REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 15, Slavonski Brod

Poslovni broj: Pn-240/2018-78

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji toga suda Marini Smaić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja UT iz [adresa] kod [adresa], sada u SR Njemačkoj, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice VT iz [adresa] kod [adresa], sada u SR Njemačkoj, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanima po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Igor Golovrški i Darko Samardžija, odvjetnicima u Novoj Gradiški, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po generalnom punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Igora Golovrški i zamjenika punomoćnika tuženika IT, odvjetničkog vježbenika, nakon javne objave presude 23. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja UT i tužiteljice VT koji glasi:

„a) Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, da tužitelju UT, OIB [osobni identifikacijski broj], sa adresama: [adresa] kod [adresa], sada u SR Njemačkoj, [adresa] str 17, Kressbron, 88079 na ime naknade štete za vozilo, isplati daljnji iznos od 5.134,00 eura, te zakonsku zateznu kamatu od 17.10. 2017. do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za pet postotnih poena u roku 15 dana.

b) Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, da tužiteljici ŽT, OIB [osobni identifikacijski broj], sa adresama: [adresa] kod [adresa], sada u SR Njemačkoj, [adresa] str 17, Kressbron, 88079 na ime naknade štete za karte za prijevoz, isplati iznos od 250,00 eura i iznos od 58,92 eura, te zakonsku zateznu kamatu od 25.08. 2017. do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polu-godištu, za pet postotnih poena u roku 15 dana.

c) Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, da tužitelju UT, OIB [osobni identifikacijski broj], sa adresama: [adresa] kod [adresa], sada u SR Njemačkoj, [adresa] str 17, Kressbron, 88079 na ime pravične novčane naknade, isplati daljnji iznos od 440,64 eur, te zakonsku zateznu kamatu od 26.06.2018.. do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za pet postotnih poena u roku 15 dana.

d) Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, da tužiteljici ŽT, OIB [osobni identifikacijski broj], sa adresama: [adresa] kod [adresa], sada u SR Njemačkoj, [adresa] str 17, Kressbron, 88079 na ime pravične novčane naknade, isplati daljnji iznos od 437,99, te zakonsku zateznu kamatu od 26.06.2018.. do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za pet postotnih poena u roku 15 dana.

e) Tuženik je dužan, tužiteljima naknaditi troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za pet postotnih poena u roku 15 dana.“.

II. Nalaže se tužiteljima UT iz [adresa], sada u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i VT iz [adresa], sada u SR Njemačkoj, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 naknade troškove postupka u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura (slovima: tisuću dvije stotine pedeset eura), sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja UT i tužiteljice VT za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji su protiv tuženika 13. studenog 2018. podnijeli tužbu radi naknade štete. U tužbi navode da postavljaju zahtjev za popravljanjem imovinske i neimovinske štete nastale u prometnoj nesreći 16. kolovoza 2017. u [adresa] kod [adresa].

1.1. Prvo tužitelj UT (dalje: prvotužitelj) upravljao je osobnim automobilom marke Peugeot 407 SW2.7, registracijskih oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), proizveden 2006. godine koji je potpuno luksuzno opremljen, a koji je prešao samo 130 000 km. Sukladno zapisniku o očevidu u vozilu su kao putnici bili drugo tužiteljica VT (dalje: drugo tužiteljica) kao suvozač te ET i ZT.

1.2. Tužitelji navode da je uzrok nastanka prometne nesreće isključivo radnja pretjecanja koju je vozilom osiguranim kod tuženika izvršio BT, koji je upravljao osobnim automobilom marke Audi A6, registracijskih oznaka [registarska oznaka] i koji je pretjecao dva vozila od kojih je vozilo tužitelja bilo prvo i u fazi skretanja na kolni ulaz.

1.3. Nadalje, da je BT očitana koncentracija alkohola u krvi od 0,55 gmol/kg te da nije imao potpuni pregled prometne situacije i da se odlučio na pretjecanje kada je bio na nedovoljnom razmaku od nepoznatog vozila (srednjeg u nizu) koje se kretalo sporije zbog započete radnje skretanja tužitelja na kolni ulaz. Također navode da je obvezni prekršajni nalog protiv štetnika BT pravomoćan.

1.4. Dalje navode da je prvo tužitelj uputio odštetni zahtjev tuženiku za materijalnu štetu na vozilu, a tuženik da je priznavši osnovanost zahtjeva dana 17. listopada 2017. odgovorio ponudom radi sklapanja izvansudske nagodbe. Tužitelji navode da su prigovorili odluci tuženika te da su podneskom od 26. lipnja 2018. proširili odštetni zahtjev novim osnovama za popravljanje štete u smislu zahtjeva za naknadom neimovinske štete.

1.5. Tužitelji navode da je na vozilu na vozilu prvo tužitelja utvrđena totalna šteta zbog oštećenja koja su evidentna i popisana na potvrdi o oštećenju vozila te na temelju izvida štete izrađenog po tuženiku. Nadalje, da vrijednost takvog vozila iznosi 7.000,00 eura te da vozilo nije popravljeno i da se i dalje nalazi u Republici Hrvatskoj. Slijedom navedenoga, na ime naknade materijalne štete na vozilu prvo tužitelja potražuju iznos od 7.000,00 eura u protuvrijednosti valute RH po prodajnom tečaju na dan plaćanja te zakonsku zateznu kamatu na taj iznos počev od 17. listopada 2017. do isplate.

1.6. S obzirom da je vozilo prvo tužitelja toliko oštećeno da nije bilo moguće vratiti se njime u Njemačku, tužitelji navode da su morali kupiti karte za drugi način prijevoza (25. kolovoza 2017.) te da su odštetni zahtjev proširili za troškove putovanja za dvoje roditelja i troje djece od [adresa] do [adresa], zatim od [adresa] od Zagreba, od Zagreba do Münchena te od Münchena do Friedrichshafena u iznosu 250,00 eura i 443,90 kuna. Slijedom navedenoga, na ime naknade materijalne štete za karte za prijevoz potražuju iznos od 250,00 eura i iznos od 443,90 kuna te zakonsku zateznu kamatu na navedene iznose od 25. kolovoza 2017. do isplate.

1.7. Nadalje, tužitelji navode da potražuju i naknadu nematerijalne štete obzirom da je prvo tužitelj u štetnom događaju pretrpio strah i udarac u predio prsnog koša i glave čime su mu povrijeđena prava osobnosti pa smatraju da je opravdano dosuditi mu pravičnu novčanu naknadu u iznosu 4.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 26. lipnja 2018. do isplate.

1.8. Jednako tako, budući da je drugo tužiteljica kao putnik na suvozačevom mjestu u predmetnoj prometnoj nesreći također pretrpjela udarac u glavu s gubitkom svijesti, ozljedu u području vratne kralješnice te udarac u prsa i zdjelicu, na ime povrede prava osobnosti, na ime pravične novčane naknade neimovinske štete potražuje iznos od 10.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 26. lipnja 2018. do isplate.

1.9. Zaključno, tužitelji predlažu sudu obvezati tuženika na naknadu troškova postupka tužiteljima sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju za motorno vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] te ističe prigovor podijeljene odgovornosti tužitelja i osiguranika tuženika u omjeru 50%-50% navodeći da isto proizlazi iz Zapisnika o očevidu i obveznih prekršajnih naloga izdanih protiv oba vozača. Ističe da je tužitelj neoprezno vršio radnju skretanja ulijevo u dvorište, a osiguranik tuženika da je nepropisno vršio radnju pretjecanja slijedom čega da su oba vozača podjednako kriva za sudar. Tuženik smatra da je tužitelj provjerom ulijevo mogao i trebao vidjeti da ne može nesmetano izvršiti radnju skretanja ulijevo jer se drugo vozilo već nalazi u pretjecanju te da bi odustankom od radnje izbjegao sudar. Navodi da je u skladu s navedenim isplatio prvo tužitelju za totalnu štetu na vozilu iznos od 14.000,00 kuna doznakom u inozemstvu u iznosu 1.866,01 eura (prema tečaju 1 eur=7,502630), a koji iznos da predstavlja 50% iznosa totalne štete na vozilu koju je pretrpio prvo tužitelj u predmetnom štetnom događaju.

2.1. Tuženik navodi da izuzev isplaćenog iznosa od 50% na ime totalne štete na vozilu osporava visinu tužbenog zahtjeva za totalnu štetu na vozilu za koju smatra da ne može biti 7.000,00 eura ako se uzme u obzir godina proizvodnje, broj prijeđenih kilometara i ostale parametre koji se uvažavaju prilikom utvrđenja vrijednosti vozila na dan štetnog događaja.

