Zakon.hr

Republika Hrvatska

Poslovni broj: P-1348/2022-75

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Pagu

Trg kralja Petra Krešimira IV-Knežev dvor

23250 Pag

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sutkinji Marijani Zelić, u pravnoj stvari tužiteljice EB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa Luka Tomašić, odvjetnik u odvjetničkom uredu Marčan & Partneri iz Rijeke, E [adresa], protiv tuženice Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, sa sjedištem u [adresa], koju zastupa Branko Bulat, odvjetnik u odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Ilica 1/A, radi ništetnost i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 5. studenog 2025. u nazočnosti tužitelja osobno i s punomoćnikom, te punomoćnikom tuženice, na ročištu za objavu presude 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženici da tužiteljici u roku od 15 dana isplati iznos od 126.041,18 EUR sa zateznim kamatama koje teku na:

iznos od 16,45 eura od 31.1.2008. pa do isplate

iznos od 32,54 eura od 29.2.2008. pa do isplate

iznos od 60,00 eura od 31.3.2008. pa do isplate

iznos od 18,69 eura od 30.4.2008. pa do isplate

iznos od 2,36 eura od 31.5.2008. pa do isplate

iznos od 22,48 eura od 30.6.2008. pa do isplate

iznos od 11,91 eura od 30.9.2008. pa do isplate

iznos od 144,61 eura od 31.10.2008. pa do isplate

iznos od 55,70 eura od 30.11.2008. pa do isplate

iznos od 168,68 eura od 31.12.2008. pa do isplate

iznos od 186,05 eura od 31.1.2009. pa do isplate

iznos od 193,90 eura od 28.2.2009. pa do isplate

iznos od 172,26 eura od 31.3.2009. pa do isplate

iznos od 176,40 eura od 30.4.2009. pa do isplate

iznos od 143,33 eura od 31.5.2009. pa do isplate

iznos od 118,99 eura od 30.6.2009. pa do isplate

iznos od 125,45 eura od 31.7.2009. pa do isplate

iznos od 138,29 eura od 31.8.2009. pa do isplate

iznos od 137,18 eura od 30.9.2009. pa do isplate

iznos od 124,20 eura od 31.10.2009. pa do isplate

iznos od 148,54 eura od 30.11.2009. pa do isplate

iznos od 168,07 eura od 31.12.2009. pa do isplate

iznos od 195,84 eura od 31.1.2010. pa do isplate

iznos od 189,47 eura od 28.2.2010. pa do isplate

iznos od 227,17 eura od 31.3.2010. pa do isplate

iznos od 220,01 eura od 30.4.2010. pa do isplate

iznos od 233,94 eura od 31.5.2010. pa do isplate

iznos od 354,55 eura od 30.6.2010. pa do isplate

iznos od 329,72 eura od 31.7.2010. pa do isplate

iznos od 405,58 eura od 31.8.2010. pa do isplate

iznos od 379,37 eura od 30.9.2010. pa do isplate

iznos od 337,21 eura od 31.10.2010. pa do isplate

iznos od 426,16 eura od 30.11.2010. pa do isplate

iznos od 539,31 eura od 31.12.2010. pa do isplate

iznos od 459,19 eura od 31.1.2011. pa do isplate

iznos od 490,02 eura od 28.2.2011. pa do isplate

iznos od 454,24 eura od 31.3.2011. pa do isplate

iznos od 460,75 eura od 30.4.2011. pa do isplate

iznos od 612,18 eura od 31.5.2011. pa do isplate

iznos od 626,93 eura od 30.6.2011. pa do isplate

iznos od 753,44 eura od 31.7.2011. pa do isplate

iznos od 688,46 eura od 31.8.2011. pa do isplate

iznos od 617,31 eura od 30.9.2011. pa do isplate

iznos od 609,68 eura od 31.10.2011. pa do isplate

iznos od 604,20 eura od 30.11.2011. pa do isplate

iznos od 113.456,17 eura od 23.12.2011. pa do isplate

po kamatnoj stopi koja od 31.1.2008. do 30.6.2011. iznosi 14 % godišnje, od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.1.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II. Nalaže se tuženici da nadoknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 37.791,97 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja ja na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa odbija kao neosnovan.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu koji glasi:

„ Tuženik je dužan u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 28.314,68 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

