REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1280/2023-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Davorki Ćurko Nasić, u pravnoj stvari 1. tužiteljice BŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužiteljice PŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obje zastupane po punomoćniku Zvonimiru Barunu, odvjetniku u Zaprešiću, protiv tuženice CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Andrija Bagarić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 12. studenoga 2025., u nazočnosti punomoćnika tužiteljica, te tuženice i njenog punomoćnika, dana 23. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su 1. tužiteljica BŠ i 2. tužiteljica PŠ, kao sljednice pok. ČŠ, stekle valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od zk.č.br. 956/2 livada, Agrar sa 703 m2, te je tuženica CŠ dužna trpjeti zemljišnoknjižni upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini u korist 1. tužiteljice i

2. tužiteljice, svake u 1/2 dijela.

II Nalaže se tuženici naknaditi 1. i 2. tužiteljici parnični trošak u iznosu od 14.963,11 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2025. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljice su podnijele tužbu u kojoj navode da je nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od k. č. br. [katastarska čestica] livada, Agrar sa 703 m2, formalno upisana kao vlasništvo tuženice, s tim da je ista u katastarskom operatu upisana u PL 2390, k. o. [katastarska općina] s oznakom k. č. br. [katastarska čestica]. Dana 19. lipnja 1981. pravni prednik i otac tužiteljica, ČŠ, sklopio je u svojstvu kupca kupoprodajni ugovor s pravnom prednicom tuženice ĐŠ, predmet kojeg je kupoprodaja spomenute nekretnine. U posjed nekretnine ČŠ stupio je na dan sklapanja ugovora, te isti ugovor čini pravnu osnovu stjecanja posjeda, s tim da mu je posjed predmetne nekretnine po isplati cjelokupnog iznosa kupoprodajne cijene, uz dopuštenje prodavateljice za zemljišnoknjižni prijenos prava vlasništva na ime kupca. S obzirom da je posjed predmetne nekretnine predan ČŠ od strane prodavateljice, kao upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika, ČŠ nije posjed stekao silom ni potajno, kao ni prijevarom ili zlouporabom povjerenja. Nakon smrti ČŠ njegovom nasljednicom proglašena je njegova supruga, ujedno i majka tužiteljica, NŠ, prema pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu broj O-2803/92 od 12. svibnja 1992., a nakon njene smrti njezinim nasljednicama proglašene su tužiteljice, svaka u 1/2 dijela, prema pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Jožice Matko-Ruždjaka, broj O-4843/20, UPP/OS-52/20 od 21. kolovoza 2020., čime su tužiteljice stekle predmetnu nekretninu. Navode da su samostalni posjednici nekretnine, računajući i posjed njihovih pravnih prednika, tj. oca ČŠ i majke NŠ, neprekidno od 1981. te je njihov posjed zakonit, istinit i pošten. Nakon smrti ĐŠ njezinim nasljednikom proglašen je sin ŽŠ, prema pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu broj O-2795/94 od 13. lipnja 1994., koji je na usmenoj raspravi, održanoj pred Gradskim uredom za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada Zagreba 25. studenoga 2008., izjavio je da zna da je njegova majka ĐŠ prodala ČŠ kč. br. [katastarska čestica], koja se nalazi sjeverno uz Zelenu magistralu te da prema podnositeljicama zahtjeva nema nikakvih potraživanja i ne protivi se konvalidaciji kupoprodajnog ugovora. Nakon njegove smrti njegovim nasljednikom proglašena je EŠ rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-5984/19 od 10. listopada 2019., a nakon njene smrti nasljednicom je, prema pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju broj O-5984/19, UPP/OS-13/22 od 16. veljače 2022., proglašena tuženica, te je temeljem tog rješenja ista sada formalno upisana kao vlasnica predmetne nekretnine. Navode i da tuženica, a niti bilo tko drugi, nikada nije pokrenuo nikakav postupak u pogledu predmetne nekretnine protiv tužiteljica, a ni protiv njihovih pravnih prednika. Smatraju da kupoprodajni ugovor od 19. lipnja 1981., uz rješenje o nasljeđivanju iza pok. ČŠ i rješenje o nasljeđivanju iz pok. NŠ, predstavljaju valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine u korist tužiteljica, svake u 1/2 dijela. Dodaju i da su vlasništvo predmetne nekretnine stekle i dosjelošću, jer su u neprekinutom razdoblju, duljem od 30 godina, u posjedu iste. Slijedom navedenog, predložile su da sud utvrdi da su stekle valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini i to svaka u 1/2 dijela te da se naloži tuženici trpljenje upisa navedenog prava suvlasništva u korist tužiteljica na istoj u zemljišni knjigama. Ukoliko sud ne nađe osnovanim ovako postavljeni tužbeni zahtjev, postavile su i eventualno kumulirani zahtjev, kojim su zatražile da sud utvrdi da su temeljem dosjelosti stekle predmetnu nekretninu svaka u 1/2 dijela i da naloži tuženici trpljenje upisa navedenog prava suvlasništva u korist tužiteljica na istoj u zemljišni knjigama, sve uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženica je istaknula kako su tužiteljice prilikom podnošenja tužbe neosnovano naznačile vrijednost predmeta spora u iznosu 105.000,00 EUR, s obzirom da se cijene istih i sličnih zemljišta kreću oko 75 EUR/m2, pa je predložila službenim putem zatražiti podatak o cijeni zemljišta na istoj ili približnoj lokaciji, a sve kako bi se točno utvrdila vrijednost predmeta spora. Smatra da su navodi tužbe u cijelosti neosnovani, pri čemu je priznala da je tuženica vlasnica u 1/1 dijela nekretnine, u naravi Livada Agrar, površine 703 m2, koja se nalazi na zk.č.br 956/2, k. o. [katastarska općina], sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] kod ovog suda te da navedena nekretnina u dijelu odgovara u katastru k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve upisano u Pl 2390, površine 862 m2. U pogledu navoda tužiteljica da bi njihov pravni prednik i otac, ČŠ, sklopio kupoprodajni ugovor od 19. lipnja 1981. s pravnim prednikom tuženice, ĐŠ, istaknula je kako o navedenom ugovoru ni ona, a niti bilo tko u njenoj obitelji nema bilo kakvih saznanja. Osporila je da bi ČŠ stupio u posjed predmetnih nekretnina u trenutku navodnog sklapanja kupoprodajnog ugovora, kao što je netočno i da bi tužiteljice ikada na bilo koji način izvršavale sadržaj posjeda budući da su to činili isključivo tuženica i njeni pravni prednici, o čemu tužiteljice svakako imaju saznanja. Dodala je i da je u vremenu od zaprimanja tužbe bezuspješno pokušala doći do bilo kakvih saznanja da bi ikada došlo do sklapanja bilo kakvog ugovora o kupoprodaji predmetnog zemljišta, a ukoliko navedeni ugovor i postoji u bilo kojoj formi, onda bi se radilo o fiktivnom pravnom poslu, odnosno ugovoru koji nikada nije konzumiran. Naime, u razdoblju iz kojeg datira sporni kupoprodajni ugovor vršena je nacionalizacija, odnosno oduzimanje zemljišta i pretvaranje u društveno vlasništvo, te su u neposrednoj blizini oduzimana zemljišta za izgradnju "Zelene magistrale", pa je tadašnje stanovništvo radi izbjegavanja posljedica nacionalizacije sklapalo fiktivne ugovore, tako da bi se eventualno moglo raditi o takvom pravnom poslu. Istaknula je i kako su navodi tužiteljica u pogledu pravnog sljedništva iza pok. ČŠ do tužiteljica i iza pok. ĐŠ do tuženice nesporni, ali samo u pogledu pravnog sljedništva, dok u smislu posjedovanja predmetne nekretnine nisu istiniti. Tuženica je dodala i da su njeni otac i majka za života raspolagali svojom imovinom, pa je prema takvom dogovoru predmetna nekretnina pripala tuženici, a druga imovina njenoj sestri. Smatra da bi, s obzirom na skladne obiteljske odnose i povezanost članova obitelji, s kojima je živjela, zasigurno znala da je predmetna čestica na bilo koji način otuđena, a posebice s obzirom na neprekinuto pravno i stvarno posjedovanje predmetne nekretnine sve do danas. Glede navoda tužiteljica da bi njihov otac sudjelovao u bilo kakvom postupku vezano za konvalidaciju navodnog Kupoprodajnog ugovora od 19. lipnja 1981., navela je da o istom nema nikakvih saznanja, kao ni o razlozima pokretanja, tijeku, svrsi, učincima i samom ishodu tog postupka. Priznala je da nikada nije pokrenula nikakav postupak protiv tužiteljica i njihovih pravnih prednika, kao što je točno i da niti one ni njihovi pravni prednici nikada do ovog postupka nisu pokrenuli bilo kakav postupak protiv tuženice i njenih pravnih prednika, i to iz razloga jer za tim nije bilo nikakve potrebe, jer su i tuženica i njeni prednici u zemljišnim knjigama upisani kao vlasnici, odnosno kao posjednici predmetne nekretnine u katastarskom operatu te tvrdi da istu neprekinuto posjeduju, a tužiteljice su pokrenule ovaj postupak upravo u trenutku kada je tuženica počela vršiti pripremne radove vezane uz buduću gradnju stambenog objekta, iako to nije učinjeno 42 godine od navodnog potpisivanja Kupoprodajnog ugovora. S obzirom da same tužiteljice u tužbi navode kako Kupoprodajni ugovor nije isprava podobna za upis prava vlasništva, a neistinito navode da bi predmetnu nekretninu posjedovale u razdoblju duljem od 30 godina, smatra tužbeni zahtjev neosnovanim te ga je predložila odbiti.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, izvod iz posjedovnog lista, Kupoprodajni ugovor od 19. lipnja 1981., rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O-2795/94 od 13. lipnja 1994., rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Jožice Matko-Ruždjak poslovni broj O- 4843/20 od 31. kolovoza 2020., zaključak Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Klasa: UP/I-942-14-02/704-08-10, URBROJ: 251-14-02/704-08-10 od 25. studenoga 2008., zapisnik Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Klasa: UP/I-942-14- 02/704-08-10, URBROJ: 251-14-02/704-08-7 od 4. rujna 2008., rješenje Grada Zagreba, Općine Susedgrad Sekretarijata za financije, broj UP/I-03/1-17/233/3/1981 od 10. srpnja 1981., rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, broj O-804/22, UPP-OS-13/22, od 16. veljače 2022., izjave BŠ, ZŠ, DŠ i FŠ od 1. ožujka 2023., izvode iz posjedovnog lista, izvod iz katastarskog plana, fotografije, rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O-2803/92 od 12. svibnja 1992., prijedlog radi otvaranja zemljišnoknjižnog ispravnog postupka i upisa prava vlasništva podnositelja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada od 6. travnja 2022., Diobni ugovor od 10. svibnja 2007., Ugovor od 14. listopada 1968., nalog za isplatu Zavoda za komunalnu djelatnost Grada Zagreba od 18. studenoga 1968., račune, presliku spisa UP/I-942-01/2008-009/5, izveden dokaz geodetskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Željku Periću iz društva Geo Grupa d.o.o., saslušani su svjedoci IŠ, DŠ, ZŠ, OŠ, KŠ, FŠ, AŠ, LŠ, ĆŠ, TŠ, SŠ, te su saslušane stranke.

