REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-3239/2019-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužitelja VB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici: ĐB, CB i TB, dipl.iur. iz Novog sindikata, protiv tuženika VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. iz Zagreba, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Šunić, odvjetnik iz Zagreba, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. lipnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja CB, dipl.iur. i punomoćnika tuženika BB, odvjetničke vježbenice, Su-369/15, dana 23. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I Utvrđuje se da je nedopuštena tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 16.10.2019.
II. Nalaže se tuženiku VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Folnegovićeva 1, Zagreb, OIB: 83416546499 da tužitelja VB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati na rad, na radno mjesto i poslove radnog mjesta "421302 Očitač vodomjera" ili druge odgovarajuće poslove s pravima i obvezama sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme broj 171-1145/02 od 10.05.2002., sve u roku od 8 dana."
II Nalaže se tužitelju platiti tuženiku parnični trošak u visini od 500,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi da je kod tuženika zaposlen temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 171-1145/02 od 10.05.2022., sklopljenoga za obavljanje poslova radnog mjesta 421302, Očitač vodomjera. Odlukom tuženika od 16.10.2019., Ur. br. 0-469/2019 tužitelju je izvanredno otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze uz radnog odnosa. Razlog za izvanredni otkaz je prijava od strane nadređenoga rukovoditelja OB, zaposlenog kao Voditelj poslova na očitovanju vodomjera, da je tužitelj 02.10.2019. krajnje neprimjereno i nasilno reagirao prema neposredno nadređenom, prilikom preuzimanja svojih poslovnih zadataka za taj dan, te prilikom uručenja Upozorenja na obveze iz radnog odnosa za prijašnje nepoštivanje obveza na njega vikao, upućivao mu psovke, a nakon toga sa stola uzeo tri pripremljena ručna računala, koje očitači vodomjera u svom poslu koriste, te jednog po jednog bacio u smjeru rukovoditelja, ali ga nije pogodio, već su sva tri računala udarila u zid i pala na pod, te su se od siline udarca oštetili. Prije Odluke tuženika, tužitelj je pozvan da da izjavu ili dostavi svoju pisanu obranu, što je tužitelj i učinio 07.10.2019. Na Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 16.10.2019. tužitelj je u propisanom roku podnio zahtjev za zaštitu prava u kojem je ukazao tuženiku da nije upućivao psovke nadređenom OB, što mogu posvjedočiti kolege koje su u isto vrijeme bili s njim u uredu nadređenog. Tužitelj je bio uzrujan jer je primio Upozorenje na obveze iz radnog odnosa za koje je opravdano smatrao da nije kriv, obzirom da je tuženik radnicima koji rade na očitovanju brojila vodomjera dao neispravna sredstva rada (mobitele) koja ne rade pri vlažnom vremenu. Budući da su sredstva neispravna i ne rade, radnici ne mogu ispuniti zadanu normu očitanja brojila vodomjera, na što su upozorili nadređenog OB i SB, rukovoditeljicu odjela prodaje vode, četiri mjeseca ranije, u što su se oboje nadređenih i sami uvjerili na terenu 10-ak očitača vodomjera, a o čemu je sam EB pisao Upravi dopis. Kada je tužitelj od nadređenog primio Upozorenje na obveze iz radnog odnosa za događaj koji se dogodio prije 4 mjeseca radi zanemarivanja očitovanja većeg broja mjernih mjesta korisnika, odnosno, neispunjenja zadane norme očitanja na dan 27.05.2019. (uz ostalih 13 očitača), iako je 20.09.2019. iznio pismenu svoju obranu, uzrujao se, te je pitao nadređenog OB je li on slao dopis Upravi da uređaji ne rade, a sada je njegov potpis prvi na Pokretanju disciplinskog postupka zbog povrede obveza iz radnog odnosa, nadređeni je rekao: "Jesam.". Upravo je OB slao dopis Upravi da uređaji nisu ispravni, a nakon toga tužitelju i ostalim radnicima supotpisao pokretanje disciplinskog postupka radi istog tog događaja, što je rezultiralo Nalogom za pokretanje postupka zbog povrede radne obveze. Radi ove rečenice, tužitelj je emotivno