REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3664/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Aleksandri Ojkić Bucić, odvjetnici iz Orahovice, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupan po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate i ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 7. studenog 2025. godine u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja odvjetnice Aleksandre Ojkić Bucić i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice SC, dana 20. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj:3207289484/06 koji je zaključen između tužitelja VC OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika ZAGREBAČKE BANKE d.d. Zagreb, OIB:92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, dana 29. kolovoza 2006. godine, a koji je potvrđen po javnom bilježniku Mati Krpačiću iz Slatine, dana 12. listopada 2006. godine, broj OU-413/06, u čl. 1, u dijelu u kojem je ugovoreno da se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u protuvrijednosti 23.654,59 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita te u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita iznos kredita iz prethodnog stavka obvezuje vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijem i na način utvrđen ovim ugovorom, u članku 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako je korisnik kredita dužan iznos kredita od 23.654,54 CHF platiti u anuitetima i s redovitom kamatnom stopom u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, u članku 6. u dijelu u kojem je ugovoreno da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 448,56 CHF, obračunatoj po srednejm tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKOJ BANCI d.d., OIB:92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, da tužitelju VC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime razlike povećanja mjesečnih anuiteta zbog ugovorene valutne klauzule, plati iznos od 1.417,38 EUR-a, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima na način da se kamata obračunava prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja, 2015. g., od 1. kolovoza, 2015. g. do 31. prosinca, 2022. g. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja, 2023. g. do 30. prosinca, 2023. g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca, 2023. g. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku na iznos od:

- 3,74 EUR-a od 18.11. 2008. g. pa do isplate;

- 0,67 EUR-a od 02.12. 2008. g. pa do isplate;

- 17,54 EUR-a od 19.01. 2009. g. pa do isplate;

- 18,21 EUR-a od 01.2. 2009. g. pa do isplate;

- 10,10 EUR-a od 17.03. 2009. g. pa do isplate;

- 16,42 EUR-a od 01.04. 2009. g. pa do isplate;

- 14,15 EUR-a od 06.05. 2009. g. pa do isplate;

- 11,10 EUR-a od 01.06. 2009. g. pa do isplate;

- 6,83 EUR-a od 01.07. 2009. g. pa do isplate;

- 8,42 EUR-a od 01.08. 2009. g. pa do isplate;

- 11,62 EUR-a od 01.09. 2009. g. pa do isplate;

- 9,79 EUR-a od 01.10. 2009. g. pa do isplate;

- 10,82 EUR-a od 17.11. 2009. g. pa do isplate;

- 12,11 EUR-a od 01.12. 2009. g. pa do isplate;

- 15,98 EUR-a od 01.01. 2010. g. pa do isplate;

- 20,06 EUR-a od 01.02. 2010. g. pa do isplate;

- 18,99 EUR-a od 01.03. 2010. g. pa do isplate;

- 25,86 EUR-a od 01.04. 2010. g. pa do isplate;

- 24,09 EUR-a od 01.05. 2010. g. pa do isplate;

- 27,55 EUR-a od 01.06. 2010. g. pa do isplate;

- 46,17 EUR-a od 23.07. 2010. g. pa do isplate;

- 42,58 EUR-a od 01.08. 2010. g. pa do isplate;

- 59,20 EUR-a od 01.09. 2010. g. pa do isplate;

- 50,43 EUR-a od 01.10. 2010. g. pa do isplate;

- 43,84 EUR-a od 01.11. 2010. g. pa do isplate;

- 63,89 EUR-a od 01.12. 2010. g. pa do isplate

- 61,44 EUR-a od 24.01. 2011. g. pa do isplate;

- 67,30 EUR-a od 01.02. 2011. g. pa do isplate;

- 68,62 EUR-a od 01.03. 2011. g. pa do isplate;

- 62,16 EUR-a od 01.04. 2011. g. pa do isplate;

- 64,69 EUR-a od 03.05. 2011. g. pa do isplate;

- 86,10 EUR-a od 01.06. 2011. g. pa do isplate;

- 89,18 EUR-a od 01.07. 2011. g. pa do isplate;

- 148,29 EUR-a od 12.08. 2011. g. pa do isplate;

- 94,62 EUR-a od 16.09. 2011. g. pa do isplate;

