Republika Hrvatska

Trgovački sud u

Varaždinu

Varaždin, Cehovska 1

Poslovni broj: P-93/2023-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Jasni Lekić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EURO – MATIC d.o.o., Velika Gorica, Klarići 60, OIB: 56597622039, zastupan po punomoćniku Božidaru Husajina, odvjetniku iz Zagreba, Pavla Hatza 10, protiv tuženika AUTOTOP d.o.o., Mursko Središće, Istarsko naselje 8, OIB: 45031022670, zastupan po punomoćniku Bojanu Bacingeru, odvjetniku iz Čakovca, Kalmana Mesarića 1, radi isplate iznosa od 13.691,65 eur, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane dana 9. prosinca 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Božidara Husajina, odvjetnika iz Zagreba i punomoćnika tuženika Bojana Bacingera, odvjetnika iz Čakovca, te na ročištu za objavu presude dana 23. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku AUTOTOP d.o.o., Mursko Središće, Istarsko naselje 8, OIB: 45031022670, da isplati tužitelju EURO – MATIC d.o.o., Velika Gorica, Klarići 60, OIB: 56597622039, iznos od 9.012,40 eur (slovima: devettisućaidvanaest eura i četrdeset centi), sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećana za osam postotnih poena do 31.12.2023., a od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to na iznos od 2.654,46 eur od 8.12.2022. do isplate, te na iznos od 6.357,94 eur od 19.5.2023. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku AUTOTOP d.o.o., Mursko Središće, Istarsko naselje 8, OIB: 45031022670, da isplati tužitelju EURO – MATIC d.o.o., Velika Gorica, Klarići 60, OIB: 56597622039, iznos od 1.073,19 eur (slovima: tisućusedamdesettri eura i devetnaest centi), sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećana za osam postotnih poena do 31.12.2023., a od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to na iznos od 504,91 eur od 5.1.2023. do isplate, te na iznos od 568,28 eur od 23.12.2025. do isplate, sve u roku od 15 dana. U preostalom dijelu od 336,67 eur sa kamatom, tužitelj se odbija.

III. Odbija se tužitelj s tužbom i postavljenim tužbenim zahtjevom prema tuženiku kojim traži da se naloži tuženiku AUTOTOP d.o.o., Mursko Središće, Istarsko naselje 8, OIB: 45031022670, da isplati tužitelju EURO – MATIC d.o.o., Velika Gorica, Klarići 60, OIB: 56597622039, iznos od 3.269,39 eur (slovima: tritisućedvjestošezdesetdevet eura i tridesetdevet centi), sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećana za osam postotnih poena do 31.12.2023., a od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to na iznos od 763,43 eur od 13.7.2022. do isplate, na iznos od 417,66 eur od 12.8.2022. do isplate, na iznos od 417,66 eur od 13.9.2022. do isplate, na iznos od 417,66 eur od 12.10.2022. do isplate, na iznos od 417,66 eur od 12.11.2022. do isplate, na iznos od 417,66 eur od 13.12.2022. do isplate, te na iznos od 417,66 eur od 12.1.2023. do isplate, kao neosnovanim.

IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.328,68 eur, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine od 23.12.2025. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika navodeći da je tužitelj od tuženika kupio vozilo Renault Espace, br. šasije: [broj šasije], te je kupovnina isplaćena putem financijskog leasinga društva Erste & Steiermärkische S-leasing d.o.o., na koga je tuženik ispostavio račun broj R1 18/2/1 od 13.7.2022. za prodani automobil u visini od 158.130,00 kn, odnosno 20.987,46 eur. Preuzimanje kupljenog automobila izvršio je radnik tužitelja FG s kojim se direktor tuženika ČG **.**.2022. sastao u Stanici za tehnički pregled vozila u Varaždinu, gdje je tužitelju prvi put pokazano vozilo. Radnik tužitelja FG je u ime i za račun tužitelja na uobičajeni način obavio pregled automobila, sve sukladno zakonskoj odredbi iz članka 403. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima i tom prilikom nisu uočeni nikakvi vidljivi materijalni nedostaci. FG i direktor tuženika su s automobilom vozili do Čakovca, a nakon toga je FG krenuo prema Samoboru. Prilikom vožnje na autocesti od Čakovca prema Zagrebu kod stajališta pred Novim Marofom automobil je počeo pokazivati grešku te se pokazivač temperature motora podigao, o čemu je radnik tužitelja FG odmah telefonski obavijestio tuženika te mu detaljno opisao problem koji se pojavio nakon preuzimanja vozila. Tužitelj smatra da je time ispunio svoju obvezu predviđenu odredbom članka 404. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje skraćeno: ZOO-a) kojim je propisano da je kupac dužan o nedostacima koji se nisu mogli otkriti uobičajenim pregledom obavijestiti prodavatelja bez odgađanja.