reagirao. Tužitelj je prišao stolu, rukom gurnuo tri uređaja sa stola od kojih je jedan lupio u zid, a druga dva su pala na pod. Uređaji koji su gurnuti sari su 15 godina i služe za rad kada mobiteli po vlažnom vremenu ne rade. Niti jedan uređaj se nije oštetio, osim što je iz prvog ispala baterija, koji je proradio kada je baterija vraćena u uređaj. Taj isti ili drugi dan se s tim uređajima nastavilo raditi. OB u datom trenutku nije bio u nikakvoj fizičkoj opasnosti od tužitelja i neprimjereno ponašanje nije bilo fizički usmjereno prema nadređenom. Ovom događaju posvjedočili su i drugi radnici koji su tada bili u prostoriji nadređenog. Tuženik je od Radničkog vijeća tražio savjetovanje radi prijedloga namjeravane Odluke poslodavca o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju dana 10.10.2019. na što se Radničko vijeće na svojoj 32. Sjednici očitovalo izričitim protivljenjem dana 15.10.2019. jer se radi o radniku koji 22 godine radi kod tuženika na čiji rad do tada nikada nije bilo primjedbe. Otac je dvoje malodobne djece, a u nekoliko je navrata s kolegama upozoravao tuženika da mjerni uređaji ne rade po vlažnom vremenu, te da se ne može ispuniti norma koja je normirana prije uvođenja mobilnih uređaja, te da se uvaživši sve okolnosti izričito protive izvanrednom otkazu radniku. Nadalje tužitelj navodi da se Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju temelji na činjenično neutemeljenoj prijavi nadređenog radnika OB o nasilnom i neprimjerenom ponašanju jer tužitelj nije, kako je to naveo poslodavac u svom otkazu, reagirao tako da je psovao i vrijeđao nadređenog. Također nije točna tvrdnja da je tri ručna računala koje očitači koriste u svom poslu, jednog po jednog bacio u smjeru nadređenog koja ga nisu pogodila, udarila su u zid i pala na pod. Tužitelj je emotivno reagirao radi nepravde što je dobio Upozorenje na obveze iz radnog odnosa radi nečega na što nije mogao utjecati, odnosno radi neispravnog sredstva rada poslodavca, s čim je bio upoznat upravo nadređeni OB. Tužitelj je tri ručna računala gurnuo sa stola u pravcu zida od čega je jedan udario u zid, a druga dva su pala na pod. Nije točna niti tvrdnja kako je tužitelj prilikom bacanja ručnih računala počinio materijalnu štetu društvu jer su računala još uvijek u uporabi, a radnici koji rade na poslovima očitača mjerila su već taj dan ili sutradan radili na istima. Nesporno da je tuženik u trenutku donošenja odluke o Upozorenju na obveze iz radnog odnosa tužitelja, kao i pri donošenju Odluke o izvanrednom otkazu ugovora tužitelja imao saznanja o neispravnim uređajima za očitovanje brojila vodomjera jer je upravo sam nadređeni OB upozoravao Upravu o tom problemu. Prema čl. 41. Zakona o zaštiti na radu, poslodavac je obvezan osigurati da sredstva rada budu u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, te ovo nije prema navadi tuženika obveza radnika. Tuženik radnike okrivljuje da svojevoljno zanemaruju očitovanje većeg broja mjernih mjesta korisnika, dok je dobro upoznat s činjenicom da sredstva rada nisu ispravna. Postupak tužitelja na dan 02.10.2019. ne predstavlja tešku povredu radne dužnosti, obzirom na sve okolnosti u kojoj se tužitelj našao, te nije opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. U historijatu svih okolnosti vezano za sporni događaj, temeljna je činjenica da su svi radnici dobili upozorenja, te da je svojim postupanjem, neposredno nadređeni, doveo tužitelja u stanje dubokog osjećaja nepravde i nevjerice što je dovelo do povišene emotivne reakcije tužitelja, za što odgovornost snosi poslodavac jer upozorava radnika na loš rezultat rada upravo radi okolnosti na koju je prethodno sam radnik, putem nadređenog OB, upozoravao poslodavca o nepravilnosti sredstva rada, a sada u apsurdnosti situacije, taj isti nadređeni OB i SB, rukovoditeljica odjela prodaje vode, prvi potpisuju Pokretanje disciplinskog postupka zbog povrede obveza iz radnog odnosa. Postupak poslodavca je dvojben i proturječan u odnosu na radnike, te isti za neispravne uređaje ne preže od toga da tužitelju daje Upozorenja na obveze iz radnog odnosa, a potom nakon reakcije tužitelja i izvanredni otkaz ugovora