Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Poslovni broj: P-50/2023-6

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u građanskopravnoj stvari tužitelja ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika TANKERSKA PLOVIDBA b.d.d., OIB: 44952903763, Zadar, Božidara Petranovića 4, zastupanog po punomoćniku Luki Rimcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mamić Perić Reberski Rimac d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, 23. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I Obustavlja se parnični postupak u ovom predmetu.

II Po pravomoćnosti rješenja o obustavi, postupak će se nastaviti prema pravilima izvanparničnog postupka pred ovim sudom radi donošenja odluke o primjerenosti iznosa otpremnine kojeg je odredio glavni dioničar.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 16. ožujka 2023. podnio tužbu pred ovim sudom, nakon čega je sud istoga pozvao na dopunu, odnosno ispravak, a što tužitelj nije u potpunosti učinio.

2. Naime, sud je tužitelja pozvao na dopunu tužbe nalažući istom da ispravno označi stranke, potpiše tužbu, precizira zahtjev odnosno postavi određeni zahtjev u pogledu glavne stvari, navede činjenice na kojima temelji svoj zahtjev kao i da dostavi odnosno predloži dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

3. Usprkos tome što tuženik nije u cijelosti udovoljio traženju suda, sud je dostavio tužbu tužitelja tuženiku na odgovor.

4. Sud je u fazi ispitivanja glavne rasprave, a nakon što je zaprimio odgovor tuženika, ponovno ispitao činjenične navode i tužbeni zahtjev te utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu za ispitivanje primjerenosti iznosa otpremnine koju je odredio ovdje tuženik kao glavni dioničar društva TANKERSKA NEXT GENERATION d.d., [adresa], u postupku preuzimanja navedenog društva, kao ciljnog društva. Zbog navedenog je u fazi pripremanja glavne rasprave, utvrdivši da se zapravo radi o zahtjevu o kojem se odlučuje u izvanparničnom postupku, riješio kao u izreci ovog rješenja.

5. Tužitelj u tužbi, u bitnome, navodi da je u postupku preuzimanja društva, odnosno prijenosa redovnih dionica društva TANKERSKA NEXT GENERATION d.d., ovdje tuženik kao glavni dioničar i imatelj preko 90% dionica tog društva, ponudio otkup preostalih dionica po cijeni od tadašnjih 78,00 kuna, a po kojoj cijeni je u konačnici i izvršen prijenos dionica, što da je utvrđeno i u postupku preuzimanja. Tužitelj smatra da iznos koji mu je temeljem ponude ovdje tuženika u konačnici isplaćen putem Središnjeg klirinškog depozitarnog društva (SKDD) nije primjeren, jer da je vrijednost dionice društva TANKERSKA NEXT GENERATION d.d., a zbog poslovnih rezultata tog društva, realno značajno veća.

6. Tuženik u svom odgovoru na tužbu, u bitnome, najprije ističe prigovor apsolutne nenadležnosti suda kao i prigovor presuđene stvari. Tvrdi da je o primjerenosti cijene dionica društva TANKERSKA NEXT GENERATION d.d. kao ciljnog društva već odlučeno pravomoćnom odlukom u okviru upravnog postupka pred Hrvatskom agencijom za nadzor financijskih usluga (dalje: HANFA), a u zakonom propisanom upravnom postupku. HANFA da je u skladu s važećim propisima donijela rješenje od 26. listopada kojim je ovdje tuženiku odobreno objavljivanje ponude za preuzimanjem ciljnog društva, a istim je rješenjem utvrđeno da je cijena iz tuženikove ponude za preuzimanje od 78,00 kn po dionici, u skladu s odredbama čl. 16. st. 2. i 3. Zakona o preuzimanju dioničkih društava (Narodne novine br. 109/2007, 36/2009, 108/2012, 90/2013, 99/2013, 148/2013; dalje ZOPDD). Nadalje, prema čl. 50. st. 1. istog Zakona, da se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku, pa stoga da sva rješenja HANFA-e u postupku preuzimanja predstavljaju upravni akt, a iz čega da proizlazi kako ni ispitivanje primjerenosti cijene dionica ciljnog društva ne spada u nadležnost suda. Opreza radi, u cijelosti se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu.