4. Ocjenjujući u postupku sve izvedene dokaze, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Glede prigovora naznačenoj vrijednosti predmeta spora, a s obzirom da su tužiteljice činile nespornim da je cijena metra kvadratnog zemljišta na lokaciji na kojoj se nalazi predmetna nekretnina u visini od 75 EUR po m2, odnosno s obzirom na površinu istog, učinile su nespornom vrijednost istog u visini od 52,725,00 EUR, sud je utvrdio vrijednost predmeta spora u toj visini, primjenom čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP).

6. Među strankama nije sporno da su tužiteljice pravne sljednice pok. ČŠ, što i proizlazi iz pravomoćnih rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O-2803/92 od 12. svibnja 1992. i rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Jožice Matko-Ruždjak poslovni broj O-4843/20-7 od 31. kolovoza 2020., a nije sporno niti da je tuženica pravna sljednica pok. ĐŠ, što i proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O- 2795/94 od 13. lipnja 1994. i pravomoćnog rješenja javnog bilježnika Mladena Ježeka poslovni broj O-804/22 od 16. veljače 2022., iz kojeg proizlazi da je predmetnu nekretninu naslijedila tuženica.

7. Sporno je je li predmetna nekretnina valjano prodana od strane prednice tuženice predniku tužiteljica te jesu li prednici tužiteljica, a potom i one bili u posjedu iste do danas, kao i jesu li time one stekle valjanu pravnu osnovu za stjecanje vlasništva iste, odnosno jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva iste od strane tužiteljica dosjelošću.

8. Iz Kupoprodajnog ugovora od 19. lipnja 1981. proizlazi da su isti sklopili ĐŠ, kao prodavateljica, i ČŠ, kao kupac te da su kao predmet kupoprodaje navedene nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koje se sastoje od k. č. br. [katastarska čestica], livada s 300 čhv. Proizlazi i da je čl. II ugovorena kupoprodajna cijena i potvrđeno da je ista u cijelosti isplaćena prodavatelju, a u čl. V istog navedeno da kupac odmah stupa u posjed kupljene nekretnine, dok mu je u čl. III prodavateljica izdala tabularnu ispravu za potrebe upisa u zemljišnim knjigama. Ispod teksta ugovora nalaze se potpisi ugovornih strana i potpis dva svjedoka, te je ugovor opskrbljen potvrdom o plaćenom porezu na promet nekretnina, prema kojoj je porez plaćen 4. kolovoza 1981. u visini koja proizlazi iz rješenje Grada Zagreba, Općine Susedgrad Sekretarijata za financije, broj UP/I-03/1-17/233/3/1981 od 10. srpnja 1981. Iz izvatka iz zemljišnih knjiga proizlazi da je kao vlasnik iste čestice bio upisan ŽŠ, koji je istu, prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O-2795/94 od 13. lipnja 1994., naslijedio od ĐŠ, te je sada kao vlasnica iste upisana tuženica, a iz istog proizlazi i da su, temeljem prijavnih listova, od te čestice formirane zk.č.br. 956/2 površine 201 čhv i zk.č.br. 956/10 površine 97 čhv, te je naknadno izvršena promjena broja, oblika i površine, tako da je konačna površina zk.č.br. 956/2 703 m2.

9. Uvidom u zaključak Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, URBROJ: 251-14-02/704-08-10 od 25. studenoga 2008. i zapisnik Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, URBROJ: 251-14-02/704-08-7 od 4. rujna 2008., te uvidom u spis Grada Zagreba Klasa: UP/I-942-14-02/704-08-10, utvrđeno je da su tužiteljice i njihova prednica GŠ pokrenule postupak radi konvalidacije predmetnog Kupoprodajnog ugovora, koji postupak je obustavljen, s tim da iz obrazloženja zaključka o obustavi postupka proizlazi da je u tom postupku utvrđeno da predmetna nekretnina nije u vrijeme sklapanja tog ugovora bila u društvenom vlasništvu, već u vlasništvu ĐŠ, pa ne postoje pretpostavke za konvalidaciju ugovora, te da je njen nasljednik ŽŠ izjavio u tom postupku da nema potraživanja prema podnositeljicama zahtjeva u odnosu na predmetni ugovor, s tim da iz navedenog zapisnika proizlazi i da je on u tom postupku izjavio da mu je poznato da je njegova majka ĐŠ predmetnu nekretninu, koja se nalazi sjeverno uz Zelenu magistralu, prodala ČŠ.