o radu, za što nema opravdani razlog. Obzirom da tuženik u svom dugogodišnjem radnom stažu kod tuženika, nikada ranije nije niti upozoravao, niti disciplinski sankcionirao tužitelja po niti jednoj osnovi, da je tužitelj hranitelj obitelji i otac dvoje malodobne djece od 5 i 8 godina, tužitelj smatra da je tuženik izrekao prestrogu kaznu donijevši Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu jer ovdje valja ocijeniti ukupno ponašanje tužitelja za vrijeme trajanja ugovornog radnog odnosa i to ukupno ponašanje u odnosu na obveze koje proizlaze iz naravi posla kojeg je morao obavljati. Poslodavac je ovom prilikom mogao izreći i blažu sankciju (upozorenje), cijeneći težinu i ostale okolnosti slučaja tužitelja. Poslodavac je ovlašten autonomno ocijeniti da li učinjena povreda opravdava dani otkaz ugovora o radu, što je i učinio Pravilnikom o radu društva iz travnja 2002. na koji se poziva u obrazloženju otkaza i to na čl. 146. u kojem se referira na redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem, odnosno na odredbe o nedopuštenom ponašanju i kršenju radne discipline, te nanošenju materijalne štete društvu, dok sami akti poslodavca, Izvanredni otkaz ugovora o radu definiraju samo kroz zakonske odredbe u čl. 161. navedenog pravilnika. Sudska praksa je zauzela stav da ničim nije ograničeno pravo poslodavca da između dva načina otkazivanja ugovora o radu, radniku može dati onaj koji je u pravilu povoljniji za njega, odnosno radnik može dobiti redoviti otkaz ugovora o radu iz razloga kada bi poslodavac mogao otkazati ugovor o radu izvanrednim otkazom jer je redoviti otkaz povoljniji za radnika, pa stoga argumentum a contrario stoji da poslodavac ne može dati izvanredni otkaz ugovora o radu radniku za povrede koje je vlastitom procjenom aktom definirao kao razlog za redoviti otkaz radnika uvjetovan skrivljenim ponašanjem, kao i to da je u tom slučaju postupak donošenja ove Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu protivan i odredbi čl. 9. Zakona o radu, dovodi do zaključka da je i iz ovih razloga Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju nedopuštena. Stoga tužitelj predlaže presuditi kako to opisuje izreka pod I ove presude.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužba neosnovana te se istoj protivi u cijelosti. Ističe da je nesporno kako je tuženik s tužiteljem sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 171-1145/02 od dana 10.05.2002., za radno mjesto "421302 Očitač vodomjera". Nadalje, da nije sporno kako je 02.10.2019. tuženik, točnije OB tužitelju uručio "Upozorenje na obveze iz radnog odnosa". Također ni da je dana 07.10.2019., tužitelj pozvan da se posebno očituje s obzirom na uručeno mu "Upozorenje na obveze iz radnog odnosa". Tuženik je dana 16.10.2019., donio Odluku o izvanrednom otkazu tužitelju iz razloga što je tužitelj počinio teške povrede obveza iz radnog odnosa na način da je dana 02.10.2019. prilikom preuzimanja svojih poslovnih zadataka te prilikom uručenja "Upozorenja na obveze iz radnog odnosa" za prijašnje nepoštivanje obveza od strane neposrednog rukovoditelja OB, zaposlenog kao Voditelja poslova na očitanju vodomjera, krajnje neprimjereno i nasilno reagirao prema neposredno nadređenom. Nadalje, tužitelj je nakon što mu je uručeno Upozorenje na obveze iz radnog odnosa počeo vikati na neposredno nadređenog OB, upućivati mu psovke, a nakon toga je sa stola uzeo tri pripremljena ručna računala koje očitači vodomjera u svojem poslu koriste te jednog po jednog bacio u smjeru radnika OB, ali ga nije pogodio, već su sva tri ručna računala udarila u zid i pala na pod te su se od siline udarca oštetila. Slijedom toga, tuženik je, a sve u skladu s čl. 123. Temeljenog kolektivnog ugovora te čl. 146. Pravilnika o radu, držeći se pri tome strogih zakonskih odredbi ZR-a, donio Odluku o izvanrednom otkazu. Tuženik posebno naglašava kako su spornog dana, točnije 02.10.2019. policijski službenici Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, V. policijske postaje izvršili intervenciju na adresi [adresa], a koju intervenciju je zatražio PB, zaposlen kod tuženika. Iz Potvrde od dana 02.10.2019. je jasno vidljivo