7. Dodatno naglašava da, prema njegovu shvaćanju, zahtjev ovdje tužitelja ne bi predstavljao zahtjev manjinskog dioničara iz čl. 300.k Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine br. 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019, 34/2022, 114/2022, 18/2023, 130/2023, dalje ZTD), odnosno da sud ne bi mogao donijeti odluku niti u izvanparničnom postupku, sukladno odredbi čl. 40. st. 2. ZTD-a. U ovom dijelu, dodatno ističe kako bi zahtjev u izvanparničnom postupku ovdje tuženik mogao podnijeti samo u roku od 2 mjeseca od dana za koji se smatra da je objavljen upis odluke glavne skupštine o prijenosu dionica manjinskih dioničara u sudski registar. Kako u konkretnom slučaju prijenos dionica nije izvršen temeljem odluka glavne skupštine društva (pa da onda nije mogla biti niti upisana u sudski registar), nego na temelju zakonske ovlasti tuženika, da ne bi bilo moguće utvrditi niti pravodobnost tužiteljeva zahtjeva, pa je već iz toga jasno da se ne može primijeniti odredba čl. 300.k ZTD-a. Ponavlja navode odgovora na tužbu, da je tuženik u postupku preuzimanja dionica proveo u cijelosti zakonit postupak, pri čemu se posebno poziva na odredbu čl. 45. ZOPDD-a. Također, ističe i da tužitelj u postupku prijenosa dionica nije oštećen, niti su mu na bilo koji način povrijeđena prava. Poziva se i na rješenje Ustavnog suda od 21. veljače 2007., te na odluke Europskog suda za ljudska prava.

8. Ocjenjujući pravilnost i dopuštenost tužbe u ovoj pravnoj stvari, odnosno njezine formalne nedostatke, sud najprije ističe kako ocjenom navoda i zahtjeva ovdje tužitelja zaključuje da se radi o zahtjevu iz čl. 300.k st. 1. ZTD-a. Prema spomenutoj odredbi ZTD-a odluka o prijenosu dionica ne može se pobijati tužbom zbog toga što iznos otpremnine koji je odredio glavni dioničar nije primjeren. Ako iznos otpremnine nije primjeren, odredit će ga na zahtjev manjinskog dioničara sud iz članka 40. ovoga Zakona. Isto vrijedi i ako glavni dioničar ne ponudi iznos otpremnine u novcu ili to ne učini onako kako bi to trebao učiniti, a tužba kojom se pobija donesena odluka nije podignuta ili se to ne učini u za to propisanom roku, ona bude povučena ili pravomoćno odbijena. St. 2. je određeno da se zahtjev iz stavka 1. ovoga članka može postaviti sudu samo u roku od dva mjeseca od dana od kada se po odredbama članka 64. ovoga Zakona smatra da je objavljen upis odluke o prijenosu dionica u sudski registar. Prema st. 3. istoga članka više postupaka koji se vode sud će spojiti. Odredi li sud da iznos otpremnine koji je odredio glavni dioničar nije primjeren i da ju je glavni dioničar dužan platiti u većem iznosu, ili da je glavni dioničar dužan platiti otpremninu koju odredi ako je glavni dioničar nije ponudio ili to nije učinio onako kako je to trebao učiniti, naložit će glavnom dioničaru da dioničarima koji su sudjelovali u postupku nadoknadi troškove potrebne za vođenje postupka. Prema st. 4. odluka suda o visini otpremnine iz stavka 3. ovoga članka djeluje prema svim manjinskim dioničarima neovisno o tome jesu li sudjelovali u postupku u kojemu je određena.

9. Prema mišljenju suda, tužiteljev je zahtjev usmjeren na utvrđivanje primjerenosti otpremnine, zapravo cijene po kojoj je glavni dioničar od manjinskih preuzeo dionice ciljnog društva. Ne bi trebalo biti sporno da takav zaključak proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe, jer je očito kako ovdje tužitelj smatra da je iznos od 78,00 kuna po dionici koji je u postupku pred HANFA-om po prijedlogu ovdje tuženika prihvaćen i u konačnici mu isplaćen, nije primjeren, te da on od suda traži da utvrdi primjeren iznos cijene, pri čemu predlaže i alate za takvo utvrđenje, primjerice, financijsko vještačenje.

10. Sud smatra da se radi upravo o takvom zahtjevu, pri čemu nije pravilna argumentacija tuženika da nema mjesta primjeni odredbe čl. 300.k ZTD-a. Činjenica da u konkretnom slučaju cijena dionice nije određena temeljem odluke glavne skupštine društva, već na temelju zakonske ovlasti ovdje tuženika ne predstavlja razlog zbog kojeg se ne bi mogao utvrditi rok za podnošenje takvog zahtjeva propisan odredbom čl. 300.k st. 2. ZTD-a. Citiranom odredbom propisan je rok od 2 mjeseca od objave upisa odluke o prijenosu dionica u sudski registar. Iako pravilno navodi tuženik da takve odluke ovdje nije bilo niti je trebalo biti, za sud to nije od utjecaja da bi se početak tijeka tog roka mogao utvrditi temeljem drugih dostupnih činjenica, odnosno drugih javnih objava koje bi predstavljale odluku u smislu odredbe čl. 300.k st. 2. Naime, uvidom u elektronski sudski registar, vidljivo je da je ovaj sud 21. siječnja 2023. javno objavio kako je ovdje tuženik postao jedini dioničar društva TANKERSKA NEXT GENERATION d.d., a iz koje je činjenice moguće i jedino zaključiti, imajući u vidu prethodno stanje upisa u sudski registar, da je došlo do preuzimanja svih dionica od drugih dioničara, odnosno da je došlo do istiskivanja manjinskih dioničara. Prema stavu ovog suda, od trenutka javne objave naprijed navedene činjenice počinje tužitelju teći rok od 2 mjeseca za podnošenje zahtjeva za ispitivanje primjerenosti cijene. Ovo i radi toga jer je odredbom čl. 64. ZTD-a propisano da upis u sudski registar trgovački sud objavljuje na internetskoj stranici sudskog registra. Smatra se da je upis objavljen istekom dana kad je objavljen na internetskoj stranici sudskog registra. Dakle, iz navedenog proizlazi da bi tužitelju rok zapravo počeo teći istekom dana objave odnosno 22. siječnja 2023., jer je upravo iz te objave učinjena dostupnom informacija o preuzimanju dionica.

