor nije sklopljen.

15. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o kupoprodaji i da su predmetne stvari predane tuženiku kao kupcu pa da bi tužitelj stoga imao pravo na isplatu cijene, te je sud stoga ocijenio da tužitelj nije dokazao ni osnovanost ni visinu svoga potraživanja.

16. Tužitelj je iznio tvrdnju da je tuženiku isporučio građevinski materijal te da mu tuženik stoga duguje iznos od 1.517,56 EUR pa je na njemu bio teret dokaza.

17. Tuženik je osporio tužbeni zahtjev te je iznio tvrdnju da tužitelju ne duguje ništa jer s tužiteljem nije ni u kakvom poslovnom odnosu niti da je primio utužene stvari, pa nije imao što dokazivati, jer se negativne činjenice ne dokazuju. Naime, istinitost određene tvrdnje treba dokazati onaj tko tvrdi da određena činjenica postoji, a ne onaj koji poriče njezino postojanje.

18. Naime, izvod iz poslovnih knjiga tužitelja je isprava koju je sastavio sam tužitelj i predstavlja zapravo samo njegovu tvrdnju da mu tuženi nešto duguje, a sam po sebi kao jednostrana isprava nema nikakvu dokaznu vrijednost te stoga sam po sebi ne može biti dokaz da je predmetna sporna usluga kupoprodaje i izvršena. Kada isprave predstavljaju temeljni dokaz za utvrđenje obveze tuženika tada moraju imati onaj stupanj vjerojatnosti da je isključena svaka razumna sumnja u istinitost podataka navedenih u njima, a što u konkretnom predmetu nije slučaj budući da se iz navedenog izvoda – kartice kupca ne može utvrditi da je tužitelj sklopio ugovor o kupoprodaji s tuženikom i da je izvršio navedenu predaju stvari kupcu.

19. Stoga u predmetnom postupku kad je tuženik osporio da je s tužiteljem u bilo kakvom poslovnom odnosu i da bi primio utužene stvari, na tužitelju je bilo da dokaže istinitost svojih navoda, te je radi dokazivanja svojih navoda na okolnost da je upravo tužitelj izvršio uslugu kupoprodaje navedene u računu mogao u skladu s čl. 461.a ZPP-a predložiti izvođenje drugih dokaza u ovom sporu male vrijednosti, a što nije valjano učinio.

20. Tužitelj nije tijekom postupka u skladu s odredbama čl. 461.a ZPP-a kojima se uređuju sporovi male vrijednosti predložio niti jedan dokaz kojim bi dokazao da je sklopljen ugovor o kupoprodaji i da su stvari isporučene tuženiku od strane tužitelja i da je stoga tuženik dužan platiti cijenu za predane stvari te je slijedom izloženog, sud utvrdio da tužitelj nije dokazao niti osnovu niti visinu svoje novčane tražbine prema tuženiku i da stoga tužbeni zahtjev nije osnovan te je odlučio kao u toč. I izreke presude sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a.

21. Pri donošenju odluke sud je imao u vidu da se u ovoj pravnoj stvari radi o sporu male vrijednosti i da tužitelj nije dokazao osnovanost svoje tražbine a time niti obvezu tuženika podmiriti dug tužitelju, u smislu čl. 461.a ZPP-a i čl. 376. ZOO-a.

22. Naime, stranke su u parničnom postupku dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. st. 1. ZPP-a). Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U konkretnom slučaju tužitelj nije iznio činjenice ni priložio dokaze iz kojih bi proizlazilo da je sklopljen ugovor o kupoprodaji i da su stvari isporučene tuženiku od strane tužitelja te da je stoga tuženik dužan platiti cijenu, dok tuženik ne može dokazivati negativnu činjenicu da navedene stvari nije primio i da predmetni ugovor nije sklopljen, budući da je postojanje istog trebao dokazati tužitelj. Naime, dužnost je stranaka da u parnici iznesu tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima će potkrijepiti te činjenične tvrdnje. Dužnost iznošenja činjeničnih tvrdnji i predlaganja dokaza nije obveza stranke prema parničnom protivniku, a ni prema sudu, već u svojoj biti, specifična obveza prema samoj sebi. Navođenjem relevantnih činjenica i predlaganjem efikasnih dokaza, stranka ostvaruje povoljnije izglede za svoj uspjeh u parnici te se zbog toga u teoriji procesnog prava ta „dužnost“ zapravo naziva „teretom“ dokaza.

23. Predlaganjem efikasnih dokaza, stranka ostvaruje povoljne izglede za uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a. ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava. Kod takvog stanja stvari, ovaj sud smatra da tužitelj nije dokazao osnovanost niti visinu svoje tražbine a time niti obvezu tuženika podmiriti dug tužitelju, u smislu čl. 376. ZOO-a.

24. Slijedom navedenog, budući da tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao da je sklopljen ugovor o kupoprodaji i da su stvari isporučene tuženiku od strane tužitelja te da je stoga tuženik dužan platiti cijenu, time ne postoji niti obveza tuženika, te je stoga sud na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučio kao u toč. I izreke.

25. Odluka o trošku iz toč. II temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; u daljnjem tekstu OT). Sud je tuženiku priznao ovršni trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 200,00 EUR uvećano za PDV u iznosu od 50,00(Tar. br. 11. t. 1. OT). Sud je tuženiku priznao i trošak parničnog postupka i to trošak sastavljanja obrazloženog podneska od 16. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR uvećano za PDV u iznosu od 50,00 EUR (Tar. br. 8 t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu od 13. studenog 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tar. br. 9. toč. 1. OT) uvećano za PDV u iznosu od 50,00 i trošak sudske pristojbe prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 66,36 EUR što čini ukupan parnični trošak u iznosu od 816,36 EUR.

26. Sud je odbio tuženika sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 62,50 EUR i to za trošak zastupanja na ročištu na kojem se objavljuje presuda s pripadajućim PDV-om, budući da sud smatra da navedeni trošak na ročištu radi objave presude nije potreban za vođenje parnice, posebice stoga što se na navedenom ročištu ne raspravlja već samo objavljuje i uručuje presuda, a presuda će također istoga dana kada je održano ročište biti istaknuta i na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova te stranka za istu i razloge presude može saznati isti dan kada je presuda i objavljena, u smislu čl. 155. i čl. 335. ZPP-a.

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku 23. prosinca 2025.

S U D A C

mr. sc. Boris Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.