kako je dolaskom policijskih službenika na mjesto događaja u 08:20 sati zatečen OB koji je izjavio da je oko 08:00 sati, djelatniku VB uručio upozorenje vezano za loše obavljen posao, što je tužitelja uznemirilo te je isti počeo vikati i psovati, nakon čega je sa stola uzeo tri računala te ih je bacio u zid iza radnog stola OB. Tom prilikom dva računala su oštećena u vidu izgrebenog kućišta u dimenzijama cca 2x2 cm, nakon čega se isti više nije mogao upaliti. Dakle, tužiteljevi navodi iz tužbe u kojima ističe kako niti jedan uređaj nije oštetio te da OB u datom trenutku nije bio u fizičkoj opasnosti od tužitelja, su u potpunosti irelevantni. Iz fotografije broj 1 je jasno vidljivo kako su uređaji završili na podu, tek nakon što su se od siline udarca odbili u zid. Naime, iz fotografije broj 3 je jasno vidljivo o kojoj jačini je riječ, kada je uređajima oštećen i zid, a suvišno je i nelogično raspravljati jesu li uređaji, očitači vodomjera, prilikom istoga oštećeni. Budući da tužitelj ističe kako je očitače vodomjera samo gurnuo, to je tuženiku onda potpuno nejasno posljedica čega je fotografija broj 3 i je li moguće da je do oštećenja zida došlo samo zato jer ih je tužitelj "gurnuo". Bespredmetne su tvrdnje tužitelja u kojima ističe kako prilikom bacanja ručnih računala nije počinio materijalnu štetu tuženiku kao i da su računala još uvijek u uporabi te da radnici koji rade na poslovima očitača su već taj dan radili na istima. Naime, iz priloženih fotografija, a posebno fotografije broj 3 jasno je vidljiva udubina u zidu koja je nastala od siline udarca. Tuženik posebno naglašava kako navodi tužitelja kojima ističe kako prilikom bacanja računala nije počinio materijalnu štetu društvu, jer su računala još uvijek u uporabi te da radnici koji rade na poslovima očitača su već taj dan radili na istima, su bespredmetni. Naime, s obzirom na kompilaciju računala, tuženik ističe kako osobno računalo čini strojna oprema – tehnička osnovica tzv. hardver i to programska osnovica (oprema), skup programa koji upravljaju radom računala tzv. softver te tvornički sastavljeno računalo bez tih uputa (programa) ne može funkcionirati. Tužitelj nije kompetentan dati mišljenje ni sud jesu li računala oštećena, jer osim oštećenja na tehničkoj osnovici, koja su evidentna iz priloženih fotografija, sva oštećenja koja su se javila na softveru koja usporavaju i otežavaju rad istih nisu nikako mogla biti vidljiva tužitelju. Ovdje treba napomenuti kako se tuženik prije nego što je donio Odluku o izvanrednom otkazu, savjetovao s Radničkim vijećem, a sve u skladu sa čl. 15. ZR 93/14. Radničko vijeće u svom odgovoru od dana 15.10.2019., ističe kako se protivi na predloženu odluku tuženika o izvanrednom otkazivanju Ugovora o radu, obzirom da kako ističe riječ je "…o radniku koji je dvadeset i dvije godine zaposlenik tuženika te da do tog "incidenta" nije bilo primjedbi na rad tužitelja." Nadalje, u bitnom Radničko vijeće ne spori kako je tužitelj neprimjereno reagirao. Tuženik posebno naglašava da je detaljno iščitao Odgovor Radničkog vijeća od dana 15.10.2019., te napominje kako je isto neutemeljeno odnosno protivno odredbi čl. 116. ZR-u 93/14, s obzirom kako je došlo do kumulativnog ispunjenja dva uvjeta za izvanredni otkaz, a to su: da je došlo do teške povrede obveze iz radnog odnosa i da nastavak radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti dalje nije bio moguć. Dakle, tuženik je bio dužan nakon ispunjenja, prethodno navedenih uvjeta donijeti Odluku o izvanrednom otkazu, unatoč protivljenju Radničkog vijeća. Tuženik posebno naglašava kako je Pravilnikom o radu poslodavca, ovdje tuženika, jasno propisano kako su radnici obvezni u svom radu pridržavati se općih radnih obveza koje proizlaze iz Pravilnika kao i radnih obveza koje proizlaze iz Zakona i drugih akata poslodavca. U čl. 145. Pravilnik o radu od dana 18.04.2002., jasno je vidljivo kako kršenje radnih obveza predstavlja otkazni nalog Ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, a koji su razlozi taksativno navedeni te je među istima i "…nedopušteno ponašanja radnika ili kršenja radne discipline te druge povrede kojima se nanosi