2.2. U odnosu na potraživanje s osnova imovinske štete za putne troškove povratka u Njemačku tuženik navodi da nije jasno navedeno u tužbi tko je snosio trošak puta i tko je taj trošak platio pa isti osporava u cijelosti.

2.3. U odnosu na zahtjev tužitelja s osnova naknade neimovinske štete, zahtjev prvo tužitelja UT osporava u cijelosti jer smatra da je prvo tužitelj u cijelosti obeštećen za ovaj vid štete isplatom iznosa od 3.320,00 kuna koju je tuženik izvršio 12. prosinca 2018. za nesporni dio od 50% iznosa pretrpljene štete (odnosno iznos umanjen za doprinos tužitelja u visini 50%). Tuženik obrazlaže da je uvidom u medicinsku dokumentaciju prvo tužitelja utvrđeno da je u štetnom događaju pretrpio lake tjelesne ozljede koje nisu ostavile trajnih posljedica te mu je stoga utvrđena visina pravične novčane naknade u iznosu 6.640,00 kuna (za pretrpljene bolove., strah i tuđu pomoć i njegu), od čega je sukladno utvrđenom doprinosu, odnosno podijeljenoj odgovornosti isplaćen iznos od 3.320,00 kuna.

2.4. U odnosu na zahtjev drugo tužiteljice VT s osnova naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tuženik priznaje odgovornost po načelu tzv. objektivne odgovornosti za štetu jer se radi o trećoj osobi, odnosno o putniku u motornom vozilu. Tuženik dostavlja dokaz da je drugo tužiteljici dana 7. prosinca 2018. isplatio iznos od 6.700,00 kuna s naslova neimovinske štete jer je temeljem medicinske dokumentacije ocijenjeno da da je pretrpjela lake tjelesne ozljede koje nisu ostavile trajnih posljedica u visu smanjenja životne aktivnosti te da je iznos od 6.700,00 kuna pravična novčana naknada pa slijedom toga tužbeni zahtjev drugo tužiteljice VT osporava u cijelosti.

2.5. Zaključno osporava tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i tužitelje obvezati na naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Tužitelji su podneskom od 10. srpnja 2019. priznali primitak nesporno isplaćenih iznosa naknade štete izvršenih od strane tuženika, ali su osporili utvrđene iznose na ime naknade štete koje je utvrdio i obračunao tuženik.

3.1. Prvo tužitelj UT osporava postojanje njegovog doprinosa nastanku štetnog događaja pa ukoliko tuženik kao nesporan iznos nematerijalne štete utvrđuje iznos od 6.640,00 kuna, a isplaćuje iznos od 3.320,00 kuna razmjerno doprinosu od 50%, onda prvo tužitelj potražuje razliku do punog iznosa od 6.640,00 kuna, odnosno preostali iznos od 3.320,00 kuna jer smatra da nema njegovog doprinosa nastanku štete.

3.2. Prvo tužitelj navodi da su se tužitelji kretali iz smjera [adresa] prema [adresa], da je započeo radnju skretanja ulijevo na kolni ulaz kod kućnog broja 224 te da je opće poznata činjenica da se u skretanju u uobičajenim uvjetima ne može voziti brzo. Nadalje, da se iza vozila tužitelja usporeno kretalo drugo vozilo prateći radnju u prometu koju je izvršio prvo tužitelj te da je na situacijskom planu sastavljenom prilikom očevida smjer kretanja nepoznatog vozila koje se kretalo iza vozila tužitelja označeno brojem 6. Tužitelji smatraju da do prometne nesreće nije došlo iz razloga jer je tužitelj oduzeo prednost prolaska vozilu iz suprotnog smjera te da su uvjeti za izvršenje radnje skretanja ulijevo preo prometne trake za kretanje vozila iz suprotnog smjera bili ispunjeni. Nadalje, ističe da se vozilo kojim je pod utjecajem alkohola upravljao BT, kretalo u istom smjeru kao i vozilo tužitelja očito ne vodeći računa s potrebnom pažnjom na prometno-tehničku situaciju. Tužitelji ističu da je vozilo tužitelja u trenutku sudara već gotovo u cijelosti napustilo kolnik i prešlo na kolni ulaz kućnog broja 224 iz čega zaključuje da je prvo tužitelj prvi započeo radnju i da je vozilo tužitelja dugo bilo vidljivo svim sudionicima u prometu koji su se kretali iza njega. Također dodaje da na očevidu nisu nađeni tragovi kočenja vozila Audi A6 kojim je upravljao BT.

3.3 Nadalje, navode da nakon uplate nespornog iznosa od 6.700,00 kuna na ime naknade neimovinske štete drugo tužiteljici VT, drugo tužiteljica potražuje preostali iznos od 3.300,00 kuna do punog zatraženog iznosa pravične novčane naknade neimovinske štete od 10.000,00 kuna koliko potražuje u tužbi.

3.4. U odnosu na nesporno isplaćeni iznos od 1.866,00 eura na ime naknade imovinske štete nastale na vozilu tužitelja, ističu da se tuženik rukovodio vlastitom procjenom kako doprinosa tako i vrijednosti vozila te da vozilo tužitelja na tržištu vrijedi više od procjene pa dalje potražuju iznos od 5.134,00 eura do punog iznosa štete od 7.000,00 eura koliko je zatraženo u tužbi.

4. U provedenom dokaznom postupku, u skladu sa odredbom članka 220. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., dalje: ZPP) sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu te je ista pročitana i to: zapisnik o očevidu (str. 4-6 spisa), pregledana je fotodokumentacija (str. 7-11), situacijski plan (str.12), obavijesti tuženika o zaprimljenim odštetnim zahtjevima i isplaćenim nespornim iznosima naknade štete te odluka tuženika povodom prigovora (str.13-18), potvrda Policijske postaje Nova Gradiška od 26. rujna 2017. o prometnoj nesreći (str. 19-20), potvrda o oštećenju vozila (str.21), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za prvo tužitelja UT (str.22), medicinska dokumentacija (str-23-30), preslika potvrda rezervacija i autobusnih karata (str. 31-36), odštetni zahtjev tužitelja (str. 37 spisa), nalozi za doznaku isplate totalne štete na vozilu u visini 50% i neimovinske štete (str. 47/48, 50,84), potvrde o izvršenim nalozima (str.49-51 spisa), pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prometne struke DT, dipl. inž. prometa u Brod-Promet d.o.o. od 15. svibnja 2021. (str. 87-103 spisa i 104-121), očitovanje vještaka na primjedbe i pitanja na nalaz i mišljenje od 20. prosinca 2021. (str.156-158), pročitan je iskaz vještaka DT saslušanog na glavnoj raspravi 9. veljače 2022. (str.159), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prometne struke Igora Nužda,dipl. ing. prometa od 22. ožujka 2023. (str.183-193), iskaz vještaka Igora Nužde saslušanog na glavnoj raspravi 20. veljače 2025. (str.231/232), nalaz medicinskog vještaka dr. Danijela Prpića, spec. opće kirurgije od 21. kolovoza 205. (str. 256-257) te iskaz vještaka dr. Danijela Prpića saslušanog na glavnoj raspravi 13. studenog 2025. (str. 269-270).

4.1. U dokaznom postupku saslušani su tužitelji UT i VT (str. 78 spisa) te svjedoci BT i TT (str.78/79) te ST (str.231). Izvršen je uvid i pročitan je priklopljeni spis predmeta Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški poslovnog broja: Pp P-1588/19. U dokaznom postupku nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka ZT i ET jer su tužitelji odustali od ovog dokaznog prijedloga (str.150). Svjedok OT i HT, premda uredno pozvani, nisu se odazvali pozivima suda, a tužitelji nakon toga nisu ustrajali u saslušanju navedenih svjedoka pa isti nisu saslušani u dokaznom postupku.

4.2. Slijedom navedenoga, daljnje dokaze nije sud provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. ZPP, kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

4.3. Ocjenom svakog provedenog dokaza zasebno te svih zajedno u smislu odredbe članka 8. ZPP sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete (imovinske i neimovinske) proizašle iz štetnog događaja od 16. kolovoza 2018. kada je došlo do prometne nesreće u kojoj su sudjelovali tužitelji i osiguranik tuženika BT, a u kojoj su tužitelji pretrpjeli imovinsku i neimovinsku štetu.

