REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedya 11

P-1983/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Filipa Baburka, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KANTOCI d.o.o., Samoborska cesta 118B, Zagreb, OIB: 61995520253, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Listopadska ulica 2, Zagreb, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. studenog 2025., uz punomoćnike tužitelja i tuženika, dana 23. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 150,20 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dana 28. studenog 2024. godine pa do isplate, u roku od petnaest dana.

II.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 238,66 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od 30. prosinca 2025. pa do isplate, u roku od petnaest dana.

III.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 6,63 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je tijekom postupka naveo da potražuje od tuženika, isplatu iznosa od 150,20 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na ime naknade štete na vozilu marke Peugeot 208. Istaknuo je da je vlasnik vozila, trgovačko društvo Fokuspharm d.o.o., ustupio svoju tražbinu tužitelju ugovorom o cesiji, čime je otklonio prigovor promašene aktivne legitimacije. Tužitelj je naveo da je vozilo oštećeno u prometnoj nezgodi za koju je odgovarao tuženikov osiguranik te da je tuženik priznao osnovu isplatom nespornog dijela štete od 940,93 EUR, no da je neosnovano uskratio isplatu razlike u cijeni sata rada. Pojasnio je da se sporni iznos odnosio na razliku između cijene sata rada tužitelja (37,00 EUR + PDV) i cijene koju je priznao tuženik (24,00 EUR + PDV). Naglasio je da je oštećenik imao pravo slobodnog izbora servisne radionice te da osiguratelj nije mogao jednostrano nametati cijene rada neovisnim servisima, pozivajući se pritom na smjernice AZTN-a i HANFA-e te sudsku praksu Visokog trgovačkog suda. Također, tužitelj je pojasnio da nije potraživao iznos PDV-a koji je oštećenik kao pravna osoba već podmirio i odbio, već isključivo razliku u cijeni rada i materijala potrebnu za vraćanje vozila u prvobitno stanje. Kao dokaz da je njegova cijena bila tržišna, tužitelj je priložio račune iz kojih je bilo vidljivo da su druga osiguravajuća društva (Triglav, Uniqa, Croatia osiguranje) priznavala i više cijene sata rada od utužene. Također, tužitelj je pojasnio da nije potraživao iznos PDV-a koji je oštećenik kao pravna osoba već podmirio i odbio, već isključivo razliku u cijeni rada i materijala potrebnu za vraćanje vozila u prvobitno stanje. Kao dokaz da je njegova cijena bila tržišna, tužitelj je priložio račune iz kojih je bilo vidljivo da su druga osiguravajuća društva (Triglav, Uniqa, Croatia osiguranje) priznavala i više cijene sata rada od utužene.

2. Tuženik je tijekom postupka u cijelosti osporio tužbeni zahtjev i istaknuo prigovore nedostatka aktivne i pasivne legitimacije, navodeći da iz tužbe nije odmah bio razvidan temelj odgovornosti ni pravni slijed tražbine. U odnosu na visinu zahtjeva, tuženik se pozvao na opća načela obveznog prava i članak 1092. Zakona o obveznim odnosima, ističući da je oštećenik bio dužan poduzeti razumne mjere radi smanjenja štete. Tuženik je tvrdio da je oštećenik imao mogućnost popraviti vozilo u brojnim drugim servisima na svom području po cijeni koju je tuženik priznavao (24,00 EUR + PDV), a koja je bila znatno niža od one koju je zaračunao tužitelj. Smatrao je da oštećenik, odabirom skupljeg servisa bez opravdanog razloga, krši načelo savjesnosti i poštenja te dužnost suradnje, zbog čega je sam morao snositi razliku u cijeni koja je nastala njegovim nerazumnim izborom. Tuženik je osporio cjenik tužitelja kao proizvoljan i jednostrano određen te je predložio provođenje financijskog i prometnog vještačenja radi utvrđivanja tržišne cijene rada na mjerodavnom području. Dodatno, tuženik je istaknuo prigovor vezan uz isplatu PDV-a, navodeći da potpuna naknada štete pravnoj osobi koja je u sustavu PDV-a nije uključivala taj porez jer bi to dovelo do neosnovanog bogaćenja, s obzirom na to da je oštećenik imao pravo na odbitak pretporeza. Zaključno, tuženik je smatrao da je isplatom iznosa od 940,93 EUR u potpunosti podmirio svoju obvezu prema realnim tržišnim cijenama popravka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao račun popravka tužitelja br. 1771/01/02 (str. 9), izvid štete br. 248210511369 (str. 10), obrazložena ponuda/odobrenje za popravak od 26.03.2024. (str. 11-12), obrazložena ponuda – bez I/S od 28.11.2024. (str. 13), mail Focuspharm za Adriatic od 26.03.2024. (str. 14), izvadak PBZ za tužitelja (str. 15-16), cjenik tužitelja (str. 17), ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (str. 18-20), notifikacija o ustupanju tražbine (str. 21-23),