materijalna šteta Društvu", a koja dva razloga su upravo bili razlozi zbog kojih je poslodavac, ovdje tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu. S obzirom kako se "teške povrede obveze iz radnog odnosa" ocjenjuju od okolnosti slučaja, tuženik ističe da situacija u kojoj radnik, ovdje tužitelj baca tri pripremljena ručna računala koje očitači vodomjera u svojem poslu koriste te jednog po jednog baca u smjeru neposredno nadređenog OB te sva tri ručna računala udaraju u zid i padaju na pod, a isti se od siline udarca i oštećuju nesporno čine teške povrede obveze iz radnog odnosa. Zaključno, ovakvo ponašanje radnika, ovdje tužitelja predstavlja nedopušteno ponašanje radnika, kršenje radne discipline ali nanošenje materijalne štete poslodavcu, a koji razlozi su navedeni i u čl. 146. Pravilnika o radu. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je na ovakav način nesporno počinjena teška povreda obveze iz radnog odnosa, propisana čl. 116. ZR-u, a kojeg mišljenja je i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u svojoj odluci, poslovni broj: Revr-556/14-2 od dana 19.05.2015. Nadalje, kada je riječ o drugom razlogu iz ZR-u 93/14, a to je da "nastavak radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nije moguć", to tuženik ističe kako je jedna od posljedica teške povrede obveze iz radnog odnosa ta da je poslodavac, ovdje tuženik, izgubio povjerenje u radnika, ovdje tužitelja, te se isti ne želi imati u radnom odnosu tužitelja. Tužitelj posebno napominje kako računala koja je tužitelj bacio su očitači vodomjera kojima se svakodnevno koristio te slijedom toga tuženik se iz opravdanih razloga protivi vraćanju na rad radnika, ovdje tužitelja, zbog straha od ponavljanja istoga. S obzirom na prethodno izneseno, tuženik posebno ističe kako ponašanje tužitelja nije presedan, budući je na isti način tužitelj reagirao i dana 24.05.2013. Dakle, prilikom donošenja Odluke o izvanrednom otkazu kumulativno su bila ispunjena dva osnovna uvjeta za izvanredni otkaz iz ZR-u 93/14. Nesporno je kako je tužitelj počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa, kada je verbalno i fizički napao nadređenog, a što je razlog za izvanredni otkaz, koji stav je zauzeo i Vrhovni su Republike Hrvatske u svojoj odluci, posl. br. Revr 556/14 od 19.05.2015. Tuženik ističe kako uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, a s obzirom na sve gore izneseno, nastavak radnog odnosa nikako nije moguć, a posebno uzevši u obzir činjenicu kako na strani tuženika postoji strah i nepovjerenje povjeriti na upravljanje računala tužitelju, koja je dana 02.10.2019. oštetio. Ovdje je bitno napomenuti kako strah postoji i među članovima radnog kolektiva tuženika od moguće ponovne slične reakcije od strane tužitelja, a posebno s obzirom na činjenicu kako je tužitelj već ranije reagirao na isti način i to dana 24.04.2013. Slijedom navedeno tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tuženika da mu nadoknadi prouzročeni parnični trošak.
3. U tijeku postupka sud je proveo dokaze uvidom u: dopis tuženika tužitelju od 4.10.2019., izjavu tužitelja, Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu urudžbeni broj: O-469/2019 od 16.10.2019., Zahtjev za zaštitu prava tužitelja od 30.10.2019. s potvrdom o primitku i povratnicom, interni dopis tuženika od 24.6.2019., nalog za pokretanje postupka zbog povrede radne obveze, dopis tuženika tužitelju od 9.9.2019., Obranu tužitelja, dopis radničkog vijeća od 15.10.2019., sudsku praksu, Pravilnik o radu tuženika iz travnja 2002., ispis fotografija, dopis RH MUP, Policijske uprave Zagrebačke, V. PP Zagreb od 7.10.2019., potvrda RH MUP, Policijske uprave Zagrebačke, V. PP Zagreb od 2.10.2018., Temeljni Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba iz veljače 2002., presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl. broj PpJ-3339/19 od 18.11.2019., Zapisnik 23. izvanredne sjednice radničkog vijeća održane 20.3.2019., Zapisnik 32. sjednice radničkog vijeća održane 15.10.2019., dopis radničkog vijeća od 29.10.2019., upozorenje tužitelju od 30.9.2019., saslušani su svjedoci OB, DB, FB, IB te tužitelj kao stranka u postupku.
