Republika Hrvatska
Općinski sud u Virovitici
Stalna služba u Slatini
Trg sv. Josipa 12, 33520 Slatina
Poslovni broj: P-532/2024-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu Tomislavu Kuči, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika OTP banke d.d., [adresa], OIB: 52508873833, koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Žurić i Partneri, odvjetničko društvo d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 8. prosinca 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnika tužiteljice u zamjeni, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, dana 23. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e :
I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 8. Ugovora o kreditu sa sporazumom o prijenosu vlasništva broj: 72488/05 od dana 11. veljače 2005. godine, sklopljenog između pravnog prednika tuženika HVB Splitska banka d.d., Split, R. Boškovića 16, matični broj subjekta upisa MBS: [matični broj subjekta] kao kreditora i tužitelja ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, koja nosi naziv „naknada za obradu zahtjeva“, a koja glasi: „1,00% (slovima: jedanposto) od iznosa odobrenog kredita; plaćanje jednokratno, prije korištenja kredita; Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, neovisno o korištenju, odnosno iskorištenom iznosu kredita“.
II. Nalaže se tuženiku OTP banka Hrvatska d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 52508873833, da tužitelju ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime plaćene naknade za obradu isplati iznos od 422,51 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 18. veljače 2005. godine pa do isplate, a koje kamate se obračunavaju po stopi koja je od 18. veljače 2005. do 31. prosinca 2007. propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje, od 1. siječnja 2008. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. godine određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku OTP banka Hrvatska d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 52508873833, da tužitelju ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.195,22 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Dana 7. lipnja 2024. tužiteljica je podnijela kod ovog suda tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi se navodi da su tužitelj i pravni prednik tuženika sklopili 11. veljače 2005. ugovor o kreditu, a kojim ugovorom je propisana člankom 8. i naknada za obradu zahtjeva. Ugovor je bio tipski unaprijed otiskan od strane tuženika. Prilikom sklapanja ugovora o kreditu o spornoj odredbi ugovora o kreditu koja uređuje naknadu za obradu kredita nije bilo pregovora, niti je tužiteljici razjašnjeno značenje navedene odredbe, a niti je tužiteljica imala bilo kakav utjecaj na sadržaj te odredbe, a od banke joj nije niti objašnjeno za što se to odnosi. Takvim postupanjem tuženik je prouzročio neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice. Poziva se na čl. 81. st. 1. ZPP/03 i na odredbu čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ. Tvrdi da je navedena odredba ništetna, a poziva se na čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO). Naknada za obradu koju je tužiteljica platila 17. veljače 2005. u iznosu od 422,51 eura/3.183,38 kuna prouzročila je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača iz kojeg razloga je riječ o nepoštenoj ugovornoj odredbi. Predlaže da sud donese presudu kao u dispozitivu.
2. U odgovoru na tužbu tuženik tvrdi da je potraživanje tužitelja u zastari. Tuženik detaljno iznosi svoja stajališta o naknadi za obradu i administraciju kredita i daje svoje tumačenje čl. 8. ugovora. Tvrdi da je odredba jasna, razumljiva i lako uočljiva i da se o istoj pregovaralo. Tvrdnje tužitelja da je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu su neosnovane i neutemeljene, a poziva se i na pojedine odredbe drugostupanjskih sudova. Smatra da o visini tužbenog zahtjeva nema mjesta raspravljanju. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
3. U dokaznom postupku sud je saslušao tužiteljicu kao stranku, te je izvršio uvid u: dopise tuženika, ugovor o kreditu i dopis.
4. Tužiteljica ŽŽ navela je u svom iskazu da negdje 2005. namjeravala je kupiti stan i podići stambeni kredit za kupnju stana. Došla je kod tuženika i raspitivala se o stambenim kreditima, a tuženik joj je ponudio stambeni kredit u CHF. Rekli su da je to najpovoljnije i da je kamata najniža. S bankom nije bilo nikakvih pregovora oko uvjeta ugovora, već je ugovor bio na unaprijed otiskanom obrascu. Kamatna stopa je bila promjenjiva, a u banci joj ništa nisu govorili kada i kako se mijenja ta stopa. Ništa joj nisu govorili niti o valutnoj klauzuli niti o rizicima sklapanja takvog ugovora. Sklopila je kasnije s tuženikom aneks ugovora, pri čemu je ugovor konvertiran u euro, a kredit je otplaćen negdje 2020. Što se tiče naknade za obradu kredita, ugovor je pročitala, a u banci joj ništa nisu govorili za što se odnosi ta naknada ni koliko točno ona iznosi. Koliko se sjeća, za naknadu za obradu zahtjeva umanjili su joj isplatu, dakle ona njima ništa nije morala posebno platiti. Kredit je bio namijenjen za kupnju stana i ona je čitav iznos kredita od 65.000,00 CHF platila za stan u kojem i sada živi. Isplata kredita nije išla njoj, već prodavatelju stana gospodinu Š, a stan je bio dvosobni 54 m i ona taj stan koristi za osobne potrebe i u njemu i sada živi, a živi sama. Protiv tuženika vodi i parnicu i to radi isplate za promjenjivu kamatnu stopu i deviznu klauzulu, a taj proces još nije dovršen. U svezi naknade za obradu zahtjeva nije bilo nikakvih pregovora, niti su joj što u banci o tome posebno govorili, a ona ih nije ništa ni pitala.
