Republika Hrvatska
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P-3044/2023-32
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Maji Vukmir, u pravnoj stvari tužitelja CN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po oun. Mirku Butoroviću odvj. u Hvaru, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB : 14036333877, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović, sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon glavne rasprave održane 04. prosinca 2025. godine u nazočnosti tužitelja sa punomoćnikom i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu presude dana 23. prosinca 2025. godine,
p r e s u di o j e
I. Utvrđuju se ništetnima pojedine odredbe Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, broj 216-3138/2007, od 18. rujna 2007. godine, sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita : CN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pravnog prednika tuženika, kao kreditora :
HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d., danas : ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB : 14036333877, i to odredba :
- članka 4. točka V. - u dijelu ''iznos od 234,45 CHF (dvjestotridesetčetiri švicarskih franaka i 45/100) u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke na dan uplate'' ;
odnosno u svakom dijelu istog u kojem je spominje valutna klauzula pa te odredbe ne proizvode pravne učinke za stranke.
II. Nalaže se tuženiku: ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, tužitelju: CN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrata ništetno naplaćenih iznosa temeljem Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, broj 216-3138/2007, od 18. rujna 2007. godine, ništetno ugovorenom valutnom klauzulom, isplatiti iznos od 88.981,83 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom :
na iznos od dana do
od - EUR dospijeća
0,03 05.10.07. isplate 6,80 12.11.07. isplate 1,67 18.12.07. isplate 4,48 31.12.07. isplate 17,36 08.02.08. isplate 26,89 11.03.08. isplate 20,82 08.04.08. isplate 10,24 13.05.08. isplate 0,04 31.05.08. isplate 11,51 17.06.08. isplate 7,78 15.07.08. isplate 4,69 08.08.08. isplate 11,09 11.09.08. isplate 26,34 16.10.08. isplate 45,87 12.11.08. isplate 25,28 01.12.08. isplate 56,18 08.01.09. isplate 31,74 10.02.09. isplate 33,94 12.03.09. isplate 28,31 14.04.09. isplate 24,18 11.05.09. isplate 23,99 08.06.09. isplate 21,89 07.07.09. isplate 21,25 15.08.09. isplate 23,28 09.09.09. isplate 19,73 14.10.09. isplate 67,66 11.11.09. isplate 65,18 15.12.09. isplate 85,65 18.01.10. isplate 174,66 01.03.10. isplate 104,57 26.04.10. isplate 101,49 25.05.10. isplate 271,73 28.07.10. isplate 195,10 14.09.10. isplate 316,49 22.10.10. isplate 2,18 31.10.10. isplate 20,05 16.02.11. isplate 458,93 24.02.11. isplate 153,75 15.03.11. isplate 24,93 16.03.11. isplate 427,73 07.04.11. isplate 23,33 14.04.11. isplate 24,60 13.05.11. isplate 336,90 03.06.11. isplate 29,18 15.06.11. isplate 32,75 15.07.11. isplate 218,16 19.07.11. isplate 231,36 22.07.11. isplate 0,49 31.07.11. isplate 36,26 16.08.11. isplate 28,56 15.09.11. isplate 24,99 14.10.11. isplate 640,23 20.10.11. isplate 5,34 31.10.11. isplate 28,53 14.11.11. isplate 25,11 15.12.11. isplate 704,12 03.01.12. isplate 31,63 31.01.12. isplate 31,22 15.02.12. isplate 26,67 15.03.12. isplate 422,76 19.03.12. isplate 31,25 13.04.12. isplate 27,12 15.05.12. isplate 478,94 25.05.12. isplate 31,56 14.06.12. isplate 27,04 13.07.12. isplate 30,98 14.08.12. isplate 911,55 13.09.12. isplate 31,20 30.09.12. isplate 30,94 15.10.12. isplate 31,55 14.11.12. isplate 479,80 03.12.12. isplate 31,38 14.12.12. isplate 30,64 15.01.13. isplate 30,03 14.02.13. isplate 398,87 19.02.13. isplate 17,51 15.03.13. isplate 444,61 09.05.13. isplate 5,74 04.06.13. isplate 385,96 12.06.13. isplate 318,68 13.06.13. isplate 