4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
5. Iz Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu ur. broj: O-469/2019 od 16.10.2019. slijedi da tuženik otkazuje Ugovor o radu tužitelju zaposlenom na radnom mjestu očitača vodomjera zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, bez prava na otkazni rok, kao i da mu radni odnos prestaje danom dostave otkaza. Nadalje da je dana 2.10.2019., poslodavac pisanim putem od strane neposrednih rukovoditelja uključujući i direktoricu Sektora ekonomsko pravnih poslova, obaviješten da je tužitelj navedenog dana počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa. Navedene teške povrede obveza iz radnog odnosa počinio je na način da je dana 2.10.2019. prilikom preuzimanja svojih poslovnih zadataka za taj dan te prilikom uručenja Upozorenja na obveze iz radnog odnosa za prijašnje nepoštivanje obveza, od strane neposrednog rukovoditelja OB, Voditelja poslova na očitanju vodomjera, krajnje neprimjereno i nasilno reagirao prema neposredno nadređenom. Tako je nakon što mu je uručeno Upozorenje na obveze iz radnog odnosa, počeo vikati na radnika OB, upućivati mu psovke, a nakon toga je sa stola uzeo tri pripremljena ručna računala koje Očitači vodomjera u svojem poslu koriste, te jednog po jednog bacio u smjeru radnika OB, ali ga nije pogodio, već su sva tri ručna računala udarila u zid i pala na pod, te su se od siline udarca oštetila. Svojim ponašanjem kao i postupcima tužitelj je počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, opisane u čl. 123. Temeljnog kolektivnog ugovora i čl. 146. Pravilnika o radu Društva opisane kao nedopušteno ponašanje radnika ili kršenje radne discipline te nanošenje materijalne štete na imovini poduzeća. Zbog navedenog, stekli su se razlozi zbog kojih sa stajališta poslodavca radni odnos uz uvažavanje svih činjenica više nije moguće nastaviti. Tužitelju je omogućeno da iznese svoju obranu na navedene činjenice, koju je i iznio, te je u istoj iznio žaljenje na svoje postupke, ali smatra da su njegovi postupci bili isprovocirani odlukom poslodavca da mu prethodno uruči Upozorenje na obveze iz radnog odnosa za koje smatra da ih nije počinio. O izvanrednom otkazu Ugovora o radu poslodavac se savjetovao s Radničkim vijećem.
6. Temeljem relevantne dokumentacije dostavljene u spis po strankama, te temeljem iskaza svjedoka i tužitelja, sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:
-da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu očitača vodomjera, kako slijedi iz njegovog iskaza, što potvrđuje svjedok OB, koji mu je bio nadređen kao voditelj;
-da je internim dopisom od 24.6.2019. od Voditelja poslova na očitanju vodomjera, OB, Rukovoditelja Odjela prodaje vode SB, Rukovoditelja Službe prodaje i naplate ŠB, Direktora Sektora ekonomsko pravnih poslova HB, upućenog Direktoru Društva, zatraženo da se u odnosu na očitače vodomjera, a između njih i tužitelja, pokrene disciplinski postupak zbog povrede obeza iz radnog odnosa, a koji nisu očitali niti evidentirali bilo kakvu informaciju za mjerna mjesta u knjizi očitanja. Navedeno slijedi iz citiranog dopisa. Iz Naloga za pokretanje postupka zbog povrede radne obveze, tuženika, od 17.7.2019. slijedi da je temeljem odredaba čl.119. Zakona o radu, u pogledu čl. 123. i 130. Temeljnog kolektivnog ugovora za radnike Zagrebačkog holdinga d.o.o., pokrenut postupak utvrđivanja odgovornosti za ukupno 14 radnika, između ostalih i tužitelja, jer su tijekom mjeseca svibnja zanemarivali očitavanje većeg broja mjernih mjesta korisnika, odnosno jer nisu očitavali stanje potrošene vode na vodomjerima i da su na taj način zanemarivali obveze iz svojih ugovora o radu;
-da je tužitelj dopisom od 9.9.2019. pozvan na očitovanje, odnosno pisanu obranu na navode iz Naloga za pokretanje postupka zbog povrede radne obveze, kako to slijedi iz dopisa tuženika od 9.9.2019., na koje se tužitelj pisano očitovao (obrana tužitelja, str.17 spisa);
-da je u konačnici tužitelju izrečeno Upozorenje od 30.9.2019., radi kršenja obveza iz radnog odnosa, jer nije očitavao niti evidentirao bilo kakvu informaciju za mjerna mjesta u knjizi očitanja za 84 radna mjesta od ukupno 114 mjernih mjesta u knjizi očitanja;
-da su novi uređaji kojim su se koristili za očitanje vodomjera, bili mobiteli na dodir koji su pokazali manu čim su bili nepovoljni vremenski uvjeti, jer nisu funkcionirali u vlažnim uvjetima, odnosno kada je padala kiša. Navedeno slijedi iz iskaza svjedoka DB, očitača vodomjera kod tuženika, koji navodi da je rad na tim mobiteljima počeo početkom godine u kojoj se dogodila ta situacija i problemi su trajali više mjeseci jer ranije nisu trebali slikati vodomjere, a nastao je problem jer čim padne jedna kapljica vlage, odnosno kiša, s uređajem se nije dalo raditi. Navedeno potvrđuje svjedok FB također očitač vodomjera kod tuženika, kada iskazuje da je problem s tim uređajem bio da po kiši ne može raditi, već se „zamrzne“, ne može se pokretati ekran i ne može se u njega ništa upisivati;