- 84,82 EUR-a od 21.10. 2011. g. pa do isplate;

sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.745,09 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, odnosno sukladno odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je sa tuženikom sklopio ugovor o kreditu dana 29. kolovoza 2006. godine za kupnju motornog vozila i to na način da je tuženi isplatio s osnova ugovora o kreditu tužitelju iznos od 23.654,59 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita te kojim se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućom kamatom u vrijem mi na način kako je utvrđeno ugovorom. Navodi da tuženi prilikom zaključenja ugovora za kupnju motornog vozila nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim za zaključenje ugovora. Tužitelj se poziva na odluku Trgovačkog suda u Zagrebu , Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poziva se na čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača, na čl. 502c. Zakona o parničnom postupku te na čl. 502a. st.1. Zakona o parničnom postupku. Također se poziva na čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, odnosno predlaže da mu tuženi vrati sve što je isti stekao temeljem stjecanja bez pravne osnove uz naknadu parničnoga troška.

2. Tuženi u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, stavlja prigovor zastare, prigovor potrošača, te stavlja prigovor prijeboja, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnoga troška.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu, specifikaciju uplata, provedeno je financijsko vještačenje po Darfin d.o.o. JC, saslušan je tužitelj.

4. Ocjenom ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan kako je i odlučeno u izreci ove presude.

5. Nije sporno da je tužitelj potpisnik kredita sa ovdje tuženikom vezano za kupnju motornog vozila.

6. Odredba čl. 8 ZPP-a sadrži jedna od osnovnih načela procesnog prava, a to je načelo slobodne ocjene dokaza koje načelo nalazi odraz u ovlaštenju suda da na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice od kojih zavisi odluka o tužbenom zahtjevu uzeti kao dokazane, dakle, da prema svom slobodnom uvjerenju na osnovi ocjene izvedenih dokaza može sa sigurnošću utvrditi postojanje odnosno ne postojanje neke činjenice.

7. Prema tome sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a provedene dokaze prosuđuje po svom slobodnom uvjerenju ali je dužan stečeno uvjerenje obrazložiti uvjerljivim i logičnim razlozima kojima opravdava zaključke o dokaznoj snazi pojedinog dokaznog sredstva povezujući ih s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.

8. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora koja se odnosi na kupnju motornog vozila vezano za valutnu klauzulu.

9. U ugovoru o kreditu je vidljivo da je tužitelj korisnik kredita a tuženi davatelj kredita te su se obvezali da će banka tužitelju isplatiti kredit od 23.654,59 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita.

10. Nije sporno da je za vrijeme otplate kredita valuta CHF rasla.

11. Načelo savjesnosti i poštenja jedno je od temeljnih načela obveznog prava, a sadržano je u članku 4 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) kojim je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza istih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

12. Prema odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima određeno je da je ugovor ništetan kada je činidba neodređena ili neodrediva. Tuženi nije obavijestio tužitelja niti ga je upozorio na mogućnost rasta tečaja kroz mjesece otplate kredita do njegove konačne isplate. O tečaju tj. o valuti se nije pregovaralo, niti se tužitelja upozorilo na rizike sklapanja ugovora sa valutnom klauzulom odnosno sa valutnom klauzulom u CHF.

13. Također ugovor treba tumačiti i primjenom čl. 320. ZOO-a u korist tužitelja obzirom je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju koji je pripremila i predložila jedna ugovorna strana, ovdje tuženi, pri čemu tužitelj nije mogao prigovarati o navedenom spornom članku ugovora. Tuženi je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Navedena ugovorena valutna klauzula u CHF čiji se tečaj mijenjao ovisilo je o odluci banke bez da su pri tom ugovoreni relevantni kriteriji za takvu odluku i da je tužitelj o istima upoznat.

14. Prema stavu ovog suda u konkretnom slučaju radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora a putem navedene ugovorne odredbe tuženi je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno čl. 247 Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je Ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

15. S obzirom da je odlukom sudova i to Visokog trgovačkog suda u RH, Trgovačkog suda u Zagrebu, Vrhovnog suda Republike Hrvatske u kolektivnom sporu kojima je utvrđena ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli sukladno jednostranoj odluci banke, a koje su sadržane i u ugovoru o kreditu isti obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi utvrđenja ništetnosti i isplate protiv banaka, a kako je objašnjeno odnosno odlučeno u izreci pod toč. I ove presude.