10. Iz iskaza svjedoka IŠ proizlazi je da je isti kućni prijatelj tuženice te je često dolazio kod njih kući, pa mu je tako poznato što je predmet spora, a radi se o nekretnini koja se nalazi na Zelenoj magistrali, u blizini jednog zavoja, nakon kuća s te strane, a preko puta iste su male kuće. Zna da je ta nekretnina bila u posjedu obitelji ĐŠ, tj. tuženičinog oca, koji ju je odlazio kositi i krčiti i to unatrag 20-tak godina, pa sve do svoje smrti te zna da je tuženica očekivala da će tu nekretninu naslijediti i imala planove vezano za nju. Gdje se ona točno nalazi poznato mu je jer je jednom išao sa suprugom tuženice AŠ odnijeti nešto njenom ocu koji je tamo nešto radio. Inače, CŠ i on su bili razgovarali da bi otvorili hotel za pse na toj nekretnini. Nije mu poznato da bi bilo tko polagao prava na tu nekretninu, te mu nije poznato da bi bilo govora o tomu da je nekretnina nekomu prodana, a jedino zna da su njenom ocu nudili neke novce za to, ali ju je on odbio prodati. Otac tuženice nije ništa tamo uzgajao već ju je uređivao da ne bi dobio kaznu radi neodržavanja. Dodao je da ne zna kakvo je trenutno stanje na nekretnini, jer je zadnji put tamo bio prije pandemije, a zna da je CŠ imala plan da se tamo gradi neka zgrada, pa je čuo da su tamo bili u tijeku pripremni radovi za to.

11. Svjedok DŠ je iskazao da je susjed tužiteljica te da ima kuću u blizini Zelene magistrale, a pretpostavlja da je nekretnina koja je predmet spora ona koja je oko 100 metara udaljena od njegove nekretnine, na koju su tada bili postavljeni kolci. Upitan o tome, iskazao je da ne zna tko je posjedovao tu nekretninu jer nije nikada vidio nikoga na njoj, a i nije ga zanimalo, s tim da već godinama boravi u [adresa] gdje ima kuću. Kada mu je predočena izjava koju je potpisao i ovjerio kod javnog bilježnika, iskazao je da zna da je potpisao izjavu, a na upit suda zašto je sada iskazivao da ne zna ništa o posjedu te nekretnine, iskazao je da ne može objasniti, s tim da je naknadno iskazao da se ne sjeća da ju je potpisao niti tko ju je sačinio, a niti da je bio zbog toga kod javnog bilježnika. Upitan je li ga tko prisilio da potpiše izjavu, odnosno prijetio mu da svjedoči danas, iskazao je da nije i da tužiteljice poznaje od djetinjstva te je moguće da ih je obavijestio da se neki radovi obavljaju na nekretnini jer je mislio da je to njihovo, zato što je to bilo od njihovog oca, a ta se nekretnina protezala od njihove kuće do Zelene magistrale. Kada su mu predočene fotografije koje se nalaze na listu spisa 46-50, iskazao je da misli da je to ta nekretnina, odnosno nekretnina koja se nalazi na listu 46, a vidi se i njegova kuća s desne strane, dok misli da je s lijeve strane kuća tužiteljica. Dodao je da je to oduvijek bilo u vlasništvu oca tužiteljica, da su se oni igrali na toj nekretnini kao djeca, prije 50-ak godina, a jedan dio iste se krčio, u čemu su ocu tužiteljica pomagali njegovi prijatelji dimnjačari, dok je jedan dio bio obrastao u grmlje. Dodao je i da mu tuženica i njen otac ŽŠ nisu poznati.

12. Svjedokinja ZŠ je iskazala da je bila susjeda tužiteljica, s obzirom da su one prije 30-tak godina prodale svoju kuću i ne žive tamo više. Poznato joj je da su one posjedovale parcelu, koja se nalazi ispod parcele na kojoj se nalazila njihova kuća, te ispod njenog vrta i koja se proteže do Zelene magistrale, a s druge strane prema šumi. Kada su joj predočene fotografije koje prileže spisu na listu spisa od 46-50, pokazala da je to ta parcela koja se vidi na slici na listu 46, a s lijeve strane se nalazi njena kuća, te se ista vidi i na fotografijama na listu 46, 48 i 50, dok je kuća tužiteljica malo s desne strane u odnosu na njenu kuću. Poznato joj je da je tu parcelu otac tužiteljica ČŠ kupio 80-tih godina od neke starije žene i od tada je on bio u posjedu te nekretnine na kojoj je posadio voće, a njegova supruga NŠ je tamo imala veći vrt koji je obrađivala. Kada je umro otac tužiteljica, 2. tužiteljica je nastavila s mamom obrađivati vrt, te su krčile zemljište, frezale ga i obrađivale za vrt, a voćnjak je još uvijek tamo, te su oni kao djeca brali voće s tih stabala i nije joj poznato da bi tužiteljice itko ikada ometao u posjedu, s tim da su one kuću prodale prije 10-tak godina, ali je 1. tužiteljica nakon toga znala angažirati nekoga da joj iskrči nekretninu i tako je bilo sve do korona krize, odnosno misli da je bilo i prije korone kada se ona razboljela od neke maligne bolesti i nije više marila za to zemljište. Napomenula je da su one prodale zemljište na kojem se nalazila kuća, a nisu prodale ovo koje je predmet spora. Novi vlasnik kuće je znao iskrčiti i dio spornog zemljišta. Tuženicu ne poznaje, kao što niti njenog oca ŽŠ nije poznavala, niti ih je ikada tamo vidjela. Dodala je i da je možda prije godinu dana došao neki stariji gospodin i rekao da će se tu nešto graditi i tada se počelo krčiti i kolčiti to zemljište. On joj je rekao da će morati potpisati neke papire. Ne zna tko je ta osoba, a majka i ona su obavijestile o tome 1. tužiteljicu, jer joj je to bilo čudno da ju o tome ne bi obavijestile tužiteljice. Ona se tada čudila kako je to moguće, kada oni to zemljište nisu prodali. Tada su iskrčene sve voćke koje su bile ostale, a i zemljište je tada već bilo zaraslo u kupine, jer su u međuvremenu većinom propale voćke, s tim da se sada tamo više ništa ne događa. Otac tužiteljica bio je prijatelj njenog oca i dolazio je k njima doma, pa tako zna iz pričanja roditelja da je on kupio to zemljište od starije žene. Čula je kada je on ocu govorio da je kupio zemljište od neke žene iz dvorca, a ona je tada imala nekih sedam godina. Nije znala ime i prezime te gospođe, a kada joj je predočena izjava koja prileži spisu potvrdila je da je ona tu izjavu potpisala i ovjerila kod javnog bilježnika, što je učinila na traženje tužiteljica, koje su i sačinile tekst te izjave. Tada je saznala ime te gospođe, a ostale podatke je već znala. Izjavu je pročitala i potpisala. Tužiteljice su je prethodno nazvale da ode kod javnog bilježnika potpisati izjavu, odnosno ako je s izjavom suglasna da ju potpiše. Tada je s njom bila njena majka, a misli da je istovremeno bio s njima i susjed ŠŠ.

13. Svjedok OŠ u svom iskazu navodi da zna koja je nekretnina predmet spora, a radi se o zemljištu na Zelenoj magistrali na kojem je bio 15 ili 20 puta u zadnjih 30-40 godina. Tamo je odlazio pomoći svom očuhu ŽŠ kada je išao krčiti tu nekretninu, koja je uglavnom bila obrasla u grmlje, pa bi znali od inspekcije dobiti upozorenje, a i kazne radi takvog stanja nekretnine, te bi i susjedi znali nazvati da je bila inspekcija. Ne sjeća se da je na toj nekretnini bilo voćki ili vrt, a zadnji put je bio tamo 2015., kada je očuh već umro i majka ga je zamolila da ode i uredi zemljište jer je isto bilo zapušteno. Kada bi dolazio tamo s očuhom, znali su vidjeti susjede i nikada nitko nije polagao pravo na nekretninu, a prvi put je čuo za to kada je pokrenut ovaj spor jer mu je tuženica za to rekla. Tuženica je htjela tamo sagraditi kuću i već su bili počeli pripremni radovi u tu svrhu. Dodao je da pok. HŠ nikada nije spominjao da bi ta nekretnina bila prodana i da bi netko polagao prava na nju, a inače su njihovi odnosi u obitelji bili skladni i nije bilo tajni, iako svjedok nije živio s njima. Poznato mu je da je tuženica dobila u nasljedstvo spornu parcelu i još neke parcele, a ne vjeruje da bi joj to ostavili da je nekretnina bila prodana. Misli da oni o tome nisu imali pojma. Poslije smrti očuha, tuženica i njena sestra su se u majčinu korist odrekle nasljedstva, a majka je oporučno kasnije ostavila svoju imovinu njima, s tim da zna da je u oporuci bila navedena i sporna nekretnina.