2. Tužitelj nadalje tvrdi da je tuženiku bio poznat problem jer ga nije iznenadio poziv radnika tužitelja kojemu je odmah odgovorio na ukazivanje kvara u sustavu automobila i podizanje temperature motora i rekao da podizanje temperature motora nije nikakav stvaran problem odnosno da je to normalno, kao i da se radi o tek neznatnoj pogrešci koja će s vremenom nestati, te da tužitelj može slobodno nastaviti voziti netom kupljeni automobil. Opisani problem se ponovio još jednom tijekom iste vožnje prema kući radnika tužitelja te je radnik tužitelja pokušao ponovo kontaktirati tuženika, na koje pozive se tuženik više nije javljao. Drugi dan je radnik tužitelja uspio stupiti u kontakt s tuženikom, a tom je prilikom tuženik ponovio tužitelju da je s automobilom sve u redu te da sigurno nema nikakvog problema, te da radi toga ne treba žuriti na servis. Slijedećih nekoliko dana radnik tužitelja je vozio tek kraće relacije, ne više od 20 do 30 kilometara dnevno, te automobil prilikom takvih vožnji nije pokazivao smetnje pa tužitelj nije žurio s odlaskom na servis jer je kupio auto od ovlaštenog prodavatelja. Međutim, nakon što se još jednom na malo dužoj relaciji počela dizati temperatura i paliti signalna lampica, odlučio je dogovoriti servis automobila kako bi bio siguran da su tvrdnje tuženika da se radi o ispravnom automobilu, točne. Automobil je predan ovlaštenom serviseru Renault vozila Auto centar Vasilj d.o.o. te na prvom pregledu nisu utvrđeni stvarni nedostaci već nakon što su zamijenjena crijeva rashladne tekućine motora koja služi za hlađenje motora, te je na taj način onemogućeno da se u rashladnom sustavu automobila gubi tlak i tekućina. Tužitelj tvrdi da su crijeva rashladne tekućine imala propuštanja do kojih nije došlo uslijed redovne upotrebe nego se radi o mehaničkim oštećenjima crijeva te je na taj način prikrivena neispravnost samog motora i omogućena vožnja automobila na kraćim relacijama bez da prosječni vozač shvati da postoji kakav nedostatak na automobilu te razmjeri tog nedostatka.

3. Tužitelj tvrdi da je razvidno da je tuženik kao pravna osoba koja se bavi prodajom automobila kao svojom poslovnom djelatnošću znao i morao znati za opisani nedostatak automobila te mu takav očiti nedostatak nije mogao ostati nepoznat, te tuženik kao ovlašteni trgovac nije mogao prodavati automobil a da ga nije vozio i pregledao. Tvrdi da su crijeva na automobilu namjerno bušena kako bi se smanjio pritisak u rashladnom sustavu te kako bi se izbjeglo aktiviranje sigurnosnih sustava pri vožnjama na manjim udaljenostima. Tuženik nije želio snositi troškove zamjene motora te je predlagao da će on pronaći-dobaviti zamjenski motor s garancijom koji će se moći ugraditi i riješiti postojeći problem, ali nije dostavio tužitelju podatke o tome. Dostavio je broj šasije nekog sličnog motora koji se nalazio u Sloveniji, a koji motor nije bio odgovarajući za zamjenu jer se specifični kodovi nisu poklapali s modelom predmetnog vozila o čemu je tuženik i obaviješten, no tuženik nije dokazao da bi za taj polovni motor imao bilo kakvu garanciju. Tuženik nadalje nije poduzeo druge konkretne korake na otklanjanju nedostataka isporučene stvari, tako da se po navedenom neuspjelom pokušaju nabave drugog motora stranke nisu uspjele dogovoriti u svezi rješavanja nedostataka. Naprotiv, tuženik je u potpunosti osporio postojanje bilo kakve odgovornosti za materijalne nedostatke prodane stvari temeljeći svoje tvrdnje na odredbi ugovora o kupoprodaji pripremljenog od strane tuženika s ugovorenom klauzulom "viđeno-kupljeno", čime je želio otkloniti bilo kakvu odgovornost za nedostatke prodane stvari. Tužitelj je stoga predložio osiguranje dokaza putem strojarskog vještaka koji će izvršiti očevid kod ovlaštenog servisera Auto centar Vasilj d.o.o. u Samoboru, te je Trgovački sud u Zagrebu rješenjem od 30. prosinca 2022. prihvatio prijedlog tužitelja za osiguranje dokaza.

4. Vještak dipl. ing. Neven Ereš iz tvrtke Ereš vještačenja d.o.o. Zagreb podnio je svoj nalaz i mišljenje od 26.4.2023. iz kojeg proizlazi da tužitelj pregledom vozila prilikom preuzimanja nije mogao uočiti nedostatke u vidu gubitka rashladne tekućine na crijevima za koje je vještak utvrdio da su bile propusne te da je na jednom spoju bila neoriginalna obujmica svijetle boje, te da je nedostatke na vozilu u vidu gubitka rashladne tekućine na crijevima i u sustavu motora bilo moguće utvrditi tek nakon probne vožnje i prelaska određenog broja kilometara. Vještak je naglasio da bilo kakav signal ili indikacija o povećanju temperature motora ne predstavlja lažnu uzbunu nego ukazuje na ozbiljan nedostatak koji može rezultirati potrebom zamjene čitavog motora, što se u konkretnom slučaju i dogodilo. Tužitelj tvrdi da je tuženik kao prodavatelj odgovoran tužitelju za materijalne nedostatke prodane stvari na način kako je propisano odredbom članka 400. st. 2. ZOO-a jer je jasno da su navedeni nedostaci takve ozbiljnosti da su posljedica uzroka koji je postojao prije prelaska rizika na kupca. Tužitelj nije mogao uobičajenim pregledom opaziti da stvar ima nedostatke, ali ih je opazio ubrzo nakon preuzimanja vozila i obavijestio tuženika koji ga je uvjeravao da je s vozilom sve u redu. Kako je tužitelj u svojstvu kupca pregledao vozilo na uobičajeni način u skladu s odredbom članka 403. i 404. ZOO-a i bez odgađanja obavijestio tuženika o skrivenom nedostatku stvari, smatra da je pozivanje tuženika na klauzulu ugovora "viđeno-kupljeno" bez ikakvog pravnog učinka. Stoga tužitelj potražuje naknadu štete u iznosu od 9.012,40 eur i to za trošak servisa na kojem je utvrđen kvar te dijagnosticirano kako treba izvršiti popravak, kao i trošak za radove na otklanjanju kvara zamjenom novog motora automobila. Naime, oba troška su bila nužna kako bi se mogao otkriti kvar, te kako bi se vozilo dovelo u stanje prikladno za njegovu osnovnu namjenu. Sve navedene troškove tužitelj je snosio prema računima ovlaštenog servisera Renault vozila Auto centar Vasilj d.o.o. i to prvo kao predujam dijela troškova a nakon toga kao plaćanje sveukupnog iznosa, te taj iznos tužitelj potražuje zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 6.357,94 eur teče od 19.5.2023., a na iznos od 2.654,46 eur od 8.12.2022.