-da su očitači vodomjera o tome obavještavali nadređene kod tuženika, kako to slijedi iz iskaza svjedoka DB kada navodi da su se prituživali voditelju, a on je to proslijeđivao glavnoj šefici SB, dok iz iskaza svjedoka FB slijedi da je to utvrdila i tehnička komisija, te da su pritužbe na rad očitača išle prema šefovima, a onda i prema prdstavnicima sindikata, s čime je bila upoznata SB za koju misli i da je išla na teren gdje je utvrđeno kako ti uređaji ne rade po kišnim uvjetima. Navedeno potvrđuje i svjedok OB navodeći su se tužitelj i više njegovih radnih kolega, očitača vodomjera, prituživalo da s uređajem imaju problema, odnosno da ne mogu raditi kada nisu suhi uvjeti, a o tome se i osobno uvjerio, te obavijestio sebi nadređenu SB;
-da je tužitelj pozvan u listopadu 2019. da potpiše primitak opomene koju mu je trebao uručiti OB, nadređeni, ali kada je tužitelj primio opomenu i pročitao je, pocijapao ju je i sa stola na kojem je uobičajeno radio OB, uzeo ručna računala te ih je bacio prema OB, koja ručna računala su završila na podu, prilikom čega je došlo do oštećenja istih i nakon ovog incidenta ista više nisu radila. Također je tužitelj pri tome vikao na OB, psovao je mater svima i prijetio. Navedeno slijedi iz jasnog iskaza svjedoka IB, referenta-operatera kod tuženika, koji je bio prisutan navedenom događaju koji se dogodio u uredu. Time svjedok potvrđuje iskaz svjedoka OB kada iskazuje da kada je osobno radnicima pa i tužitelju uručivao upozorenja na povrede radnih obveza, koje su trebali potpisati, je tužitelj jedno vrijeme čitao svoje upozorenje, a potom je počeo vikati i vrijeđati ga uz prijetnju razbijanja uređaja, te je potom tri ručna računala bacio u zid iza svjedoka, te su dva od ta tri ručna računala prošla pored njega na udaljenosti od oko pedlja, a treći je tužitelj bacio pored njega na udaljenosti oko metra, sve dok je svjedok sjedio. Svjedok navodi da jedno od ta tri računala, više nije bilo u funkciji. Navedene iskaze potvrđuje dijelom i svjedok FB navodeći da je tužitelj jedan uređaj bacio preko puta u smjeru zida i taj je udario u zid i pao, dok je druga dva uređaja koji su bili na stolu samo gurnuo sa stola na pod i izašao je iz prostorije. Budući da iz iskaza svjedoka u konačnici slijedi da su tada OB i on međusobno bili udaljeni nešto preko jednog metra, a isti je pao između njih u zid, valja zaključiti da je udarac uređaja u zid uslijedio cca 50 cm od OB. Iskazu svjedoka DB, očitača vodomjera kod tuženika, a kada navodi da je tužitelj pročitavši sadržaj opomene, zapravo rukom pomeo sa stola ručne čitače na način da je jednog bacio na pod, a ostale pomeo na pod, suprotan je navedenim iskazima svjedoka, pa sud isti ne može prihvatiti. Ovdje valja ukazati da sam tužitelj iskazuje da se tada OB obraćao povišenim tonom i da je vikao, a dijelu iskaza da je jedan uređaj, srednjom jačinom bacio u stranu prema zidu, ali ne prema OB, dok su u tom trenutku preostala dva uređaja pali sa stola jer su bili na rubu, sud ne može prihvatiti, i iskaz je dan radi pogodovanja vlastitim interesima;
-da je potom zatražena intervencija policijskih službenika, kako slijedi iz Potvrde RH, MUP-a, PP zagrebačke, V Policijske postaje Zagreb od 2.10.2018., iz koje slijedi da je 2.10.2019. dolaskom policijskih službenika na mjesto događaja u 8:20 sati, zatečen OB, koji je u razgovoru izjavio da je oko 8:00 sati tužitelju uručio upozorenje, što je tužitelja uznemirilo pa je počao vikati i psovati, nakon čega je sa stola uzeo 3 računala, te ih bacio u zid iza njegovog radnog stola. Konstatirano je da su na dva uređaja uočena vidljiva oštećenja u vidu izgrebanog kučišta u dimenzijama cca 2x2 cm, a na trećem odlomljen komadić plastike s kučišta u dimenziji 1x2 cm, nakon čega se isti više nije mogao upaliti. Iz Presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, posl.br. PpJ-3339/19 od 18.11.2019. proizlazi da je tužitelj oslobođen optužbe a da bi 2.10.2019. u [adresa], u službenim prostorijama tuženika, remetio javni red na način da bi vikao i galamio, pa da bi time počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira;
-da je tuženik postupio sukladno čl. 150. Zakona o radu (»Narodne novine«, br. 93/14., 127/17., 98/19., dalje u tekstu ZR); budući iz dopisa Radničkog vijeća od 15.10.2019., slijedi da je razmatralo prijedlog namjeravane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu za tužitelja, koju je poslodavac dostavio Radničkom vijeću na savjetovanje 10.10.2019., pri čemu se Radničko vijeće izričito usprotivilo otkazu. Stoga je tuženik s Radničkim vijećem proveo savjetovanje, ali odgovor istog ne obvezuje tuženika.