14. Svjedok KŠ je iskazao da je od 1985. u braku s 1. tužiteljicom i od tada ona živi s njim u [adresa], ali su u Stenjevcu i dalje živjeli 2. tužiteljica s obitelji i roditelji, pa su im često dolazili u posjet. Tako mu je poznato iz obiteljskih priča da je njihov otac kupio spornu nekretninu, koja se nalazi nešto ispod njihove nekretnine na kojoj je kuća, i to prema Zelenoj magistrali. Zna da su od tada bili u posjedu te nekretnine na kojoj je bio voćnjak te je ista kupljena jer je punica htjela imati vrt i uzgajati povrće, a ispod je bio voćnjak na kojem su bile trešnje i jabuke, koje su bile tamo od prije. Zna i da je njegov pokojni šogor, tj. suprug od 2. tužiteljice, na toj spornoj parceli radio popravke iz usluge te tamo držao kombi s alatom. Njegov punac je umro 1990. te su tužiteljice i njihova majka nastavile posjedovati tu parcelu na kojoj je i dalje bio vrt, sve dok prije 14 ili 15 godina nisu prodale kuću, od kada više nisu obrađivale vrt te je zemljište zaraslo, s tim da bi se isto iskrčilo sve do 2018., kada se njegova supruga razboljela. Zemljište je krčio obično on, a prije i pokojni šogor, a pomagali su i njegovi prijatelji te jedan kućni prijatelj koji se zove VŠ. Nije mu poznato da bi ih itko ometao u posjedu ili polagao pravo na nekretninu, sve dok se ista nije počela krčiti prije kojih godinu dana, kada su ga prijatelji nazvali i pitali je li prodao tu nekretninu jer se ista krči i kolči. Poznato mu je da je njegova punica vodila neki postupak tj. pokušala dogovoriti s pokojnim HŠ da se nekretnina prenese na njih te, koliko zna, HŠ je dao izjavu da je to nije njegovo, jer je obitelj njegove supruge kupila to od njegove majke. Poznaje negdašnje susjede punice i to ŠŠ i ZŠ te misli da su ga oni mogli vidjeti kada je krčio nekretninu. Dodao je da su kuću koja je tamo bila, tj. na susjednoj nekretnini, i koju su gradili punac i punica, prodali nekom sa Srebrenjaka, ali ne zna na koga sada kuća glasi te je pojasnio i da se sporna parcela nalazi u produžetku parcele susjede ZŠ.

15. Iz iskaza svjedokinje FŠ proizlazi da joj je poznato koja je parcela predmet spora između stranaka, te da se radi o parceli koja se nastavlja na njenu parcelu, na kojoj se nalazi njihova obiteljska kuća, te se sporna parcela proteže do Zelene magistrale. Poznato joj je da ju je negdje 80-tih kupio otac tužiteljica ČŠ od RŠ, od koje su i oni kupili svoju parcelu, a u to vrijeme su B imali na susjednoj parceli sagrađenu kuću u kojoj su živjeli. Oni su bili u dobrosusjedskim odnosima i ČŠ je često dolazio k njima i to im je u razgovoru rekao. Ta se parcela dobro vidi s prozora njihove kuće, tako da joj je poznato jer je to vidjela, da je on na njoj sadio voćke te da su ČŠ i njegova supruga, dok su tamo živjeli, obrađivali vrt na toj parceli, u čemu im je pomagala i jedna žena koja je kod njih radila tj. čuvala djecu. Poznato joj je i da su oni svoju kuću koja je bila u susjedstvu kasnije prodali, a nakon smrti ČŠ, ali ne i ovu parcelu, te je viđala 2. tužiteljicu i njenog supruga da su kasnije dolazili i koristili parcelu, odnosno prvenstveno je on na njoj držao stare automobile, s obzirom da se bavio nekom mehanikom. Tuženicu nikad nije vidjela da bi tamo dolazila, niti poznaje njenu obitelj, a zna da je ĐŠ naslijedio ŽŠ. Poznato joj je da je nakon korone došla jedna muška osoba, koja se predstavila kao novi susjed i koji je rekao da je kupio sporno zemljište i da će tu nešto graditi te da će im donijeti neke papire da ih potpišu, a ona je rekla da neće ništa potpisati jer zna da to zemljište, s obzirom da im je majka u međuvremenu umrla, pripada tužiteljicama. Poznato joj je da su tužiteljice plaćale nekog čovjeka iz Borčeca da pokosi i uredi tu parcelu. Zna da je i 1. tužiteljica ponekad dolazila s mužem i djecom urediti parcelu, iako priznaje da dospjele voćke nitko nije dolazio ubrati, jer su oni tada živjeli na drugom kraju grada, tako da ih je ona ponekad znala brati. 2. tužiteljica je kasnije posjekla veće voćke jer su joj trebala drva za ogrijev, što je naknadno čula od 1. tužiteljice. Kad se pojavio navodni kupac rekla je kćeri da o tome obavijesti 1. tužiteljicu, a dodala je i da nije sigurna da bi istog prepoznala jer su vrlo kratko komunicirali. Kasnije nitko više ništa nije dalje radio vezano za to. U vrijeme kada je k njoj došao čovjek koji je rekao da je kupio nekretninu, jednom je prilikom došlo pet ili šest mladih ljudi koji su krčili nekretninu, jer je zarasla dijelom i u bagreme, a voćke su u to vrijeme već bile posječene. Ne zna tko su bile te osobe jer joj se tada nitko nije javio, a ti ljudi su tada sve iskrčili i više ništa nije bilo na toj parceli, no u međuvremenu je opet sve zaraslo te su se poneke trešnje ponovo podigle same, a sad je stanje takvo da je šikara i da je nepristupačno. Dodala je i da takva šikara nije bila prije, jer nakon što su prestali tamo imati vrt, 1. tužiteljica je dolazila sa svojim suprugom i uređivala parcelu, a prije je pok. ČŠ plaćao tog čovjeka iz Borčeca da ju uređuje jednom godišnje. Obitelj ČŠ svoju kuću je prodala prije Domovinskog rata. Nije vidjela da bi se poslije išta događalo, tj. nakon što su ti ljudi iskrčili to zemljište koje je predmet spora.