iznos od 153,23 eura od 31.1.2008. pa do isplate

iznos od 154,74 eura od 29.2.2008. pa do isplate

iznos od 360,58 eura od 31.3.2008. pa do isplate

iznos od 351,70 eura od 30.4.2008. pa do isplate

iznos od 348,19 eura od 31.5.2008. pa do isplate

iznos od 352,52 eura od 30.6.2008. pa do isplate

iznos od 346,16 eura od 31.7.2008. pa do isplate

iznos od 346,48 eura od 31.8.2008. pa do isplate

iznos od 350,24 eura od 30.9.2008. pa do isplate

iznos od 378,76 eura od 31.10.2008. pa do isplate

iznos od 359,65 eura od 30.11.2008. pa do isplate

iznos od 430,35 eura od 31.12.2008. pa do isplate

iznos od 434,54 eura od 31.1.2009. pa do isplate

iznos od 436,43 eura od 28.2.2009. pa do isplate

iznos od 431,22 eura od 31.3.2009. pa do isplate

iznos od 432,21 eura od 30.4.2009. pa do isplate

iznos od 424,25 eura od 31.5.2009. pa do isplate

iznos od 418,38 eura od 30.6.2009. pa do isplate

iznos od 419,94 eura od 31.7.2009. pa do isplate

iznos od 423,03 eura od 31.8.2009. pa do isplate

iznos od 422,76 eura od 30.9.2009. pa do isplate

iznos od 419,64 eura od 31.10.2009. pa do isplate

iznos od 425,50 eura od 30.11.2009. pa do isplate

iznos od 430,21 eura od 31.12.2009. pa do isplate

iznos od 436,89 eura od 31.1.2010. pa do isplate

iznos od 435,36 eura od 28.2.2010. pa do isplate

iznos od 444,44 eura od 31.3.2010. pa do isplate

iznos od 442,72 eura od 30.4.2010. pa do isplate

iznos od 446,07 eura od 31.5.2010. pa do isplate

iznos od 475,13 eura od 30.6.2010. pa do isplate

iznos od 469,15 eura od 31.7.2010. pa do isplate

iznos od 487,42 eura od 31.8.2010. pa do isplate

iznos od 481,11 eura od 30.9.2010. pa do isplate

iznos od 470,95 eura od 31.10.2010. pa do isplate

iznos od 492,38 eura od 30.11.2010. pa do isplate

iznos od 456,26 eura od 31.12.2010. pa do isplate

iznos od 439,32 eura od 31.1.2011. pa do isplate

iznos od 445,84 eura od 28.2.2011. pa do isplate

iznos od 438,27 eura od 31.3.2011. pa do isplate

iznos od 439,65 eura od 30.4.2011. pa do isplate

iznos od 471,68 eura od 31.5.2011. pa do isplate

iznos od 474,80 eura od 30.6.2011. pa do isplate

iznos od 501,56 eura od 31.7.2011. pa do isplate

iznos od 487,81 eura od 31.8.2011. pa do isplate

r i j e š i o j e

Odbacuje se dio tužbenog zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 3. u dijelu da se kamate naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF tuženika na dan plaćanja, kao i članka 4. stavak 3., odnosno obveza tužitelja da će plaćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF na dan plaćanja, ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključila 4.5.2007, te se utvrđuje da se za plaćanje kamata i anuiteta po navedenom ugovoru o kreditu primjenjuje srednji tečaj za CHF tuženika koji je važio na dan isplate kredita.“

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je 4. svibnja 2007. s tuženicom zaključila ugovor o kreditu broj: 236-96/2007 u visini 550.000,00 CHF s promjenjivom kamatnom stopom 4,20%, u protuvrijednosti u kunama namećući valutnu klauzulu (čl. 3 i 4 Ugovora ) čime je glavnicu i kamate vezao za švicarski franak. Tužitelj je u odnosu na predmetni kredit već pokrenuo postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu. U tom predmetu, Općinski građanski sud u Zagrebu je donio presudu, posl. br. P-7086/16 od 27. studenog 2018. kojom je utvrdio ništetnom odredbu o kamatnoj stopi. Predmet se sada nalazi u žalbenom postupku pred Županijskim sudom u Zagrebu. Iako je u predmetu broj P-7086/16 koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu riješeno pitanje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tužitelj smatra da je isto tako nepoštena i ništetna valutna klauzula. Ovo pitanje nije riješeno u tom predmetu. Pitanje ništetnosti valutne klauzule kao i dijela odredbe o kamatnoj stopi je riješeno unutar kolektivnog postupka koji je prošao sve sudske instance te na koncu dobio potvrdu i na Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Sada ne postoji prepreka da tužitelj zatraži isplatu svega onoga što platio zbog nepoštenih ugovornih odredbi koje su ga bacile u dužničko ropstvo. Tužitelj zato ovom tužbom traži utvrđenje ništetnosti valutne klauzule, budući o njemu nije rješavano, te sada potražuje isplatu po dvije osnove: - prva osnova, odnosi se na preplaćene kamate do čega je došlo jer je tuženik nezakonito, svojim jednostranim odlukama mijenjao kamate mimo svih tržišnih kriterija. Pitanje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi je već riješeno unutar predmeta broj P-7086/16 pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu. Druga osnova, odnosi se na preplaćene anuitete kredita zbog promjene tečaja CHF. Tuženik je sukladno valutnoj klauzuli svaki anuitet kredita plaćao u kunskoj protuvrijednosti. Budući da nije zadržan tečaj koji je važio u vrijeme zaključenja ugovora, tužitelj je plaćao veće iznose anuiteta zbog rasta tečaja CHF. Dakle, tužitelj ovom tužbom traži ništetnosti dijela odredbi koje nameću obvezu vraćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan plaćanja. Pri tome su viši Sudovi već zauzeli stajalište da su i takav obračun kamata i primjena valutne klauzule ništetni. Predmet ovog postupka je ništetnost valutne klauzule, kao i pravo na pretplatu kao posljedicu primjene nepoštenih odredbi ugovora. Je li ona nastala ili nije, utvrdit će se financijskim vještačenjem. Tužitelj će sa svoje strane u nastavku navesti razloge zbog kojih smatra da su valutna klauzula i dio odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne iz čega u konačnici proizlazi njegovo pravo na utuženu pretplatu.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te je istakla prigovor zastare utuženog iznosa, a posebno iznosa koji tužiteljica potražuje u toč. II. sad I. tužbenog zahtjeva. Nadalje da je svako pozivanje tužiteljice na utvrđenja iz presuda iz kolektivnog spora, odnosno na odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje u tekstu: „ZZP/03“) u ovom predmetu pravno neosnovano jer su tužiteljica i sudužnik i založni dužnik FB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (dalje u tekstu: Sudužnik) sklopili ugovor o kreditu radi refinanciranja kredita i adaptacije kuće u kojoj je smješteno 6 apartmana pogodnih za iznajmljivanje tijekom turističke sezone, s ciljem stjecanja dobiti radi obavljanja profesionalne djelatnosti sudužnika, a što je vidljivo iz kreditnog prijedloga za utuženi ugovor o kreditu. Tužiteljica pogrešno smatra da bi se na tijek i prekid zastare, te na druga pravna pitanja ili činjenična utvrđenja u ovoj parnici morala primijeniti pravna i činjenična utvrđenja iz parnice „Potrošač“. Slijedom navedenog, tuženica predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti budući se radi o nepotrošačkom ugovoru o kreditu i potraživanju za koje je u cijelosti nastupila zastara potraživanja.

3. Presudom ovog suda poslovni broj P-394/2021-38 od 11. svibnja 2022. utvrđena je ništetna odredba članak 3. u dijelu da se kamata naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju na dan plaćanja, kao i članka 4. stavak 3., odnosno obveza tužitelja da će plaćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan plaćanja, ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile 4. svibnja 2007., te se utvrđuje da se za plaćanje kamata i anuiteta po navedenom ugovoru o kreditu primjenjuje srednji tečaj za CHF tuženika koji je važio na dan isplate kredita. Nadalje tuženici je u točki II. naloženo da u plati tužiteljici iznos od 213.336,96 kn, dok je u točki III. naloženo da plati iznos od 949.657,27 kn.