16. Radi utvrđenja osnovanosti visine tužbenog zahtjeva sud je proveo financijsko vještačenje po Darfin d.o.o. JC koji je naveo da ukupna razlika u iznosi anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 1.417,38 eura. Istim nalazom vještak navodi da je ukupno manje plaćeno 238,12 eura.

17. Na isti nalaz i mišljenje tužitelj nije imao primjedbi, dok tuženi također nije imao primjedbi na računski dio nalaza i mišljenja.

18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje Centra za financijska vještačenja po vještaku Darfin d.o.o. JC kao stručno sačinjen prema pravilima financijske struke.

19. Tužitelj je nakon dostavljenog nalaza postavio tužbeni zahtjev kao u podnesku od 30. listopada 2025. godine te u točki I kao u tužbi, pa je sud slijedom provedenog dokaznog postupka i utvrđenja prihvatio zahtjev tužitelja u cijelosti temeljem odredbe čl. 323. Zakona o obveznim odnosima kojim je tuženi dužan vratiti sve što je primio na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu temeljem stjecanja bez osnove.

20. Također za napomenuti jest da je sud tužiteljici dosudio zakonsku zateznu kamatu za razdoblje od dana izvršenog plaćanja svakog pojedinog iznosa anuiteta pa do isplate sukladno čl. 323 i čl. 29 . st 2 i 8 ZID-a ZOO-a.

21. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika sud smatra u cijelosti neosnovanim, s obzirom da se isplata utuženih iznosa temelji na ništavosti odredbe Ugovora o kreditu koja prema stajalištu ovoga suda ne podliježe zastari.

22. Ništavost je sredstvo pomoću kojeg se sprečava pravno djelovanje učinka ugovora koji je u suprotnosti s prirodnim propisima, a posljedica je u konkretnom slučaju je da tuženik mora tužiteljici vratiti ono što je od nje primio s osnove ništave ugovorne odredbe pa bi ograničenje zastarom prava tužitelja obveze vrijedio institut ništetnosti koje je bez vremenski. U ovom konkretnom slučaju primjenjuje se zastarni rok od 5 godina sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima a isti rok počinje teći od 14. lipnja 2018. godine što znači da tužitelj nije u zastari jer je tužba podnesena 12. lipnja 2023. godine. Glede zastare sve je odlučeno i objašnjeno u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12.

23. Sud je saslušao tužitelja koji je naveo da je podigao kredit radi kupnje automobila. Ponudili su mu u auto kući kredit u CHF, nitko ga nije upozoravao na valutnu klauzulu, odnosno na rizike sklapanja ugovora s ovakvom klauzulom. U početku rata kredita je bila 1.000,00 kuna da bi kasnije narasla na 2.500,00 kuna, kredit je plaćao on, bio je zaposlen, ugovor je pročitao, nije mogao pregovarati niti išta mijenjati, ne može se sjetiti da li je dobio otplatni plan jer je to bilo jako davno.

24. Sud je povjerovao iskazu tužitelja u cijelosti jer smatra da je iskaz logičan, životan, istinit. Isti iskaz govori u prilog svemu onome što je sud gore u obrazloženju istakao.

25. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

26. Sud nije uzeo u obzir prigovor prijeboja od stane tuženika s obzirom da je isti taj prijeboj istako nakon zaključenja prethodnog postupka kada se ne mogu isticati novi dokazi.

27. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren prema OT I to za sastav tužbe 200,00 eura, pristup na tri ročišta po 200,00 eura, ukupno 600,00 eura, za sastav tri podneska kako je tužitelj zatražio u svom troškovniku po 200,00 eura, ukupno 600,00 eura, odnosno sveukupno 1.400,00 eura. Sud tužitelju priznaje predujam za vještačenje u visini od 265,45 eura te pristojbu na tužbu u iznosu od 26,55 eura i pristojbu na presudu u iznosu od 53,09 eura, odnosno ukupno 1.745,09 eura.

29. Sud nije priznao tužitelju trošak ročišta za objavu presude iz razloga što navedeni trošak nije nužan obzirom da se presuda objavljuje putem e-oglasne ploče a punomoćnik tužiteljice je u sustavu e-komunikacije pa se navedena presuda može isti dan preuzeti.

U Zagrebu, 20 siječnja 2026. godine

Sudac

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave istog. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud pismeno u 3 istovjetna primjerka.

DNA:

- pun tužitelja

- pun. tuženika