Ovr-2843/2025-4

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Stipi Masli, a temeljem prijedloga sudske savjetnice Ane Vukasović-Lončar, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja GRAD TROGIR, OIB: 84400309496, Trogir, Trg Ivana Pavla II. 1/II, zast. po pun. Borisu Ivančiću i Duji Čuliću, odvjetniku u OD Ivančić & Čulić u Splitu, protiv ovršenika LJEKARNA SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE, OIB: 71474870971, Dugopolje, Dugopoljska cesta 3, zast. po pun. RH, radi ovrhe, 23. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika od 27. studenog 2025. za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku pokrenutom kod Financijske agencije 27. listopada 2025. na temelju bjanko zadužnice solemnizirane po javnom bilježniku Ante Šuško u Splitu pod posl. br. OV-5684/15 od 29. listopada 2015., kao neosnovan,

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova ovog postupka, kao neosnovan.

i

z a k lj u č i o j e

Upućuje se ovršenik najkasnije u roku od petnaest (15) dana, računajući od dana primitka ovog zaključka, pokrenuti parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u postupku koji se vodi u ovoj pravnoj stvari, a zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona.

O b r a z l o ž e nj e

1. Kod ovog suda 27. studenog 2025. zaprimljen je prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku koji se vodi kod Financijske agencije temeljem zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu tražbine.