4. Protiv navedene presude tuženica je podnijela pravodobnu žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje na počinjenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, da sud nije odlučio u cijelosti o tužbenom zahtjevu jer je tužitelj tužbom zahtijevao isplatu ukupnog iznosa od 1.221.336,60 kuna uvećano za zakonske zatezne kamate, da bi podneskom od 22. veljače 2022. godine djelomično povukao tužbeni zahtjev za iznos od 58.342,37 kuna, čemu se tuženik protivio u podnesku od 24. travnja 2022., da je prvostupanjski sud je tužiteljici dosudio ukupni iznos od 1.162.994,23 kuna, ali pri tome nije odlučio o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva u iznosu od 58.342,37 kuna. Nadalje da je nerazumljivo obrazloženje presude u dijelu u kojem se odnosi na tuženičin prigovor zastare, da nije obrazloženo pitanje zastare u dijelu u kojem se isplata temelji na osnovi promjenjive kamatne stope. Tuženica da je isticala da tužiteljica nije predmetni ugovor stekla u svojstvu potrošača, a da prvostupanjski sud nije dao nikakvo obrazloženje u tom dijelu, kao i da nije obrazložio na temelju koje osnove koje je pravne osnove tužiteljici dosudio iznos naveden u izreci. Sud da je propustio utvrditi da li su odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu pojedinačno pregovaralo, da li su navedene odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, da je nalaz i mišljenje vještakinje Majde Korljan u suprotnosti sa sadržajem i smislom Ugovora o kreditu, kao i da je pogrešno primijenio propise o zaštiti potrošača.

5. Rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-707/2022 od 27. lipnja 2022. ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje u prethodni postupak. U obrazloženju se navodi da je prvostupanjska presuda ne sadrži razloga o svim bitnim činjenicama (statusu ili ne potrošača tužiteljice, osnovanost ili ne prigovora zastare glede tražbine osnovnom ništetnosti odredb3e o promjenjivoj kamatnoj stopi), a nastavno dani razlozi glede nekih bitnih činjenica (zastara glede odredbe o ništetnosti valutne klauzule, odnosno je li se radi o prekidu zastare ili nema zastare (t. 27 obrazloženja), primjene odluka iz tzv. slučaja „Franak“, odnosno kolektivnog spora) su nejasni i nerazumljivi. Osim toga postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, pa tako je nejasan, nerazumljiv, proturječan zaključak i suda, a koji slijedi iz iskaza tužiteljice pod točkom 28. obrazloženja pobijane odluke u dijelu u kojem se spominje konverzija. Stoga da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Nadalje da se tuženica protivila smanjenju tužbenog zahtjeva (tužiteljica je konačni tužbeni zahtjev postavila po primitku nalaza i mišljenja vještaka odnosno dopune istog), pa je valjalo pravilno (ne) primijeniti odredbu članka 193. ZPP-a, a na što opisno ukazuje tuženik u žalbi ukazujući da je u preostalom dijelu zahtjeva valjalo odbiti. O tome u ponovnom postupku da sud prvog stupnja mora voditi računa odnosno o zahtjevu u preostalom iznosu od 72.628,01 kn (1.022.285,28 minus 949.657,27 kn), a koji se odnosi na tražbinu s osnovom pretplate po osnovi odredbe o ništetnoj valutnoj klauzuli budući se tuženik nije suglasio s povlačenjem, dok se glede povećanja zahtjeva, u dijelu u kojem se zahtjeva isplata osnovnom ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, radi o preinaci zahtjeva. Nadalje da treba pribaviti predmet posl. br. P-7086/2016 te utvrditi radi li se o zahtjevu (dijelu zahtjeva) o kojem već teče parnica. Činjenično stanje da je ostalo nepotpuno utvrđeno, pa sud prvog stupnja u ponovnom postupku prije svega valja utvrditi, ima li tužiteljica u predmetnom ugovoru odnosu svojstvo potrošača, odnosno je li Ugovor potrošački ugovor, a o tome ovisi primjena materijalnog prava.

6. Uvidom u predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P- 4399/2022 prije P-7086/2016, utvrđeno je da se vodio parnični postupak između tužitelja EB i NB protiv tuženice Addiko Bank d.d. radi utvrđenja. Prvostupanjskom presudom suđeno je u točki I. da se utvrđuje da je ništetna odredba čl. 6. Ugovora o kreditu broj: 236-96/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 4. svibnja 2007., u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, koji ugovor je zaključen između tuženika Addiko Banke d.d. i EB kao korisnice kredita i NB kao sudužnika i založnog dužnika, te se utvrđuje ništetnom odredba čl. 2. i 4. navedenog Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu CHF, dok se u točki II. utvrđuje ništetnom odredba čl. 6. Ugovora o kreditu broj: 236-53041762 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 14. prosinca 2011., u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, te se utvrđuje ništetnom ugovorna odredba čl. 2. i čl. 4. istog Ugovora o kreditu, u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u valuti CHF, koji je odnosi na valutnu klauzulu u valuti CHF, koji ugovor je zaključen između tuženika Addiko Banka d.d. i EB kao korisnica kredita i ŽB kao sudužnika i založnog dužnika te GB kao sudužnika, te se utvrđuje ništetnom odredbe čl. 2 i 4. navedenog Ugovora o kreditu, u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF. Točkom III. u preostalom dijelu je odbijen tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnosti preostalog dijela Ugovora o kreditu sklopljenog od 4. svibnja 2007. i u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje ništetnost preostalog dijela Ugovora o kreditu sklopljenog 14. prosinca 2011. i Ankesa broj 1 uz predmetni Ugovor, izuzev odredbi čl. 2, 4. i 6. navedenih Ugovora o kreditu koji su utvrđeni ništetnim u točkama I. i II. izreke ove presude, tužbeni zahtjev je odbijena kao neosnovan.

6.1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-5024/2024-2 odbijena je žalba tuženice Addiko Bank d.d., kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P-4399/2022-56 od 3. rujna 2024. u pobijanom dijelu pod točko, I., II. i V. izreke.