16. Svjedok AŠ u svom iskazu navodi da je suprug tuženice te da su u braku od 2002., tako da mu je poznato da je nekretninu koja je predmet spora njegova supruga naslijedila od svoje majke EŠ, koja ju je naslijedila od oca tuženice ŽŠ. Iskazao je da je on s njim znao ići obići i urediti tu nekretninu u razdoblju otkad su tuženica i on u braku, odnosno do 2019. Išli su i poslije, tj. nakon što je 2019. njen otac umro. Kada su njih dvojica zajedno odlazili, obično bi svratili do susjeda P, koji je kupio od njegovog punca parcelu koja se nastavlja na predmetnu nakon Zelene magistrale, koji je na toj parceli u nastavku imao ugostiteljski objekt gdje bi oni popili piće. U tim prilikama su čistili i raščišćavali predmetnu parcelu jer bi bila zarasla u šikaru, a znali su im pomagati šogor i prijatelji te bi posjekli svu tu makiju jednom godišnje ili jednom u dvije godine, a u međuvremenu bi ju obišli, te nije čuo da bi netko drugi ikada dolazio tamo. Svjedokinju FŠ nije nikada vidio na njenoj parceli, jer je njeno dvorište okrenuto na drugu stranu, te ju je prvi put vidio tek 2022., kada su našli investitora i odlučiti tu parcelu privesti svrsi, pa se kod nje raspitivao o služnosti za priključke, s obzirom da su morali doći preko te strane. Tada joj je rekao da je od ŽŠ, a ona nije pritom ništa rekla u smislu da bi netko drugi bio vlasnik predmetne nekretnine. Angažirao je geodeta za izmjeru, te je dodao i da, od kada zna, tamo nikada nisu bile nikakve voćke, s tim da su supruga i on znali i prije braka otići na parcelu, odnosno zaustavili bi se kod iste kada su bili u šetnji s prijateljima ili u vožnji biciklom. Nije čuo do ovog spora da je punac dao izjavu vezano uz parcelu u nekom pravnom postupku te je ustvrdio da se o toj zemlji u obitelji uvijek pričalo kao o njihovoj zemlji, a i kada se razgovaralo o raspodjeli imovine između članova obitelji, u razgovore je bila uključena i ta nekretnina, koju je njegova supruga naslijedila, uz još jednu u blizini, a njena sestra obiteljsku kuću koja je znatno vrjednija. Dodao je i da ne zna točno koliko je njegov pok. punac tamo često odlazio, ali zna da je odlazio vjerojatno puno češće od njega te je dodao i da su sporna parcela i ona koja je prodana susjedu P, prema onom što zna, nekada bile jedna parcela, sve dok ih nije presjekla Zelena magistrala, s tim da ne zna kada je on to prodao P. Iskazao je i da je bio i kod susjeda C s istim razlogom, kao i kod susjede FŠ, no ni on mu nije ništa znao reći kada se pokušao dogovoriti oko prava služnosti, a razgovarao je i s DŠ. Inače, i susjedna parcela, odnosno ona iznad sporne, malo udesno, na kojoj su tužiteljice bile vlasnice kuće, je isto bila u zemljišnim knjigama upisana na njegovu suprugu, a u katastru je bila upisana na tužiteljice, s tim da su je one u međuvremenu prodale, ali mu nije poznato da bi sada netko tamo živio. Kada mu je predočen izvod iz katastarskog plana na listu 43 spisa, potvrdio je da je sporna parcela ona koja je označena brojem 5355/1, a ona na kojoj su tužiteljice bile vlasnice kuće je označena kao 5357/3, dok misli da su 5356/4 i 5356/1 obje u vlasništvu P, a donje dvije čestice ispod sporne, koje su manje, su jedna upisana na njegovu suprugu, a druga na Grad Zagreb te misli da su se one formirale kad je rađena Zelena magistrala.

17. Svjedokinja LŠ je iskazala da joj je poznato za spornu parcelu da je bila u vlasništvu očeve majke, tj. njezine bake ĐŠ, a radi se o zemljištu u Gornjem Stenjevcu gdje su u djetinjstvu često odlazili roštiljati, te su u susjedstvu imali i koze na drugoj parceli. Ona je cijeli život živjela s roditeljima i s bakom, dok je ista bila živa, i nikada nije čula da bi ta parcela bila prodana, a poznato joj je da ju je otac išao krčiti, jer su par puta platili kaznu, s tim da je to moglo biti prije 10 ili 15 godina. U krčenju bi mu pomagali njen suprug, šogor i brat. Za to da je prodana je prvi put čula kada je sestra dobila predmetnu tužbu, a poznato joj je da je susjed P htio kupiti tu spornu parcelu, jer je na svojoj koja je preko puta ceste, imao parkirane kamione. Priznala je da ne poznaje nikoga od susjeda koji granične s predmetnom parcelom. Poznato joj je da je otac bio uključen u parcelaciju čestica, a kad ju se pita je li dao kakvu izjavu vezano uz spornu parcelu u nekom upravnom postupku, pretpostavila je da je to vezano uz drugu parcelu koja isto glasi na njenu sestru, ali su znali da to nije njeno već od susjeda, pa su mislili da su radnici krenuli raščišćavati tu parcelu, a ne ovu njihovu. Dodala je i da su u obitelji otvoreno razgovarali o raspodjeli imovine i sukladno tome je njena majka napravila oporuku. Kada joj je predočena kopija katastarskog plana iskazala je da je sporna čestica označena br. 5355/1, a ova koja isto glasi na tuženicu, koje su druge osobe vlasnici, je broj 5357/3. Te parcelacije su se radile prije 20-ak godina i misli da je u vezi toga otac išao kod javnog bilježnika.

18. Svjedok ĆŠ je iskazao da mu je poznata parcela koja je predmet spora, a nalazi se neposredno uz njegovu parcelu, na kojoj on ima kuću u kojoj sad živi, a koju je njegov otac kupio 1962. od Č. Svjedok je tamo živio do 1969., od 1969. do 1990. kod bake u Gajnicama, dok su njegovi roditelji i dalje živjeli u toj kući, a od 1990. pa nadalje, on ponovo živi u toj kući. Za spornu parcelu je čuo da su to navodno kupili B, no da nisu uspjeli provesti uknjižbu u zemljišnim knjigama, te da su kontaktirali ŽŠ i da je on navodno potpisao neku izjavu da on s tom parcelom nema ništa. To je čuo od 1. tužiteljice, dok nema o tome neposrednih saznanja. Iskazao je da su B dolazili obići tu parcelu, ali je ista bila uglavnom zapuštena i nije bila baš nešto održavana niz godina, tako da je uglavnom bio prisiljen par metara zaći u nju kada bi kosio, čisto da zmije ne bi dolazile na njegovu parcelu. Zadnji put je prije četiri ili pet godina vidio 1. tužiteljicu i njenog supruga da su tamo dolazili te su tada počistili i posjekli agacije koje su bile tamo. Tuženicu ne poznaje i nije vidio da bi oni dolazili na tu parcelu, a niti je dolazio njen otac ŽŠ, kojeg je poznavao, jer je kod njega bio par puta u kući, budući da mu je bila potrebna njegova suglasnost vezano uz vlastitu parcelu, s obzirom da je ŽŠ bio upisan na susjednoj parceli. Taj problem nisu uspjeli riješiti te mu je i sada potrebna suglasnost tuženice da bi izvršio usklađenje katastra i gruntovnice. Dodao je i da su na spornoj parceli bile voćke, za koje ne zna tko ih je posadio jer tada nije tamo živio, ali zna da ih je posjekla 2. tužiteljica s nekim njenim poznanikom, s tim da misli da su joj trebala drva. Nije tražio suglasnost da prilikom košnje zađe u tuđu parcelu, jer ne zna zašto bi se netko tome protivio. Prije dvije godine u proljeće je na toj parceli susreo svjedoka AŠ, koji mu je rekao da nešto planiraju raditi na toj parceli, te ga je tražio da preko njegove parcele idu priključci, odnosno instalacije. Svjedok se konzultirao sa svojom odvjetnicom koja mu je rekla da ništa ne potpisuje dok se ne riješi pitanje vlasništva te parcele, a on je njemu tada u razgovoru spomenuo da su B vlasnici te parcele. AŠ mu je tada ponudio da će mu njegova supruga priznati da je on vlasnik svoje parcele, ako bi mu to koristilo za daljnje rješavanje njegovog problema. Inače, on je ranije razgovarao s ŽŠ, jer je on tada bio upisan u zemljišne knjige, a vezano za upis i usklađenje u zemljišnim knjigama i katastru. Isti mu je trebao jer je bio upisan na jednoj od dvije parcele od kojih se sastoji svjedokova parcela, odnosno vezano za česticu koja je predmet spora, ali ne onako kako je upisana u katastru nego u zemljišnim knjigama, a s obzirom da B nisu bili upisani u zemljišne knjige, nije njih kontaktirao. Kada mu je predočen katastarski plan koji prileži spisu, pokazao je da je njegova čestica kč. br. [katastarska čestica], a sporna je 5355/1, dok je 5357/3 bila nekada u vlasništvu njegovog oca, te je kupac iste napravio neku malu kućicu i prodao ju Đ i to je taj dio gdje su oni imali obiteljsku kuću, a kasnije su to B prodali. Upitan za dvije male čestice na dnu, ispod sporne, iskazao je da su iste nastale kada je rađena Zelena magistrala. Misli da je vlasnik čestice 5356/1 P, koji je to kupio od ŽŠ prije oko 25 godina, a česticu 5356/4 je P nekome prodao. Misli da je na ove dvije koje se nalaze ispod sporne, do Zelene magistrale, vlasnik Grad Zagreb, a to su 5355/7 i 5356/2. Dodao je i da je na spornoj parceli bilo jabuka, trešanja i lijeska koje je jedne godine PŠ (2. tužiteljica) posjekla.

