Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-1997/2025-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ivi Smokvina Dadasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog društva Glavaš i Šutalo iz Vinkovaca protiv tuženika Erste & Steiermarkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupan po Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima pod posl. br. P-177/2024 od 15. listopada 2025., dana 23. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Vinkovcima pod posl. br. P-177/2024 od 15. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem od 15. listopada 2025. odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 , 148/11 , 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP), predlažući da se pobijano rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, odnosno podredno preinači.

3. U žalbi tuženik u bitnom navodi da je sud donošenjem pobijanog rješenja pogrešno primijenio materijalno pravo, te da pobijana odluka nije pravilna, niti zakonita jer da sud nije ovlašten u ovom stadiju postupka odlučivati o nepoštenosti neke ugovorne odredbe bez kontradiktornog postupka, odnosno bez saslušanja stranaka čime da je počinjena apsolutno bitna povreda odreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a. Navodi da je prvostupanjski sud samo paušalno, bez provođenja kontradiktornog postupka, utvrdio da je ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti suda u Rijeci nepoštena, a da pri tom nije uzeo u obzir njegove navode o podrednoj primjeni odredbe o općemjesnoj nadležnosti iz čl. 46. i 48. ZPP-a, čime da je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i počinjena apsolutno bitna povreda odredba iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Navodi da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 59. ZPP-a jer da njegova podružnica u [adresa] nikada nije bila upisana u sudski registar.

4. Odgovor na žalbu nije podnijet.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud utvrđuje:

- da se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o zaštiti potrošača ( NN 96/03, dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu,

- da se prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, posebno ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca,

- da je prema odredbi članka 87. st.1. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba ništetna,

- da su stranke odredbom čl. 16. ugovora o kreditu ugovorile da je u slučaju spora nadležan sud u sjedištu tuženika, odnosno sud u Rijeci,

- da iz ugovora proizlazi da je tužitelj istog sklopio kao fizička osoba, odnosno da ne proizlazi da bi istog zaključio u svrhu svog zanimanja, poslovne aktivnosti ili poduzetničke djelatnosti, slijedom čega da ima status potrošača

- da tuženik u odgovoru na tužbu niti tvrdi, a niti dokazuje da se o ugovornoj odredbi kojom su stranke ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika pojedinačno pregovaralo,

- da kako je prijeporna odredba sastavni dio tipskog ugovora tuženika, a na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaj, to da ista uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama,

- da ugovaranjem nadležnosti suda njegovog sjedišta tuženik ostvaruje pogodnost bitno manjih troškova u odnosu na tužitelja, kao korisnika kredita, s obzirom na udaljenost mjesta prebivališta tužitelja od suda čija je nadležnost ugovorena (420 km u jednom pravcu), što da bi za tužitelja izazvalo visoke troškove dolaska na sud, a time i znatnu neravnotežu u položaju ugovornih strana, te ograničilo odnosno otežalo pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom,

- da obzirom se o mjesnoj nadležnosti u slučaju spora između stranaka nije pojedinačno pregovaralo, to da se prijeporna odredba čl. 16. ugovora prema kojoj je mjesno nadležan sud u Rijeci, ima smatrati nepoštenom u smislu odredbe članka 3. st. 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 05.04.1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima i čl. 81. st. 1. i 2., čl. 82. alineja 19. u vezi sa čl.87. st. 1. ZZP/03,

- da budući je predmetna odredba ništetna, to da među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe članka 70. st. 1. do 4. ZPP- a, pa da se primjenjuju odredba o posebnoj nadležnosti iz čl. 59. ZPP-a,

-da je u konkretnom slučaju ugovor solemniziran kod javnog bilježnika Nikole Vulića iz [adresa], iz čega proizlazi da je isti zaključen u poslovnoj jedinici tuženika u [adresa], odnosno da je spor nastao u povodu djelatnosti te jedinice.

7. Slijedom navedenog prvostupanjski sud zaključuje da kako je tužitelj podnio predmetnu tužbu kod suda na čijem se području nalazi poslovna jedinica u povodu čije djelatnosti je nastao spor, to da je primjenom odredbe čl. 59. ZPP-a mjesno nadležan Općinski sud u Vinkovcima, pa odbija prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti kao neosnovan.

8. Ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer odluka suda prvog stupnja ne trpi od takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Također nije utvrđeno niti postojanje ostalih bitnih povredi iz čl. 354. st. 2. na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer je tuženik imao mogućnost očitovati se o navodima odlučnim za ocjenu osnovanosti prigovora mjesne nenadležnosti, te predložiti dokaze. Međutim tuženik na okolnost da je s tužiteljem pregovarao o spornoj odredbi ugovora, odnosno na okolnost da ista nije nepoštena nije predložio provođenje nikakvih dokaza, pa tako niti dokaz saslušanjem tužitelja, iako je na njemu teret dokaza pojedinačnog pregovaranja.