5. Tužitelj nadalje tvrdi da nije bio u mogućnosti koristiti vozilo pa potražuje naknadu štete koju je trpio zbog nemogućnosti korištenja vozila i to u visini šest otplatnih rata leasinga u ukupnom iznosu od 2.505,96 eur koje je tužitelj redovito otplaćivao od trenutka predaje automobila ovlaštenom serviseru do trenutka predaje automobila u ispravnom stanju nakon 10. siječnja 2023. te alikvotnog dijela plaćenih troškova leasinga koji ukupno iznose 2.290,28 eur koji uključuje trošak učešća u iznosu od 2.090,28 eur i obrade ugovora o financijskom leasingu u iznosu od 200,00 eur, a koji su bili uvjet financiranja u visini od 1/3 dijela odnosno u visini od 763,43 eur, pa stoga tužitelj potražuje naplatu iznosa od 3.269,39 eur sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate. Tužitelj je nadalje radi osiguranja dokaza imao ukupni trošak od 1.409,86 eur i to troškove odvjetnika u ukupnom iznosu od 746,55 eur te troškove pristojbe i vještačenja prema rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj R1-266/2022 u iznosu od 663,31 eur, pa tužitelj s tog osnova potražuje ukupni iznos od 1.409,86 eur sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 663,31 eur od 5.1.2023. do isplate, te na iznos od 746,55 eur od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja i predlaže da sud isti odbije kao neosnovan. Tuženik u prvom redu tvrdi da nije točno da bi tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kupoprodaji vozila Renault Espace za koji je kupoprodajna cijena isplaćena putem financijskog leasinga, već je kupac predmetnog vozila bilo upravo leasing društvo Erste & Steiermärkische S-leasing d.o.o. na koji je izdan i račun-otpremnica R1: 18/2/1, a tužitelj je samo korisnik istog. Stoga tuženik ističe prigovor promašene aktivne legitimacije. Nadalje, ukoliko i postoji odgovornost za nedostatke od strane tuženika, za isplatu naknade jedino je aktivno legitimiran vlasnik vozila, a ne tuženik. Što se tiče postojanja nedostatka na vozilu, tuženik ističe da je prilikom preuzimanja kupljenog vozila dana 13.7.2022. bio prisutan tužiteljev zaposlenik FG kao predstavnik društva tužitelja s kojim se zakonski zastupnik tuženika našao u Stanici za tehnički pregled vozila u Varaždinu, čime mu je omogućen apsolutno temeljit i cjelovit pregled ispravnosti automobila. Tvrdi da su vozili predmetnim automobilom iz Varaždina u Mursko Središće što je dovoljno za probnu vožnju, te kako je u Ugovoru o kupoprodaji ugovorena klauzula "viđeno-kupljeno", proizlazi da je kupac vozilo pregledao, isprobao, da je vozilo bilo rabljeno, te je tužitelj upoznat sa svim eventualnim nedostacima na vozilu te odredbama da nema nikakvih naknadnih reklamacija nakon preuzimanja vozila, što potvrđuje svojim potpisom. Tvrdi da je predmetno vozilo bilo u potpunosti ispravno tijekom primopredaje te da se nisu upalili indikatori za eventualan kvar, a u pogledu navodnog poziva zaposlenika tužitelja upućenog tuženiku, nije točna tvrdnja da bi ga obavijestio o eventualnom kvaru odnosno o nekakvim nedostacima. Zaposlenik tužitelja uistinu je zvao tuženika, ali ga je obavijestio o činjenici da se pokazivač temperature motora podigao, što je apsolutno normalna pojava kod svih automobila kada se koriste na dužim relacijama, a ne indikator o činjenici da je tuženiku bio poznat problem ili kvar u automobilu. Tužitelj je koristio vozilo još mjesec dana nakon kupoprodaje te nije žurio s odlaskom na servis, pa je jasno da tužitelj pokušava prebaciti odgovornost za nedostatke na tuženika obzirom da je očito kako je kvar predmetnog motora nastao u razdoblju od mjesec dana od primopredaje. Zamjena rashladnih cijevi iznosi nekoliko stotina eura a oštećenje odnosno popravak-zamjena motora nekoliko tisuća eura, a tuženik je pravna osoba koja se bavi prodajom automobila te se svaki automobil koji se prodaje prethodno provjerava po ovlaštenom serviseru. Tuženik nije uočio nikakve probleme na vozilu koje je prodao tužitelju. Tužitelj kao dobar gospodarstvenik nije ništa poduzeo da se eventualna šteta spriječi od trenutka kada je preuzeo vozilo i kada mu se navodno upalila lampica motora do trenutka predračuna servisa, kada je napravio više od 700 km s navedenim automobilom. Vještak pravilno zaključuje da pregledom nije mogao uočiti nedostatke u vidu gubitka rashladne tekućine na crijevima kao ni oštećenja na crijevima, no jednako tako nije ni mogao zakonski zastupnik tuženika. FG, djelatnik tužitelja je nakon što je upozoren na povećanu temperaturu rashladne tekućine, zaustavljanjem i podizanjem poklopca motora mogao je uočiti manjak rashladne tekućine i automobil putem vučne službe odvesti u najbliži servisni centar, jer ako se tijekom vožnje temperatura motora podigne iznad normalnog nivoa i ako se k tome još upali signalno svjetlo na instrument ploči, vozač mora odmah prekinuti vožnju i provjeriti stanje rashladne tekućine, a ponekad je samo dovoljno dodati rashladnu tekućinu. Stoga tuženik tvrdi da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak kvara na motoru te ostale štete i to svojim neodgovornim postupcima nakon primopredaje vozila i neurednim održavanjem kupljenog vozila, te nakon što je nastao veći kvar, pokušava odgovornost za isto prebaciti na tuženika. Predlaže da sud u cijelosti odbije tužitelja s tužbom i postavljenim tužbenim zahtjevom.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o financijskom leasingu broj 91156/22 na temelju ponude broj 0399406 (LO-17499) (list 9), u Plan otplate primatelja leasinga Euro-Matic d.o.o. (list 11), u poziv za plaćanje br. 91156/22 od 12.7.2022. (list 12), u Dodatak br. 1. Ugovora o financijskom leasingu broj 91156/22 (list 13-15), u račun-otpremnicu broj R1: 18/2/1 od 13.7.2022. (list 16-17), u ispis poziva s mobitela (list 18-26), u nalaz i mišljenje Ereš vještačenja d.o.o. od 26.4.2023. (list 27- 33), u sudsku praksu (list 50-52), u račun od 12.8.2022. Auto centar Vasilj d.o.o. broj 325/1/1 od 21.3.2023. (list 53-54), u Predračun broj: 1-321141 od 6.12.2022. (list 59), u fotokopiju fotografija kontrolnog servisa (list 83-91), u Opće uvjete uz Ugovor o financijskom leasingu (list 102-114), u izvadak Zagrebačke banke d.d. (list 118-119), u ispis poziva mobitela (list 121-129), u očitovanje dipl. ing. strojarstva GG (list 132-135), u dopis Ministarstva financija Carinske uprave od 20.1.2025. (list 144), u račun od 23.3.2022. (list 145), u ovjerovljeni prijevod računa (list 166-168), u ispise poruka elektroničke pošte te mobitela (list 177-180), u račun od 13.7.2022. i potvrdu od 13.7.2022. (list 181-182), te saslušao FG, zaposlenika tužitelja i direktora tuženika MG, te odredio saslušanje stalnog sudskog vještaka strojarske struke GG na raspravi od 9.12.2025.