presuda VTS Pž-3971/2023 (str. 24-31), presuda VTS Pž-387/2024 (str. 32-36), presuda VTS Pž-914/2024 (str. 37-42), presuda VS RH Rev-818/2011 (str. 43-46), mail Hanfa (str. 47-48), presuda VTS Pž-1749/2023 (str. 49-53), mišljenje AZTN (str. 54-57), presuda VTS Pž-3749/2012 (str. 58-63), račun popravka Autopoint d.o.o. (str. 79-82), račun popravka Auto Krpić (str. 83-84), mail izvid štete 248210511369- informativni iznos nagodbe za Focuspharm (str. 85), presuda VTS Pž-5009/2018 (str. 86-89), presuda VTS Pž-2248/2019 (str. 90-93), presuda VTS Pž-4999/2021 (str. 94- 101), račun popravka Termolakirnica Zagi (str. 105), uplata UNIQA d.d. (str. 106), uplata UNIQA d.d. (str. 107), račun popravka Termolakirnica Zagi (str. 108), uplata Triglav osiguranje d.d. (str. 109-110), račun i uplata popravka Termolakirnica Zagi (str. 111-113), račun i uplata popravka Termolakirnica Zagi (str. 114-116), račun i uplata popravka Termolakirnica Zagi (str. 117-118), račun popravka Termolakirnica Zagi i isplata (str. 119-121).

4. Sud nije smatrao potrebnim provoditi prometno tehničko vještačenje na okolnost cijene sata rada sukladno smjernicama AZTN-a i HANFA-e kao i utrošenog potrošnog materijala predloženo od strane tužitelja, kao i prometno-tehničko vještačenje predloženo od strane tuženika, na okolnost utvrđivanja cijene sata rada lakirera i limara u mjestu i u vrijeme popravka vozila u ovlaštenim i neovlaštenim servisima te prometno vještačenje na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje na jednak način i jednake kvalitete i prema takvim utvrđenim cijenama sata rada limara/lakirera, odnosno prema cijeni sata rada koju je tuženik priznao i isplatio oštećeniku – 24,00 EUR+PDV, sukladno izvidu štete u vrijeme izvršenja popravka vozila, sukladno smjernicama Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) i Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA), kao ni saslušanje, predloženo od strane tužitelja, z.z. oštećenika FOKUS PHARM d.o.o. i saslušanje z.z. tužitelja. Naime, imajući u vidu da se radilo o sporu male vrijednosti koji se vodio pred trgovačkim sudom, sud je ocijenio da bi utvrđivanje odlučnih činjenica na način predložen od strane tuženika uzrokovalo nerazmjerne troškove postupka. Sud je također utvrdio da odlučne činjenice može utvrditi na temelju priloženih isprava, sukladno odredbama članka 464.a i članka 492.a Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP). Također, imajući u vidu dokumentaciju koja se nalazi u spisu, već provedene dokaze te utvrđenja temeljem istih, sud nije smatrao potrebnim provoditi ni druge dokaze koje je predložio tuženik, konkretno saslušanje i saslušanje procjenitelja tuženika AB.

5. Sukladno čl. 8. ZPP temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u iznosu od 150,20 EUR, koja se sastoji u razlici cijene sata rada tužitelja i one koju je tuženik priznao u mirnom postupku, a sve vezano za popravak vozila oštećenika FOKUS PHARM d.o.o., koji je svoju tražbinu ustupio nesporno tužitelju.

7. Među strankama nije sporno da je tuženik isplatio nesporni dio štete u iznosu od 940,93 eura.

8. Sporna je visina satnice rada, odnosno je li tuženik dužan isplatiti razliku cijene popravka u iznosu od 150,20 eura. Sporno je je li oštećenik povrijedio obvezu smanjenja štete odabirom servisa s višom cijenom sata rada od one koju tuženik priznaje na tom području , te ima li tužitelj pravo potraživati iznos prema svom cjeniku neovisno o procjeni tuženika.

9. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja ističe se slijedeće. Kako je to razvidno iz odgovora na tužbu, tuženik ne spori da je izvršen ustup tražbine radi ispunjenja, ali tvrdi da navedeni ugovor ne proizvodi pravne učinke iz razloga što je tuženik kao odgovorni osiguratelj u cijelosti naknadio štetu vlasniku predmetnog vozila isplatom u iznosu od 940,00 EUR pa da mu je tom isplatom njegova obveza naknade štete prestala ispunjenjem.

10. Uvidom u Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja (str. 18 do 23), koji Ugovor je nesporno sklopljen, utvrđeno je da je istim Fokuspharm d.o.o. kao ustupitelj ustupio radi ispunjenja tužitelju svoje potraživanje prema dužniku upravo u utuženoj visini od 150,20 EUR, koji iznos se odnosi na dio računa popravka tužitelja broj broj 1771/01/02, koji ovdje tuženik nije podmirio u navedenom iznosu, a s obzirom da je temeljem tog računa u mirnom postupku podmirio tužitelju iznos od 940,00 EUR. Iz navedenog proizlazi da je oštećenik navedenim Ugovorom tužitelju upravo ustupio svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 150,20 EUR koji se odnosi na neplaćeni dio računa popravka broj 1771/01/02 i koju tražbinu je tužitelj u ovom postupku utužio. Time je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO), a prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Tuženik je obaviješten o ustupu u smislu odredbe čl. 82. st. 1. ZOO-a notifikacijom od 18. veljače 2025. (str. 21 do 23).

11. Kako je predmet ovog spora upravo razlika u cijeni sata rada koju priznaje tuženik i onu koju naplaćuje tužitelj i to u iznosu od 150,20 EUR, a koju tražbinu je oštećenik predmetnim Ugovorom o ustupanju tražbine radi ispunjenja prenio na ovdje tužitelja, istaknuti prigovor aktivne legitimacije ocijenjen je neosnovanim. Kako je to razvidno i iz dokumentacije u spisu, tuženik je temeljem računa broj 1771/01/02 u mirnom postupku ispunio svoju obvezu u dijelu tog računa od 940,00 EUR, dok nije podmirio razliku do punog iznosa računa od 150,20 EUR, koji iznos je i predmet ovog postupka, pa su neosnovane tvrdnje tuženika da je ispunio tražbinu s osnove naknade štete u cijelosti prema oštećeniku.

12. Uvidom u Zapisnik o izvidu štete tuženika utvrđeno je da se isti odnosio na vozilo registarske oznake [registarska oznaka], marke PEUGEOT 208, u vlasništvu oštećenika FOKUS PHARM d.o.o.. U navedenom zapisniku bilo je predviđeno ukupno 4,50 sati limarskih radova i 6,20 sati lakirerskih radova. Tužitelj je, temeljem tih podataka, izdao račun broj 1771/01/02 za popravak predmetnog vozila, pri čemu je obračun temeljen upravo na 4,50 sati limarskih radova i 6,20 sati lakirerskih radova. Broj navedenih radnih sati, kao potreban za izvršenje popravka vozila, tuženik je tijekom postupka učinio nespornim.

13. Tuženik je, kako je razvidno iz obrazložene ponude/odobrenja za popravak, obavijestio oštećenika da će, nakon izvršenog popravka oštećenog vozila, isplatiti naknadu štete na njegov račun. U mirnom postupku tuženik je djelomično podmirio račun tužitelja za popravak vozila, broj 1771/01/02, osim u spornom dijelu koji je predmet ovog postupka. Sporni dio odnosi se na razliku između cijene sata rada koju je tužitelj obračunao i one koju je tuženik priznao i platio u mirnom postupku. Tužitelj je cijenu radnog sata obračunao u iznosu od 37,00 EUR (bez PDV-a), što odgovara cijeni radnog sata za limarske i lakirerske radove prema njegovom važećem Cjeniku usluga u servisu (str. 17).