2. U svom prijedlogu ovršenik u bitnom navodi da je po istoj bjanko zadužnici i iz isto navedenih razloga ovrhovoditelj podnio zahtjev za izravnu naplatu i to dva puta i da se ovrhovoditelj već neosnovano naplatio od ovršenika u dvostrukom iznosu. Dalje ovršenik navodi da su ovrhovoditelj i ovršenik 16. srpnja 2021. sklopili Ugovor o zakupu poslovnog prostora u Trogiru na određeno vrijeme do 31. srpnja 2026., temeljem kojeg je ovršenik u navedenom poslovnom prostoru imao ljekarnu te da je dana 17. srpnja 2023. uputio dopis ovrhovoditelju u kojem mu je naveo probleme zakupljene lokacije pa je slijedom navedenog obavijestio ovrhovoditelja o nužnosti preseljenja ljekarne na adekvatniju lokaciju. Dalje ovršenik navodi kako je, obzirom da se nije pronašla nova lokacija, a trenutna je bila neadekvatna, obavijestio ovrhovoditelja i pozvao ga na sporazumni raskid Ugovora sa jasno definiranim datumom raskida odnosno podredno je otkazao predmetni Ugovor sukladno čl. 10. st. 3. Ugovora. Ovršenik dalje navodi da je 29. studenog 2023. na prijedlog ovrhovoditelja dostavio i prijedlog Sporazuma o raskidu Ugovora o zakupu sa datumom 31. prosinca 2023., a na koji se ovrhovoditelj nikada nije očitovao i da su stranke početkom rujna 2023. održale sastanak na kojem je dogovoreno rješavanje statusa predmetne ljekarne i sporazumni raskid Ugovora o zakupu pa slijedom toga navedena ljekarna ne obavlja djelatnost zaključno sa datumom 31. prosinca 2023. Također napominje kako je ovršenik sve račune na ime zakupa prostora podmirio do prestanka zakupnog odnosa. Ovršenik nadalje navodi kako, unatoč održanom sastanku, poslanim dopisima i dostavljenom prijedlogu Sporazuma, nije zaprimio nikakvu povratnu informaciju vezano za navedenu problematiku do dana preseljenja ljekarne, ali da ovrhovoditelj i dalje nastavlja slati račune za prostor pa ovršenik ponovno 23. siječnja 2024. ponavlja dopis za rješavanjem statusa predmetne ljekarne. Ovršenik ističe da se ovrhovoditelj očitovao dopisom od 21.veljače 2024. u kojem je paušalno i jednostrano naveo da smatra kako nisu ispunjene pretpostavke za otkaz i predložio Sporazumni raskid predmetnog ugovora, ali sa datumom 31. travnja 2024. te ističe da iako se prostor ne koristi i isti je otkazan, neosnovano se potražuje plaćanje zakupnine za dodatna četiri mjeseca. Ovršenik ponavlja kako je, obzirom da je ovrhovoditelj i dalje slao račune za zakup poslovnog prostora koji je otkazan, nebrojeno puta kontaktirao ovrhovoditelja oko navedenog statusa, na što se ovrhovoditelj oglušio. Sukladno navodima, ovršenik ističe da predmetni Ugovor o zakupu nije na snazi, već je isti otkazan. Također navodi da u odnosu na otkazni rok, nije navedeno na koga se isti odnosi pa smatra se isti ima primijeniti na obje stranke. Ovršenik dalje navodi da je nekoliko puta upozoravao na neadekvatnost za zdravstvenu zaštitu (problem plavljenja ljekarne), što navodi kao osnovu otkazivanja Ugovora od strane zakupnika, ovdje ovršenika, jer je ovršenik ovrhovoditelja o problemu obavijesti u svibnju 2023., a problem ovrhovoditelj nije sanirao do 31. prosinca 2023. Ovršenik ističe činjenicu da mu je ovrhovoditelj refundirao iznos na ime saniranja posljedice, što smatra priznanjem ovrhovoditelja da prostor nije u stanju u kakvom ga treba održavati pa je i po toj osnovi otkaz Ugovora valjan. Dodatno navodi kako je predmetnim ugovorom definirano da će se u navedenom prostoru obavljati ljekarnička djelatnost, a čl. 12. istog ugovora je definirano kako zakupnik ne smije koristiti zakupljeni prostor u druge svrhe pa obzirom da se u navedeno prostoru ne obavlja ugovorena djelatnost, ovršenik smatra da je ugovor raskinut, i to po sili zakona. Dalje navodi da je čl. 10. Ugovora definirano da zakupodavac otkazuje Ugovor ukoliko zakupnik prestane s korištenjem prostora odnosno ne plati dospjelu zakupninu. Također, ovršenik ističe činjenicu da je ovrhovoditelj, obzirom da je imao u posjedu ovršnu ispravu – bjanko zadužnice, svjesno i s namjerom, neodgovaranjem i oduglovačenjem, ignorirao činjenicu otkaza Ugovora od strane ovršenika ili drugi način prestanka Ugovora i navodi kako je ovrhovoditelj u ovom slučaju u povoljnijem položaju budući isti zadržava bjanko zadužnice unatoč činjenici da je Ugovor o zakupu otkazan odnosno prestao po sili zakona ili pak trebao biti otkazan od strane ovrhovoditelja. Nadalje, ovršenik smatra da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave jer je ovršenik do trenutka raskida platio svu zakupninu, a ovrhovoditelj protuzakonito pokušava naplatit zakupninu za razdoblje nakon raskida Ugovora, nakon što ga je ovršenik pozvao na primopredaju te konačno isti predao u posjed ovrhovoditelju time što je ključeve prostora stavio na raspolaganje ovrhovoditelju, a potom izvršio i povrat istih. Isto tako, navodi da uvjet koji je određen ovršnom ispravom odnosno Ugovorom nije ispunjen jer je uvjet neplaćanje zakupnine, a koju je ovršenik u cijelosti podmirio.

2.1. U odnosu na prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, ovršenik ističe da bi provedbom ovrhe trpio teško nadoknadivu štetu jer je aktiviranje osnove za plaćanje protuzakonito. Navodi da u ljekarničkoj jedinici „Trogir“ posao obavlja četvero djelatnika, a iznos koji ovrhovoditelj potražuje je veći od ukupnih brutto primanja svih djelatnika navedene jedinice. Ovršenik ujedno naglašava da je ovrhovoditelj protiv ovršenika tražio pljenidbu i prijenos sredstava temeljem bjanko zadužnice OV-5686/15.

2.2. Slijedom navedenog, ovršenik predlaže da se odgodi prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika, a pljenidba i prijenos novčanih sredstava proglasi nedopuštenim. Ujedno potražuje i trošak ovršnog postupka.