19. Svjedok TŠ je iskazala da zna koje je zemljište predmet spora između stranaka te da se radi o zemljištu koje se proteže uz njihovo sa sjeverne strane međe. Suprug i ona su se doselili tamo 1991. i tada je na gornjem dijelu ove parcele bio vrt koji su obrađivale tužiteljice i njihova majka, u kojem su uzgajale razno povrće, a kasnije su bile na ovom drugom dijelu voćke, tj. kruške, šljive i sl. Kada su prodali svoju kuću koju su imali u susjedstvu, oni više nisu tako često dolazili na to sporno zemljište, tako da je i ona znala često brati trešnje i kruške s njihovih voćki. Od tada su dolazili kako bi očistili zemljište i tako je bilo do možda prije 10-tak godina, te bi ona u tim prilikama znala donijeti im sok, pa i fotografirati ih. Njoj bi bilo drago kada bi oni došli počistiti tu parcelu, jer su oni inače morali uz njihovu među počistiti da se to grmlje ne širi na njihovu stranu. Voćke su se posjekle prije 10-tak godina, te joj je bilo žao što su tužiteljice to napravile, a nakon toga je na parceli bilo grmlje i akacija. Kada su 2021. uređivali donji dio kuće, otišla je kod njih kući pitati ih može li iskop zemlje staviti na njihovu parcelu, međutim, nisu im dale suglasnost tako da su morali platiti odvoz istoga. Dodala je da tuženicu ne poznaje te da nju ili nekog od njene obitelji nije nikada vidjela da bi dolazio na spornu parcelu. 2023. su došli neki ljudi krčiti zemljište i bilo joj je čudno da su tužiteljice to prodale, a da im se ti novi susjedi nisu došli predstaviti te da nisu našli za shodno da joj se obrate kada je stajala sa svoje strane u vrtu. Dodala je i da je na dnu parcele kada se doselila bio auto otpad, odnosno suprug 2. tužiteljice je na tom dijelu držao stara vozila jer ih je kupovao radi prodaje dijelova. Iskazala je i da ona ima pogled na spornu parcelu iz svoje kuće, te nije nikada vidjela da bi netko radio roštilj na toj parceli, kao i da nikoga osim tužiteljica i njihove obitelji nije vidjela da bi išta radio ili dolazio na tu česticu, a nije joj poznato je li njen suprug poznavao pok. ŽŠ, s tim da se sjeća da je, kada su rješavali nekakve papire vezano uz njihovo zemljište, spominjao osobu s tim imenom, ali ne zna zašto, jer je sve to prepustila suprugu, a i radilo se o zemljištu koje je on naslijedio od svojih roditelja, pa je on to radio u dogovoru sa svojom majkom. Ti neriješeni papiri su uvijek predmet razmirica između nje i supruga te zna da je u tom kontekstu spominjao ŽŠ, a je li mu se obratio, to ne zna. Nakon što joj je predočen izvod iz katastarskog plana, iskazala je da se ne može orijentirati koja bi bila sporna parcela, ali zna da njihova parcela ima izlaz na Zelenu magistralu.

20. Iz iskaza svjedoka SŠ proizlazi da se 2001. oženio sestrom tuženice, tako da mu je počevši od tog razdoblja poznato stanje vezano za spornu parcelu, odnosno da ju je posjedovao otac tuženice, pokojni punac ŽŠ, koji ga je zvao da mu dođe pomoći iskrčiti tu zemlju, pa je tako išao tamo možda 20- tak puta sve do njegove smrti 2019. Ne poznaje svjedokinju koja je prije njega svjedočila, niti ju je vidio tamo, a niti bilo koga od susjeda, već jedino Buhina, kojemu je punac prodao dio zemlje i kod njega su 2007. bili na piću i više nikada poslije toga. Dodao je da, otkako je on tamo dolazio, nije bilo voćki, već samo jedna lijeska s koje su znali brati plodove te da je parcela bila obrasla u grmlje i razno drveće. Zna da je punac dobio opomenu od komunalnog redara da treba očistiti tu parcelu i da su tada napravili obiteljsku akciju kako bi se to zemljište očistilo. Punac mu nikada nije pričao da je prodao tu parcelu, a zna da su ga prije 15-tak godina tražili suglasnost, ali ne za to zemljište, zbog čega je morao ići kod bilježnika. Zadnji put su tamo čistili i uređivali 2019., a nakon što je punac umro, punica više nije tražila da se tamo odlazi, već bi znala spomenuti to, ali ju nisu ozbiljno doživljavali. Supruga i on žive u obiteljskoj kući naslijeđenoj od roditelja koja je oko jedan kilometar dalje, dok su tuženici roditelji ostavili ostalu imovinu, pa tako i ovu spornu parcelu, a pretpostavlja da joj to ne bi bili ostavili da je to zemljište bilo prodano. Navodi da je to zemljište naslijeđeno od pokojne bake tuženice, nakon čije smrti ga je naslijedio otac tuženice, a nakon njegove smrti majka, koja ga je oporučno ostavila tuženici, zajedno s ostalim nekretninama, osim kuće koju je ostavila njihovoj djeci u dogovoru s njegovom suprugom. Na zemljište su dolazili suprug tuženice, njen brat te prijatelji koji su znali doći kada su tamo radili roštilj. Kada mu je predočen izvod iz katastarskog plana, pokazao je da je sporno zemljište označeno brojem 5355/1, a misli da je ovaj uski dio uz magistralu, koji je označen s druga dva broja, oduzet nakon gradnje magistrale te od tada više nije bilo direktnog pristupa čestici sa Zelene magistrale, a ne zna je li to bilo radi plinskih instalacija ili tako nekog razloga.