7. Kako je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P-4399/2022-56 utvrđena ništetnost spornih odredbi ovdje predmetnog Ugovora o kreditu odnosno odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj kaluzuli, to je sud odbacio tužbeni zahtjev u točki I. kojim se traži utvrđenje ništetnosti istog Ugovora te je odlučeno kako glasi u izreci rješenja.

8. Tužiteljica je podneskom od 22. veljače 2022. uredila tužbeni zahtjev prema nalazu i mišljenju vještakinje Majde Korljan od 16. siječnja 2022. i dopune nalaza od 12. veljače 2022. pa tako sad od tuženice potražuje iznos od 154.355,86 EUR (1.162.994,23 kn) (razdvojeno po osnovama).

9. Tuženica je istakla da je tako uređenim tužbenim zahtjevom tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev sa iznosa od 162.099,22 EUR (1.221.336,60 kn), za iznos od 7.743,36 EUR (58.342,37 kn), na iznos od 154.355,86 EUR (1.162.994,23 kn) te da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe.

10. Budući da tuženica ne pristaje ne djelomično povlačenje tužbe, u tom slučaju sud meritorno odlučuje o dijelu tužbenog zahtjeva za koji je tužiteljica željela djelomično povući tužbu. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz odredbe čl. 193. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje ZPP.) za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari (uvijek) potreban pristanak tuženika.

11. Tužiteljica je podneskom od 17. ožujka 2025. konačno uredila tužbeni zahtjev sukladno dopuni nalaza i mišljenja vještakinje Majde Korljan od 29. travnja 2025. izražavajući iznose u EUR-u i trenutnom stanju spis. Tako da tužiteljica potražuje ukupan iznos od 154.355,86 EUR.

12. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao isprave priložene spisu i to:

Ugovor o kreditu broj: 236-96/2007 (l.s. 17-23), pismo namjere (l.s. 25), specifikacija isplate kredita (l.s. 26), Obavijest o promjeni kamatne stope po partiji kredita broj 25301442 (l.s. 36-38), presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012 (l.s. 39-46), presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt 249/14-2 (l.s. 47- 85), tablica tužitelja s prikazom pretplate po tečaju (l.s. 187-188), specifikacije uplata po kreditu izdana od tuženika (l.s. 189), kreditni prijedlog od 30. travnja 2007. (l.s. 224- 232), procjena vrijednosti nekretnine od 16. travnja 2007. (l.s. 233-247), Rješenje Ureda državne uprave u Ličko-senjskoj županji, Služba za gospodarstvo –Ispostava Novalja od 8. srpnja 2003.(l.s. 385-387), obavijest o promjeni kamatne stope (l.s. 411), obročni otplatni plan (l.s. 413-427), početni otplatni plan (l.s. 429-434), obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu (l.s. 435), promet po kreditu (l.s. 436-440), specifikacija uplata (l.s. 441-443), iskaz svjedoka NB i dopuna iskaza (l.s. 445-447, 670-671), iskaz tužiteljice EB i dopuna iskaza (l.s. 447-448, 671- 672), nalaz i mišljenje vještakinje Majde Korljan od 16. siječnja 2022. (l.s. 497-506), dopuna nalaza i mišljenja (l.s. 513-517), iskaz svjedoka BB (l.s. 533- 534), iskaz svjedoka ČB (l.s. 534-535), iskaz vještakinje Majde Korljan (l.s. 542-543), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] [adresa]-I (l.s. 634), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 31. kolovoza 2002. (l.s. 635-637), dopuna nalaza i mišljenja vještakinje Majde Korljan (l.s. 699-707), uvid u predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P-4399/2022 prije P-7086/2016.

13. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

14. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbe članka 3. Ugovora o kreditu od 4. svibnja 2007. (dalje: Ugovor) u dijelu da se kamata naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju CHF tuženika na dan plaćanja te članka 4. stavak 3. odnosno obveza tužiteljice da će plaćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF na dan plaćanja Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zaključenog 4. srpnja 2007. uz utvrđenje da se za plaćanje kamate i anuiteta po navedenog ugovoru o kreditu primjenjuje srednji tečaj za CHF tuženika koji je važio na dan isplate kredita te da je tuženica prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu dužna isplatiti tužitelju iznos od 28.314,68 EUR sa zateznom kamatom za razdoblje od siječnja 2008. do prosinca 2011. (na ime ništetne odredbe o promjenjive kamatne stope) te iznos do 126.041,18 EUR sa zateznom kamatom za razdoblje od kolovoza 2007. do prosinca 2011., a na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Postupak je započet je podnošenjem tužbe 26. veljače 2021.

15. Nije sporno da su stranke sklopile predmetni Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 4. svibnja 2007. (dalje Ugovor) u iznosu do 550.000,00 CHF s rokom otplate od 29 godina, da je ugovorena promjenjiva kamata stopa u skladu s Odlukom banke koja u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 4,20% godišnje; valutna klauzula u smislu da se kamata naplaćuje, odnosno kredit plaća u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan plaćanja; da je predmetni Ugovor otplaćen u cijelosti 23. prosinca 2011.

16. Sporno je među strankama:

- ima li tužiteljica svojstvo potrošača glede predmetnog Ugovora, odnosno je li svrha ugovora bila adaptacija stambenog prostora tužiteljice ili je isti imao namjenu dovršenja uređenja apartmana koji služe za turističko iznajmljivanje, odnosno obavljanje poslovne djelatnosti tužiteljice

- da li se na odnos stranaka mogu primijeniti utvrđenja iz presuda iz tzv. Kolektivnog spora, odnosno presuda Trgovačkog suda Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017-10od 14. lipnja 2018., odnosno VSRH Revt 249/14 od 9. travnja 2015. i Rev -2221/2018 od 3. rujna 2019.

- je su li predmetne odredbe Ugovora ništetne u smislu da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo te suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača,

- visina zahtjeva

- prigovor zastare.

17. S obzirom na sporno pitanje je li tužiteljica u vrijeme zaključenje ugovora o kreditu od 4. svibnja 2007. imala svojstvo potrošača, ovaj sud je proveo dokaz saslušanja tužiteljice i svjedoka KB te i proveo dopunu saslušanja prema uputi Županijskog suda u Puli i pročitao ostalu dokumentaciju u spisu.