5.1. Između stranaka nije sporno:

- da je dana 16. kolovoza 2017. u mjestu [adresa] kod [adresa] došlo do štetnog događaja u kojemu su sudjelovali tužitelji UT i VT u vozilu marke Peugeot 407 SW, reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) i BT u vozilu marke Audi A6, reg. oznake [registarska oznaka] koji je u vrijeme nesreće bio osiguran policom osiguranja sklopljenom kod tuženika,

- nisu sporne niti aktivna niti pasivna legitimacija stranaka,

- da je protiv sudionika prometne nesreće BT (ovdje svjedoka) i prvotužitelja UT izdan obvezni prekršajni nalog

- da je obvezni prekršajni nalog izdan BT postao pravomoćan

- nije sporno da su tužitelji u predmetnom štetnom događaju pretrpjeli imovinsku štetu zbog totalne štete na vozilu i troškova prijevoza od [adresa] do Friedrichshafena, Njemačka te neimovinsku štetu zbog povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te tuđe pomoći i njege,

- da je na vozilu tužitelja utvrđena totalna šteta,

- da je tuženik u postupku povodom odštetnog zahtjeva tužitelja isplatio tužiteljima nesporne iznose naknade imovinske i neimovinske štete i to u visini od 50% utvrđenih iznosa štete od strane tuženika s obzirom na utvrđenje tuženika o postojanju doprinosa tužitelja nastanku štete u visini od 50%.

5.2. Sporno je tko je isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, sporno je postojanje doprinosa prvo tužitelja za nastanak prometne nesreće i posljdično tome postojanje obveze tuženika prema tužitelju preko nesporno isplaćenih iznosa naknade štete te postojanje imovinske štete s osnova troškova prijevoza.

5.3. Na okolnost nastanka predmetne prometne nesreće od 16. kolovoza 2017. te utvrđenja visine imovinske štete nastale na osobnom automobilu tužitelja provedena su dva prometna vještačenja i to po stalnom sudskom vještaku prometne struke DT, dipl.inž. cestovnog prometa iz Slavonskog Broda i stalnom sudskom vještaku Igoru Nužda, dipl. ing. prometa iz Slavonskog Broda. Na okolnost zdobivenih ozljeda u predmetnoj prometnoj nesreći, odnosno radi utvrđenja ozljeda koje su tužitelji zadobili u predmetnoj prometnoj nesreći i posljedica tih ozljeda, odnosno utvrđenja postojanja i visine neimovinske štete provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Danijelu Prpiću, spec. opće kirurgije.

5.4. Sud neće posebno objašnjavati i ocjenjivati materijalne dokaze kojima se dokazuju činjenice koje su stranke u postupku učinile nespornim (zapisnik o očevidu, situacijski plan, obavijesti tuženika o zaprimljenim odštetnim zahtjevima i isplaćenim nespornim iznosima naknade štete te odluka tuženika povodom prigovora, potvrda o oštećenju vozila, potvrda Policijske postaje Nova Gradiška od 26. rujna 2017. o prometnoj nesreći, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za prvo tužitelja UT, odštetni zahtjev tužitelja, nalozi za doznaku isplate totalne štete na vozilu u visini 50% i neimovinske štete te potvrde o izvršenim nalozima).

6. Prvo tužitelj UT iskazao je da je u kritično vrijeme, 16. kolovoza 2017. upravljao osobnim automobilom iz pravca Stare Gradiške prema [adresa]. U automobilu su na zadnjem sjedištu bili njegovi roditelji ET i ZT, a pored njega je sjedila supruga na mjestu suvozača. Želio je skrenuti na ćupriju, na mostić, a iza njega je bio automobil švicarskih registracijskih oznaka. Počeo je skretati i kada je skrenuo u biti do kraja, u zadnji kraj automobila je bio udarac. Skretao je na lijevo, nije se kretao u koloni, nego je bio prvi, a iza njega je bio džip švicarskih registracijskih oznaka. Misli da je u njegov automobil udario automobil marke Audi. Nije primijetio da je vozač Audija počeo radnju pretjecanja, a da je to primijetio stao bi. Isplaćen mu je dio naknade štete za automobil. Automobil se u vrijeme davanja iskaza još uvijek nalazio u [adresa], a tužitelj je imao troškove povratka u Njemačku. Automobil u vrijeme davanja iskaza nije popravio. Vraćalo se njih petero, on, supruga i troje djece. Bio je kod liječnika u Republici Hrvatskoj radi ozljeda. Kada je počeo skretati u lijevo na ćupriju, osobni automobil iza njega je usporio, skoro je stao, a on se kretao brzinom od oko 10 km/h. Vozač automobil iza njega švicarskih registracijskih oznaka se zaustavio čekao je dolazak policije nakon što je došlo do udarca u njegov automobil. Uključio je lijevi pokazivač smjera prije skretanja i provjerio mrtvi kut, bio je vezan sigurnosnim pojasom, a također i njegova supruga.

6.1. Drugo tužiteljica VT iskazala je da se ne sjeća skoro ničega u vezi štetnog događaja od 16. kolovoza 2017., onesvijestila se i probudila u bolnici. Sjeća se samo udarca, sjeća se da su dolazili automobilom u [adresa] i ničega drugog. Bila je na mjestu suvozača, vezana sigurnosnim pojasom. Ona i suprug zajedno su kupili autobusne karte za povratak u Njemačku i to 5 karata, za njih dvoje i troje djece. Bilo je potrebno kupiti karte jer im je automobil bio oštećen u prometnoj nesreći.

6.2. Svjedok BT iskazao je da se ne sjeća najbolje prometne nesreće od 16. kolovoza 2017. Vidio je jedan osobni automobil ispred sebe, međutim ispred njega je bio još jedan automobil koji je skrenuo. Htio je preteći automobil ispred sebe, ali drugi automobil koji je bio ispred počeo je skretati u lijevo. Ne sjeća se kojom brzinom je upravljao. Prometna nesreća je bila u cijelosti na lijevom prometnom traku. Upravljao je osobnim automobilom marke Audi A6. Vidljivost je bila dobra u vrijeme prometne nesreće. Ispred njega je prije nesreće bilo malo veće vozilo, terenac – džip. Svjedok je iskazao da je već skoro pretekao automobil ispred sebe (džip), a onda je udario u vozilo tužitelja koje skrenulo ispred njega.

6.3. Svjedok TT iskazao je da je u vrijeme prometne nesreće 16. kolovoza 2017. bio suvozač u osobnom automobilu kojim je upravljao njegov susjed BT. Ispred njih je bilo jedno veće vozilo, a ĆT je započeo pretjecanje tog većeg vozila. Tek kada su počeli pretjecati primijetili su da je ispred i vozilo koje skreće. Nakon toga je došlo do udarca osobnog automobila kojim je upravljao BT u osobni automobil tužitelja. Iskaz svjedoka sud ocjenjuje iskrenim, isti je u cijelosti suglasan iskazu BT i u skladu je sa rezultatima provedenih prometnih vještačenja.

6.4. Svjedok ST iskazao je da je toga dana pozvan na mjesto događaja prometne nesreće jer je bio dežurni policijski službenik. Kada je došao na mjesto događaja zatekao je krhotine na cesti. Jedan automobil je bio u položaju od smjera juga ka sjeveru sa zapadne strane kolnika, a drugi automobil je bio odbačen kao da se sam zaustavio. Na mjestu događaja zatekao je sve sudionike štetnog događaja. Najprije je obavio razgovor sa gospodinom VT koji je rekao da je obavljao radnju skretanja u lijevo na kolni ulaz svoje kuće. Pregledao je mjesto događaja, vidio je tragove i krhotine. Vidio je jedan trag zanošenja osobnog automobila. Obavio je alkotestiranje te je dalje obavio razgovor sa drugim sudionikom koji je rekao da je vršio radnju pretjecanja te da se kretao u istom smjeru kao i automobil gospodina VT. Rekao mu je da je između njih bio još jedan automobil, terenac, međutim taj automobil svjedok nije zatekao kada je došao na mjesto nesreće. Izvršio je alkotestiranje i utvrdio da je drugi vozač bio pod utjecajem alkohola te je odveo gospodina BT u bolnicu na vađenje krvi. Upitan je li mu BT rekao da svjedok je iskazao da mu je BT rekao da kada je vidio da ispred terenca ima još jedan automobil da mu je sve bilo jasno, ali da je tada bilo kasno da obavi započetu radnju. Upitan znači li to da je BT osobni automobil kojim je upravljao UT vidio u trenutku kada je već bio u fazi pretjecanja, svjedok je iskazao da mu je BT rekao da nije vidio da vozilo tužitelja skreće u lijevo sve dok nije došao u ravninu sa terencem, odnosno kada je već započeo radnju pretjecanja vidio je da gospodin UT skreće, a tada je već bilo kasno.

