REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-2071/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelj [obrt] obrt za autolimarske, autolakirerske i prevoditeljske usluge, vlasnik CM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Aleksandar Aleksovski, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Juršetić & Aleksovski d.o.o. Zagreb, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. iz Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glavaš, odvjetnik u u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 2. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, s danom objave 23. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. iz Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976 isplatiti tužitelju [obrt] obrt za autolimarske, autolakirerske i prevoditeljske usluge, vlasnik CM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 744,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 789,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 107,02 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2025. do isplate i za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos parničnih troškova iz točke III. izreke preko dosuđene kamatne stope.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 6. lipnja 2025., a koju je prouzročio vlasnik vozila osiguranog kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 068203026310, nastala šteta na vozilu marke OPEL ASTRA 1.4, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika i prednika tužitelja GM. Navodi da se oštećenik obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom od 6. lipnja 2025. na koji je tuženik odgovorio obrazloženom ponudom broj 2582 1051 2376 od 23. lipnja 2025. na način da je odštetni zahtjev ocijenio kao pravno osnovan i na temelju istog oštećeniku isplatio nesporan iznos naknade štete od 1.394,56 EUR. Tužitelj navodi da je predmet ovog spora zahtjev za isplatu iznosa koji prelazi nesporno isplaćeni iznos naknade štete do potpunog namirenja naknade štete. Oštećenik je s tužiteljem sklopio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 26. lipnja 2025., o čemu je tuženik obavješten. Pojašnjava da je tužitelj oštećeniku pružio uslugu mehaničarskih i autolimarskih radova radi saniranja štete na vozilu koja je nastala kao posljedica štetnog događaja i za navedenu uslugu izdao račun broj 63/1/1 oštećeniku u iznosu od 2.139,06 EUR, od kojeg je iznosa tuženik priznao i isplatio iznos štete od 1.394,56 EUR, dok razliku od 744,50 EUR tužitelj, na kojeg je preneseno potraživanje, potražuje u ovom postupku. Naime, oštećenik je vozilo dao na popravak tužitelju čija je primarna djelatnost popravak vozila te je tužitelj popravio oštećeno vozilo i za navedeno izdao račun u skladu sa svojim cjenikom. Ističe da je prednik tužitelja imao pravo odabrati gdje će popraviti svoje vozilo, dok je nejasno po kojim je kriterijima tuženik procijenio visinu nastale štete. Poziva se na mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. Slijedom svega navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 744,50 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 6. lipnja 2025. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju te osnov i visinu potraživanja tužitelja. Navodi da tužitelj i tuženik nisu ni u kakvom pravnom, ugovornom odnosu. Navodi da je tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila na istom području i iste vrste i kvalitete servisa kod više ovlaštenih i neovlaštenih servisa po jeftinijoj cijeni od one koju tužitelj navodi u tužbi, međutim oštećenik je unatoč tome odabrao popravak vozila po skupljoj cijeni. Tuženik također osporava službeni cjenik radionice tužitelja jer ga je tužitelj izdao sam sebi pa isti ne može biti relevantan kao mjerodavan dokaz o cijeni sata. U odnosu na račun tužitelja navodi da je isti sporan i osporen. Zaključno tuženik osporava i zatraženi tijek kamata koji nije prenesen cesijom. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Sud je tijekom postupka pročitao i izvršio je uvid u dostavljene isprave koje su ocijenjene u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP).

4. Odbijeni su, kao nesvrsishodni, dokazni prijedlozi tužitelja za saslušanjem oštećenika u svojstvu svjedoka i tužitelja kao stranke u postupku, kao i za provođenje prometno-tehničkog vještačenja. Kao takvi su odbijeni i dokazni prijedlozi tuženika za pribavljanje od tužitelja računa izdanih u 2024. za popravak vozila fizičkim osobama i za provođenje prometnog i/ili financijskog vještačenja. Tako je sud odlučio jer je ocijenio da se odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva može donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza, dok bi se njihovim izvođenjem postupak samo dodatno odugovlačio i stvarali bi se nepotrebni troškovi, dok bi ishod spora bio isti.

5. Na temelju ocjene provedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka, sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Naime, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 744,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. svibnja 2025. do isplate.

7. Između stranaka su sporni aktivna i pasivna legitimacija te osnov i visina tužbenog zahtjeva. Sporan je i utuženi tijek kamata.

8. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je oštećenik 6. lipnja 2025. prijavio tuženiku štetu iz štetnog događaja od istog dana, povodom koje prijave je tuženik napravio izvid štete (list 12.-13., 14. spisa). U izvidu štete tuženika specificirani su dijelovi za popravak i radno vrijeme popravka (limar – 11,00 h, lakirer – 9,00 h), kao i potrošni materijal limara i lakirera. Tužitelj je izvršio popravak vozila i za navedeno izdao račun vlasniku vozila 23. lipnja 2025. (list 15.-16., 17. spisa). Navedenim su računom obračunati potrošni materijal limara i lakirera te rad lakirera u trajanju od 9,00 sati po cijeni od 56,78 EUR po satu i rad limara u trajanju od 11,00 sati po istoj satnici, sve uvećano za PDV, jednako kao i rezervni dijelovi. Ukupan iznos računa je 2.139,06 EUR. Satnica po kojoj je tužitelj obračunao svoj rad predmetnim računom sukladna je Cjeniku tužitelja od 1. ožujka 2025. (list 19. spisa).Tuženik nije osporio da je isplatio oštećeniku iznos od 1.394,56 EUR temeljem vlastite procjene štete (list 12. -13. spisa) prema odštetnom zahtjevu broj 2582 1051 2376. Prema tome, jasno je da je tuženik opisanim postupanjem priznao nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost te da je osporio samo visinu troškova popravka vozila. Time je sud prigovor promašene pasivne legitimacije ocijenio neosnovanim.

