Poslovni broj: Us I-197/2025-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja VJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, zastupanog po opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29a (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednika suda pod poslovnim brojem 14 Su-255/2012), radi priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 27. studenog 2025. u odsutnosti stranka, 23. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-562-02/24-01/1633, Urbroj: 522-4/1-1-1-24-6 od 31. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-562-02/24-01/1633, Urbroj: 522- 4/1-1-1-24-6 od 31. prosinca 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Zadarske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, udruge, demografiju i socijalnu politiku [adresa], Klasa: UP/I-562-01/24-01/23, Urbroj: 2198-21-01-01/5-24-4 od 19. rujna 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje) kao neosnovana.
2. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida (dalje: HRVI) iz Domovinskog rata po osnovi bolesti, uz obrazloženje da za to ne ispunjava uvjete propisane Zakonom, jer je nalazom i mišljenjem revizijskog liječničkog vijeća od 10. rujna 2024. utvrđeno da kod tužitelja postoji psihička bolest depresivni poremećaj koja je ocjenjena pod točkom 3. nalaza kao bolest koja se ne uzima u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma.
3. U pravodobnoj tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika iz svih zakonom propisanih razloga, tužitelj, u bitnom, navodi da nalaz i mišljenje vještaka nije moglo poslužiti kao valjan dokaz za potpuno i pravilno utvrđenje činjeničnog stanja, jer medicinska dokumentacija u spisu dovodi u razumnu sumnju i pravilnost tog mišljenja. Žalbom napadnutim rješenjem odbija se zahtjev za priznavanje statusa HRVI iz Domovinskog rata. Iz medicinske dokumentacije i to kliničke medicinske slike razvidno je postojanje patologija: F43.1 chronica, F33.2 depresio recidiva, F 62.0 trajni poremećaj osobnosti nakon F43.1. Mišljenje viših vještaka ne koindicira sa kliničkom medicinskom slikom. Naime, nedvojbeno je da izuzetno dugi kontinuitet traje, anksioznost koja u bitnome pogoršava realnu patološku sliku. Psihomotorna napetost, tjeskoba, oslabljeni nagonski dinamizmi u velikoj mjeri kontinuirano traju kao simptomatologija vezana, prije svega uz dugogodišnji PTSP. Uvid u kliničku medicinsku sliku nedvojbeno ukazuje na dugogodišnje, kontinuirano stanje kronificiranog PTSPa koji uz dodatne patološke slike utječe na lošiju kvalitetu življenja. Kliničkom slikom dominiraju simptomi iz kruga PTSP-a ali u komorbiditetu s težim depresivnim epizodama- tjeskobnim depresivnim afektima i trajnim poremećajem osobnosti. Na temelju ovoga medicinskog činjeničnog stanja u postupku koji prethodi revizijskom postupku stanje je ocijenjeno kao postojanje oštećenja organizma od 20%, u revizijskom postupku ocjena oštećenja je manje od 20%. U obrazloženju Nalaza i mišljenja revizijskog tijela navodi se kako je prvi psihijatrijski nalaz s dijagnozama F 43.1 i F41, od 2018. Nakon toga dijagnoza F33.2 iz 2021. dijagnoza F62.0 iz 2022.. Stoga nije moguće utvrditi, zbog dugog proteka vremena od završetku Domovinskog rata do početka liječenja po psihijatru uzročno-posljedičnu vezu oboljenja s učešćem u Domovinskom ratu, te se pretpostavlja da su neki drugi socioekonomski razlozi uzrokom bolesti. U medicinsko-psihijatrijskom kontekstu ovakve pretpostavke vještaka revizijskog tijela su nedovoljno pouzdane. Veliki odmak od završetka Domovinskog rata i prvog liječenja po psihijatru jeste činjenica koja ne govori o uzroku oboljenja. Ova činjenica zapravo najviše upućuje na okolnost odnosa pacijenta prema bolesti a nikako na nepostojanje bolesti. Medicinski je potpuno jasno da su oštećenja organizma takve naravi da u većoj mjeri proizvode redukciju socijalnih relacija. Iz nalaza psihijatra razvidno je kako postoji sklonost neproduktivnim ruminirajućim promišljanjima o nizu traumatičnih situacija kojima je bio izložen. Iste izazivaju snažne emocionalne reakcije i nelagodu s kojom se ne uspijeva nositi. Kliničkom slikom dominiraju simptomi iz kruga PTSP-a. Ovi specifični upravno-pravni postupci u cijelosti ovise o rješavanju prejudicijalnog medicinskog pitanja, te se sami po sebi ne osporavaju. Osporava se medicinski netočno utvrđeno stanje. U bitnom relevantnom smislu obrazloženje je medicinski a samim time i pravno neprihvatljivo. U doslovnom smislu nema nikakvog pojašnjenja patoloških premisa koje su dovele do umanjenja psihopatoloških i somatskih dijagnoza koje uzrokuju oštećenje organizma od 20% kako je to utvrđeno u postupku koji je prethodio reviziji. Slijedom navedenog tužitelj predlaže uvažiti tužbu i poništiti osporeno rješenje tuženika.