6.5. Analizom iskaza svjedoka i tužitelja sud zaključuje da su isti iskreni, životni i logični te ih prihvaća u cijelosti. Sudionici prometne nezgode različito iskazuju o činjenici tko je prvi započeo radnju pretjecanja, odnosno radnju skretanja. U dijelu u kojem su iskazi svjedoka BT i prvotužitelja UT suprotni – tko je prvi započeo radnju skretanja odnosno pretjecanja – sud utvrđuje da je radnju prvi započeo svjedok BT jer su isto u dokaznom postupku utvrdila dva prometna vještaka provedenim prometnim vještačenjima, a isto je iskazivao i svjedok TT koji je u trenutku nesreće bio suvozač u vozilu BT. Također iskaz svjedoka ST koji je kao dežurni policijski službenik prvi došao na mjesto nesreće sud ocjenjuje iskrenim, životnim i logičnim.

7. Uvidom u spis predmeta Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški, poslovnog broja: Pp P-1588/2019 i čitanjem presude od 13. prosinca 2019. poslovni broj: Pp P-1588/2019 utvrđeno je da je protiv prvotužitelja UT Policijska postaja Nova Gradiška izdala obvezni prekršajni nalog kojim je proglašen krivim za počinjenje prekršaja iz čl. 43. st. 2. i 3. u vezi sa čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (dalje: ZSPC), a protiv kojega je izjavio prigovor. Sud je u provedenom postupku utvrdio da je drugi sudionik prometne nesreće BT pravomoćno proglašen krivim da je skrivio predmetnu prometnu nesreću započinjanjem pretjecanja s lijeve strane, a da se prethodno nije uvjerio da tu radnju može učiniti bez opasnosti po drugog sudionika. Slijedom navedenoga, prekršajni sud utvrđuje da djelo UT nema obilježje prekršaja jer se radi o presuđenoj stvari u skladu s odredbom članka 43. st. 1. i 2. ZSPC prema kojoj se oba sudionika ne mogu ponašati protivno toj odredbi budući da ista propisuje „tko je prvi, a tko kasnije započeo neku radnju u prometu“.

7.1. Međutim, uvidom u obvezni prekršajni nalog izdan BT (str. 9-11 priloženog spisa Pp P-1588/2019) ovaj je sud utvrdio da je isti postao pravomoćan jer BT protiv istoga nije izjavio prigovor pa se njegovo propuštanje izjavljivanja prigovora u ovom postupku ne može tretirati kao priznanje postojanja odgovornosti za predmetnu prometnu nesreću osobito ako se uzme u obzir sadržaj iskaza svjedoka BT danog u ovom postupku.

7.2. Jednako tako, odluka u prekršajnom postupku temelji se na odredbi članka 43. stavka 1. i 2. ZSPC vidljivo iz obrazloženja presude prekršajnog suda koja je isključivo vremenska kategorija („tko je prvi, a tko kasnije započeo neku radnju u prometu“) prema kojoj se oba sudionika nisu mogla ponašati protivno toj odredbi pa kako BT nije izjavio prigovor protiv obveznog prekršajnog naloga isti je postao pravomoćan pa se BT s aspekta prekršajnog postupka smatra isključivo krivim za predmetnu prometnu nesreću.

7.3. Međutim, kako ovo utvrđenje ne proizlazi iz provedenih vještačenja to se isto ne može s uspjehom suprotstaviti utvrđenjima iz ovog parničnog postupka donesenim na temelju iscrpno provedenog dokaznog postupka u kojem su provedena 2 prometna vještačenja po iskusnim vještacima prometne struke.

7.4. Jednako tako, parnični sud nije vezan glede ocjene odgovornosti za naknadu štete odlukom prekršajnog suda i nema zapreke da se u parničnom postupku utvrdi drugačije činjenično stanje nego je utvrđeno u parničnom postupku i pitanje odgovornosti za štetu ocijeni drugačije o čemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka već zauzeo jasan stav (Rev-431/02, Rev-1122/93 i Rev-1326/84).

7.5. Također okolnost da je odgovornost za štetni događaj utvrđena u nekom ranijem postupku koji se vodio o predmetnom štetnom događaju ne oslobađa sud obveze utvrđivati odgovornost u parničnom postupku koji provodi o čemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje u brojnim odlukama (Rev-3024/2014 od 12. rujna 2018., Rev-x-917/2016 od 17. rujna 2019., Rev-374/2022 od 26. listopada 2022., Rev-1032/1984, Rev-54/93, Rev-x-765/2013).

8. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještačenja koje je u ovom postupku provedeno po stalnom sudskom vještaku DT proizlazi da se na osnovu materijalnih činjenica utvrđenih u tijeku očevida sa sigurnošću može konstatirati da se prometna nesreća dogodila dana 16. kolovoza 2017. u dnevnim uvjetima vožnje na suhom asfaltnom kolničkom zastoru D-5 ulice u naselju Dubovac, da su izvedene dvije prometne trake namijenjene za kretanje vozila u oba smjera, te da su u istoj sudjelovali BT upravljajući sa osobnim automobilom marke "Audi A6" reg. oznake [registarska oznaka] i UT upravljajući osobnim automobilom marke "Peugeot 407" reg. oz. [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]). Na osnovu analize podudarnosti sa sigurnošću se može konstatirati da je frontalni nalet OA "A6" na OA „Peugeot 407“ ostvaren u trenutku kada su uzdužne osi zatvarale kut oko 60 stupnjeva, a primarni kontakt ostvaren između prednje plohe osobnoga automobila Audi „A6“, više sa desne strane i stražnjeg lijevog ugla osobnog automobila „Peugeot“. Sudarni položaj vozila na kolniku određuju materijalni tragovi fiksirani u tijeku očevida, kao i položaj zaustavljenih vozila. Materijalni tragovi su: tragovi pneumatika na kolniku; tragovi rasapa krhotina stakla, boje, blata i otkinutih dijelova s vozila; tragovi struganja ili drugi tragovi. Za 3,60 m od PTM i 5,30 m zapadno od osovine nalazi se početak traga zanošenja gume stražnjeg lijevog kotača osobnog automobila „Peugeot“.

8.1. Na situacijskom planu označeno brojem 1. „Položaj materijalnih tragova i položaj vozila nakon prometne nesreće“ ukazuje da je sudar ostvaren na lijevoj prometnoj traci promatrano u smjeru kretanja vozila u trenutku kada se osobni automobil „Peugeot“ stražnjim lijevim kotačem nalazio na početku traga zanošenja, na 3,6 m od PTM i 0,7 m od lijevog ruba kolnika, u fazi skretanja u lijevo, prednjim dijelom na kolnom ulazu, a osobni automobil Audi „A6“ na lijevoj prometnoj traci u bočno izmaknutom položaju u lijevo u odnosu na središnju os prometne trake. Na kolniku su fiksirani tragovi rasapa boje, stakla i plastike. Za 3,90 m od PTM i 0,20 m istočno od osovine nalaze se rasuti tragovi krhotina stakla, plastike i lak boje koji zauzimaju prostor sve do 26,30 m od PTM i, 11,00 m zapadno od osovine.

8.2. Na situacijskom planu označeno brojem 3. trag boje otpada na mjestu sudara zbog male mase (kinetičku energiju čini produkt mase koja je neznatna i kvadrata brzine). Krhotine stakla i plastike se odbacuju se u smjeru kretanja vozila u trenutku sudara (smjer osi pružanja određuje i smjer kretanja vozila prije udara), a daljina odbačaja (uz poznatu visinu od tla - položaju na vozilu) određuje i naletnu brzinu vozila na zapreku. Raspored krhotina posljedica je položaja na vozilu (pri istoj naletnoj brzini dalje se odbacuju dijelovi koji su po položaju viši na vozilu). Protivno pravilima prometno-kriminalističke struke tragovi nisu razgraničeni po vrsti, po porijeklu, po položaju na vozilu i po položaju na kolniku. Treba razlikovati slobodno odbačene čestice (neometane) i ometane. Jedan dio ometanih čestica sa trenutno zadrži između dvije kontaktne plohe pa nakon smirivanja pada na podlogu, a drugi pri odbačaju i kontaktu sa nekom zaprekom gube dio svoje kinetičke energije i mijenjaju smjer odbačaja. Prema odbačaju krhotine stražnjeg lijevog svjetla, vidljivo na fotodokumentaciji, brzina osobnoga automobila Audi „A6“ je u trenutku sudara bila oko 65 km/h ili 18,0 m/s.