8. Iz Ugovora o financijskom leasingu broj 91156/22 proizlazi da je davatelj leasinga Erste & Steiermärkische S-leasing d.o.o. Zagreb, primatelj leasinga Euro- Matic d.o.o., objekt leasinga Renault Espace RFC RDM D4, godina proizvodnje 2016., a dobavljač je Autotop d.o.o. Mursko Središće. Bruto nabavna vrijednost objekta leasinga iznosi 20.902,84 eur, a naknada za leasing ukupno 22.487,96 eur, te pojedinačna rata 417,66 eur. Iz Plana otplate primatelja leasinga Euro-Matic d.o.o. proizlazi da se ukupni trošak od 22.487,96 eur isplaćuje u 48 rata po 417,66 eur te da je u istu cijenu uključeno učešće od 2.090,28 eur, trošak obrade ugovora 200,00 eur i otkupna rata 150,00 eur. Uvidom u Dodatak br. 1 Ugovora o financijskom leasingu broj 91156/22 sud je utvrdio da je promijenjena bruto nabavna cijena objekta leasinga na iznos od 20.916,67 eur, pa je ukupna naknada za leasing 22.502,84 eur. Uvidom u račun-otpremnicu broj R1: 18/2/1 sud je utvrdio da je isti podnijelo društvo Autotop d.o.o. kupcu Erste & Steiermärkische S-leasing d.o.o. i to osobno vozilo Renault Espace RFC RDM D4, godina proizvodnje 2016., broj šasije [broj šasije], za ukupnu cijenu od 158.130,00 kn. Nadalje je navedeno stanje kilometara 142860 km, datum prve registracije 4.5.2016., te napomena "kupac je vozilo pregledao, isprobao, vozilo je rabljeno, te je upoznat sa svim eventualnim nedostacima na vozilu te nema nikakvih reklamacija nakon preuzimanja vozila, što potvrđuje svojim potpisom kod preuzimanja vozila".