21. 1. tužiteljica je iskazala da je njen otac sporno zemljište kupio 1981. od ĐŠ, jer su u susjedstvu imali kuću koja je imala vrlo malu okućnicu, a sporna parcela je u to vrijeme stalno bila zarasla u grmlje, zapravo u šumu, te su oni planirali tamo posaditi vrt. Parcelu na kojoj je bila njihova kuća, označenu kao k. č. br. [katastarska čestica], su roditelji kupili zajedno s kućom 1969., a susjednu parcelu 5355/4 su kupili susjedi N, dok je ova koju je otac kupio 1981. kč. br. [katastarska čestica]. On je odmah isplatio kupoprodajnu cijenu i stupio u posjed, jedino prodavateljica nije ovjerila svoj potpis na ugovoru, a ne zna zašto to nisu napravili. Dodala je da se ona nije uspjela upisati u katastar, a niti u zemljišne knjige nakon očeve smrti. Kada su kupili tu parcelu, tjedan dana su je krčili koliko je bila obrasla, a nakon toga su u gornjem dijelu posadili povrtnjak, dok je u donjem dijelu otac posadio voćke, koje je netko bio počupao, pa je on opet posadio nove, a bilo je jabuka, krušaka, trešanja, ribizla, malina i sličnog. 1985. se udala i odselila, a u kući na susjednoj parceli su ostali živjeti roditelji te sestra s obitelji. Oni su i dalje obrađivali vrt sve do 2002. Kasnije se odselila i sestra, a majka je ostala sama, pa je doselila k tužiteljici. 2007. su prodali kuću na susjednoj parceli, ali su nastavili spornu parcelu čistiti, te je 2017. platila nekom čovjeku da je očisti do pola, dok su drugu polovicu sami očistili. Točno je da bi im susjeda TŠ donosila sok, a kod njih su i alat znali pospremiti. 2005. je rekla sestri, kada su joj bila potrebna drva za ogrjev, da posiječe voćke. Zna da ih je susjed P tražio da mu daju na korištenje donji dio parcele za parkiranje kamiona, međutim, nisu se s time složili, a nakon toga je netko od njegovih istovario šutu. Kada su 2017. čistili, ostale su dvije hrpe prikupljenog granja koje tada nisu smjeli zapaliti te su ih ostavili na dnu parcele. 2018. se razboljela od maligne bolesti, a nakon toga je uslijedila i korona kriza i od tada više nisu čistili, ali su parcelu znali tu i tamo obići. Oca tuženice je poznavala i znali su se susretati u mjestu, a tražila ga je i da se pitanje vlasništva tog zemljišta riješi, što on nije odbijao, s tim da niti itko od njegove obitelji ili on, pa niti njegova majka, nisu nakon prodaje više dolazili na spornu parcelu. U donjem dijelu, do Zelene magistrale, u kojem su sada druge dvije parcele, grad je napravio rubnjak uz cestu te se preko toga može prići parceli koja je predmet spora, s obzirom da je to jedini prilaz s te strane. Zna da je susjed TŠ od nje tražio suglasnost za parcelaciju i tužiteljica se s time suglasila i potpisala je. U postupku u kojem je otac tuženice sudjelovao, priznao je da su oni to prodali i da nemaju nikakvih potraživanja prema njima vezano uz tu parcelu. 2023. su je obavijestili susjedi Kneževići da se nešto radi na toj parceli i pitali je je li je prodala, jer da su ti ljudi došli od njih tražili priključak vodu za tu parcelu preko njihovog zemljišta i tada je ona angažirala odvjetnika. Kada joj je predočen izvod iz katastarskog plana iskazala je da je parcela 5355/2 mala parcela na kojoj nema ništa. Dodaje da je uz magistralu napravljena škarpa i da je to tako odavno, tj. od kada se radila magistrala. Od te parcele površine 300 čhv, koju je njen otac kupio od ĐŠ, kasnije je Grad Zagreb, oduzeo donji dio za nogostupe, tako da je ona sada upisana na 703 m2, a zna da je bila veća kad je susjed TŠ radio parcelaciju. Dodala je da ne zna zašto su taj postupak pokrenuli pred Gradom Zagrebom, jer su im stalno davali drugačije upute kako da se pitanje vlasništva riješi, a dodala je i da je bilo u interesu i ŽŠ da se isto upiše na nju, a to zna jer su bili u kontaktu. Od njega je dobila i rješenje o nasljeđivanju iza njegove majke. U rješenjima o nasljeđivanju iza roditelja nije navedena sporna čestica, jer nije bilo riješeno pitanje vlasništva, a oni nisu znali mogu li je prijaviti kao izvanknjižno vlasništvo. Česticu na kojoj je bila njihova kuća kupio je UŠ, koji nije riješio pitanje vlasništva sve do danas, s tim da su one bile u katastru upisane, ali ne i u zemljišnim knjigama, dok ne zna tko je u zemljišnim knjigama upisan, ali zna da nisu bili Ž. Dodala je da je i zbog toga što su se djeca penjala na te voćke rekla sestri da ih posiječe radi drva, da ne bi netko pao, pa one bile krive, a misli da je ostala još jedna trešnja na dnu.

22. 2. tužiteljica je iskazala da se pridružuje u cijelosti svemu što je iskazala njena sestra te je dodala da se 1999. iselila iz kuće roditelja koja je izgrađena na susjednoj parceli, a kako je samohrana majka s četvero djece, sestra joj je, kako bi joj pomogla, rekla da posiječe voćke koje su na spornoj parceli, a to je moglo biti 2007. ili 2008., pa ih je tako, uz pomoć obitelji i prijatelja, ona posjekla za ogrjev. Poslije su plaćali nekom čovjeku da počisti parcelu, nakon što su se odselili od tamo. Zna da je njen bivši suprug držao otpad na dnu parcele te da su oni nekad obrađivali vrt, kojeg su više mama i sestra obrađivale nego ona, koji je bio možda do 1998., a moguće je da ga je još neko vrijeme njena majka obrađivala. Zbog svojih problema s bivšim suprugom, djece koja su boravila u domu i nje u SOS selu, nije dolazila na tu parcelu. Iskazala je da je poznavala ŽŠ, dok tuženicu ne poznaje, a ni njenu sestru.

23. Tuženica je iskazala da otkad zna ta sporna čestica je bila njihova i zna da ju je susjed P, koji ima parcelu preko puta Zelene magistrale, htio kupiti od njih, međutim, njen otac nije htio ni čuti da bi se to prodalo, a niti majka nakon očeve smrti. Svi koji bi trebali nešto, njih bi kontaktirali vezano za tu česticu. Priznala je da ne poznaje susjede koji tamo žive na susjednim parcelama te da ih nije nikada vidjela u prigodama kada bi oni došli očistiti parcelu, a ona je išla tamo još od kada je bila mala. 2022. su je kontaktirali susjedi Butara i Konstanjski da im nešto potpiše u zemljišnim knjigama, pa je išla s obzirom da je zemljište bilo na njoj i nitko od njih nije spominjao da je to u vlasništvu tužiteljica. A kada su se odlučili to prodati i 2022. obavijestili susjede FŠ da će se to zemljište krčiti i da će doći geodet vezano uz to, oni su rekli da nema problema. Dodala je i da je njen otac tamo odlazio, ali misli da je jedino sa susjedom P bio u dobrim odnosima. 2023. su ih kontaktirali i susjedi Butare te je kod javnog bilježnika u Gajnicama potpisala suglasnost za nešto, a kada su oni tamo odlučili nešto napraviti onda je dobila predmetnu tužbu. Kada su kontaktirali susjeda P, on im je rekao da zna da je to od njihovog oca bilo i bio je voljan o tome svjedočiti, ali je u međuvremenu umro. Njen otac nikada nije spominjao da bi prodao ovu česticu, niti da bi sudjelovao u nekom postupku vezano za istu, a oni su imali bliske odnose u obitelji i o svemu su pričali. Majka je nakon očeve smrti oporukom raspolagala predmetnom parcelom u njenu korist. Ustvrdila je da ne postoji mogućnost da bi njen otac znao da je zemljište prodano, a da im to nije bio rekao te je dodala i da se njena baka znala potpisati, ali nije znala čitati, kao i da ne može znati je li to ona mogla prodati, a da za to nije rekla ocu. I drugi kupci su im se javljali i bili zainteresirani za to zemljište. Namjeravali su sklopiti ugovor s investitorom i izgraditi zgradu, dok nisu imali nikada namjeru prodati to zemljište.

24. Očevidom na mjestu spora utvrđeno je da predmetna parcela nije omeđena međašnim znacima u odnosu na okolne te da je obrasla u grmlje i visoko raslinje, a iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke ing. Željka Perića, proizlazi da je predmetna parcela u zemljišnim knjigama evidentirana kao zk.č.br. 956/2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], površine 703 m2, dok su u posjedovnom listu br. 2390, k. o. [katastarska općina] evidentirane k. č. br. [katastarska čestica] površine 862 m2 i 5355/7 površine 29 m2, a u posjedovnom listu br. 3078 je evidentirana k. č. br. [katastarska čestica] površine 92 m2. S obzirom na obraslost predmetne čestice i nemogućnost pristupa na istu, nije izvršeno njeno snimanje, te na temelju podataka iz katastra, vještak zaključuje da je k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] dio zemljišnoknjižne čestice 956/2, k. o. [katastarska općina], kao i da su i katastarske čestice [katastarska čestica] isto tako dio zk.č.br. 956/2. Zaključno navodi da bi bilo potrebno sačiniti geodetski elaborat kojim se evidentira stvarno stanje čestice s međama na terenu, nakon čega bi se moglo sa sigurnošću utvrditi koja zemljišnoknjižna čestica i katastarska čestica odgovaraju jedna drugoj.

25. Na utvrđenja vještaka stranke nisu imale primjedbi te ih i sud prihvaća kao nepristrana i obrazložena te sukladna pravilima struke, a za dodati je i da su nakon provedenog vještačenja stranke navele da nije potrebno usmeno obrazloženje nalaza te da nije sporno da je predmet postupka zemljišnoknjižna čestica 956/2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te da je ista identificirana prilikom očevida kao čestica trenutno obrasla u grmlje i raslinje.