8.3. Osobni automobil Audi „A6“ nije ostavio na kolniku vidljive tragove kočenja (tragovi nisu vidljivi ni neposredno prije zaustavljanja iako je podloga šljunkovita). Osobni automobil Audi je opremljen sa ABS uređajem (uređaj protiv blokiranja kotača pri intenzivnom kočenju).

8.4. Vještak ističe da izostanak vidljivih tragova kočenja ne znači da osobni automobil nije bio kočen ili intenzivno kočen prije i nakon sudara jer pri kočenju sa ABS uređajem na kolniku ne moraju ostati vidljivi tragovi.

8.5. Vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu.

8.6. Prije započinjanja radnji vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja. Prije obavljanja radnji vozilom vozač je dužan druge sudionike u prometu jasno i pravovremeno upozoriti o svojoj namjeri, dajući im znak pomoću pokazivača smjera i stop svjetla ili - ako oni ne postoje - odgovarajući znak rukom.

8.7. Odredba (članka 43. ZSPC) je prometno-tehnički isključivo vremenska kategorija (tko je prije počeo neku radnju u prometu: vozač u skretanju ili vozač u pretjecanju) pa se oba sudionika u prometu nisu mogla ponašati suprotno ovoj odredbi.

8.8. Prometno-tehničkim vještačenjem se mora utvrditi koji od sudionika je prije počeo sa svojom radnjom u prometu, odnosno koji je prije početka radnje u prometu prema tri točno određena prometno-tehnička podatka (položaj, smjer i brzini kretanja) mogao utvrditi da radnju ne može izvršiti na siguran način.

8.9. Vještak zaključuje da je prvotužitelj UT upravljajući osobnim automobilom marke „Peugeot 407“ reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) vršio radnju u prometu skretanjem u lijevo, a BT da je upravljajući osobnim automobilom marke „Audi A6“ reg. oznake [registarska oznaka] vršio radnju pretjecanja dva vozila u nizu – NN vozila i OA „Peugeot“.

8.10. Sudar je ostvaren na lijevoj prometnoj traci promatrano u smjeru kretanja vozila primarnim kontaktom prednjeg desnog dijela osobnog automobila marke „Audi A6“ sa stražnjim lijevim uglom osobnog autmobila „Peugeot“ u trenutku kada su uzdužne osi vozila zatvarale kut od oko 60 stupnjeva jer se prednji dio osobnog automobila „Peugeot“ već nalazio na kolnom ulazu. Udarom je osobni automobil „Peugeot“ ostvario rotaciju oko okomice koja prolazi težištem u smjeru suprotnom okretanju kazaljke na satu sa sekundarnim oštećenjem stražnjeg desnog kotača udarom u vanjski pokos kanala.

8.11. Brzina osobnog automobila „Audi A6“ je u trenutku sudara bila oko 65 km/h. Brzina je bila ograničena na 70 km/h. Osobni automobil Audi A6 nije ostavio vidljive tragove kočenja prije, u tijeku i nakon sudara. Nije moguće jednoznačno odrediti prethodnu brzinu kretanja osobnog automobila.

8.12. U slučaju kada jedno vozilo pretječe sa lijeve strane, a drugo vozilo skreće u lijevo jedino se prometno-tehničkim vještačenjem može i mora utvrditi koji je od sudionika prije počeo sa radnjom u prometu. Oba sudionika prometne nezgode se prometno-tehnički ne mogu istovremeno ponašati suprotno materijalnoj odredbi čl. 43. ZSPC-a.

8.13. Davanjem znakova se upozorava o namjeri obavljanja određene radnje u prometu. Označavanje namjere ne isključuje prometno-tehničku obvezu vozača da se prije početka samog skretanja sa sigurnošću uvjeri da radnju može izvesti na siguran način. Nisu predviđeni prometno-tehnički izuzetci od pravila.

8.14. Prostorno-vremenskom analizom i grafoanalitičkim prikazom se utvrđuje da bi UT, vozač osobnog automobila marke Peugeot koji je vršilo radnju skretanja u lijevo, pravilnom prometno-tehničkom provjerom, u trenutku početka skretanja, u lijevom vanjskom ogledalu uočio osobnog automobila „Audi A6“ u fazi pretjecanja i jednoznačno se prema položaju, smjeru i brzini tog osobnog automobila mogao uvjeriti da radnju skretanja ne može izvršiti na siguran način.

8.15. BT je prije počeo sa radnjom pretjecanja. BT je imao vremenske i prostorne mogućnosti kočenja prije sudara. Vozač prosječne vještine upravljanja vozilom i prosječnog psiho-fizičkog stanja bi kočio prije sudara. Zbog izostanka vidljivih tragova kočenja prije, u tijeku i nakon sudara nije moguće odrediti je li osobni automobil „A6“ bio kočen, kojim usporenjem i na kojem putu kočenja. U spisu se ne nalaze osnovni dokumenti za utvrđivanje visine štete (izvid štete, prometna dozvola, stanje putomjera).

8.16. Na nalaz i mišljenje vještaka DT tuženik nije imao primjedbi, dok su tužitelji imali na primjedbi na nalaz vještaka te su predložili provesti novo vještačenje budući da su tužitelji prije utuženja angažirali prometnog vještaka Gorana Rukavinu čiji je nalaz suprotan nalazu vještaka DT.

8.17. Vještak DT se na navode i primjedbe tuženika iz podneska od 29. lipnja 2021. na nalaz i mišljenje očitovao podneskom od 20. prosinca 2021. i usmeno na glavnoj raspravi održanoj 9. veljače 2022. na kojoj je usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje.

8.18. Vještak navodi da prometni vještak može i smije uvažiti eventualni negativni utjecaj stupnja alkoholiziranosti samo ako toksikolog ili vještak sudske medicine kvantificira utjecaj utvrđivanjem produženog vremena reagiranja kroz određeni postotak % (npr. 20 % duže vrijeme reagiranja od vozača prosječnih psihofizičkih sposobnosti i prosječne vještine upravljanja motornim vozilom) ili kroz vrijeme u sekundama (npr. više za 0,2 sek). Međutim, takvo vještačenje nije provedeno.

8.19. Nadalje, da su svi iskazi obuhvaćeni analizom prometne nesreće te da je netočna tvrdnja da vozač koji pretječe dva vozila u trenutku početka pretjecanja ne može uočiti prednje vozilo.

8.20. Usporavanje vozila ne znači jednoznačno da će to vozilo izvršiti skretanje u lijevo, ako namjera skretanja nije pravovremeno i jasno označena pokazivačem smjera.

8.21. Dalje navodi da je točno da tragovi rasapa nisu Zapisnikom o očevidu razgraničeni po porijeklu i vrsti. Prema fotodokumentaciji se uočava položaj krhotina stražnjeg lijevog svjetla na osnovu čijeg odbačaja se može odrediti naletna brzina, a prama dijagramima iz literature. Pretjecanje se ne mora vršiti ubrzavanjem. Pretjecanje se može vršiti i kontinuiranim kretanjem. Nije moguće odrediti je li vozilo u fazi pretjecanja usporavano.

8.22. Na osnovu materijalnih činjenica nije moguće jednoznačno odrediti je li namjera radnje skretanja bila jednoznačno određena uključivanjem pokazivača smjera najmanje 3 do 5 sek prije početka samog skretanja kako je to navedeno u stručnoj literaturi. Označavanje kraće od min 3 sek je prometno-tehnički nepravovremeno označavanje.

8.23. Ni kod vozila koje pretječe ni kod pretjecanog vozila se ne može utvrditi trajanje označavanja namjere pokazivačem smjera. Vrijeme bočnog izmicanja u zavisnosti od bočnog pomaka je publicirano u stručnoj literaturi. Put bočnog izmicanja zavisi o bočnom pomaku i brzini kretanja.

8.24. Vozač vozila koji skreće u lijevo u trenutku početka skretanja na vanjskom retrovizoru može uočiti vozilo koje pretječe među vozilo. Vozilo koje skreće ne vrši radnju okomito na smjer pružanja ceste nego skretanje vrši u luku čija je dužina veća od širine jedne prometne trake.

8.25. Neprimjereno je vještaku određene struke pravno određivati što bi „mogao eventualno izračunati“. Nije razvidno porijeklo tvrdnje da je „tužitelj bio primaknut središnjoj liniji zbog skretanja“. Ako se osobni automobil koji je skretao u lijevo nije prethodno kretao sredinom obilježene prometne trake kretao se nepravilno („primaknut središnjoj liniji zbog skretanja“ bi bilo prometno-tehnički nepravilno). Ujedno, kretanje neposredno uz središnju razdjelnu crtu u bočno izmaknutom položaju bi povećalo mogućnost vozaču da uoči OA u pretjecanju. Te dvije varijante su kontradiktorne.