11. Sud nadalje smatra da bi prihvaćanjem iznesenog shvaćanja tuženika zbog čega u ovakvim situacijama ne bi bilo mjesta primjeni odredbe čl. 300.k ZTD-a došlo do neravnopravnog položaja između dioničara, odnosno da bi se time dala mogućnost većinskim dioničarima da kod preuzimanja ciljnog društva izbjegnu sudsku kontrolu ponuđene cijene dionica, a koja je mogućnost izričito propisano odredbama ZTD-a. Ovdje treba dodati kako je odredbom čl. 45. st. 9. ZOPDD-a propisano kako se od podnošenja zahtjeva do okončanja postupka prijenosa dionica manjinskih dioničara ne primjenjuju odredbe 300.f do 300.k ZTD-a, iz čega sud zaključuje da se nakon okončanja tog postupka (a koji postupak je nesumnjivo okončan) te odredbe mogu primijeniti, a koji je zaključak upravo na tragu onoga što je sud netom iznio u ovom obrazloženju, odnosno da manjinski dioničari moraju imati zakonom osigurano pravo kontrole primjerenosti cijene preuzimanja ciljnog društva.

12. Po mišljenju ovog suda, odredbe koje propisuju da su rješenja u postupku pred HANFA-om upravni akti, predstavljaju namjeru zakonodavca da izvan suda provede u formalno pravnom smislu propisan postupak tog preuzimanja, koje se, dakle, ne provodi pred sudovima, već upravnim tijelima, ali da se kasnije radi zaštite manjinskih dioničara (između ostalog i radi zaštite ravnopravnosti dioničara) omogući određena sudska kontrola i regulacija tog postupka, kako ne bi došlo do nerazmjernog oštećenja nekih od sudionika.

13. Osim toga, u ovom dijelu ZTD izričito propisuje mogućnost ispitivanja primjerenosti otpremnine (pri čemu ne radi razliku između utvrđivanja te otpremnine na temelju glavne skupštine i na temelju zakonske ovlasti glavnog dioničara), a uz koju mogućnost izričito propisuje u kakvoj se vrsti postupka to ispitivanje provodi. Konkretno, upućuje se na odredbu čl. 40. st. 2. ZTD-a, prema kojoj u stvarima iz čl. 303.k st. 1. nadležni trgovački sud odlučuje u izvanparničnom postupku. Nadalje, Zakonom o sudovima (Narodne novine broj 28/2013, 33/2015, 82/2015, 82/2016, 67/2018, 126/2019, 130/2020, 21/2022, 60/2022, 16/2023, 155/2023, 36/2024), utvrđena je nadležnost trgovačkih sudova, a koji, između ostalog, postupaju u registarskim stvarima i odlučuju u izvanparničnim stvarima propisanim ZTD-om. Odredba čl. 40. st. 2. ZTD-a je posebni propis koji određuje u kojim stvarima sud odlučuje u izvanparničnom postupku.

14. Ponovnim ispitivanjem tužiteljeva zahtjeva, a nakon što je utvrđeno da isti nije u cijelosti udovoljio traženju suda da tužbu uredi, sud je utvrdio da se zapravo radi o zahtjevu za ispitivanje primjerenosti otpremnine o kojem se odlučuje u izvanparničnom postupku, pa onda tužiteljev zahtjev predstavlja, po svom sadržaju, dovoljno određeno traženje po kojem sud može odlučivati u takvoj vrsti postupka, te da s obzirom na fazu postupka, sud može postupiti i na način da obustavi parnični postupak, a bez potrebe da u formalnom smislu tužiteljev zahtjev cijeni kao tužbu (a što on nije) te postupi kako to predlaže ovdje tuženik u odgovoru na tužbu.

15. Iz navedenog, sud zaključuje kako u ovom postupku doista nema mjesta podnošenju tužbe, ali se zahtjev tužitelja ima smatrati zahtjevom za utvrđivanje primjerenosti cijene preuzetih dionica, te o njegovu zahtjevu odlučiti u izvanparničnom postupku pred trgovačkim sudom, sve sukladno odredbi čl. 40. st. 2. ZTD-a.

16. Slijedom svega navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Zadru 23. prosinca 2025.

Sutkinja

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja može se podnijeti žalba Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka istog, putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku po pun.