9. Prema nalazu i mišljenju vještaka Ereš vještačenja d.o.o. koji je proveo osiguranje dokaza i izvršio uvid u vozilo kod ovlaštenog servisa Auto centar Vasilj d.o.o. u Samoboru, proizlazi da je vještak pregledao vozilo na kojem su već bili izvršeni radovi, da je u prostorijama navedenog servisa pregledao zamijenjene cijevi rashladne tekućine, dok je djelatnik servisa pojasnio da su žutom bojom označena mjesta gdje su cijevi bile propusne, kao i da je na jednom spoju bila neoriginalna obujmica svijetle boje. Također je u prostorijama servisa pregledao i stari zamijenjeni motor kojega su prema navodima djelatnika dužni vratiti. Iz povijesti nedostataka predmetnoga vozila razvidno je da je na istom već tri puta bio zamijenjen motor, ali nije moguće zaključiti o uzrocima ili razlozima navedenih zamjena motora. Tužitelj odnosno njegov djelatnik prilikom pregleda predmetnog vozila i preuzimanja kod protustranke dana 13.7.2022. nije uočio vidljive nedostatke. Nakon preuzimanja vozila i prijeđenih oko 70 km predmetno vozilo je počelo prikazivati grešku te se podigao pokazivač temperature motora, nakon čega je FG kao vozač predmetnog vozila nazvao direktora tuženika i opisao navedeni problem, ali je obaviješten da se radi o benignom problemu i da nedostatak zapravo ne postoji. Nakon što se ista stvar ponovila više puta, predmetno vozilo je dovedeno u navedeni servis te su prvo nakon obavljene dijagnostike zamijenjena crijeva i pumpa rashladne tekućine, a nakon toga popravka kada je nedostatak u vidu gubitka rashladne tekućine i dalje bio prisutan nakon ponovne dijagnostike, zamijenjen je motor predmetnog vozila. Dakle, iz pribavljene povijesti nedostataka razvidno je da je na predmetnom vozilu prije zamjene motora već tri puta bio zamijenjen motor. Tužitelj samo pregledom vozila prilikom preuzimanja nije mogao uočiti nedostatke u vidu gubitka rashladne tekućine na crijevima i u sustavu motora. Te nedostatke bilo je moguće utvrditi tek nakon probne vožnje i prelaska određenog broja kilometara, pri čemu je svjedok FG kao prosječan vozač, nakon što je upozoren na povećanu temperaturu rashladne tekućine, zaustavljanjem i podizanjem poklopca motora na posudi rashladne tekućine mogao uočiti manjak rashladne tekućine. Indikacija o povećanju temperature motora odnosno rashladne tekućine ne predstavlja "lažnu uzbunu" nego upravo suprotno, ukazuje na ozbiljni nedostatak koji može rezultirati i potrebom zamjene čitavog motora, a kako je to ovdje i bio slučaj.

10. Uvidom u račun Auto centar Vasilj d.o.o. broj 325/1/1 od 21.3.2023. razvidno je da je kod tog servisa bio na popravku automobil marke Renault Espace, broj šasije [broj šasije], da je datum prijema automobila bio 12.8.2022., predviđeno preuzimanje 12.8.2022., račun nosi datum 21.3.2023. i datum isporuke robe 21.3.2023., te se radilo o servisu u kojem je zamijenjen motor-R9M za vrijednost od 4.623,24 eur, zatim ostali radovi vezani za motor, sve u ukupnom iznosu od 5.548,67 eur sa PDV-om 7.862,60 eur, da je uplaćen avans u iznosu od 2.634,46 eur, te je preostalo za platiti iznos od 5.208,14 eur. Iz računa Auto centar Vasilj d.o.o. broj 326/1/1 od 21.3.2023. proizlazi da je datum prijma bio 9.8.2022., predviđeno preuzimanje 21.3.2023., da se radilo o dijagnostici i radovima u ukupnom iznosu od 1.149,80 eur. Vještak Neven Ereš je u svom nalazu i mišljenju potvrdio da je zamjena motora i popravak po računu ovlaštenog servisa Auto centar Vasilj d.o.o. bio potreban. Prema mišljenju vještaka GG kojeg je angažirao tuženik i dostavio isti u spis kao očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka Nevena Ereša a sud je izvršio uvid u isti i uzeo ga u obzir, proizlazi da je motor na predmetnom vozilu mijenjan najmanje tri puta prije konkretnog štetnog događaja i to kod kilometraže od 14118 km je zamijenjen cijeli motor, kod kilometraže od 75000 km je zamijenjen cijeli motor, kod kilometraže od 98900 km je zamijenjen cijeli motor i kod kilometraže od 99013 km je zamijenjen cijeli motor, a pri stanju kilometraže od 101625 km je zamijenjen termostat. GG izjavljuje i potvrđuje da je vozač predlagatelja kako sam navodi vrlo brzo nakon preuzimanja vozila uočio da se motor pretjerano zagrijava, te je bez obzira na navodne savjete tuženika trebao odmah prekinuti vožnju i obratiti se servisu za pomoć. Umjesto toga vozio je dalje, sve dok vjerojatno zbog zaribavanja motora vožnja više nije bila moguća, te da je odmah prekinuo vožnju, šteta na motoru bi bila nemjerljivo manja. Time on ne bi otkrio ni otklonio uzrok gubitka rashladne tekućine motora, ali bi spriječio kvar na samom motoru, a pogotovo njegovo uništenje. Prema mišljenju prometno-tehničkog vještaka GG, tužitelj pregledom predmetnog vozila nije mogao vidjeti nedostatak u vidu gubitka rashladne tekućine na cijevima, ali je s obzirom da su teškoće nastupile već nakon oko 70 km mogao uočiti da je ekspanziona posuda prazna ili gotovo potpuno prazna, te je zbog toga vještak mišljenja da predlagatelj prilikom preuzimanja vozila nije kontrolirao nivo rashladne tekućine. Bilo kakav signal ili indikacija o povećanju temperature motora odnosno rashladne tekućine je vrlo ozbiljno upozorenje, nakon kojega treba odmah prekinuti vožnju i ugasiti motor. U slučaju zakašnjenja u reakciji i daljnjoj vožnji sa povišenom temperaturom rashladne tekućine dolazi do sve težih oštećenja motora a u konačnici i do njegovog uništenja, što se ovom prilikom i dogodilo.