72,98 22.07.13. isplate 76,25 14.08.13. isplate 79,75 20.09.13. isplate 16,65 30.09.13. isplate 61,62 11.10.13. isplate 80,72 19.11.13. isplate 80,12 22.12.13. isplate 79,86 10.01.14. isplate 83,30 12.02.14. isplate 77,16 19.03.14. isplate 82,97 24.04.14. isplate 80,15 23.05.14. isplate 82,37 23.06.14. isplate 81,71 18.07.14. isplate 85,04 21.08.14. isplate 85,93 11.09.14. isplate 85,48 28.10.14. isplate 175,68 02.12.14. isplate 89,87 15.01.15. isplate 129,17 16.02.15. isplate 97,94 01.03.15. isplate 110,86 09.04.15. isplate 106,85 12.05.15. isplate 54,83 21.06.15. isplate 53,33 22.07.15. isplate 48,74 12.08.15. isplate 47,15 07.09.15. isplate
77.122,33 30.09.15. isplate
i to:
- za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena ;
- za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
- za razdoblje nakon 1. siječnja 2023. godine do naplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.195,00 €, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
obrazloženje
1. U tužbi se navodi da je 18. rujna 2007. godine, tužitelj je kao Korisnik kredita sa HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d., kao Kreditorom, sklopio Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, broj 216-313/2007. Otplata kredita ugovorena je u kunskoj protuvrijednosti, odnosno po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja (članak 4.V.), dakle primjenom valutne klauzule. tužitelj ovim postupkom potražuje povrat nezakonito naplaćenih iznosa temeljem predmetnog kredita, odnosno zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, koje naplate su izvršene u kunama na teret tužitelja, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dospijeća svake naplate. Poziva se na Presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-6632/2017, odnosno odluka u kolektivnom sporu, u kojoj je kao 5. tuženik naveden prednik ovdje tuženik.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, osporava tužitelju svojstvo potrošača, istiće da je predmetni kredit konvertiran i sklopljen u tom smislu Aneksa uz ugovor o kreditu br. 216-313/2007 od 20. rujna 2007.g. (kojeg da će naknadno dostaviti). Sklopljenim Aneksom uz Ugovor o kreditu tuženik je pristao da ukupan iznos kojega je tuženiku uplatio po osnovi otplate kredita s valutnom klauzulom u CHF, a u kojem iznosu su uključeni i iznosi koje tužitelj potražuje ovom tužbom (dakle i oni iznosi koji su posljedica povećanja kamatne stope i rasta tečaja CHF), bude iskorišten za namirenje anuiteta po Aneksu uz Ugovor o kreditu čija je valutna klauzula (EUR) dopuštena. Smatra da predmet ovog postupka može biti samo ispravnost izračuna konverzije. Tuženik ističe i prigovor zastare s obzirom da ništetnost nastaje ex tunc, od trenutka sklapanja ugovora, a napominje i da su odredbe o valutnoj klauzuli bile dopuštene i jasne.
3. Tužbeni zahtjev je sukladno vještvu preciziran podneskom od 25.11.2025.
4. U dokaznom postupku pregledana je pisana dokumentacija u spisu, provedeno financijsko vještačenje, saslušan tužitelj.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Predmet tužbenog zahtjeva je restitucijski zahtjev tužitelja za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli predmetnog ugovora o kreditu.
7. Tuženik još u odgovoru na tužbu tvrdi da se radi o konvertiranom kreditu i da je konverzija učinjena sklapanjem Aneksa uz ugovor o kreditu br. 216-313/2007 od 20. rujna 2007.g međutim iako se u odgovoru na tužbu obvezao isti naknadno dostaviti nije to do kraja postupka učinio. Stoga i prigovori na vještvo koji se odnose na predmet vještačenja, jer da vještak nije dao odgovor na "zadatak predložen od strane tuženika" (nije već na nalog dan od strane suda) a koji se odnosio na to da li su sva sredstva preplate utrošena na zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu, su potpuno bespredmetni.