26. Sud je prihvatio prvenstveno iskaze svjedoka ZŠ, FŠ te ĆŠ i TŠ, jer se radi o vlasnicima nekretnina koje su susjedne spornoj nekretnini, te nisu u srodstvu niti u posebnim prijateljskim odnosima sa strankama, što ih čini nezainteresiranima za njihov uspjeh u postupku, te su isti iskazivali logično, uvjerljivo i međusobno sukladno, a prihvatio je i iskaz svjedoka DŠ, koji je isto tako vlasnik nekretnine susjedne spornoj, pa mu nisu mogle biti nepoznate okolnosti vezane za korištenje iste, iako je taj svjedok najprije iskazao da nema saznanja o posjedu, jer godinama živi u [adresa], ali je ipak naknadno priznao da je predmetna nekretnina bila u vlasništvu oca tužiteljica, te da su se oni kao djeca tamo igrali, kao i da je otac tužiteljica krčio dio te nekretnine uz pomoć prijatelja. Nadalje, prihvatio je i iskaze svjedoka KŠ te tužiteljica, jer su isti logični i uvjerljivi te međusobno sukladni, kao i sukladni iskazima prethodno navedenih svjedoka, dok iskaze tuženice i s tuženicom rodbinski i prijateljski povezanih svjedoka LŠ, SŠ i IŠ, sud nije prihvatio u dijelu u kojem su nelogični i neuvjerljivi te u suprotnosti s navedenim iskazima koje je sud prihvatio, a iz kojih proizlazi da je otac tužiteljica kupio predmetnu nekretninu još 80.-ih godina od bake tuženice, što je sukladno i sadržaju Kupoprodajnog ugovora od 19. lipnja 1981., te da je obitelj tužiteljica od tada u posjedu iste, s tim da su godinama tamo imali vrt, a u dijelu voćnjak, suprug 2. tužiteljice je u dijelu držao stare automobile za dijelove, odnosno popravak te da su i nakon što su prestali obrađivati vrt, a kasnije i prodali kuću koju su imali na susjednoj nekretnini, dolazili povremeno očistiti i iskrčiti predmetnu nekretninu, odnosno plaćali nekome da to učini i tako sve do korona krize, odnosno do bolesti 1. tužiteljice, od kada je ista manje-više zapuštena. Naime, nelogično je i neuvjerljivo da bi na predmetnu parcelu dolazila obitelj tuženice roštiljati, krčiti je i to godinama, kako bi to proizlazilo iz iskaza tuženice i navedenih svjedoka, koje sud u tom dijelu nije prihvatio, a da ih nitko nikada od susjeda ne bi vidio, već štoviše, iz iskaza susjeda proizlazi da ih čak niti ne poznaju, odnosno da su upoznali oca tuženice kada su mu se obratili radi sređivanja stanja u zemljišnim knjigama, s obzirom da je on bio upisan kao vlasnik nekretnine. Konačno, njihovi iskazi su u suprotnosti i s izjavom samog oca tuženice u postupku za konvalidaciju predmetnog Kupoprodajnog ugovora, u kojem je isti priznao da nema potraživanja prema tužiteljicama vezano za predmetnu nekretninu i da mu je poznato da ju je njegova majka prodala ČŠ, s obzirom na koju okolnost su navedeni iskazi neuvjerljivi i glede navoda da on nikada nije spominjao da bi ista bila prodana. Pritom je neodlučno što je prednik tuženica sudjelovao usklađivanju oblika i površine čestice 956/10, kako to proizlazi iz Diobnog ugovora od 10. svibnja 2007., za koju je navedeno u tom ugovoru da je manjim dijelom (31 m2) nastala od sporne čestice i drugi susjednih čestica, jer je isti bio upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik sporne čestice, iz čega je proizlazilo njegovo ovlaštenje za sklapanje tog ugovora, koje je dovelo do smanjenja površine sporne čestice, te iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi i da je površine iste smanjenja i temeljem prijavnog lista RN 48/18, na konačnu površinu od 703 m2, a radi formiranja novih čestica, međutim, to nije od značaja, s obzirom da se tužbeni zahtjev odnosi na površinu i oblik kakav čestica ima trenutno u zemljišnim knjigama. Glede Ugovora od 14. listopada 1968. koji je Grad Zagreb sklopio s prednicom tuženice vezano za otkup dijela tadašnje k. č. br. [katastarska čestica], za istaknuti je da je isti sklopljen prije predmetnog Kupoprodajnog ugovora iz 1981., pa okolnost da je ona u istom raspolagala dijelom nekad jedinstvene čestice od koje je nastala i predmetna, nije od značaja.

27. Dakle, u postupku je utvrđeno da je predmetna nekretnina 1981. prodana od strane prednice tuženice ĐŠ predniku tužiteljica ČŠ, temeljem Kupoprodajnog ugovora od 19. lipnja 1981., koji je u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu i od tada se obitelj tužiteljica nalazi u njenom posjedu, tako da je niz godina u dijelu nekretnine imala vrt, a u dijelu voćnjak i koristila je za držanje starih automobila, a kasnije su posjed vršili tako da su je povremeno čistili, odnosno održavali uz pomoć prijatelja, a ponekad i platili nekome da je iskrči, te je tako bilo do unatrag 6-7 godina, kada su zbog bolesti 2. tužiteljice i korona krize prestali održavati istu, što međutim, nema karakter napuštanja posjeda te su, odmah po saznanju za radnje krčenja poduzete od strane tuženice, s ciljem izvođenja radova na predmetnoj nekretnini, tužiteljice reagirale podnošenjem predmetne tužbe.

28. Iz navedenog slijedi da su tužiteljice temeljem navedenog Kupoprodajnog ugovora, koji očito zbog izostanka ovjere potpisa prodavateljice nije bio podoban za zemljišnoknjižnu provedbu, stekle valjanu pravnu osnovu za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u svoju korist. Naime, nije utvrđeno da bi isti iz bilo kojeg razloga bio nevaljan, odnosno fiktivan, kako to tvrdi tuženica, a u postupku je utvrđeno i da se temeljem njega obitelj tužiteljica, od dana njegovog sklapanja, nalazi u posjedu predmetne nekretnine. Nadalje, kod stjecanja prava vlasništva na temelju pravnog posla, isti predstavlja tek pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva, dok je način stjecanja istog upis u zemljišne knjige, kako to propisuje odredba čl. 119. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP), ovlaštenje za koji je prodavateljica dala kupcu potpisom tog ugovora. Za dodati je i da je proteklo i vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva iste dosjelošću, u smislu čl. 159. st. 2. ZVDSP, jer se tužiteljice preko 40 godina, zajedno sa svojim prednicima, nalaze u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu iste. S obzirom da tužiteljice glavnim zahtjevom traže utvrđenje da su temeljem tog ugovora stekle valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, sud je isti prihvatio, te s obzirom da je predmetnim pravnim poslom izdana i tabularna isprava, naložio tuženici trpljenje upisa prava vlasništva tužiteljica u zemljišnim knjigama, svake u 1/2 dijela (s obzirom da su je u tom suvlasničkom omjeru naslijedile), a s obzirom da je glavni zahtjev prihvaćen, o eventualno kumuliranom sud nije niti odlučivao.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a isti je odmjeren primjenom čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: Tarifa).

30. Tužiteljicama, zastupanima po punomoćniku odvjetniku, priznat je trošak sastava tužbe po Tbr. 7. toč. 1. (500 bodova), trošak sastava podnesaka od 1. ožujka 2023. i 8. rujna 2025., oba po Tbr. 8. toč. 1. (2x500 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 4. svibnja 2023., 13. ožujka 2024., 3. listopada 2024., 3. veljače 2025., 7. travnja 2025. i 12. studenog 2025., sve po Tbr. 9. toč. 1. (6x500 bodova), trošak zastupanja na očevidu po Tbr. 9. toč. 7. (500 bodova), nagrada po Tbr. 40. st. 1. (1.000,00 EUR), trošak očevida i vještačenja u ukupnom iznosu od 549,49 EUR te pristojbi na tužbu u iznosu od 331,81 EUR i presudu u istom iznosu. Nije im, kao nepotreban, priznat trošak sastava podneska od 24. kolovoza 2023., jer istim požuruju postupanje suda.

31. Slijedom navedenog, dosuđena im je naknada parničnog troška u ukupnom iznosu od 14.963,11 EUR i to sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP).

32. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO.

U Zagrebu, 23. prosinca 2025.

Sutkinja:

Davorka Ćurko Nasić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

Dna:

- pun. tužiteljica

- pun. tužene