11. Na glavnoj raspravi od 9. prosinca 2025. sud je saslušao vještaka GG, te je vještak iskazao da je u trenutku prodaje automobila vrlo vjerojatno bilo problema, ali oni nisu bili uočljivi vanjskim pregledom, osim ako nivo rashladne tekućine u kompenzacijskom spremniku motora nije bio niži od minimalnog. Da bi se to provjerilo, trebalo je otvoriti poklopac motora te se tada pregledom te posude koja je prozirna vidi koji je nivo tekućine u njoj. Vještak je objasnio da u normalnoj eksploataciji motora nivo tekućine varira u toj posudi zbog toga jer se rashladna tekućina pri radu motora grije odnosno kod zaustavljanja motora hladi, pa nema uvijek isti nivo. Međutim, taj nivo uvijek mora biti između minimuma i maksimuma. Druga pogreška koju je utvrdio vještak Ereš, a to je da su cijevi rashladnog sistema porozne i to se nije moglo vidjeti zbog toga jer su te cijevi u motornom prostoru prekrivene motorom i drugim uređajima u motorskom prostoru. Ako se radi o poroznosti, nema propuštanja kod hladnog motora i normalnog tlaka rashladne tekućine. Propuštanje se javlja tek kod toplog motora i kada tlak rashladne tekućine poraste, ali to se dešava u vožnji kad motor radi tako da se samim otvaranjem poklopca motora ne može uočiti. Potvrdio je navode vještaka Ereša da je nakon što je vozilo prešlo određeni broj kilometara a vozač bio upozoren na povećanu temperaturu rashladne tekućine, da se vozač zaustavio i podigao poklopac motora, isti je mogao vidjeti manjak rashladne tekućine. Gubitak tekućine nije nagao, već postepen i razvija se tijekom vožnje. Upravo zato što je stanje tih tekućina vitalno važno za rad ispravnosti motora, na instrument ploči vozača nalazi se termometar koji pokazuje temperaturu rashladne tekućine koji uvijek ima i signalnu žaruljicu kada se temperatura rashladne tekućine podigne preko dozvoljenog nivoa. U normalnoj eksploataciji temperatura motora je stabilna. Kada vozač primijeti da temperatura motora raste prema gornjoj granici koja je označena na termometru a pogotovo ako se još upali i signalna žaruljica, mora obavezno stati i zaustaviti motor i tada u mirnom stanju provjeriti i nivo rashladne tekućine i utvrditi što se s motorom događa. Ako je intervencija vozača pravovremena, obično je dovoljno samo dolijevanje rashladne tekućine pa se vožnja može nastaviti, međutim ako reakcija vozača izostane pa se dulje vrijeme vozi s pregrijanim motorom, tada mogu nastupiti sve teža oštećenja na motoru, ovisno o tome kako dugo se tako vozi. U konačnici, takva vožnja može dovesti i do uništenja motora.

12. Na okolnosti postupanja tužitelja i tuženika prilikom preuzimanja vozila sud je saslušao djelatnika tužitelja FG i direktora tuženika MG. FG iskazao je da nije bilo vidljivih nedostataka na automobilu prilikom preuzimanja, ali kad je došao na autocestu prema Zagrebu, automobil je pokazivao kvar odnosno grešku, te se na instrument ploči javilo upozorenje za temperaturu u vozilu. On je odmah zaustavio vozilo u zaustavnoj traci na autocesti i zvao je direktora tuženika koji nije bio iznenađen, ali ga je uvjerio da može dalje bezbrižno nastaviti putovanje, da će se lampica ugasiti za par minuta, te da je tako i bilo. Nastavio je daljnju vožnju ali nije dodavao gas, držao je stalnu brzinu i vozio je automobil na posao. Od svoje kuće do posla ima 12 kilometara i tada automobil više nije pokazivao grešku. Slijedeći put kada je automobil ponovno izbacio istu grešku, pregrijavanje odnosno pokazivač temperature rada motora, odlučio je otići u Auto servis Vasilj u Samoboru, ovlašteni servis za vozila Renault. Rekli su što treba zamijeniti i tu je bilo troška oko 1.200,00 eur, rekli su da su probušena crijeva i da ne radi vodena pumpa, zamijenili su crijeva i pumpu i tada je utvrđeno da je zapravo "otišao motor". Kada su zamijenili crijeva i vodenu pumpu i zatvorili sistem, motor je bacio pritisak na posudu i tada su mehaničari ustanovili da je mašina gotova. Zvao je direktora tuženika i tražio da otkloni kvar, ali je on ponudio premali iznos novaca na koji djelatnik tužitelja nije pristao. Iskazao je da radi 15 godina u tvrtki tužitelja, da mu je tvrtka odobrila da uzme auto za svoje potrebe, da je dobio odobrenje da će tvrtka za njega na leasing uzeti auto, on je osobno razgovarao sa direktorom tuženika, radilo se o rabljenom automobilu godine proizvodnje 2016. Direktor tuženika je otklanjao svoju odgovornost za nedostatke, rekao mu je da zašto se nije bolje raspitao o autu, te da tko mu je kriv i da mu se više nije dužan javljati na telefon. Kvar je otklonjen po ovlaštenom serviseru na način da je zamijenjena kompletna mašina-motor i nakon toga više nije bilo greške, a to je sve koštalo oko 10.000,00 eur. Bez automobila je bio oko četiri mjeseca. S druge pak strane, direktor tuženika MG iskazao je da nije imao saznanja o ranijem mijenjanju motora u vozilu. Automobil je nabavio u mjesecu ožujku 2022., kupio ga je rabljenog, imao je 142500 km u trenutku kupnje, a tvrtka tuženika je s vozilom prešla samo 250 km jer su ga vozili samo za pokusne vožnje i nakon toga su oglasili da je za prodaju. Izjavio je da otklanja odgovornost tuženika iz razloga što s autom nije imao nikakvih problema, auto su pregledali i isprobali, imali su pokusnu vožnju, bio je u servisu gdje su ga pregledali za tehnički pregled, gdje je utvrđeno da automobil nema nedostatke.