9. Suprotno stajalištu tuženika, odabirom tužiteljeve radionice za popravak vozila, oštećenik nije doprinio nastanku štete u smislu čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO) budući da je oštećenik slobodan u odabiru radionice (ovlaštenog ili neovlaštenog auto servisa) u kojoj će popraviti oštećenja na svom vozilu. Da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata treće osobe obavljati posao u radionici, kao i da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja, mišljenje je i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 20.-23. spisa).

10. Kako je tužitelj oštećeniku obračunao onu cijenu rada koju redovito naplaćuje na tržištu svim svojim klijentima pod jednakim uvjetima, tuženik je, kao društvo za osiguranje koje je odgovorno za naknadu štete, dužno isplatiti cijenu radnog sata obračunatu po cjeniku (satnici) tužitelja. Obzirom na ovakav zaključak, sud je ocijenio da nije svrsishodno provoditi predloženi dokaz prometnim i/ili financijskim vještačenjem na okolnost prosječne tržišne cijene sata popravka vozila, odnosno opravdane cijene sata popravka vozila.

11. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije ističe se kako slijedi. Iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 26. lipnja 2025. (list 7.-8. spisa) proizlazi da je oštećenik GM ustupio tužitelju svoje potraživanje koje ima prema tuženiku na temelju računa broj 63/1/1. Tuženik je o ustupanju tražbine obaviješten dopisom od 26. lipnja 2025. (list 9. spisa). Tuženik nije osporio primitak navedene obavijesti.

12. Odredbom čl. 80. st. 1. ZOO određeno je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. (čl. 81. st. 1. ZOO). Sukladno čl. 82. ZOO za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Nadalje, prema odredbi čl. 88. st. 1. ZOO kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine. Prema st. 2. ovog članka, kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova se obveza gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu. U oba slučaja primatelj je dužan predati ustupitelju sve što je primio preko iznosa svoje tražbine prema ustupitelju. U slučaju ustupanja radi ispunjenja dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju, čak i kad je obaviješten o ustupanju (čl. 88. st. 3. i 4. ZOO).

13. Obzirom na sadržaj navedenog pravnog posla, a imajuću u vidu prethodno citirane zakonske odredbe o ustupu potraživanja, nedvojbeno je da je tužitelj aktivno legitimiran potraživati isplatu utuženog iznosa.

14. Slijedom navedenog, sud je ocijenio da je u cijelosti osnovan zahtjev tužitelja (kao primatelja) za isplatu iznosa od 744,50 EUR koji je tuženik dužan isplatiti u smislu čl. 1045. i čl. 1046. ZOO sa pripadajućim zateznim kamatama od podnošenja odštetnog zahtjeva (čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, "Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.) do isplate (točka I. izreke presude).

15. Stopa zatezne kamate koja se primjenjuje na ostale odnose, jer se u konkretnom slučaju radi o izvanugovornom odnosu naknade štete, određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

16. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, tuženik mu je dužan nadoknaditi troškove postupka koji su mu nastali i koji su bili potrebni za vođenje spora (čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP) (točke III. i IV. izreke presude).

17. Tužitelju su priznati troškovi sastava prigovora od 15. srpnja 2025. u iznosu od 150,00 EUR prema Tbr. 32. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarife) i čl. 9. Zakona o mirnom rješavanju sporova ("Narodne novine" br. 67/23.), troškovi sastava tužbe u iznosu od 150,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife, troškovi sastava podneska od 31. listopada 2025. u iznosu od 150,00 EUR prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife te troškovi zastupanja na ročištu 2. prosinca 2025. u iznosu od 150,00 EUR prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što uvećano za PDV i za troškove sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 13,27 EUR prema Tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.), u vezi čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 26,54 EUR prema Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ukupno iznosi 789,81 EUR.

18. Nisu mu priznati troškovi pristupa ročištu za objavu presude jer mu isti, kada se ima u vidu da nije pristupio na navedeno ročište, nisu nastali (čl. 151. st. 1. ZPP). Nisu mu priznati niti troškovi sudske pristojbe za tužbu preko iznosa od 13,27 EUR do zatraženog iznosa od 26,54 EUR (za iznos od 13,27 EUR) budući da mu ti troškovi, kada se ima u vidu da je platio samo polovicu sudske pristojbe za tužbu u skladu s čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama, nisu nastali (čl. 151. st. 1. ZPP).

19. Odluka o zakonskim zateznim kamatama tekućim na troškove postupka temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO.

U Zagrebu 23. prosinca 2025.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).