18. Tužiteljica je u iskazu od 21. rujna 2021. navela da je predmetni kredit digla da bi podmirili stambeni kredit te je u dopunjenom iskazu istakla da ostaje u cijelosti kod iskaza danog 21. rujna 2021. te dodala

19. Svjedok FB je u iskazu od 21. rujna 2021. naveo da su odlučili da dignu stambeni kredt da bi sredili stambeno pitanje budući da u kuću u kojoj su živjeli bili zajedno sa roditeljima, tamo je živjela njegova sestra sa svojom obitelji i dvoje, te je u dopunjenom iskazu naveo da ostaje kod iskaz koji je dao 21. rujna 2021. te dodao da je namjena kredita bila rješavanje stambenog pitanja odnosno da su ranije imali stambeni kredit kod Erste banke, a kako su bili povoljniji uvjeti kredita bili kod Addiko banke tako su kod iste digli kredit kojim su u potpunosti zatvorili raniji kredit kod Erste banke i nastavili plaćati novi kredit Addiko banci koji je također bio za rješavanje stambenog pitanja.

20. Čitanjem predmetnog ugovora utvrđeno je da je istog u svojstvu korisnika sklopila tužiteljica kao fizička osoba te joj je odobren radi stambenog kredita što se podudara sa iskazima tužiteljica i svjedoka koji navode da su kredit digli radi rješavanja stambenog pitanja, a kojim je sud prihvatio iskaze kao istinite i uvjerljive. Sud je utvrdio da je tužiteljica predmetni ugovor zaključila u svojstvu potrošača, odnosno da nije podignut u svrhu dovršenja uređenja apartmana koji služe za turističko iznajmljivanje, odnosno obavljanje poslovne djelatnosti tužiteljice, stoga se tužiteljica može pozvati na utvrđenja iz presude u kolektivnom sporu.

21. Budući da je u pravomoćnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu utvrđeno da su tužiteljica i svjedok FB (tamo tužitelji) imali svojstvo potrošača prilikom sklapanje predmetnog ugovora, ovaj sud nije posebno analizirao i uspoređivao iskaze tužiteljice i svjedoka NB koje su dali u predmet pred sudom u Zagrebu.

22. Tužiteljica i svjedok FB su također iskazivali o načinu i uvjetima prilikom zaključivanju ugovora o kreditu, a svjedoci javni bilježnik OB i MB, bivši djelatnik tuženice, o praksi i načinu rada pri zaključivanju ugovora o kreditu takve vrste.

23. Svjedok OB u svom iskazu u bitnom navodi da čita sadržaj ugovora o kreditu svim strankama prilikom solemniziranja, odnosno provodi sve radnje propisane Zakonom o javnom bilježništvu. U odnosu na predmetni ugovor da se na istom nalazi njegov paraf i parafirao ga je, ali da se ne sjeća tužiteljice zbog proteka vremena od 15 godina.

24. Svjedok MB u svom iskazu u bitnom navodi da je bio zaposlenik tuženika 2007., ali da se ne sjeća tužiteljice. Sam ugovor da nije sastavljao to da rade djelatnice u pravnoj službi banke. On da nije ništa objašnjavao što je to valutna klauzula, a što je promjenjiva kamatna stopa, već da je klijentima nudio ono čime je banka raspolagala i nudio kredite koje su im moli dati. Klijenti su imali brošure, a najviše ih je interesiralo je li imaju uvjete za poduzimanje kredita ili ne. Koliko se sjeća stambeni krediti su bili samo u švicarskim francima i EUR-ima te da nije uvjetovao korisnicima da kredit uzmu u švicarskim francima odnosno da uzmu u EUR-ima.

25. Svjedok FB u svom iskazu navodi da je bilo sve uredu do 2009., a onda je rata kredita naglo skočila, tako da nije bila više 11.000,00 kn već 20.000,00 - 21.000,00 kn te da je pitao AB za uzroke svega toga, a ona da mu je rekla da to mora plaćati. U travnju 2007. na poziv banke da su otišli kod javnog bilježnika OB na potpisivanje ugovora. Pokazivali su mu što da potpiše i to pred vježbenikom koji radi kod javnog bilježnika. Ugovor da je prvi put vidio kod javnog bilježnika, a tamo da nije bilo nikog od djelatnika banke. U banci kao ni kod javnog bilježnika da mu nisu objasnili koji su kriteriji promjenjive kamatne stope i rizik valutne klauzule. Samo da su pitali zašto je tako niska kamata, a da su dobili odgovor da je to najuređenija zemlja, da ista neće lako propasti i da je kapital siguran.

26. Tužiteljica je u svom iskazi u bitnom navodi da su 2007. digli kredit u švicarskim francima jer prema uputama djelatnika banke rečeno im je da jedino mogu dignuti kredit u švicarskim francima. Negdje 2008. i 2009. da se počela dizati kamatna stopa, počela je rasti valuta te više nije bila kamatna stopa 4,2 %. Rata kredita da je počela naglo rasti od 11.000,00 kuna do 21.000,00 kuna, a na kraj čak 25.000,00 kuna. Sve što su imali da su davali za kredit, čak da je uzeto sve njihovim jamcima da se podmiri kredit, dizali su gotovinske kredite da da bi podmirili ratu kredita. Odlazili su banku da vide kako će to riješiti ali nisu odbili odgovor od banke. Ugovor da je prvi put vidjela kod javnog bilježnika, prilikom potpisivanja ugovora nije nitko bio prisutan od banke. U banci kao ni kod javnog bilježnika da mu nisu objasnili koji su kriteriji promjenjive kamatne stope i rizik valutne klauzule. Javni bilježnik da im nije tumačio odredbe ugovora, samo su dali da potpišu. Nije čitala predmetni ugovor, nije ga imala u rukama, došla je samo kod javnog bilježnika i tamo ga potpisala.

27. Sud nije posebno ocjenjivao iskaz svjedoka OB, jer se saslušanjem javnog bilježnika nije moglo utvrditi obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora.