8.26. Putanja skretanja, vrijeme i brzina skretanja su u analizi prosječne vrijednosti. Formula za bočno izmicanje je publicirana u stručnoj literaturi. Propisana je minimalna uzdužna udaljenost između vozila kao put koje vozilo prelazi u 2,0 sek.

8.27. Zaključno, vještak je ostao u cijelosti pri svom nalazu i mišljenju te je istaknuo da u slučaju kada se između vozila koje skreće u lijevo i vozila koje pretječe nalazi pretjecano vozilo da je vrijeme pretjecanja do sudara uvijek duže od vremena skretanja do sudara.

8.28. Nalaz i mišljenje vještaka DT sud je prihvatio u cijelosti jer je isti izrađen u skladu s pravilima struke, jasno i nepristrano. Međutim, sud je prihvatio prijedlog tužitelja za provođenjem novog prometnog vještačenja po drugom prometnom vještaku jer isti nije prihvatio utvrđenja ovog vještaka navodeći pritom da je po nalogu tužitelja stalni sudski vještak Goran Rukavina također izradio nalaz i mišljenje koje je suprotno utvrđenjima vještaka DT.

9. Novim prometnim vještačenjem stalni sudski vještak Igor Nužda, dipl. ing. prometa iz Slavonskog Broda zaključuje jednako kao i vještak DT da je za prometnu nezgodu isključivo odgovoran prvo tužitelj UT.

9.1. Vještak Igor Nužda zaključuje da se temeljem očevidne dokumentacije te postavljanjem vozila u relativni sudarni položaj dobije mjesto kontakta na kolniku, koje se nalazi na 2,86 m od PTM i 4,35 m zapadno od osovine. Brzina osobnog automobila marke Audi A6 reg. oznake [registarska oznaka] u trenutku kontakta s vozilom tužitelja iznosila je oko 68 km/h. Brzinu i način kretanja OA reg. oznake [registarska oznaka] u fazi prilaza mjestu kontakta nije moguće utvrditi.

9.2. Zbog relativno uskog kolnog prilaza (<5,00 m) vozač OA reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) morao je smanjiti brzinu kretanja, te je za potrebe prometno-tehničke analize uzeta brzina, u fazi lijevog skretanja, od 12 km/h. U trenutku kontakta OA tužitelja u cijelosti je bio izmaknut na zapadnu prometnu traku

9.3. Obzirom da je vrijeme pretjecanja bilo duže od vremena skretanja do naleta, vozač osobnog automobila osiguranog kod tuženika je ranije započeo radnju pretjecanja, nego vozač tužitelja radnju skretanja.

9.4. Prije poduzimanja radnje skretanja vozač osobnog automobila tužitelja je pravilnom provjerom mogao uočiti koji se već nalazio u fazi pretjecanja, te se mogao uvjeriti da svoju radnju neće moći izvršiti na siguran način.

9.5 U trenutku prometne nesreće je bilo sunčano vrijeme. Nepoznato NN veće vozilo stranih registracijskih oznaka, koje se kretalo iza vozila tužitelja, negativno je utjecalo na mogućnost za pravovremeno međusobno uočavanje vozila koje je vršilo radnju pretjecanja.

9.6. U trenutku prometne nesreće oba sudionika su svoju radnju vršili na dijelu kolnika na kojem je bila iscrtana isprekidana razdjelna crta.

9.7. Popravak predmetnog vozila nije ekonomski isplativ. Na vozilu je nastupila totalna šteta koja iznosi 3.940,74 Eura.

9.8. Na primjedbe tužitelja na nalaz i mišljenje vještak Igor Nužda usmeno se očitovao na ročištu za glavnu raspravu održanom 20. veljače 2025.

9.10. U svom iskazu vještak Nužda je naveo da je u trenutku započinjanja radnje pretjecanja lijeva prometna traka bila slobodna. U susret vozilu osiguranika tuženika nije nailazilo vozilo iz suprotnog smjera. Isti se mogao izbaciti na nju i započeti radnju pretjecanja.

9.10. Tužitelj UT je u retrovizoru mogao pravovremenom provjerom uočiti opasnu situaciju, odnosno vozilo koje je ranije započelo pretjecanje i pravovremenim odustajanjem od radnje skretanja izbjeći prometnu nesreću. Odluku o eventualnom doprinosu vještak prepušta sudu.

9.11. Vještak je pojasnio da je na str.8 nalaza naveo da nema podataka o brzini i načinu kretanja (ubrzavanje, usporavanje, kočenje) vozila osiguranika tuženika u fazi prilaza mjestu nesreće tako da ne može dati konkretan odgovor na pitanje je li kočenje ili usporavanje moguć način na koji bi štetnik izbjegao sudar.

9.12. Nadalje, vještak je pojasnio da se prosječna brzina skretanja u praksi uzima između 10 km/h i 15 km/h zbog relativno uskog kolnog prilaza manje od 5 metara, za potrebe prometno-tehničke analize uzeta je brzina od 12 km/h. Smanjenjem brzine skretanja na 10 km/h povećava se vrijeme od prelaska središnje razdjelne linije do mjesta kontakta, a povećanjem brzine od 15 km/h smanjuje se vrijeme. Obzirom da je brzina pretjecanja veća od brzine skretanja sa sigurnošću se može utvrditi da je osiguranik tuženika ranije započeo radnju pretjecanja.

9.13. Analiza ove prometne nesreće rađena je na temelju materijalnih tragova pribavljenih očevidnom dokumentacijom i vještak nije radio projekcije prometne nesreće. Vještak navodi da je obzirom na putanju kretanja, isprekidanu razdjelnu liniju, da mu ne nailazi vozilo iz suprotnog smjera, da je dobra vidljivost osiguranik tuženika imao dobar pregled prometne situacije. Na utjecaj koncentracije alkohola trebao bi se očitovati sudsko medicinski vještak.

9.14. Vještak je mišljenja da se osiguranik tuženika kretao u okviru ograničenja brzine kretanja na tom dijelu kolnika i da nema elemenata neprilagođene brzine, a na pitanje određenih doprinosa odluku isključivo donosi sud.

9.15. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Igora Nužde sud je u cijelosti prihvatio jer je isti izrađen u skladu s pravilima struke, jasno i nepristrano. Nakon usmenog izlaganja nalaza i očitovanja na primjedbe i pitanja tužitelja stranke nisu imale primjedbi niti drugih dokaznih prijedloga. Stranke nisu predlagale novo prometno vještačenje.

10. Slijedom navedenoga, iz nalaza i mišljenja vještaka DT sud utvrđuje da se prometna nesreća dogodila dana 16. kolovoza 2017. u dnevnim uvjetima vožnje na suhom asfaltnom kolničkom zastoru D-5 ulice u naselju Dubovac, da su izvedene dvije prometne trake namijenjene za kretanje vozila u oba smjera, te da su u istoj sudjelovali BT upravljajući sa osobnim automobilom marke "Audi A6" reg. oznake [registarska oznaka] i UT upravljajući osobnim automobilom marke "Peugeot 407" reg. oz. [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]). Osobni automobil Audi „A6“ nije ostavio na kolniku vidljive tragove kočenja (tragovi nisu vidljivi ni neposredno prije zaustavljanja iako je podloga šljunkovita). Osobni automobil Audi je opremljen sa ABS uređajem (uređaj protiv blokiranja kotača pri intenzivnom kočenju), a izostanak vidljivih tragova kočenja ne znači da osobni automobil nije bio kočen ili intenzivno kočen prije i nakon sudara jer pri kočenju sa ABS uređajem na kolniku ne moraju ostati vidljivi tragovi. Prvotužitelj UT je upravljajući osobnim automobilom marke „Peugeot 407“ reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) vršio radnju u prometu skretanjem u lijevo, a BT je upravljajući osobnim automobilom marke „Audi A6“ reg. oznake [registarska oznaka] vršio radnju pretjecanja dva vozila u nizu – NN vozila i OA „Peugeot“. Sudar je ostvaren na lijevoj prometnoj traci promatrano u smjeru kretanja vozila primarnim kontaktom prednjeg desnog dijela osobnog automobila marke „Audi A6“ sa stražnjim lijevim uglom osobnog autmobila „Peugeot“ u trenutku kada su uzdužne osi vozila zatvarale kut od oko 60 stupnjeva jer se prednji dio osobnog automobila „Peugeot“ već nalazio na kolnom ulazu.Brzina osobnog automobila „Audi A6“ je u trenutku sudara bila oko 65 km/h. Brzina je bila ograničena na 70 km/h. Vozač vozila koji skreće u lijevo u trenutku početka skretanja na vanjskom retrovizoru može uočiti vozilo koje pretječe među vozilo. Vozilo koje skreće ne vrši radnju okomito na smjer pružanja ceste nego skretanje vrši u luku čija je dužina veća od širine jedne prometne trake. Slijedom navedenoga, UT, vozač osobnog automobila marke Peugeot koji je vršilo radnju skretanja u lijevo, pravilnom prometno-tehničkom provjerom, u trenutku početka skretanja, u lijevom vanjskom ogledalu uočio bi osobni automobil „Audi A6“ u fazi pretjecanja i jednoznačno se prema položaju, smjeru i brzini tog osobnog automobila mogao uvjeriti da radnju skretanja ne može izvršiti na siguran način. BT je prije počeo sa radnjom pretjecanja. BT je imao vremenske i prostorne mogućnosti kočenja prije sudara. Zbog izostanka vidljivih tragova kočenja prije, u tijeku i nakon sudara nije moguće odrediti je li osobni automobil „A6“ bio kočen, kojim usporenjem i na kojem putu kočenja, ali izostanak vidljivih tragova kočenja ne znači da osobni automobil nije bio kočen ili intenzivno kočen prije i nakon sudara jer pri kočenju sa ABS uređajem na kolniku ne moraju ostati vidljivi tragovi.