7.1. Odredbom čl.7. st.1. ZPP-a da je propisano da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima te činjenice utvrđuju, a sukladno odredbi čl. 219. st.1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika te je na strankama isključiva inicijativa na predlaganju dokaza. Prema odredbi čl. 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. U smislu čl. 221. a ZPP-a, ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice da će sud zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Konkretno, kako tužitelj ne tvrdi niti uopće spominje da bi kredit bio konvertiran, ali tuženik je taj koji tijekom cijelog postupka to ističe, na tuženiku je bilo da dostavi Aneks ugovoru o kreditu kojim je ta konverzija (ukoliko jest) izvršena, a on to nije učinio. Stoga sud uzima da se radi o nekonvertiranom kreditu.
8. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan.
8.1. Zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača (" švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojim je utvrđena ništetnost.
8.2. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. slijedi da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Navedeno shvaćanje doneseno je povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ugovora općenito neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (Rev-2245/2017). Ako je ništetnost ustanovljena kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajnom istovjetnim ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
8.3. Dakle, zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača (" švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojim je utvrđena ništetnost, tako da je u konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat preplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 koja je nastupila donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018, dok restitucijski zahtjevi iz čl. 1111. ZOO zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godina. Dakle, kako zastara počinje teći od dana donošenja navedene presude, a tužba je podnesena 13.06. 2021. to nije zastupila zastara, a prigovor tuženika je u tom dijelu neosnovan.
9. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine, odbijena je kao neosnovana revizija tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
10. Naprijed navedene presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14, dalje ZZP), a temeljem odredbe čl. 138.a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
11. Temelj za pozivanje u individualnoj parnici na navedene odluke proizlazi iz odredbe članka 138.a. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme pokretanja postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, i kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa o zaštiti potrošača obvezuje ostale sudove u postupku u kojem potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, kao i iz odredbe članka 502.c. ZPP-a kojom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na utvrđenje iz kolektivnog spora, te u tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tužitelj se mogao pozvati na navedena utvrđenja bez obzira što se ne radi o parnici radi naknade štete jer se u suštini radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača, pa u tom smislu nije osnovan istaknuti prigovor tuženika.
12. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
13. Slijedom navedenog, temeljem citiranih zakonskih odredbi i kako pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u spisu broj P-1401/12, obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženik proizlazila bi ništetnosti navedene ugovorne odredbe iz predmetnog ugovora Ugovora o kreditu.
14. Ipak, na okolnost provjere da li su stranke pregovarale o spornim odredbama prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, je li tuženik informirao tužitelja na prikladni način o ugovornim odredbama i njihovom značenju, provedeno i saslušanje tužitelja kao stranke.
14.1. Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022. zauzeo je pravni stav da tuženiku treba omogućiti dokazivanje da je tužitelj kao potrošač bio obaviješten, prije zaključenja ugovora, o značenju promjenljive kamatne stope, i da su potrošaču od strane banke dani svi relevantni podaci i obavijesti o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima po kojima se ista mijenja. Dakle, ne dolazi do automatske primjene utvrđenja suda iz odluka donesenih u kolektivnom sporu, već tuženik ima pravo u pojedinačnim parnicama pa tako i u ovom postupku dokazivati da se je prilikom sklapanja ugovora s tužiteljem pregovarao o spornim odredbama i da se stoga iste ne bi mogle smatrati nepoštenim, odnosno na tuženiku je teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu.
14.2. Tužitelj je iskazao da je 2007. godine podigao namjenski stambeni kredit za kupnju stana za svoje osobne potrebe. I danas u tom stanu stanuje. U to vrijeme banka je propagirala podizanje kredita u švicarcima, spominjali su se razni benefiti takvih kredita, niža kamatna stopa i sl. To je bio razlog da se odluči na kredit u švicarcima. Prilikom podizanja kredita nisu mu ništa posebno objašnjavali u banci vezano za ugovorne odredbe niti spominjali način i mogućnosti izmjene kam. stope, već su samo cijelo vrijem govorili kako je to najpovoljniji kredit. Osim toga sam ugovor o kreditu bio je tipski, već napisan i nije bilo mogućnosti nikakve intervencije s njegove strane u ugovorne odredbe. Ugovor je pročitao i u njemu postoji odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ali bez objašnjenja samog pojma te nije navedeno o čemu ovisi mijenjanje odnosno koji su uvjeti za mijenjanje kamatne stope. U vrijeme podizanja kredita imao na svoje ime otvoren obrt ili OPG ili trgovačko društvo, a nije imao ni riješeno stambeno pitanje, zbog toga je i uzimao kredit.