14. Prema ocjeni ovog suda, oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, prema ocjeni ovog suda, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe članka 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje u tekstu: ZOO). Poduzetnici, pa tako i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik. Tužitelj oštećeniku naplaćuje onu cijenu koju inače naplaćuje prema svom cjeniku (37,00 EUR uvećano za pripadajući PDV), a tuženik, prema ocjeni ovog suda, ne može samostalno i neovisno nametati cijenu rada trećim osobama, niti može isplatu štete, odnosno njezinu visinu, uvjetovati izborom servisera.

15. Imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj 1771/01/02 ispostavljena u skladu s tužiteljevom cijenom radnog sata, i to u obujmu radnih sati koje je tuženik utvrdio nespornima i koji su u skladu s tuženikovim izvidom štete, tužitelju u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata, u smislu odredbe članka 1046. ZOO-a, nastaje šteta koja se odnosi na razliku između iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje. Slijedom navedenoga, tuženik je, kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, s obzirom na valjani Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja, dužan tužitelju nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbi članka 1085. stavaka 1. i 4. te članka 84. stavka 1. ZOO-a, zbog čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude. Tužitelj visinu štete – uz okolnost da opseg radnih sati nije sporan – dokazuje računom o popravku, iz kojeg je razvidno da su izvršeni upravo oni popravci koje je bilo potrebno izvesti radi sanacije štete, i to u količinama potrebnim za tu svrhu.

16. Upravo zbog ranije navedenih utvrđenja, ovaj sud ne smatra potrebnim provoditi, po tuženiku predložena vještačenja.

17. Odredbom članka 81. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (ZOO) propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamatu, pa tako na tužitelja prelazi i pravo oštećenika na zatezne kamate. Tužiteljev račun za popravak vozila ispostavljen je 27. studenog 2024., a u njemu je naznačen rok dospijeća istog dana, dakle 27. studenog 2024.. Budući da tuženik pada u zakašnjenje već sljedećeg dana od dana dospijeća računa, valjalo je prihvatiti tužiteljev zahtjev za isplatom zatezne kamate na utuženi iznos, počevši od 28. studenog 2024. pa do dana isplate. Odluku o visini stope zatezne kamate sud je donio u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a propisanu za trgovačke ugovore, a rok od petnaest dana za izvršenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP-a.

18. Stoga je sud odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (150,20 EUR), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, dalje u tekstu: OT), kojom je u odredbi Tbr. 54. određena vrijednost boda od 2,00 EUR. te Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/2023, dalje u tekstu ST).

20. Tužitelju, zastupanom po odvjetniku, priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe od 2. rujna 2025. (Tbr 7. toč. 1. OT – 25 bodova), sastav obrazloženog podneska od 29. listopada 2025. (Tbr 8. toč. 1. OT – 25 bodova), zastupanje na ročištu održanom dana 12. studenog 2025. (Tbr 9. toč. 1. OT – 25 bodova) i pristup na ročište radi objave presude 23. prosinca 2025. (Tbr. 9. toč 3. OT – 12,50 bodova). Zbroj bodova – 25, 25, 25 i 12,50 – iznosi 87,50, a sud je taj broj pomnožio s vrijednošću boda od 2,00 EUR, čime je dobiven iznos troškova parničnog postupka u visini od 175,00 EUR. Na navedeni iznos dodaje se 25 % PDV-a (43,75 EUR), čime ukupni iznos odvjetničkih troškova iznosi 218,75 EUR. Navedeni iznos uvećan je za trošak sudske pristojbe na tužbu od 6,64 EUR (Tar. br. 1. ST) i presudu od 13,27 EUR (Tar. br. 2. ST), tako da ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 238,66 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

21. Na utvrđeni trošak tužitelju pripada zatezna kamata od dana donošenja ove presude, 30. prosinca 2025., pa do isplate, na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi propisanoj temeljem odredbe članka 29. stavka 2. ZOO, u visini osam postotnih poena, kako je to i zatražio tužitelj, a rok od petnaest dana za izvršenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP-a.

22. Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 6,63 EUR, kao neosnovan s obzirom da je tužitelj zatražio naknadu iznosa sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR, a platio je 6,64 EUR (str. 64).

23. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki II. i III. izreke ove presude. U Zagrebu 23. prosinca 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira na to je li mu pristupila, odnosno

od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu u Zagrebu.

Presuda donesena u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Nacrt odluke izradio je sudski savjetnik Filip Baburak

Dostaviti:

- tužitelju po pun. uz nalog za sud. pristojbu na presudu

- tuženiku po pun.

- kal. 30 dana