4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je osporenim rješenjem odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa HRVI s osnove bolesti depresivnog poremećaja, uz obrazloženje da ne ispunjava uvjete propisane Zakonom o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23; dalje: Zakon). Potom tuženik iznosi u bitnom sadržaj tužbe, te citira odredbu članka 12. stavka 1. točke c) i članka 182. stavka 1. navedenog Zakona i navodi da je u povodu žalbe tuženik pribavio nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća Ministarstva hrvatskih branitelja od 16. prosinca 2024. U istom se navodi, kako je Vijeće nakon uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju i uz neposredan pregled tužitelja, utvrdilo da je depresivni poremećaj nejasne etiologije, odnosno nedovoljno poznate etiologije. Uzimajući u obzir tu činjenicu te vrijeme dijagnosticiranja tog poremećaja, utvrđeno je kako nema elementa koji bi povezali pojavu depresivnog poremećaja sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, sve u skladu s odredbama Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine broj 118/21, dalje: Pravilnik). Nadalje, člankom 182. stavkom 2. Zakona, propisano je da nalaz i mišljenje prvostupanjskog vijeća kojim su utvrđene činjenice za stjecanje prava prema ovom Zakonu, prije donošenja prvostupanjskog rješenja kojim se priznaje pravo iz ovoga Zakona, podliježe reviziji liječničkog vijeća sastavljenog od pet liječnika specijalista (u daljnjem tekstu: revizijsko vijeće). Stavkom 3. istog članka Zakona određeno je da nalaz i mišljenje u drugostupanjskom postupku, povodom žalbe izjavljene na prvostupanjsko rješenje koja se odnosi na nalaz i mišljenje prvostupanjskom postupku, daje drugostupanjsko liječničko vijeće sastavljeno od pet liječnika specijalista (u daljnjem tekstu: žalbeno vijeće). Navedenom odredbom dopuštena je revizija Nalaza i mišljenja prvostupanjskog vijeća, odnosno revizijsko vijeće prilikom obavljanja revizije nalaza i mišljenja taj nalaz i mišljenje prvostupanjskog vijeća može izmijeniti ili dati suglasnost. Sama priroda revizije govori o tome da prethodna ocjena može biti preinačena, a jedan od ciljeva revizije je i harmonizacija rezultata vještačenja koja se razlikuju u odnosu na regionalne centre, poglavito u visini procjene stupnja oštećenja. Nadalje vezano za, u tužbi spomenut kontinuitet liječenja kralježnice, tuženik napominje kako je Zakonom u članku 180. stavku 1. točki h) određeno da se činjenica da je bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske je dokumentacija o liječenju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija ili načelnik ratnog saniteta postrojbe u kojoj se navodi anamneza, dijagnoza i terapija za hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, u kontinuitetu od pojave bolesti do podnošenja zahtjeva. Dakle, navedenom odredbom se propisuje kojim se javnim ispravama dokazuju pojedine činjenice bitne za ostvarivanje prava iz ovoga Zakona. Postojanje kontinuiteta medicinske dokumentacije, sukladno stavovima upravnih sudova, treba odrediti tijelo vještačenja, jer je kontinuitet medicinske dokumentacije i liječenja različit za različite bolesti. Svaki zahtjev za vještačenje koji se upućuje tijelu vještačenja iz članka 182. Zakona, mora sadržavati naznaku da se vještaci očituju o tome da li u konkretnom slučaju vještačenja postoji kontinuitet liječenja i medicinske dokumentacije. Shodno navedenom, ukoliko tijelo vještačenja takav kontinuitet ne utvrdi, nije obvezno obrazlagati uzroke bolesti niti njihovu pojavnost i uzroke pogoršanja. Zaključno, tuženik je stava da navodi tužitelja kojim prigovara načinu na koji je provedeno vještačenje nisu osnovani, budući da se ovdje radi o stručno-medicinskom znanju te uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, tuženik smatra da je nalaz i mišljenje drugostupanjskog tijela vještačenja u kojem su sadržane