Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-281/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Helene Vlahov Kozomara predsjednice vijeća, te Milene Vukelić Margan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6999/2022-7 od 28. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 23. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6999/2022-7 od 28. studenog 2023.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik isplati iznos od 9.646,71 eura sa zateznom kamatom od 9. listopada 2022. do isplate, u roku od 15 dana.
2. Protiv presude je žalbu podnio tužitelj, pozivajući se na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1.točka 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 , 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje ZPP).
3. U žalbi navodi da je ovo postupak radi naknade štete, da štetu tužitelju predstavljaju novčana davanja koja su izvršena na teret mirovinskog osiguranja u utuženom razdoblju pa da se na pitanje naknade štete primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u vrijeme izvršenih isplata. Stoga da u nazočnom slučaju treba primijeniti mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22 - dalje ZMO), a ne odredbe odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje ZOOP ). Pritom tvrdi da su odredbe ZMO-a odredbe posebnog zakona (lex specialis) kojim je uređena materija naknade štete koju žalitelj trpi isplatom mirovine svom osiguraniku, dok se odredbe ZOOP-a primjenjuju na štete nastale iz prometnih nezgoda i to štete prouzročene uporabom vozila glede kojih je sklopljen ugovor o obveznom osiguranju.
4. Smatra da je pogrešno primijenjeno pravilo o teretu dokazivanja, jer da je osnovanost istaknutog prigovora da bi šteta bila manja trebao dokazati tuženik, u smislu čl. 219. ZPP-a.
5. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.
6. Žalba tužitelja nije osnovana.
7. Sud prvog stupnja je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja. Pritom nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Predmet ovog spora je zahtjev za naknadu štete tužitelja kao osiguratelja OV, koji je stradao u prometnoj nezgodi 4. kolovoza 1981. kao putnik u autobusu, protiv tuženika kao osiguratelja štetnika koji je prouzročio nastanak prometne nezgode, za štetu koja se odnosi na isplatu invalidske mirovine koja je osiguraniku tužitelja priznata kao ozljeda na radu, za razdoblje od 1. rujna 2020. do 31. kolovoza 2022.
9. Između stranaka je i u ovom stadiju postupka sporno koji propis se primjenjuje u ovom postupku radi naknade štete.
10. Sud prvog stupnja utvrđuje da je rješenjem tužitelja broj IN-578786 od 5. veljače 1985. utvrđeno da je ŽV, osiguraniku tužitelja, nastao gubitak sposobnosti za rad zbog povrede na radu te mu je priznato pravo na isplatu invalidske mirovine, pri čemu tužitelj u ovom postupku zahtijeva isplatu iznosa od 9.646,71 eura koji je isplaćen osiguraniku u razdoblju od 1. rujna 2020. do 31. kolovoza 2022.
11. Glede primjene propisa na postupak naknade štete, utvrđuje da štetu tužitelju predstavljaju novčana davanja koja su izvršena na teret mirovinskog osiguranja u narečenom razdoblju pa da se na pitanje naknade štete primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u vrijeme izvršenih isplata. Stoga zauzima stajalište da u nazočnom slučaju treba primijeniti mjerodavne odredbe ZOOP-a konkretno članak 27. ZOOP-a kojim je propisana obveza društva za osiguranje isplatiti zavodu za osiguranje stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
12. Pravilno je pravno stajalište suda prvog stupnja da se u nazočnom slučaju o naknadi štete odlučuje primjenom odredbi ZOOP-a koji predstavlja posebni zakon (lex specialis).
13. Treba navesti da odredbe ZMO-a i ZOOP-a različito propisuju opseg prava tužitelja, kao osiguratelja oštećene osobe, na naknadu štete od društva za osiguranje, čiji je osiguranik prouzročio štetu koja se sastoji u isplati invalidske mirovine. Tako je čl. 161. st. 2. ZMO-a propisano da tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete koja obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, dok čl. 27. ZOOP propisuje da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja, nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.), s tim što se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju, u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).
14. U nazočnom slučaju tuženik odgovara za štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, kojeg je vlasnik vozila dužan sklopiti radi osiguranja za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama (čl. 22. ZOOP), s tim što obvezu društva predstavlja osigurana svota važeća na dan štetnog događaja, ako ugovorom nije ugovoren viši iznos (čl. 26. st. 1. ZOOP-a). Kako je u nazočnom slučaju osiguranik tužitelja pretrpio tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranik tuženika, te je rješenjem tužitelja utvrđeno pravo osiguranika tužitelja na invalidsku mirovinu, i to zbog ozljede na radu, proizlazi da prema čl. 27. st. 3. ZOOP-a tužitelj nema pravo na naknadu štete od tuženika.
15. Naime, dio isplaćene invalidske mirovine koju tužitelj potražuje u ovom postupku, odnosi se upravo na invalidsku mirovinu koja je utvrđena zbog ozljede na radu, pa proizlazi da ne postoji razlika na koju bi tužitelj imao pravo primjenom čl. 27. st. 3. ZOOP-a, kako to pravilno ocjenjuje i sud prvog stupnja.
16. Još treba dodati da je pravilno i stajalište suda prvog stupnja da se na pravni odnos stranaka primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, a tužitelju šteta nastaje isplatom svakog pojedinog iznosa invalidske mirovine.
17. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi, primjenom čl. 368 st.1. ZPP-a.
U Rijeci, 23. prosinca 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Helena Vlahov- Kozomara