3. Sud je zaključkom pozvao ovrhovoditelja da se očituje na prijedlog ovršenika. U svom očitovanju ovrhovoditelj navodi da predmetni Ugovor o zakupu nije otkazan. Ističe da sukladno odredbi čl. 10. predmetnog Ugovora o zakupu ovršenik nije ovlašten otkazati ugovor o zakupu, izuzev ukoliko to čini iz zakonom propisanih razloga. U tom kontekstu, navodi da, prema odredbi čl. 22. Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora, ugovor o zakupu sklopljen na određeno vrijeme prestaje istekom, a prema odredbi čl. 28. istog zakona, zakupnik može ugovor o zakupu, sklopljen na određeno vrijeme, otkazati isključivo ukoliko zakupodavac ne izvršava svoje obveze utvrđene ugovorom ili zakonom, što ovdje nije slučaj te smatra da je već taj argument dovoljan da se odbije prijedlog ovršenika, bez ikakvog daljnjeg raspravljanja. Ovrhovoditelj dalje ističe kako je ovršenik zdravstvena ustanova, čiji osnivač je Splitsko-dalmatinska županija, i koja, prema financijskom planu za 2025. godinu, objavljenom na web stranicama Ljekarne SDŽ, ima planirane prihode u iznosu od 75.812.588,00 eura te dobit u iznosu od 1.903,563,00 eura pa je zaista nemoguće zamisliti scenarij u kojem bi pljenidba iznosa od sveukupno 13.281,87 eura glavnice izazvala teško teško nadoknadivu štetu. S druge strane, ističe kako je ovrhovoditelj jedinica lokalne samouprave, nad kojom se, sukladno odredbi čl. 3. Stečajnog zakona, ne može provesti ni predstečajni ni stečajni postupak (iz čega proizlazi kako se tražbine od takvih subjekata uvijek mogu naplatiti), koja za 2025. godinu ima proračun u iznosu od preko 33.548.442,00 eura pa je zaista nejasno od kakve teško nadoknadive štete ovršeniku prijeti opasnost. Ovršenik ponavlja da predmetne izravne naplate, u zbroju glavnice, imaju iznos od 13.281,87 eura. Niti jedan argument u spisu, niti jedan predloženi ni izvedeni dokaz, kao niti sam zdrav razum, ne ukazuju na to da bi Grad Trogir bio u nemogućnosti Ljekarni SDŽ naknaditi štetu ukoliko se na kraju utvrdi da je Ljekarna uspjela s pravnim sredstvom na temelju kojeg je tražila odgodu, kod činjenice da se radi o tražbinama u iznosu od 13.281,87 eura, a da je proračun Grada Trogira preko 33.548.442,00 eura. Konkretno, ukoliko ovršenik uspije u odgovarajućem sudskom postupku ishoditi proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, ovrhovoditelj će mu nesporno biti u mogućnosti naknaditi štetu u vidu novčanih sredstava koja će ovršeniku biti zaplijenjena, a ovršeniku nesporno neće biti ugroženo poslovanje zbog pljenidbe iznosa od 13.281,87 eura. To je naprosto zato jer Grad Trogir može platiti 13.281,87 eura, ako to bude potrebno, a Ljekarna SDŽ neće imati poteškoća u poslovanju ukoliko joj 13.281,87 eura bude zaplijenjeno. Sukladno navedenom, ovrhovoditelj predlaže sudu odbiti predmetni prijedlog, jer ugovor naprosto nije ni raskinut ni otkazan, a samim time obveza plaćanja zakupnine (s osnova koje je i pokrenuta predmetna ovrha) nije stavljena van snage.

4. Prijedlog ovršenika nije osnovan.

5 . Odredbom čl. 210. st. 1 Ovršnog zakona („Narodne Novine" 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 06/24., dalje: OZ), propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbina na temelju isprave iz čl. 209. st. 1 ovog Zakona, prema odredbi čl. 209. st. 5 ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agencija da odgodi izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok je u st 2. istog Zakona propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st 1. ovog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53.).

6. U odnosu na prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, čl. 65. st. 1. OZ-a propisani su razlozi zbog kojih sud, na prijedlog ovršenika, može u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu (objektivne pretpostavke), uz uvjet da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno kako bi se spriječilo nasilje (subjektivne pretpostavke). Dakle, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, za odgodu ovrhe potrebno je da se kumulativno ispune obje pretpostavke, dakle i subjektivne i objektivne.