konstatacije iz medicinske dokumentacije, uzeta je i pregledana medicinska dokumentacija spisa, ratni put tužitelja i cjelokupna dokumentacija upravnog postupka, kao i tužitelj osobno, slijedom čega navedeni nalaz i mišljenje sadrži, prema mišljenju tuženika, valjano obrazloženje te je isti mogao poslužiti tuženiku za donošenje pravilne i zakonite odluke. Imajući u vidu i činjenicu da je ocjenu donijelo ovlašteno tijelo vještačenja prema stručnim medicinskim saznanjima i standardima, tuženik smatra da je gore navedeni nalaz i mišljenje sačinjen u smislu članka 7., 8., 15., 19. i 23. Pravilnika zbog čega tuženik smatra kako je osporeno rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje, pravilno i zakonito, te se predlaže Sudu, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
5. U podnesku tuženika podnesenom po opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu zaprimljenom pred ovim sudom 20. ožujka 2025. tuženik u bitnom navodi da tužitelj u tužbi navodi kako pobijano rješenje nije zakonito jer da mu medicinska dokumentacija daje temelj za priznanje traženog statusa odnosno da veliki vremenski odmak od završetka Domovinskog rata i početka liječenja ne znači da ne postoji uzročno-posljedična veza između tužiteljeve bolesti i njegova sudjelovanja u Domovinskom ratu. Tuženik ističe kako je drugostupanjsko rješenje koje se tužbom pobija u cijelosti pravilno i zakonito jer je donijeto sukladno odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, 98/19, 84/21, dalje u tekstu: Zakon) na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U drugostupanjskom postupku povodom izjavljene žalbe na prvostupanjsko rješenje, Žalbeno liječničko vijeće u Zagrebu u svom nalazu i mišljenju od 16. 2 prosinca 2024., a nakon uvida u medicinsku dokumentaciju te uz neposredan pregled tužitelja zaključuje kako nema elemenata koji bi povezivali pojavu depresivnog poremećaja sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, sve u skladu s čl. 35. Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne Novine, broj: 118/2021, dalje u tekstu: Pravilnik), a uzimajući u obzir činjenicu da je depresivni poremećaj psihički poremećaj nejasne etiologije kao i vrijeme dijagnosticiranja tog poremećaja. Slijedom navedenog, tužitelj ne ispunjava uvjet propisan člankom 12. stavkom 1. točkom c) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, kojim člankom je propisano da je hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata hrvatski branitelj kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Tužitelj tužbenim navodima nije doveo u pitanje stručno - medicinsko utvrđenje žalbenog liječničkog vijeća, a osporeno rješenje tuženika, pravilno je i zakonito, radi čega se predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
6. U sporu je održana rasprava 27. studenog 2025., a čime je kao i dostavom podneska strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/2024; dalje; ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nisu pristupili uredno pozvani tužitelj niti tuženik, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.
7. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.
8. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
9. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj Sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
11. Odredbom članka 12. stavka 1. točke c) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, br. 121/17, 127/19, 84/21 i 156/23; dalje: ZHBDR), propisano je da je hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. 12. Člankom 179. st. 1. toč. f) ZHBDR propisano je da se status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata na temelju bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, utvrđuje u upravnom postupku na temelju urednog zahtjeva hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nakon nalaza i mišljenja tijela vještačenja iz članka 182. tog Zakona.