10.1. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Igora Nužde sud utvrđuje da je vozač osobnog automobila osiguranog kod tuženika ranije započeo radnju pretjecanja, nego vozač tužitelja radnju skretanja, da je prije poduzimanja radnje skretanja vozač osobnog automobila tužitelja pravilnom provjerom mogao uočiti automobil koji se već nalazio u fazi pretjecanja te se mogao uvjeriti da svoju radnju neće moći izvršiti na siguran način. Dakle, da je tužitelj UT u retrovizoru svog automobila mogao pravovremenom provjerom uočiti opasnu situaciju, odnosno vozilo koje je ranije započelo pretjecanje i pravovremenim odustajanjem od radnje skretanja izbjeći prometnu nesreću. Na vozilu tužitelja je nastupila totalna šteta koja iznosi 3.940,74 Eura pa popravak vozila nije ekonomski isplativ.

10.2. Nalazi vještaka DT i Nužda suglasni su o svim činjenicama bitnima za odluku ovoj pravnoj stvari.

10.3. U pogledu postojanja doprinosa osiguranika tuženika nastanku prometne nezgode za istaknuti je da su oba prometna vještaka utvrdila da je osiguranik tuženika radnju pretjecanja započeo prije nego je prvo tužitelj započeo radnju skretanja, da je pretjecao na dijelu kolnika na kojemu je bila isprekidana razdjelna linija te da nije prekoračio ograničenje brzine (točka 7.11. Obrazloženja) slijedom čega u opisanom postupanju BT sud ne nalazi doprinos nastanku prometne nesreće.

10.4. U odnosu na alkoholiziranost osiguranika tuženika u postupku nije utvrđena činjenica da bi alkoholiziranost osiguranika tuženika utjecala na njegovu sposobnost reagiranja. Vještaci DT i Igor Nužda su svojim nalazima i mišljenjima ukazali na to da

- „prometni vještak može i smije uvažiti eventualni negativni utjecaj stupnja alkoholiziranosti samo ako toksikolog ili vještak sudske medicine kvantificira utjecaj utvrđivanjem produženog vremena reagiranja kroz određeni postotak % (npr. 20 % duže vrijeme reagiranja od vozača prosječnih psihofizičkih sposobnosti i prosječne vještine upravljanja motornim vozilom) ili kroz vrijeme u sekundama (npr. više za 0,2 sek). Međutim, takvo vještačenje nije provedeno.“ (vještak DT, točka 8.18. Obrazloženja),

- „Na utjecaj koncentracije alkohola trebao bi se očitovati sudsko medicinski vještak.“ (vještak Igor Nužda).

10.5. Jednako tako, provedenim vještačenjima nije bilo moguće je li vozilo osiguranika tuženika bilo kočeno ili ne. Tako iz nalaza i mišljenja vještaka DT proizlazi da "Nije razvidno je li izostanak vidljivih tragova kočenja posljedica potpunog izostanka kočenja, kočenje sa usporenjem manjim od 5,5 m/s2 ili kočenja sa ABS-om." te da "Zbog izostanka vidljivih tragova kočenja prije, u tijeku i nakon sudara nije moguće odrediti je li OA „A6“ bio kočen, kojim usporenjem i na kojem putu kočenja." Nadalje, vještak DT utvrđuje da „izostanak vidljivih tragova kočenja ne znači da osobni automobil nije bio kočen ili intenzivno kočen prije i nakon sudara jer pri kočenju sa ABS uređajem na kolniku ne moraju ostati vidljivi tragovi.“

10.6. Vještak Igor Nužda također zaključuje da „…je na str.8 nalaza naveo da nema podataka o brzini i načinu kretanja (ubrzavanje, usporavanje, kočenje) vozila osiguranika tuženika u fazi prilaza mjestu nesreće tako da ne može dati konkretan odgovor na pitanje je li kočenje ili usporavanje moguć način na koji bi štetnik izbjegao sudar.“.

10.7. Slijedom navedenoga, u postupku nije utvrđen doprinos osiguranika tuženika nastanku predmetne prometne nesreće jer provedenim dokazima, napose prometnim vještačenjima

- nije bilo moguće utvrditi eventualni negativni utjecaj stupnja alkoholiziranosti na vrijeme reagiranja osiguranika tuženika budući da samo toksikolog ili vještak sudske medicine može kvantificirati utjecaj utvrđivanjem produženog vremena reagiranja kroz određeni postotak % (npr. 20 % duže vrijeme reagiranja od vozača prosječnih psihofizičkih sposobnosti i prosječne vještine upravljanja motornim vozilom) ili kroz vrijeme u sekundama (npr. više za 0,2 sek), a tužitelji nisu predložili dokaz toksikološkim vještačenjem ili vještačenje po stalnom sudskom vještaku sudske medicine i jer

- „Zbog izostanka vidljivih tragova kočenja prije, u tijeku i nakon sudara nije moguće odrediti je li osobni automobil „A6“ bio kočen, kojim usporenjem i na kojem putu kočenja.“, a „izostanak vidljivih tragova kočenja ne znači da osobni automobil nije bio kočen ili intenzivno kočen prije i nakon sudara jer pri kočenju sa ABS uređajem na kolniku ne moraju ostati vidljivi tragovi.“

11. Prema već ranije zauzetom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u brojnim odlukama (Rev-3024/2014 od 12. rujna 2018., Rev-x-917/2016 od 17. rujna 2019., Rev-374/2022 od 26. listopada 2022., Rev-1032/1984, Rev-54/93, Rev-x-765/2013), okolnost da je odgovornost za štetni događaj utvrđena u nekom ranijem postupku koji se vodio o predmetnom štetnom događaju ne oslobađa sud obveze utvrđivati odgovornost u parničnom postupku koji provodi.

11.1. Jednako tako, ako se uzme da je tuženik u izvansudskom postupku namirenja štete po predmetnom štetnom događaju priznao doprinos svog osiguranika nastanku predmetne nesreće ne znači da sud u parničnom postupku ne može drugačije utvrditi odgovornost za štetu osobito ako je tuženik odluku donio bez provođenja prometnog vještačenja, dok su u parničnom postupku provedena dva prometna vještačenja u kojima je jasno i nedvojbeno razjašnjeno pitanje odgovornosti pojedinog sudionika za predmetni štetni događaj. Štoviše i sam tuženik navodi da je postojanje doprinosa svog osiguranika priznao isključivo kako bi izbjegao sudski postupak, a prije provođenja prometnog vještačenja kojim je u konačnici utvrđeno tko je odgovoran za prometnu nesreću, a temeljem kojih vještačenja je sud utvrdio postojanje, odnosno ne postojanje doprinosa osiguranika tuženika nastanku predmetne prometne nezgode.

12. S obzirom da su tužitelji u postupku zahtijevali i naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te su predložili provođenje medicinskog vještačenja na okolnost zadobivenih ozljeda tužitelja u prometnoj nesreći i utvrđenja posljedica koje su pretrpjeli zbog zadobivenih ozljeda, u dokaznom postupku provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Danijelu Prpiću, spec. opće kirurgije.