7. Odredbom čl. 116.st.1.i 2. ZR-a, je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Nadalje da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.
8. U konkretnoj situaciji sud smatra da je tužitelj počinio osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa zbog čega uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa više nije moguć. Naime, tužitelj je opisanim postupanjem vikanjem i psovanjem nadređene mu osobe, postupao nedolično i nepristojno. Međutim, odlučnom činjenicom sud smatra one događaje kada je tužitelj svojim nedopuštenim radnjama, bacanjem uređaja prema nadređenoj mu osobi, i oštećivanjem istih, ugrozio i oštetio imovinu poslodavca i iskazao agresivno ponašanje prema nadređenoj mu osobi, što ne opravdava činjenica da je postupao u afektu i s ljutnjom, jer se takvo ponašanje ne može opravdati niti iz kojeg razloga, osim iz nužne obrane kada bi tužitelj bio fizički napadnut, što ovdje nije bio slučaj. Stoga se ponašanje tužitelja ne može opravdati frustracijom zbog nepoduzimanja konkretnih radnji poslodavca oko neispravnosti uređaja, niti zbog uručivanja upozorenja na povredu obveza iz radnog odnosa iz razloga za koje tužitelj nije odgovoran. Zato sama okolnost da li su uređaji kojima se očitavaju vodomjeri bili ispravni ili iz kojeg razloga je tužitelju uslijedilo upozorenje, nisu odlučne činjenice, koje bi utjecale na osnovanost samog otkaza. Na činjenično stanje na kojem se temelji otkaz o kojem se raspravljalo u ovom postupku, nije od utjecaja niti citirana Presuda Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, jer se u istom činjenično stanje procjenjuje prema činjenju okrivljenika (tužitelja) koji ima element javnosti, dok se u ovom postupku raspravljalo o privatnopravnom odnosu koji nastaje iz obveznog odnosa (ugovora o radu). Time je opravdana i dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu, koja je uslijedila tužitelju, pri čemu se tuženik osnovano poziva i na čl.123. Temeljnog kolektivnog ugovora i čl. 146. Pravilnika o radu. Slijedom navedenog, otkaz je dopušten, a u odnosu na prekluzivni rok kojeg propisuje odredba čl. 116. st. 2. ZR-a, sud nalazi da su odgovorne osobe tuženika mogle dobiti saznanje o povredama radne obveze koje je učinio tužitelj 2.10.2019., pa budući je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu donesena 16.10.2019., to je izvanredni otkaz uslijedio unutar prekluzivnog roka od 15 dana.
9. Tuženik zbog svih navedenih okolnosti nije bio dužan postupiti sukladno čl. 119.st.2. ZR-a, (koji propisuje da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini), imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja.
10. Budući da nema pravne osnove za vraćanje tužitelja na rad, primjenjujući odredbu čl. 124.st.1. ZR-a, je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, a da ga tuženik vrati na rad.
11. Preostalu dokumentaciju u spisu, a niti navode stranaka i druge otkazne razloge, sud ne nalazi potrebnim posebno obrazlagati, kraj utvrđenog činjeničnog stanja na temelju opisanih dokaza u obrazloženju ove odluke.
12. Tužitelj je postupio sukladno odredbi čl. 133. st. 2. ZR-a, budući je Zahtjev za zaštitu prava podnio preporučeno poštom 30.10.2019., a tužbu ovom sudu 29.11.2019.
13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), Odredbom Tbr. 52. toč. 3. Tarife/23 propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a u toč. 4. da za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3. primjenjuje se Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. Dakle, u konkretnom slučaju je trebalo primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22.) i tužitelju priznati troškove postupka u visini jednokratne nagrade od 200 bodova ili 400,00 eura i PDV 25% ili ukupno 500,00 eura. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.
14. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izrekama presude.
U Zagrebu 23. prosinca 2025.
Sudac:
Marina Braje Meznarić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Punomoćniku tuženika