28. Na temelju iskaza tužiteljice, svjedoka NB, te svjedoka MB utvrđeno je da je tužiteljici nije prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu obrazloženo formiranje i mijenjanje kamatne stope, niti koji čimbenici utječu na promjenu kamatne stope u otplatnom razdoblju, već da je tužiteljici jedino bilo poznato koja je kamatna stopa u vrijeme zaključenja ugovora, dok buduća kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, jer nije bilo paramatera niti bilo kakvih kriterija koji bi pojasnili moguće promjene, da tužitelji prilikom pregovaranja i zaključenja ugovora od strane zaposlenika banke dobili objašnjenje koji će kriteriji utjecati na odluku banke da promijeni kamatnu stopu, a niti zaposlenici banke u to vrijeme nisu znali koji su to kriteriji i parametri. Nadalje zaposlenici banke nisu upozorili tužiteljicu na rizik zaključenja ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu i valutu CHF, da su zaposlenici tuženice tvrdili da se radi o najpovoljnijim ugovorima i stabilnoj valuti.

29. Prihvaćeni su iskazi tužiteljice i svjedoka NB kao istiniti i uvjerljivi jer su u skladu s materijalnim dokazima odnosno pisanom dokumentacijom u spisu, te je prihvaćen iskaz svjedoka MB kao istinit, posebni u dijelu u kojem navodi da nije ništa objašnjavao što je to valutna klauzula, a što je promjenjiva kamatna stopa.

30. Pogrešno tuženica smatra da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04.srpnja 2013., kao niti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presude Pž-6632/2017-10 14. lipnja 2018., jer je u tom sporu koji se vodio između ostalog i protiv tuženice, predmet kolektivne tužbe u tom postupku bila zaštita kolektivnih interesa potrošača kao korisnika kredita jer su banke sklapale ugovore o kreditima koristeći nedopuštene ili nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak (CHF), te na ugovornu odredbu kojom je banci omogućeno jednostrano mijenjati kamatnu stopu. Na taj način proširene su subjektivne granice pravomoćnosti jer osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne pravne zaštite koju pokrene potrošač obvezuje ostale sudove, pa je tako i obvezivala i ovaj sud. (tako i ŽS SB, Gž-508/2018-2 od 23. travnja 2019., ŽS ZG, Gž- 6053/17-2 od 6. ožujka 2018.) Osim toga, i sam zakonodavac je posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“ br. 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada izričito navedeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi, dakle, zakonodavac je proširio utjecaj presude iz kolektivnog spora i na parnice zbog isplate, a što je ovdje predmet spora

30.1. Za navesti je da je Visoki trgovački sud RH u presudi posl. broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. u parnici tužiteljica Udruge Potrošač protiv ovdje tamo tuženice Hypo Alpe Adria Bank (sada Addiko banke) i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope tuženici mijenjali bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno u točki 1. izreke je preinačio navedenu presudu trgovačkog suda i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljica za utvrđenje da su banke, među njima i prednica tuženice Hypo Alpe Adria Bank u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

30.2. Nadalje za navesti je da je Vrhovni sud u svojoj odluci Revt-249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1-7 među kojima i prednica tuženice Hypo Alpe-Adria Bank, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013.

30.3. Međutim odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužiteljica, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužiteljica protiv presude VTSRH broj Pž-7129/13 – 4 od 13. lipnja 2014., a kojom je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužiteljica upravljen na utvrđenje da su tuženici "povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo". Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt

-575/16-5 od 03. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž-7129/13-4 od 13.lipnja 2014 u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1-7 tužene povrijedile kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF. VTSRH je donio novu presudu Pž-6632/2017-10 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

30.4. Ovo je značajno zbog toga što sada potrošači u individualnim restitucijskim parnicama, a takva je i ova parnica, imaju mogućnost potraživati preplaćeno s dvije osnove. Promjenom kamatne stope koja je s vremenom povišena došlo je do povećanja mjesečnih anuiteta koje su potrošači bili dužni plaćati u odnosu na anuitete koji su bili ugovoreni prilikom sklapanja ugovora o kreditu. Druga osnova odnosi se na valutnu klauzulu kod koje je zbog promjene tečaja švicarskog franka i to porasta njegove vrijednosti došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo

30.5. Konačno VSRH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev- 2221/2018-11 03. rujna 2019. kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTSRH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi

30.6. Dakle, nakon donošenja pravomoćnih odluka u postupku pokrenutom tužbom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača od strane tužiteljica ''Udruge Potrošač'' protiv osam najvećih hrvatskih banaka, među kojima je i ovdje tuženica, pojedinačni tužitelji (potrošači) raspolažu sudskom odlukom kojom je riješeno prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale sa potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je bio ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica, te ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama banaka. Restituciju preplaćenih iznosa potrošači mogu ostvariti podnošenjem individualnih tužbi u restitucijskim parnicama u kojima će od poslovnih banaka tražili isplatu na ime razlike između ugovorene kamate i kamate koja se mijenjala jednostranom odlukom banaka o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo odnosno tražiti razliku nastalu promjenom tečaja CHF-a za koji je bila vezana glavnica 30.7. S obzirom da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P-4399/2022-56 utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanih u predmetnom Ugovoru o kreditu to je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedene presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu u pogledu ništetnosti odredbi ugovora.

31. Odredbom čl. 81. st. 1., 2., 3. i 4. ZZP-a bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 84. ZZP-a bilo je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Člankom 87. st. 1. ZZp-a bilo je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a st. 2. da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.

32. Analizom predmetnog ugovora o kreditu ovaj sud zaključuje da je isti unaprijed formuliran od strane tuženice i da tužiteljica nije imala utjecaja na njegov sadržaj. Tuženica je više puta mijenjala ugovorenu kamatnu stopu temeljem ovlasti iz čl. 6. predmetnog ugovora, a kreditor tužiteljici u obavijesti nije naznačio razloge za donošenje odluke o povišenju kamatne stope. Iako tuženica povišenjem kamatne stope nije prekoračila gornju granicu ugovorene kamatne stope od 19% (čl. 2. Uredbe o visini najviših dopuštenih ugovornih kamatnih stopa NN 153 od 03.11.2004.) ovakva ugovorna odredba i primjena od strane kreditora u suprotnosti je sa načelom savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljica kao potrošača, te je kao takva nepoštena.