13. Iz podataka spisa predmeta je razvidno kako slijedi:
- da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 24. siječnja 2024. za priznavanjem statusa HRVI iz Domovinskog rata temeljem bolesti Depresivni poremećaj;
- da je u povodu predmetnog zahtjeva tužitelja pribavljen nalaz i mišljenje Prvostupanjskog liječničkog vijeća u Splitu, Klasa: 562-02/24-01/250, Urbroj: 522-4/5- ST-24-4 od 9. svibnja 2024. kojim je utvrđeno da kod tužitelja postoje bolesti koje se uzimaju u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma: Depresivni poremećaj koji prema T 235b iznosi 20% privremeno do 31.5.2025.;
- da je u postupku revizije Ministarstvo hrvatskih branitelja – Revizijsko liječničko vijeće u Zagrebu svojim nalazom i mišljenjem, Klasa: 562-02/24-01/250, Urbroj: 522- 4/5-R-24-5 od 10. rujna 2024. u točki 3. Nalaza utvrdilo da postoje bolesti koje se ne uzimaju u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma – Depresivni poremećaj, te da oštećenje organizma po navedenoj osnovi iznosi 0%, sukladno Listi postotka oštećenja organizma – Lista I, koja je sastavni dio Pravilnika. U obrazloženju se u bitnom da u tužitelja prema dokumentaciju u spisu prvi put postavljena dijagnoza depresivnog poremećaja 2021., te se spominje u svega nekoliko psihijatrijskih nalaza. Sukladno čl. 35. Pravilnika depresivni poremećaj je bolest nepoznate, odnosno nedovoljno poznate etiologije, koju uzrokuje endogena i druga urođena i stečena sklonost osobe. Stoga nije moguće utvrditi da je depresivni poremećaj utvrđen 28 godina nakon završetka sudjelovanja u ratu, direktna i neposredna posljedica isključivo sudjelovatanja u ratu te nije moguće isključiti djelovanje drugih nepovoljnih čimbenika za vrijeme spomenutog dugog vremenskeg razdoblja. Sukladno navedenom, Revizijsko liječničko vijeće jednoglasno smatra da depresivni poremećaj nije direktna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu te oštećenje organizma na osnovi depresivnog poremećaja iznosi 0% stalno;
- da je na temelju navedenih nalaza i mišljenja Revizijsko liječničkog vijeća doneseno prvostupanjsko rješenje, a na koje je tužitelj izjavio žalbu;
- da je u povodu žalbe tužitelja pribavljen nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća, Ministarstva hrvatskih branitelja, Klasa: UP/II-562-02/24-01/1633, Urbroj. 522- 4/5-Ž-24-5 od 16. prosinca 2024. iz kojeg je razvidno kako je Vijeće nakon uvida u spis te ratni put, cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i neposrednog pregleda tužitelja zaključilo kako kod tužitelja postoji bolest Depresivni poremećaj koja se ne uzima u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma, uz obrazloženje u bitnom da je tužitelj 24. siječnja 2024. podnio zahtjev za ocjenu oštećenja organizma temeljem bolesti Depresivnog poremećaja. Prema nalazu i mišljenju RLV od 6.4.2021. PTSP svrstano pod točku 3. Prema nalazu i mišljenju Prvostupanjskog liječničkog vijeća je tužitelju priznato oštećenje organizma od 20%, prema T235b, privremeno na godinu dana, Prema nalazu i mišljenju Revizijskog liječnićkog vijeća od 10.9.2024. Depresivni poremećaj svrstan je pod točku 3. Uvidom u medicinsku dokumentaciju- branitelj se psihijatrijski počeo liječiti 2018. -PTSP generalizirani anksiozni poremećaj. 18.09.2021., prvi put se bilježi dijagnoza depresivnog poremećaja (F33.2), a koja se potom bilježi u sljednim nalazima psihijatra, a od 30.06.2022. se bilježi isključivo dijagnoza trajnih promjena osobnosti. Depresivni poremećaj je psihički poremećaj nejasne etiologije, odnosno nedovoljno poznate etiologije. Uzimajući u obzir tu činjenicu te vrijeme dijagnosticiranja tog poremećaja Vijeće smatra kako nema elemenata koji bi povezali pojavu depresivnog poremećaja sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta R. Hrvatske. Sukladno tome, depresivni poremećaj Vijeće svrstava pod točku 3. Nalaza.