14.3. Iskaz tužitelja logičan je i uvjerljiv. Neupitno je da kao laik po pitanju financijskih i bankarskih poslova ne zna i ne mora znati značenje pojedinih bankarskih izraza i odredbi, da ne mora biti upoznat sa kamatama, niti znati što je to promjenljiva kamatna stopa. Iz njegovog iskaza proizlazi da mu prilikom zaključenja ugovora o kreditu, nije ništa posebno objašnjeno o samim odredbama i uvjetima kredita, posebno o uvjetima rasta valutne klauzule.
14.4. Iz iskaza tužitelja, kao i priložene dokumentacija u spisu proizlazi da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika, da se prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo o ugovornim odredbama čiju pravnu valjanost tužitelj osporava u ovom postupku, te posebno da tužitelju u pregovorima koji su prethodili zaključenju predmetnog Ugovora o kreditu nije pružena točna i potpuna informacija u pogledu značaja i posljedica ugovaranja promjene kamatne stope i valutne klauzule. Svakako iz iskaza tužitelja proizlazi da je nastupao kao potrošač, točnije njegov otac kao korisnik kredita, prilikom zaključenja spornog ugovora, da je kredit podigao radi kupnje stana namijenjenog za stanovanje, za vlastite potrebe.
15. U smislu odredbe čl. 3. ZZP/03 potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.
16. Prema pravnim utvrđenjima sudova u postupku kolektivne zaštite odredba o valutnoj klauzuli nije bila jasna i transparentna za potrošače u smislu da im nije bio jasan ekonomski učinak vezanja glavnice kredita uz valutu CHF a ne općenito i načelno valutne klauzule kao takve. Potrošači su bili neobaviješteni o pravom značenju CHF kao "sigurne valute" za ulaganja banaka a ne za korisnika kredita te oni nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže upravo uz valutu CHF (a ne primjerice za EUR) i informirano se odlučiti o sklapanju ili nesklapanju takvog ugovora, tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače o riziku i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju valutne klauzule u CHF, sve na štetu porošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača.
16.1. Slijedom ovog utvrđenja osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu razlike između plaćanja ugovorenog anuiteta temeljem početnog tečaja CHF i tečaja koji se povećavao tijekom trajanja kredita.
17. U svrhu utvrđenja iznosa preplate izrađeno je vještvo po vještaku za knjigovodstvo i financije Anti Beusu.
17.1. Tuženikovi prigovori na vještvo kako je navedeno u točki 7.obrazloženja odnosili su se na pitanja konverzije kredita, ali kako tuženik nije dokazao da bi kredit bio konvertiran tkao ni njegovi prigovori nisu uvaženi, niti imaju smisla.
18. Slijedom svega navedenog, te sukladno vještvu sud tužbeni zahtjev prihvaća kao osnovan.
18.1. Pri tome, tužitelj osnovano potražuje zakonske zatezne kamate od uplate svakog pojedinog više plaćenog iznosa do isplate. Naime, tuženik je nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zakonske zatezne kamate od dana stjecanja pa do dana plaćanja. Ovo stoga što je tuženik profesionalac i u obveznom odnosu dužan je ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle, treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nepoštena.
18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. i 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
18.1. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku – odvjetniku, prema priloženom popisu troška i to: za sastav tužbe, za sastav podnesaka od 08.08.2023. i zastupanje na ročištu od 15.01.2025. po 100 bodova, te za sastav podneska od 25.11.2025. i zastupanje na ročištu od 03.12.2025. po 738 bodova, ukupno 1 776 bodova, pomnoženo s 2,00 € daje 2.076,00 €, uvećano za 25% na ime PDV-a u iznosu od 519,00 €, te uvećano za trošak vještačenja u iznosu od 600,00 €, daje 3.195,00 €, pa je odlučeno kao u izreci.
U Splitu, 23. prosinca 2025. godine
SUTKINJA
MAJA VUKMIIR
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).
DNA:
- pun. tužitelja,
- pun. tuženika.