5. Iz ugovora o kreditu sa sporazumom o prijenosu vlasništva utvrđeno je da je sklopljen između HVP Splitska banka kao banke i tužiteljice kao korisnika kredita dana 11.2.2005., a kojim je kreditor odobrio korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 65.000,00 CHF za kupnju nekretnine s rokom otplate od 180 mjeseci. Ugovoreno je da je naknada za obradu zahtjeva 1% od iznosa odobrenog kredita, a plaćanje je jednokratno prije korištenja kredita.
6. Iz dopisa od 14.3.2024. proizlazi da je tužiteljica putem punomoćnika pozvala tuženika da joj dostavi potvrdu o uplatama, te ulazno/izlaznim naknadama.
7. Iz dopisa od 26. ožujka 2024. i 24. travnja 2024. proizlazi da je tuženik izvijestio tužiteljicu da je naplaćena naknada za obradu kredita dana 17.2.2005. u iznosu od 650,00 CHF/3.183,38 HRK.
8. Tuženik ne spori da je pravni slijednik tuženika s kojim je tužiteljica sklopila dana 10.2.2005. ugovor o kreditu dana sa sporazumom o prijenosu vlasništva. Sporna je u ovoj parnici ništetnost odredbe čl. 8. ugovora koja uređuje naknadu za obradu zahtjeva. Iz ugovora o kreditu, te iz iskaza tužiteljice, sud je utvrdio da je tužiteljica kredit podigla kao fizička osoba i da je isti utrošila za kupnju stana u kojem i danas stanuje. Iz ugovora o kreditu, te iz iskaza same tužiteljice, proizlazi da se radi o tipskom ugovoru koji je već unaprijed bio otiskan. Iz iskaza tužiteljice, koji je sud u cijelosti prihvatio kao istinit, utvrđeno je da joj banka nije prezentirala o kakvim se točno stvarnim troškovima radi, a koji se odnose na tzv. naknadu za obradu zahtjeva, niti se o spornoj odredbi pojedinačno pregovaralo. Iz sporne ugovorne odredbe proizlazi da je naknada određena u postotku i da se plaća jednokratno prije korištenja kredita. Prema odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema st. 2. smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Sud smatra da je okolnost da tužiteljici banka nije prezentirala o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi, okolnost da se radi o tipskom ugovoru, okolnost da je naknada određena u postotku, a ne u nominalnom iznosu, te okolnost da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, sveukupno očito prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama strana na štetu potrošača, pa je takva ugovorna odredba ništetna u smislu odredbi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP-a.
9. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovu ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa neovisno kad je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe bilo nije. Visina naknade za odobrenje kredita utvrđena je iz dopisa od 26. ožujka 2024. i 24. travnja 2024., stoga je sud odlučio da tuženik isplati tužiteljici utuženi iznos sa zakonskom zateznom kamatom od dana isplate (čl. 29. st. 1. ZOO-a).
10. Zakon o zaštiti potrošača propisuje da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz samog ugovora o kreditu proizlazi da ga je tužitelj sklopio kao fizička osoba, a iz iskaza tužiteljice kao stranke proizlazi da je novac dobiven od banke utrošila za kupnju stana.
11. Aktivna legitimacija tužiteljice je nesporna, budući da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ona osobno banci platila spornu naknadu, odnosno da je ustvari nije posebno platila, već joj je banka za taj iznos umanjila isplatu kredita.
12. Neosnovan je prigovor zastare tuženika. Iz pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Uzimajući u obzir navedeno zastara nije niti počela teći.
13. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev, te je odlučio kao u dispozitivu.
14. Po osnovi odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku sud je odlučio da tuženik naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.195,22 eura i to za: sastav tužbe od 7.6.2024. prema Otbr. 7.1. i 46. 200,00 eura, pribavljanje potvrde o visini naknade za obradu kredita prema Otbr. 36. i 46. 50,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 17.7.2024. prema Otbr. 8.1. i 46. 200,00 eura, zastupanje na ročištu 23.9.2025. prema Otbr. 9.1., 7.1. i 46. 200,00 eura, zastupanje na ročištu 8.12.2025. prema Otbr. 9.1., 7.1. i 46. 200,00 eura, PDV 212,50 eura, sudsku pristojbu na tužbu 66,36 eura i sudsku pristojbu na presudu 66,36 eura.
U Slatini 23. prosinca 2025.
Sudac:
Tomislav Kuči
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana prijema iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni županijski sud, u tri istovjetna primjerka.
Dostaviti:
1. Tužitelj: po Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A,
2. Tuženik: po Odvjetničkom društvu Žurić i partneri d.o.o., Zagreb, Savska cesta 32.