33. Polazeći od toga da je dio ugovora koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, jer je isti nerazumljiv, tužiteljici pripada pravo da joj tuženica vrati ono što je na temelju tog dijela ugovora u ovom slučaju primila, pa je shodno tome, a u skladu s odredbom čl. 323. st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, dalje: ZOO) sud prihvatio i zahtjev tužiteljica za isplatu preplaćenog iznosa nastalog zbog promjene kamatne stope.

34. Nadalje, na temelju ugovora o kreditu i druge dokumentacije koje su stranke dostavile u spis sud je utvrdio da je ugovorna odredba iz čl.2. kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljiva, nepoštena pa prema tome ništetna jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro ( jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a) o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

35. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja švicarskog franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, te je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta, a što je u svom iskazu izjavila i sam tužiteljica.

36. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. K tome, kad se uzme u obzir da su ugovori o stambenim kreditima kao predmetni ugovor u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

37. Ocjenjujući ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli (čl. 2.) predmetnog ugovora o kreditu s obzirom na sve naprijed navedeno ovaj sud zaključuje da je takva odredba za tužiteljica kao prosječnog klijenta banke nerazumljiva jer mu nije na valjan način objašnjena posljedica i doseg takve ugovorne odredbe kao potrošaču, dok su banke kao trgovci bile svjesne rizika po tužiteljica kao potrošača zbog ugovaranja ovog kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF.

38. Stoga je sud u skladu s odredbom čl. 323. st.1. ZOO/05 prihvatio i zahtjev da je tuženica dužna vratiti tužiteljici iznos koji je primila uslijed promjene tečaja švicarskog franka u odnosu na kunu.

39. Visina tražbine u konkretnom slučaju utvrđena na temelju izračuna, odnosno nalaza i mišljenja vještaka Majde Korljan, stalne sudske vještakinje za financije i računovodstvo, pa je tako utvrđeno da je banka uslijed povećanja kamatne stope od 4,20 % te uslijed promjene tečaja više obračunala iznose anuiteta u ukupnom iznosu od 1.162,283,77 kuna i to od dana otplate kredita do konačne otplate kredita 23. prosinca 2011. te je iz usporednih podataka, uz primjenu kamatnih stopa koje su primjenjivane na kredite u HRK valuti u razdoblju do 14. svibnja 2007. do dana konačne otplate kredita 23. prosinca 2011. i kamatnih stopa koje je banka povećavala, a koje su plaćene od strane korisnika kredita (primjenjeni otplatni plan), izračunom je utvrđena razlika anuiteta u iznosu od 489.368,20 kn koje bi tužiteljica pretplatila prema tuženici.

40. S obzirom na prigovor tužiteljice da u nalazu i mišljenju vještakinja nije odvojila iznos pretplate po kamati i pretplate po tečaju već je naveo ukupni iznos pretplate.

41. S obzirom na navedeni prigovor vještakinja je dopunila nalaz i mišljenje, a utvrđeno je da je banka uslijed povećanja kamatne stope u odnosu na ugovorenu početnu kamatnu stopu od 4,20 % više obračunala iznose anuitete u ukupnom iznosu od 213.336.96 kuna i to od dana otplate kredita do dana konačne otplate kredita 23. prosinca 2011., te da je banka uslijed promjene tečaja više obračunala iznose anuitete u ukupnom iznosu od 949.657,27 kuna i to od dana otplate kredita do dana konačne otplate kredita 23. prosinca 2011.

42. Tužiteljica je sukladno nalazu i mišljenju te dopuni istog uredila tužbeni zahtjev kao u podnesku od 22. veljače 2022.

43. Tuženik se protiv smanjenju tužbenog zahtjevu, što je sud već obrazložio u točki 10. ove presude.

44. Nadalje tuženik je preložio da se vještakinja pozove na ročište radi očitovanja na primjedbe tuženika kao u podnesku od 24. veljače 2022.

45. Vještakinja je na ročištu od 26. travnja 2022. iskazala da ostaje u cijelosti kod osnovnog ugovora kao i dopune istog na prijedlog tužitelja. Nadalje da se prigovoi odnose na kamatnu stopu koja se primjenjivala za cijelo vrijeme trajanja ugovora i to početna ugovorena kamatna stopa, te napomenula da je primjena kamatne stope isključivo pravno pitanje, a ona da je izvršila izračun sukladno rješenju ovog suda jer joj je bio zadatak utvrditi kolika je razlika uslijed primjene kamatne stope i tečaja. Pri njenom obračunu su isključeni troškovi opomene i obračuni zatezne kamate, izračunata je razlika anuiteta koja je nastala uslijed promjene kamatne stope i promjene tečaja. Prema promjeni kamatne stope radila je otplatni plan u kunama, isključivo po prijedlogu tuženice, te je taj obračun jedna jedina varijante koja nije niti ugovorena niti ima veze s valutom CHF.

46. Vještakinja je podneskom od 1. svibnja 2025. na prijedlog tužiteljice dopunila nalaz i mišljenje na način da je pojedinačne te ukupne iznose pretplate po kamatnoj stopi i tečaju iskazala u važećoj valuti euro. Pa je tako utvrđeno da je banka uslijed povećanja kamatne stope u odnosu na ugovorenu početnu kamatnu stopu od 4,20 % više obračunala iznose anuitete u ukupnom iznosu od 28.314,68 EUR i to od dana otplate kredita do dana konačne otplate kredita 23. prosinca 2011., te da je banka uslijed promjene tečaja više obračunala iznose anuitete u ukupnom iznosu od 126.041,18 EUR i to od dana otplate kredita do dana konačne otplate kredita 23. prosinca 2011.