12.1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Danijela Prpića proizlazi da je UT trpio bolove jakog intenziteta 12-24 sata, srednjeg intenziteta 2 dana te slabog intenziteta 10 dana. Pretrpio je sekundarni strah jakog intenziteta 6-12 sati, srednje intenziteta 24-36 sati te slabog intenziteta 5 dana,u smislu suočavanja s mogućim posljedicama u trenutku štetnog dogadaja i u kraćem vremenskom tijeku neposredno nakon prometne nezgode. Nije bilo potrebe za tuđom njegom i pomoći.

12.2. VT je trpila bolove jakog intenziteta 24-36 sati,bolove srednjeg intenziteta 3 dana te bolove slabog intenziteta 30 dana. Pretrpila je sekundarni strah jakog intenziteta 12-24 sata, srednjeg intenziteta 24-36 sati te slabog intenziteta 21 dan u smislu suočavanja s mogućim posljedicama u trenutku štetnog dogadaja i u kraćem vremenskom tijeku neposredno nakon prometne nezgode. Radi obavljanja mjera osobne higijene, obavljanja uobičajenih dnevnih aktivnosti te odlazaka na seanse manualne terapije imała je potrebu za tuđom njegom i pomoći 2 sata dnevno 20 dana.

12.3. Tužitelji se nisu očitovali na nalaz i mišljenje vještaka.

12.4. Tuženik je nalaz vještaka prihvatio navodeći da je vještak u nalazu i mišljenju realno i objektivno na temelju liječničke dokumentacije koja se nalazi u spisu ocijenio sve kvalifikatorne okolnosti. Tuženik navodi da je vještak previsoko odredio kvalifikatorne okolnosti fizičkih bolova i straha u intenzitetu i trajanju, ali da ne prigovara ocjeni vještaka. Također, istaknuo je da je tijekom mirnog postupka isplatio drugo tužiteljici ŽT iznos od 889,24 eura čime joj je u cijelosti naknađena sva pretrpljena šteta pa se protivi bilo kakvoj daljnjoj isplati s osnova pravične novčane naknade iz štetnog događaja od 16. kolovoza 2017.

12.5. U odnosu na tužitelja UT istaknuo je da je također tijekom postupka izvršio isplate kako imovinske štete tako i neimovinske štete kojim isplatama je prvotužitelj u cijelosti namiren.

12.6. Nalaz i mišljenje vještaka dr. Danijela Prpića sud je u cijelosti prihvatio jer je izrađen u skladu sa pravilima struke, a stranke na nalaz i mišljenje vještaka nisu imale primjedbi.

13. Prema odredbi članka 3. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., dalje: ZOOP) prometna nesreća je događaj kod kojega je šteta nastala zbog uporabe prijevoznog sredstva, točke 3. korisnik prijevoznog sredstva je fizička ili pravna osoba koja voljom vlasnika stvarno raspolaže prijevoznim sredstvom, točke 7. odgovorni osiguratelj je društvo za osiguranje s kojim je vlasnik prijevoznog sredstva, a kojim je prouzročena šteta, sklopio ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama, a prema točki 8. oštećena osoba je svaka osoba kojoj je nanesena šteta na stvarima i/ili na osobama, koja na temelju ovoga Zakona ima pravo podnijeti odštetni zahtjev. Odredbom članka 5. ZOOP propisano je da su osiguranjem vlasnika prijevoznog sredstva od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama pokrivene i štete koje prouzroče osobe koje voljom vlasnika sudjeluju u uporabi prijevoznog sredstva (suosigurane osobe).

13.1. Prema odredbi članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je šteta prema članku 1046. ZOO umanjenje nečije imovine (obična šteta) sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

13.2 Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da su pretpostavke odgovornosti za štetu postojanje štetnika (osobe odgovorne za štetu), protupravna štetna radnja, postojanje štete i postojanje uzročne veze između štetne radnje štetnika i štete kao posljedice te radnje, a da bi postojala odgovornost za štetu, sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

14. Analizirajući rezultate provedenog dokaznog postupka, povezujući iskaze stranaka i svjedoka sa rezultatima provedenih vještačenja, sud utvrđuje da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za odgovornost tuženika za štetu tužiteljima iz predmetnog štetnog događaja, ovo stoga što je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je za predmetnu nesreću odgovoran prvo tužitelj UT budući da je

- „u retrovizoru mogao pravovremenom provjerom uočiti opasnu situaciju, odnosno vozilo koje je ranije započelo pretjecanje i pravovremenim odustajanjem od radnje skretanja izbjeći prometnu nesreću“ (vještak Igor Nužda)

- „Prije poduzimanja radnje skretanja vozač osobnog automobila tužitelja je pravilnom provjerom mogao uočiti koji se već nalazio u fazi pretjecanja, te se mogao uvjeriti da svoju radnju neće moći izvršiti na siguran način „ (vještak Igor Nužda)

- „Vozač vozila koji skreće u lijevo u trenutku početka skretanja na vanjskom retrovizoru može uočiti vozilo koje pretječe među vozilo. Vozilo koje skreće ne vrši radnju okomito na smjer pružanja ceste nego skretanje vrši u luku čija je dužina veća od širine jedne prometne trake“ (vještak DT)

- „Prometno-tehničkim vještačenjem se mora utvrditi koji od sudionika je prije počeo sa svojom radnjom u prometu, odnosno koji je prije početka radnje u prometu prema tri točno određena prometno-tehnička podatka (položaj, smjer i brzini kretanja) mogao utvrditi da radnju ne može izvršiti na siguran način.“ (vještak DT),

- „Prostorno-vremenskom analizom i grafoanalitičkim prikazom se utvrđuje da bi UT, vozač osobnog automobila marke Peugeot koji je vršilo radnju skretanja u lijevo, pravilnom prometno-tehničkom provjerom, u trenutku početka skretanja, u lijevom vanjskom ogledalu uočio osobnog automobila „Audi A6“ u fazi pretjecanja i jednoznačno se prema položaju, smjeru i brzini tog osobnog automobila mogao uvjeriti da radnju skretanja ne može izvršiti na siguran način.“ (vještak DT)

te da je izostala kumulacija pretpostavki odgovornosti za štetu na strani tuženika koju jasno propisuje ZOO, stoga je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

15. Obje parnične stranke su postavile zahtjev za naknadu troškova postupka (str. 266/271). Tužitelj zastupan po punomoćniku popisao je trošak u ukupnom iznosu od 4.404,98 eura. Tuženik zastupan po punomoćniku popisao je trošak u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura (str.266 spisa).

15.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP (u vezi sa čl. 151. i 155. ZPP), prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove parničnog postupka pa je sud, slijedom navedene zakonske odredbe donio odluku kao u izreci presude i odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u cjelokupnom zatraženom iznosu te je obvezao tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

15.2. Trošak postupka odmjeren je u skladu sa vrijednosti predmeta spora koja se tijekom postupka mijenjala (priznanjem izvršenih nespornih isplata od strane tuženika, u tužbi 75.818,90 kuna/10.062,90 eura, podnesak 10. srpnja 2019. vps 47.443,90 kuna/6.296,89 eura), ali nije utjecala na promjenu tarifnog razreda za obračun nagrade i naknade troškova sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023. dalje: Tarifa) koja je primijenjena u skladu sa odredbom Tbr. 52. toč. 3. Tarife. Vrijednost boda utvrđena je primjenom odredbe Tbr. 54. Tarife (1bod=2eura).

15.3. Tuženiku je uz primjenu odredbi članaka 151. i 155. ZPP-a dosuđena naknada za sastav dva obrazložena podneska od 7. veljače 2025. (10. veljače 2025. u e- komunikaciji) i 12. rujna 2025. (15. rujna 2025. u e-komunikaciji), u visini od 100 bodova za svaki podnesak, odnosno 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8. toč. 1 u vezi sa Tbr. 7. 1. Tarife) i trošak zastupanja na ročištima za glavnu raspravu održanima u dane 20. veljače 2025., 4. travnja 2025. i 13. studenog 2025. u visini od 100 bodova za svako ročište, odnosno 200,00 eura za svako ročište (Tbr.9.1. Tarife) što ukupno 1.000,00 eura, uvećano za pripadajući PDV u visini 25%, odnosno za iznos od 250,00 eura (Tbr.46), daje ukupan iznos troškova postupka od 1.250,00 eura koliko je i dosuđeno tuženiku pod točkom II. Izreke presude.

16. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 23. prosinca 2025.

Sutkinja

Marina Smaić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).

O tome obavijest:

1. Tužiteljima po punomoćnicima ZOU Igor Golovrški i KT, Nova

Gradiška, e-komunikacija,

2. Tuženiku po generalnom punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, e- komunikacija.