14. Tuženik je, obzirom na sva prednja utvrđenja te cijeneći činjenicu da je ocjenu donijelo ovlašteno tijelo vještačenja prema stručnim medicinskim saznanjima i standardima, prihvatio isto kao temelj donošenja osporenog drugostupanjskog rješenja.
15. Polazeći od podataka spisa predmeta ovog spora kao i spisa predmeta upravnog tijela u kojem je doneseno osporeno rješenje tuženika, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, po ocijeni ovog Suda, pravilno i zakonito je osporeno rješenje tuženika, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.
16. Prema ocjeni ovog Suda, nalaz i mišljenje revizijskog vijeća, te nalaz i mišljenje u drugostupanjskom postupku, a koji su u bitnom suglasni, donijeti su na temelju medicinske i ostale dokumentacije sadržane u spisu upravnog tijela i ratnog puta, te je tužitelj i osobno pregledan, vještva su dostatno obrazložena te je istima suglasno utvrđeno da bolest Depresivni poremećaj kod tužitelja nije u uzročno- posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske odnosno da se predmetna bolest ne uzima u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma, te oštećenje organizma tužitelja cijene sa 0% stalno (točka 3. Nalaza), te ih ovaj Sud u cijelosti kao stručna prihvaća i smatra da su služila kao valjana osnova za donošenje rješenja u upravnom postupku.
17. Analizom cjelokupne medicinske dokumentacije i drugih isprava u spisu ovaj Sud ne nalazi da su činjenice nepravilno ili nepotpuno utvrđene, da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo ili da je došlo do povrede postupovnih pravila.
18. Nadalje, za istaći je da tužitelj za svoje tvrdnje da je ocjena nadležnih tijela vještačenja rezultat pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nije dostavio niti predložio izvođenje dokaza kojima bi ocjenu nadležnih tijela vještačenja doveo u sumnju (primjerice vještačenje po sudskom vještaku u ovom upravnom sporu). Štoviše, iz nalaza i mišljenja nadležnih tijela vještačenja u oba stupnja razvidno je da je pregledana sva medicinska i druga dokumentacija koja prileži spisu upravnoga tijela, nakon čega je ocijenjeno da bolest Depresivni poremećaj kod tužitelja nije u uzročno- posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske odnosno da se predmetna bolest ne uzima u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma, te oštećenje organizma tužitelja cijene sa 0% stalno obrazlažući da je Depresivni poremećaj psihički poremećaj nejasne etiologije, odnosno nedovoljno poznate etiologije, te uzimajući u obzir i vrijeme dijagnosticiranja tog poremećaja kako nema elemenata koji bi povezali pojavu depresivnog poremećaja kod tužitelja sa njegovim sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
19. Uzevši u obzir sve izloženo, ovaj Sud nije imao razloga ne pokloniti vjeru gore navedenim nalazima i mišljenjima koji su prema ocjeni ovog Suda mogli poslužiti tuženiku i prvostupanjskom tijelu kao valjana osnova za donošenje zakonitih rješenja. Naime, vještačenja su provedena sukladno citiranim odredbama ZHBDR-a i Pravilnika te su ista dostatno i valjano obrazložena i u suglasju sa medicinskom i drugom dokumentacijom u spisu.
20. Stoga, kako je iz navedenog razvidno da tužitelj ne ispunjava kumulativne uvjete propisane gore citiranom odredbom članak 12. stavka 1. točke c) ZHBDR-a, obzirom da se bolest Depresivni poremećaj kod tužitelja ne dovodi u uzročno posljedičnu vezu sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske odnosno da se ista ne uzima u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma, to je pravilno i zakonito osporenim rješenjem odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen predmetni zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa V.
21. U svemu izloženom, po ocijeni ovog Suda, osporeno rješenje tuženika je pravilno i zakonito, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, upravo suprotno prigovorima tužitelja, te je pravilno primijenjen materijalni propis. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09, 110/21), a na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
22. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.
U Splitu 23. prosinca 2025.
S U T K I NJ A
Danijela Čipčić Buzov
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužitelju,
- tuženiku, po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29a, uz povrat spisa upravnog tijela tuženiku po pravomoćnosti
- u spis.