47. Tužiteljica je podneskom od 17. ožujka 2025. konačno uredila tužbeni zahtjev sukladno dopuni nalaza i mišljenja vještakinje Majde Korljan od 29. travnja 2025. izražavajući iznose u EUR-u i trenutnom stanju spis. Tako da tužiteljica potražuje ukupan iznos od 28.314,68 EUR sa zateznom kamatom za razdoblje od siječnja 2008. do prosinca 2011. (na ime ništetne odredbe o promjenjive kamatne stope) te iznos do 126.041,18 EUR sa zateznom kamatom za razdoblje od kolovoza 2007. do prosinca 2011., a na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

48. Ovdje je istaći da je sud uzeo u obzir samo pozitivnu razliku prvenstveno imajući na umu predmet ovog spora, tj. zahtjev za vraćanjem stečenog bez osnove, pa stoga po ocjeni ovog suda tužitelj nije dužan vratiti nešto što nije ni stekao, tim više što tuženica u tom pravcu nije istaknula prigovor prijeboja niti je postavila protutužbeni zahtjev, a nije snosila ni trošak predujma za isto. Bitno je napomenuti da tuženica nije potrošač, što rezultira time da se na nju ne može odnositi kolektivna zaštita, pa ako je tijekom otplate predmetnog kredita došlo do potplate u korist tužitelja u odnosu na početni tečaj CHF, tzv. negativne tečajne razlike, za to ne postoji odgovornost tužitelja, a niti je tužitelj po osnovi tzv. negativne tečajne razlike nešto stekao, pa bi to stečeno morao vratiti, platiti tuženici (tako u odluci: Županijski sud u Splitu, poslovni broj - Gž- 2344/2023).

49. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje kao i dopune istog u cijelosti ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, danim u skladu s pravilima struke te temeljito i stručno obrazloženim. Naime, sud nalazi da u navedenom nalazu i mišljenju vještaka nisu utvrđene nikakve proturječnosti, niti nedostaci u izraženom mišljenju, niti pak postoje osnovane sumnje u njegovu pravilnost.

50. S obzirom na prigovor zastare ovaj sud nalazi da je djelomično osnovan kako će niže biti obrazloženo.

51. Naime, prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto je shvaćanje da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

52. Sukladno navedenom pravnom shvaćanju, za tužiteljevu tražbinu zastara je počela teći od 14. lipnja 2018. trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenog ugovaranja valutne klauzule, a s naslova preplaćene kamate, zastara je počela teći 13. lipnja 2014. trenutkom pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13, u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenosti ugovorene odredbe o jednostranoj odredbi kamatne stope. Kako je predmetna tužba podnesena 26. veljače 2021. to je potraživanje tužiteljice uslijed povećanja kamatne stope u cijelosti zastarjelo, zbog čega je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike anuiteta uslijed promjene kamatne stope u cijelosti neosnovano.

53. Što se pak tiče potraživanja tužitelja uslijed povećanja tečaja, tužba je u tom dijelu podnesena prije nastupa zastare, jer do dana podnošenja tužbe nije prošao petogodišnji zastarni rok.

54. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu valjalo je u djelomično prihvatiti i to za iznos od 126.041,18 EUR s pripadajućim zakonskim kamatama na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, sve kako glasi u točki I. izreke presude, dok je odbijen za iznos od 28.314,68 EUR na ime ništetne odredbe o promjenjive kamatne stope te za iznos od 7.743,36 EUR za koji iznos je tužiteljica povukla tužbu, a tuženik se tome protivio te je i o tome odlučeno kako glasi u točki II. izreke.

55. Odluka o kamatama donesena je na temelju članka 29. st. 2. i ZOO-a.

56. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, a u skladu s Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. dalje Tarifa) i to trošak sastava tužbe od 26. veljače 2021. prema Tbr. 7. toč. 1.- 2.323,22 EUR, trošak sastava podneska od 14. srpnja 2021. prema Tbr. 8. toč. 1.-2.323,22 EUR, trošak pristupa na ročište od 11. kolovoza 2021. prema Tbr. 9. toč. 1.-2.323,22 EUR, trošak sastava podneska od 1. rujna 2021. prema Tbr. 8. toč. 3.- 1.161,61 EUR, trošak pristupa na ročište od 21. rujna 2021. prema Tbr. 9. toč. 1. - 2.323,22 EUR, trošak sastava podneska od 1. rujna 2021. prema Tbr. 8. toč. 3.- 1.161,61 EUR, trošak sastava podneska od 25. siječnja 2021. prema Tbr. 8. toč. 3.- 1.161,61 EUR, trošak sastava podneska od 22. veljače 2022. prema Tbr. 8. toč. 1.- 2.323,22 EUR, trošak sastava podneska od 4. ožujka 2022. prema Tbr. 8. toč. 1.- 2.323,22 EUR, trošak pristupa na ročište od 15. ožujka 2022. prema Tbr. 9. toč. 1.- 2.323,22 EUR, trošak pristupa na ročište od 26. travnja 2022. prema Tbr. 9. toč. 1. - 2.323,22 EUR, trošak pristupa na ročište od 26. rujna 2022. prema Tbr. 9. toč. 1.- 2.323,22 EUR, trošak sastava odgovora na žalbu od 10. lipnja 2022. prema Tbr. 10. toč. 5.-2.323,22 EUR, trošak pristupa na ročište od 13. studenog 2024. prema Tbr. 9. toč. 1.-2.323,22 EUR, trošak pristupa na ročište od 17. veljače 2025. prema Tbr. 9. toč. 1.-2.323,22 EUR, trošak sastava podneska od 17. ožujka 2025. prema Tbr. 8. toč. 3.- 1.161,61 EUR, trošak sastava podneska od 13. svibnja 2025. prema Tbr. 8. toč. 1.- 2.323,22 EUR, trošak sastava podneska od 11. srpnja 2025. prema Tbr. 8. toč. 3.- 1.161,61 EUR, trošak pristupa na ročište od 5. studenog 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. - 2.323,22 EUR, što iznosi 38.333,13 uvećano za PDV 25 % iznosi 47.916,41 EUR. Nije priznat trošak sastava podneska od 28. travnja 2025. jer se ne radi o nužnom trošku u smislu članka 155. ZPP-a.

57. Kako su stranke djelomično uspjele u sporu (77 % tužiteljica, 23 % tuženica) to tužitelju sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a pripada pravo na ukupni dio troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon obračuna postotka u kojim su stranke uspjele u parnici, što je u konkretnom slučaju 77 %, slijedom čega tužitelju pripada pravo na trošak u iznosu od 36.895,63 EUR uvećano za troškove financijskog vještačenja u iznosu od 398,63 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,81 EUR, trošak sudske pristojbe odgovora na žalbu u iznosu od 165,90 EUR, što sveukupno iznosi 37.791,97 EUR.

Pag, 23. prosinca 2025.

Sutkinja

Marijana Zelić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalbu u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presude objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljici pp,

2. Tuženici pp.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte