Poslovni broj: Us I-2494/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja RD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Nikoli Milakoviću, odvjetniku u Omišu, Četvrt Žarka Dražojevića 1, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, zastupanog po opunomoćeniku MD (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi naknade troškova upravnog postupka, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 27. studenog 2025. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, 23. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja točke IV. izreke rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Klasa: UP/II- 502-03/24-01/479, Urbroj: 338-01-06-05-24-07 od 20. rujna 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenom točkom IV. izreke rješenja tuženika Klasa: UP/II-502-03/24- 01/479, Urbroj: 338-01-06-05-24-07 od 20. rujna 2024. odbijen je zahtjev osiguranika, ovdje tužitelja, za priznavanje troška sastava žalbe.

2. U tužbi kojom pobija zakonitost točke IV. izreke osporenog rješenja tuženika tužitelj u bitnom navodi da je točkom I. osporenog rješenja usvojena žalba osiguranika, ovdje tužitelja, slijedom čega je točkom II. istog rješenja poništeno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured (sada Područne ustrojstvene jedinice) Split, Klasa: UP/I-502-03/23-02/1326, Urbroj: 338-17-02-01-24-03 od 02. svibnja 2024. i točkom III. istog rješenja tužitelju je priznata ozljeda na radu, da bi na kraju svega pobijanom točkom IV. istog rješenja bio odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje troška sastava žalbe (koja je usvojena). Prije svega tužitelj ističe kako pobijano rješenje u odbijajućem dijelu sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, a isto tako u pobijanom rješenju u odbijajućem dijelu nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno isti razlozi su nejasni i proturječni. Nadalje, obrazloženje odluke služi stranci u postupku da joj se objasni zbog čega je neka upravna stvar riješena na način kako to glasi u izreci odluke, a što ovdje nije slučaj. Prije donošenja odluke potrebno je utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za odluku, te strankama omogućiti da ostvare i zaštite svoja prava i pravne interese. Dakle, da bi se mogla donijeti odluka, neophodno je ustanoviti elemente konkretnog slučaja, odnosno pribaviti potrebnu činjeničnu građu, te utvrditi sve pravno relevantne činjenice, kako one koje idu u prilog stranci, tako i one koje su na njenu štetu. U konkretnoj pravnoj stvari, s odredbama čl. 161. Zakona o općem upravnom postupku se kose stavovi i razmišljanja tuženika navedena u obrazloženju rješenja koja se odnose na pobijanu točku IV. istog, a posebice dio istih gdje se navodi “...te se ne može uzeti da se u predmetnom slučaju radilo o neophodnom profesionalnom zastupanju žalitelja, a u okviru kojeg upravnog postupka, odnosno izjavljivanja žalbe na prvostupanjsko rješenje isti ne bi bio u stanju sam ostvariti i zaštititi svoja prava i pravne interese.” Svako tumačenje odredbi o troškovima postupka koje ne bi imalo za svrhu omogućavanje ravnopravne pozicije između stranke koja nema pravna znanja potrebna za poduzimanje određenih radnji i zastupanje svojih interesa u tom postupku bilo bi suprotno praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je izražen u presudi poslovni broj U-zpz-44/2016-8 od 14. srpnja 2021. god., a i praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz presude poslovni broj Usž-4003/21 od 20. veljače 2022. gdje se navodi da stranka može odlučiti da ne poduzima samostalno postupovne radnje, već da to svoje pravo prenese na drugu osobu, u pravilu stručnu, koja će u upravnom postupku poduzimati radnje u njeno ime i za njen račun, a što je slučaj u konkretnoj upravnoj stvari. Također, tuženik nije u pravu kada navodi da se u konkretnoj upravnoj stvari radi o postupku pokrenutom na zahtjev tužitelja, jer isti nije pokrenuo predmetni upravni postupak, niti predmetnom spisu prileži bilo kakav dokaz o istom. Javnopravno tijelo, u ovom slučaju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, nesporno je nezakonito uskratilo tužitelju određeno pravo (u ovom slučaju nezakonito mu je uskratilo priznavanje ozljede na radu i pripadajuća prava glede istog), slijedom čega je tužitelj iskoristio svoje zakonsko pravo i opunomoćio odvjetnika da ga zastupa i štiti njegova prava i interese u postupku, a kako je postupak okončan povoljno za tužitelja, troškove takvog postupka treba snositi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, između ostalog zbog toga što je svojim nezakonitim postupanjem prouzročio da tužitelj angažira odvjetnika koji će stati u obranu njegovih prava, što svakako ne bi bilo potrebno da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje u početku postupka na ispravan i zakonit način obavio svoj posao, slijedom čega je isti odgovoran za prouzročeni odvjetnički trošak zastupanja i po načelu cause. Slijedom navedenog, predlaže donošenje presude kojom se usvaja tužba tužitelja, poništava osporena točka IV. rješenja tuženika, te nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužba nije osnovana, da suprotno navodima iz tužbe osporeno rješenje da je doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku, a sukladno važećim zakonskim propisima i podzakonskim aktima tuženika. Citira i poziva se na odredbu članka 161. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09, 110/21; dalje: ZUP) te navodi da kako je iz dokaza spisa vidljivo da je predmetni postupak pokrenut predajom prvostupanjskom tijelu Prijave o ozljedi na radu (Tiskanica OR), ovjerene od strane poslodavca i izabranog liječnika opće medicine. Navodi o tome da nije tužitelj sam u ovom slučaj pokrenuo pestupak, na vlastiti zahtjev pogrešna je i suviše formalistička interpretacija cilirane zakonske odredbe kojom se zapravo naglašava razlika između upravnih postupaka koje pokreće stranka i onih koje upravno tijelo pokreće po službenoj dužnosti. Sukladno odredbi članka 40. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine, broj 75/14 154/14 79/15 139/15, 105/16, 40717, 66/7, 109/17 132/17, 119/18, 41/19, 22/20, 39/20 2/22; u daljnjem tekstu: Pravilnik) u svezi s člankom 128. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 80/13 137/13 98/19, 33/23; u daljnjem tekstu: Zakon) postupak utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu se pokreće podnošenjen prijave o ozljedi na radu koju za osiguranika ispunjava podnosi njegov poslodavac ili izabrani doktor na zahtjev osiguranika ili na prijedlog nadležnog specijaliste medicine rada. Činjenica da je u konkretnom slučaju poslodavac za tužitelja ispunio Prijavu i pred Zavodom pokrenuo postupak ima se za potrebe odlučivanja o troškovima postupka shvatiti kao pokretanje postupka na zahtjev stranke, jer je prvostupanjsko tijelo započelo s procesnim radnjama tek nakon zaprimanja Prijave, a ne po službenoj dužnosti. Uz to, tužitelj kao stranka u postupku ni u jednom trenutku nije svojim držanjem dao do znanja upravnom tijelu da ne bi imao interesa za vođenjem postupka u kojem se odlučivalo o njegovim pravima, iako je sukladno članku 46. ZUP-a imao tu mogućnost. Dobrovoljno je dakle, i u vlastitom interesu prihvatio upravni postupak pokrenut od strane poslodavca pa su nerazumljivi tužbeni navodi o tome da nije on (strogo formalno gledano) tražio da mu se priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja osnovom ozljede na radu. Nadalje, tužitelj se neosnovano poziva na pravna shvaćanja izražena u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj U-zpz- 44/2016-8 od 14. srpnja 2021. i presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-4003/21 od dana 20. veljače 2022. To stoga jer se u navedenim presudama iznosi stajalište prema kojem je javnopravno tijelo dužno snositi troškove postupka uključujući i trošak odvjetničkog zastupanja u onim upravnim postupcima koje je to tijelo pokrenulo po službenoj dužnosti, a okončani su u korist stranke za koju je nastao trošak. Kao što je već naglašeno ovdje se radilo o postupku iniciranom na zahtjev stranke, a ne ex officio pa stoga navedena pravna shvaćanja koja se tiču odredbe članka 161. stavak 5. ZUP-a ovdje nisu od značaja. Naprotiv, tuženik ukazuje na pravno stajalište izraženo u presudi Visokog upravriog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-759/2022-4 od 26. travnja 2024. prema kojemu stranka nema pravo na naknadu troškova upravnog postupka kada uspije u jednostranačkom postupku koji je sama pokrenula, gdje se ponovo naglašava upravo spomenuta razlika takvog postupka u odnosu na postupak kojeg javnopravno tijelo pokreće protiv stranke i u kojem stranka uspijeva. Pritom Visoki upravni sud Republike Hrvatske, kao tuženik u pobijanoj odluci ocjenjuje da činjenica što je žalba koju je tužitelj uložio po odvjetniku usvojena nije od utjecaja na odlučivanje o pravu na naknadu troškova upravnog postupka prema važećim propisima. Uopće tuženik drži da zastupanje tužitelja po profesionalnom pravnom zastupniku odvjetniku radi ostvarivanja prava i zaštite pravnih interesa u konkretnoj upravnoj stvari nije bilo neophodno. Točno je da se radi se o mogućnosti kojom se stranke sukladno odredbi članka 36. stavak 1. ZUP-a mogu poslužiti po vlastitom izboru ali tada o vlastitom trošku. Ovdje tim više ukoliko se sagleda u čemu se pravno zastupanje tužitelja sastoji. Name, razlog zašto je tužitelj uspio sa svojom žalbom, sastavljenom po opunomoćeniku, jest taj što je iznio dodatne činjenice koje se odnose na okolnost radnog vremena i odlaska s posla koje činjenično stanje je tužitelj mogao i osobno iznijeti. Predmetna žalba ne sadrži nikakve pravne argumente za koje bi bila potrebna specifična pravna znanja, već naprosto detaljni opis događaja i poslovne prakse kod poslodavca. Pravno zastupanje niti u konkretnom niti u drugim upravnim postupcima koj se vode pred Zavodom nije uvjet za sudjelovanje u postupku već isključivo ovisi o volji svake pojedine stranke. Stoga, niti upravno tijelo koje vodi postupak ne može imati obvezu povrata tako nastalih troškova, a posebice uzimajući u obzir da se radi o domeni prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja zbog čega je tuženik prilikom razmatranja predmetnog slučaja poduzeo sve potrebne radnje radi nespornog utvrđivanja jesu li ostvareni uvjeti za priznavanjem prava tužitelju (razmotreni su svi dokazi prikupljeni u tijeku prethodnog postupka, pribavljene dopune i provedeno stručno medicinsko vještačenje po liječničkom povjerenstvu Direkcije Zavoda). Obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o postupku pokrenutom po službenoj dužnosti u smislu članka 42. ZUP-a, već o postupku za ostvarivanje prava iz zdravstvenog osiguranja koji je sukladno odredbama Zakona i Pravilnika vođen na zahtjev stranke, to je odluka tuženika u pobijanom dijelu zakonita jer nema zakonske mogućnosti da se tužitelju prizna pravo na naknadu traženih troškova upravnog postupka. Slijedom navedenoga tuženik predlaže da se donese presuda kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

4. U sporu je održana rasprava 27. studenog 2025., a čime je kao i dostavom podneska strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/2024; dalje; ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na kojoj je opunomoćenik tužitelja naveo da se u konkretnoj upravnoj stvari ne radi o jednostranačkom postupku kojeg je stranka sama pokrenula, a što je razvidno iz spisu priležeće dokumentacije jer predmetnom spisu ne prileži bilo kakav dokaz da je tužitelj sam pokrenuo postupak priznavanja ozljede na radu i pripadajućih prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

4.1. Opunomoćenik tuženika je na raspravi naveo da izlaže i predlaže kao u dosadašnjem tijeku postupka.

5. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao je cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

7. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj Sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporene točke IV. izreke rješenja tuženika.

11. Među strankama nije sporno da je drugostupanjskim rješenjem tuženika usvojena žalba osiguranika, ovdje tužitelja, podnesena od strane tužitelja po kvalificiranom opunomoćeniku, odvjetniku, te da je poništeno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured (sada Područne ustrojstvene jedinice) Split, Klasa: UP/I-502-03/23-02/1326, Urbroj: 338-17-02-01-24-03 od 02. svibnja 2024. i tužitelju je ozljeda nastala dana 17. listopada 2023. izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S38.0/ Zgnječenje vanjskih genitalnih organa priznata ozljedom na radu te su u svezi navedene dijagnozne priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.

12. Spornim se ukazuje da li je predmetni postupak pokrenut po zahtjevu stranke, te da li postoji zakonski osnov priznati tužitelju pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.

13. Troškovi upravnog postupka uređeni su odredbama članka 161. ZUP-a (troškovi postupka i stranaka), članka 162. (nagrade i naknade troškova drugim osobama koje sudjeluju u postupku) i članka 163. ZUP-a (oslobađanje od troškova).

14. Odredbom članka 161. stavka 1. ZUP-a propisano je da javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima.

14.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano.

14.2. Stavkom 5. istog članka propisano je da kada je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano.

15. Nadalje, odredbama ZUP-a reguliran je način pokretnja upravnog postupka, a koji može biti pokrenut na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti (članak 40. – 42. ZUP-a).

16. Iz citiranih odredaba ZUP-a, kojima se uređuju troškovi postupka, razvidno je da se radi distinkcija između postupaka pokrenutih na zahtjev stranke i postupaka po službenoj dužnosti.

17. Sukladno citiranim odredbama, stranka nema pravo na naknadu troškova upravnog postupka kada uspije u postupku koji je sama pokrenula, a što je u konkretnom predmetu slučaj, upravo suprotno tužbenim navodima. Donošenje favorabilnog rješenja u postupku pokrenutom na zahtjev stranke nije usporedivo sa situacijom u kojoj je javnopravno tijelo po službenoj dužnosti pokrenulo postupak protiv stranke i koji je za stranku povoljno okončan, te činjenica što je žalba koju je tužitelj uložio po odvjetniku usvojena nije od utjecaja na odlučivanje o pravu na naknadu troškova upravnog postupka prema važećim propisima, a kako je to pravilno zaključio i tuženik.

18. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o postupku pokrenutom po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 42. ZUP-a, već o postupku za ostvarivanje prava iz zdravstvenog osiguranja (prava s osnove ozljede na radu) koji se sukladno odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23.) i odredbama Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, 49/14., 51/14, 11/15., 17/15, 123/16 129/17., 9/21., 90/22, 147/22., 156/22., 73/23. i 76/23.) može voditi samo na zahtjev stranke, nema zakonske mogućnosti da se tužitelju prizna pravo na naknadu traženog troška upravnog postupka, te je predmetni zahtjev tužitelja osporenom točkom IV. izreke rješenja pravilno odbijen i osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

19. Naime, stranka u upravnom postupku može odlučiti da ne poduzima samostalno postupovne radnje, već da to svoje pravo prenese na drugu, stručnu osobu sukladno članku 32. stavku 1. ZUP-a, te prema članku 36. stavku 1. istog Zakona može kao opunomoćenika odrediti, između ostalog, odvjetnika, koji će mu svojim stručnim znanjem pomoći u ostvarivanju prava pred nadležnim javnopravnim tijelom. Navedeno ovlaštenje međutim, kao i razlozi koje tužitelj navodi za zastupanje po odvjetniku u predmetnom upravnom postupku, ne predstavljaju razloge zbog kojih bi u slučaju kada stranka uspije u tom postupku trošak nagrade za rad odvjetnika trebalo snositi javnopravno tijelo.

20. Neosnovano je pozivanje tužitelja na pravno shvaćanje izraženo presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-zpz 44/2016-8 od 14. srpnja 2021. i presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvartske poslovni broj Usž-4003/21 od dana 20. veljače 2022. jer se u navedenim presudama iznosi stajalište prema kojem je javnopravno tijelo dužno snositi troškove postupka uključujući i trošak odvjetničkog zastupanja u onim upravnim postupcima koje je to tijelo pokrenulo po službenoj dužnosti, a okončani su u korist stranke za koju je nastao trošak. Kao što je već prethodno obrazloženo ovdje se radilo o postupku iniciranom na zahtjev stranke, a ne po službenoj dužnosti, pa stoga navedena pravna shvaćanja koja se tiču odredbe članka 161. stavak 5. ZUP-a nisu od značaja za rješavanje predmetne upravne stvari.

21. Slijedom navedenog, ovaj Sud ne nalazi osnovanim tužbene prigovore, već ocjenjuje zakonitom osporenu točku IV. izreke rješenja tuženika o odbijanju naknade troškova upravnog postupka.

22. Stoga je temeljem članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke).

23. Tužitelju, u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu troškova spora koji je izgubio (točka II. izreke).

U Splitu 23. prosinca 2025.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku u sporu, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju, po opunomoćeniku

- tuženiku,

- u spis