6.1. U svezi s iznesenim, što se tiče objektivnog razloga za odgodu ovrhe, stav je ovog suda da je ovršenik podnošenjem predmetnog prijedloga ispunio objektivnu pretpostavku za odgodom ovrhe iz odredbe čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

6.2. Po mišljenju ovog suda nisu ispunjeni subjektivni uvjeti za odgodu ovrhe, jer ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, već samo paušalno navodi da bi mu nastala teško nadoknadiva šteta jer je aktiviranje osnove za plaćanje protuzakonito te da je iznos koji ovrhovoditelj traži veći od ukupnih mjesečnih bruto primanja svih četvero djelatnika navedene ljekarne/jedinice pa slijedom toga smatra nespornim da će pljenidbom ovršenik trpjeti teško nadoknadivu štetu. Ovršenik mora biti svjestan da odgoda ovrhe u ovom slučaju znači samo odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja, ali ovršenik i dalje ne može s tim sredstvima slobodno raspolagati. Naime, pljenidba novčanog iznosa ne predstavlja nužno nenadoknadivu štetu za ovršenika, iako je po prirodi stvari ovrha uvijek otegotna za ovršenika. Nadalje, što se tiče štete koju bi ovršenik trpio predmetnom ovrhom treba poći od stajališta da svaka isplata na neki način oštećuje onoga koji je na tu isplatu obvezan. Ukoliko bi pak zauzeli suprotno stajalište, tada bi konzekventno, svako izvršenje ovršne isprave kojom se određuje isplata, bilo dovedeno u pitanje, a to svakako nije bila intencija zakonodavca prilikom stipuliranja čl. 65. st. 1. OZ-a. Ujedno, bitno je naglasiti da vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikova računa i prenesen ovrhovoditelju. Zbog navedenog, ispitivanje treba usmjeriti i na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja. Da bi se radilo o nenadoknadivoj šteti ili teško nadoknadivoj šteti mora se raditi o šteti koju ovršenik protuovrhom ili restitucijskom parnicom i ovrhom koja bi se nastavno provela ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja te se opasnost nastupanja te štete mora konkretizirati na razini vjerojatnosti, osim ako ona nije očita sama po sebi.

6.3. Kako u smislu čl. 65. OZ-a moraju kumulativno biti ispunjene obje zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, ovaj sud smatra da nije osnovan prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe, odnosno da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe pa je prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

7. U odnosu na prijedlog ovršenika za proglašenje ovrhe nedopuštenom valja na odgovarajući način primijeniti odredbe čl. 50. i 53. OZ-a. Čl. 53. st. 1. OZ-a propisano da ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st.1. toč.7. i toč.9. do 11. podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Čl. 55. OZ-a propisano je kako ako rješenje o žalbi iz čl. 53. st. 1. ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice sud će zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

7.1. Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a propisano je da ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi, ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

7.2. Odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je će sud prvog stupnja dostaviti žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana, ako je žalba izjavljena iz razloga predviđenog u čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, dok je stavkom 3. istog članka propisano da će sud prvog stupnja donijeti zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ukoliko ovrhovoditelj ospori postojanje razloga zbog kojih je žalba izjavljena ili se ne očituje u roku od osam dana .

7.3. Ovršenik u svom prijedlogu ističe žalbene razloge iz čl. 50. toč. 7. Obzirom da u ovom slučaju sud nema ovlasti proglasiti ovrhu nedopuštenom već može jedino ovršenika uputiti u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, valjalo je u skladu s odredbom čl. 55. OZ-a odlučiti kao u izreci zaključka.

8. Odlučujući o zahtjevu ovršenika za naknadom troška sud je u skladu s odredbom čl. 154. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22114/22.,155/23, dalje: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, odnosno u skladu s odredbom članka 14. OZ-a, imajući u vidu da ovršenik nije uspio u postupku, odbio zahtjev ovršenika za naknadu troška te odlučio kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

U Splitu, 23. prosinca 2025.

S U D A C

Stipe Masle

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranka može izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a za Županijski sud.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek temeljem čl. 11. st. 5. Ovršnog zakona. Ako je protiv zaključka podnesen pravni lijek, sud će odluku o nedopuštenosti pravnog lijeka donijeti zajedno s odlukom kojom se utvrđuje, odnosno završava postupak ovrhe, odnosno osiguranja.

DNA:

- pun. ovrhovoditelja

- pun. ovršenika

- FINA-i Split

- u spis