10. Pored toga prema tumačenju Suda Europske unije u presudi od 27.06.2000., Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i dr., spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98., obveza je nacionalnih sudova ex officio ispitivati nepoštenost spornih odredbi ugovora bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama. Stoga je sud prvog stupnja pravilno, ex officio ispitivao nepoštenost sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojom je ugovorena nadležnost suda (prorogacijska klauzula).

11. Također donošenjem pobijanog rješenja pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo.

12. Naime, prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje prema odredbi čl. 81. st. 4. ZZP/03 trgovac koji tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan to dokazati. Također prema čl. 87. st. 1. ZZP/03, nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

13. U konkretnom slučaju tuženik u odgovoru na tužbu uz istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti niti tvrdi, a niti dokazuje, da se o ugovornoj odredbi kojom su stranke ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika, pojedinačno pregovaralo, pa dolazi do primjene odredba čl. 82. alineja 19. ZZP/03 koja određuje da se može smatrati nepoštenom ugovorna odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a poglavito odredba kojom se obvezuje potrošača na rješavanje spora pred arbitražom koja nije predviđena mjerodavnim pravom, odredba koja onemogućava izvođenje dokaza koji idu u prilog potrošaču ili odredba kojom se teret dokaza prebacuje na potrošača kada bi, prema mjerodavnom pravu, teret dokaza ležao na trgovcu.

14. Nije sporno da su stranke u konkretnom slučaju odredbom čl. 16. Ugovora o kreditu od 23.03.2007. ugovorile u slučaju spora nadležnost suda u mjestu sjedišta banke. Također nije sporno da je predmetni ugovor zaključen u podružnici tuženika u [adresa] i solemniziran kod javnog bilježnika u [adresa].

15. Kako je dakle, navedena ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, unaprijed formulirana i uvrštena u ugovor od strane tuženika, to ista i po stavu ovog suda uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Naime, udaljenost prebivališta tužitelja ([adresa]) do mjesta sjedišta tuženika (Rijeka) objektivno ima učinak odvraćanja od vođenja spora jer bi tužitelj vođenjem spora u Rijeci bio izvrgnut povećanim financijskim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena, a što bi dovelo do ograničavanja, odnosno otežanog ostvarivanja njegovih potrošačkih prava iz ugovora. S druge strane tuženik kao financijski "jača" strana, s mrežom poslovnica i zaposlenika u cijeloj Republici Hrvatskoj, ima adekvatnu mogućnost angažiranja punomoćnika za zastupanje i u mjestu gdje je tužitelj pokrenuo spor, što znači da sporna odredba uzrokuje znatnu procesnopravnu neravnotežu stranaka.

16. Žalbeni navodi o saslušanju tužitelja zamolbenim putem nisu osnovani iz razloga što tužitelj, neovisno o izboru kvalificiranog punomoćnika, ima pravo pristupa sudu, odnosno ima pravo pred sudom se osobno izjasniti o svim relevantnim činjenicama i navodima suprotne strane.

17. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je odredba predmetnog ugovora koja sadrži sporazum o mjesnoj nadležnosti ništetna, odnosno da među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. do 4. ZPP- a, posljedično čemu u primjenu dolazi odredba o posebnoj nadležnosti po mjestu u kome se nalazi poslovna jedinica pravne osobe iz čl. 59. ZPP-a, prema kojoj je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

18. Kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je predmetni ugovor zaključen u poslovnoj jedinici tuženika u [adresa] (koju činjenicu tuženik niti ne spori) to je sukladno odredbi članka 59. ZPP-a (izberiva mjesna nadležnost), za suđenje u ovom sporu mjesno nadležan Općinski sud u Vinkovcima.

19. Pri tom valja istaknuti da se pojam "poslovne jedinice izvan sjedišta pravne osobe" u smislu čl. 59. ZPP-a treba široko tumačiti na način da obuhvaća svaku podružnicu, poslovnicu ili filijalu trgovca (posebno u potrošačkim sporovima u kojima je potrošač uvijek slabija strana i kojima vrlo često sporovi pred sudom predstavljaju jedino učinkovito pravno sredstvo za zaštitu potrošačkih prava), a ne pretjerano formalno kako to smatra tuženik, argumentirajući svoje stajalište odlukama nekih županijskih sudova. Pored toga citirana odredba čl. 59. ZPP-a ne govori o podružnici, nego o poslovnoj jedinici, a ta odredba ne uvjetuje ni da je poslovna jedinca pravne osobe upisana u sudski registar slijedom čega ta činjenica po stavu ovog suda nije od značaja za ocjenu pravilne primjene čl. 59. ZPP-a.

20. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci, 23. prosinca 2025.

Sutkinja

Iva Smokvina-Dadasović