13. Uvidom u račun koji je dostavila Carinska uprava Područni carinski ured Zagreb, Carinska uprava Varaždin dopisom od 20. siječnja 2025. te u ovjereni prijevod istog, sud je utvrdio da je tvrtka Autotop d.o.o. kupila vozilo od prodavatelja Suliman autohandel, Antoniweg 5, 4060 Leonding u Republici Austriji dana 23.3.2022. za ukupan iznos cijene od 9.500,00 eur. Na predmetnom računu broj 2022-513 je opis automobila i to: "Renault Espace 1,6, diesel, 118 kw, 160 ks, tip motora R9M 04, boja siva, godina proizvodnje 4.5.2016., VIN WF1RFC00355186987. Vozilo je neispravno, nije u voznom stanju, prodaja između trgovaca, za izvoz!!". Temeljem odredbe članka 376. ZOO-a, ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje pružati kupcu stvar u vlasništvu, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. U konkretnom slučaju tuženik je bio dobavljač predmeta leasinga i prema računu-otpremnici R1: 18/2/1 tuženik je obračunao kupoprodajnu cijenu predmetnog vozila u ukupnom iznosu od 20.987,46 eur i račun ispostavio davatelju leasinga Erste & Steiermärkische S-leasing d.o.o. Stoga tuženik kao dobavljač vozila i osoba koja je naplatila kupoprodajnu cijenu odgovara za materijalne nedostatke stvari koju je prodao te posljedično tome i štetu koju je korisnik automobila pretrpio. Netočno je tuženik na računu-otpremnici R1: 18/2/1 napisao da je kupac sa svim eventualnim nedostacima na vozilu upoznat. Navedeno nije u skladu sa napomenom na računu broj 2022-513 od 23.3.2022. kojim

1 0

je tuženik pribavio vozilo odnosno uvezao vozilo iz inozemstva, jer na tom računu piše da je vozilo neispravno, da nije u voznom stanju, da se radi o prodaji između trgovaca, za izvoz.

14. Dakle, tuženik navedenu okolnost nije naveo u opisu vozila, već upravo suprotno, prodao je vozilo za vožnju odnosno za normalno korištenje vozila u prometu, za "na cestu". Tuženik tijekom postupka nije podnio dokaze da je doveo vozilo u vozno stanje i spremno za sigurnu vožnju, a tijekom postupka je utvrđeno da vozilo ima ozbiljne nedostatke u vidu probušenih cijevi rashladne tekućine, zbog kojih nedostataka je došlo do još većeg kvara odnosno uništenja cijelog motora. Također je indikativno i životno nelogično da je na predmetnom automobilu mijenjan motor kod malog broja prijeđenih kilometara, pa čak i više puta. Prema tome, tuženik je trebao znati i znao je za skrivene nedostatke prodane stvari za koje u ovom slučaju odgovara. Razvidno je da je tuženik prodao vozilo za puno veću cijenu nego što je nabavio, što nije sporno jer se tuženik bavi prodajom rabljenih automobila i uvozom rabljenih automobila iz inozemstva, ali upućuje na činjenicu da tuženik nije vozilo doveo u ono stanje kakvim ga je prikazao tužitelju kao kupcu.

15. Neosnovano tuženik pokušava svu odgovornost za havariju na motoru predmetnog vozila prebaciti na vozača odnosno djelatnika tužitelja koji je preuzeo automobil. Međutim, prema stanovištu ovoga suda to su samo nagađanja i sud nije navedeno prihvatio jer se ne može sa sigurnošću utvrditi da bi se otklonile sve posljedice koje su nastale da je vozač automobila prilikom vožnje u trenutku kada je primijetio pokazivanje više temperature u radu motora, stao, provjerio rashladnu tekućinu i istu dolijao, dakle da bi ta okolnost otklonila nedostatke i daljnje posljedice odnosno da do štetnih posljedica u vidu havarije motora ne bi došlo. Napomenuto je da su vještaci utvrdili da je na tom automobilu više puta mijenjan motor, što je neobično i upućuje na veće nedostatke, tako da se nikako ne može smatrati da je u konkretnom slučaju djelatnik tužitelja kao kupac pregledao stvar, da je bio upoznat s nedostacima i da rizik daljnjih nedostataka i popravaka u cijelosti prelazi na kupca. Prema odredbi članka 400. ZOO-a, prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika na kupca, bez obzira je li mu to bilo poznato. Prodavatelj odgovara i za one materijalne nedostatke koji se pojave nakon prijelaza rizika na kupca ako su posljedica uzroka koji je postojao prije toga. Iz fotografija na listu 83-91 spisa razvidno je da su dijelovi motora, takozvana crijeva za rashladnu tekućinu oštećena i porozna, više puta se mijenjao motor, pa se postavlja pitanje koliko je sve to na tom automobilu bilo ispravno odnosno popravljeno u skladu s pravilima struke. Stoga ovaj sud smatra da tuženik kao dobavljač objekta leasinga i kao prodavatelj predmetnog vozila odgovara za materijalne nedostatke stvari, te da kupac osnovano traži uklanjanje nedostataka od strane tuženika, a kako to otklanjanje nije uspjelo po tuženiku, osnovano zahtijeva naknadu štete u iznosu od 9.012,40 eur za trošak servisa koji je imao s osnova dijagnostike i popravka kvarova na automobilu čiji popravci su uzrok u skrivenom nedostatku na vozilu za koji je tuženik znao odnosno morao je znati u trenutku prodaje. Sud je povjerovao istinitosti iskaza svjedoka FG da je zvao direktora tuženika da ga obavijesti o pokazivanju povišene temperature motora i direktor tuženika ga je tom prilikom doveo u zabludu rekavši mu da to nije ništa i da će se lampica ugasiti, pa je djelatnik tužitelja osnovano mogao pomisliti da je tuženik auto pregledao i da garantira da auto može "ići na cestu", dakle da ispunjava svrhu u koju je kupljen. Vještak Ereš potvrdio je potrebu takvog popravka automobila, navodeći da kako je u ovakvim slučajevima gubitka rashladne tekućine

1 1

proizvođač predvidio zamjenu čitavog motora, tako je i njegova zamjena prema navedenom računu bila tehnički opravdana za dovođenje predmetnog vozila u tehnički ispravno stanje. Stoga je valjalo priznati tužitelju iznose koje potražuje s osnova naknade štete u visini popravka vozila sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja računa do isplate.

16. Što se tiče daljnjih zahtjeva tužitelja za platež šest otplatnih rata leasinga u ukupnom iznosu od 2.505,96 eur koje je tužitelj redovito otplaćivao u trenutku predaje automobila ovlaštenom serviseru do vremena kada je tužitelj mogao zatražiti predaju automobila u ispravnom stanju i to za uzastopne rate leasinga od 12.8.2022. do 12.1.2023. u iznosu od 417,66 eur, sud smatra da isti zahtjev nije osnovan jer tužitelj nije dokazao da je pretrpio štetu u navedenom iznosu i da je tuženik kao dobavljač automobila dužan tužitelju plaćati rate otplate kredita. U konkretnom slučaju tužitelj je tražio naknadu štete koju je pretrpio radi nedostataka na prodanom vozilu, te kako je kvar na prodanom vozilu otklonjen popravkom, zamjenom motora te je doveden u ispravno stanje, tužitelj neosnovano traži još i naknadu rata leasinga odnosno smanjenje kupoprodajne cijene. Tužitelj nije dokazao kakvu je štetu pretrpio, te nije dostavio dokaze o tome da je unajmio eventualno drugi automobil ili koje je radnje propustio obaviti u vrijeme kad je predmetni automobil bio na popravku. FG je iskazao da je kao djelatnik tužitelja prema svom ugovoru o radu imao automobil na korištenju koji je kupio poslodavac, te ga je koristio za dolazak i odlazak na posao. Dakle, nejasno je kakvu i koju štetu je pretrpjelo društvo tužitelja kod ugovora o leasingu, i na temelju čega bi tuženik trebao plaćati tužitelju rate leasinga i djelomičan trošak obrade ugovora leasinga, posebno iz razloga jer se radi o ugovoru o financijskom leasingu. Vrijeme koje je automobil bio na popravku nije u izravnoj svezi s ratama i otplatnim planom ugovora o financijskom leasingu. Toga je sud u tom dijelu odbio tužitelja s tužbom i postavljenim tužbenim zahtjevom kao neosnovnim.

17. Osnovano tužitelj traži trošak postupka za osiguranje dokaza kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu R1-266/2022 u iznosu od 746,55 eur jer se radi o osnovanim troškovima i to s osnova zastupanja po odvjetniku u iznosu od 248,85 eur za podnošenje prijedloga, za zastupanje na očevidu 149,31 eur, te za izbivanje iz pisarnice radi putovanja u Samobor i natrag u trajanju od četiri sata u iznosu od 199,08 eur, sve uvećano za PDV, te troškovi pristojbe i vještačenja prema rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj R1-266/2022 u iznosu od 663,31 eur, sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja ove presude do isplate. Kako se radi o trošku ovog parničnog postupka, valjalo je iznos umanjiti prema uspjehu u sporu, što iznosi 1.073,19 eur.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (N.N. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP- a), te je sud tužitelju priznao slijedeći trošak: za sastav tužbe 500,00 eur, za podnesak od 4.6.2024. 500,00 eur, za zastupanje na raspravi 13.6.2024. 500 eur, za sastav podneska od 28.6.2024. 500,00 eur, za zastupanje na raspravi 23.6.2025. 500,00 eur, za sastav podneska od 11.11.2025. 500,00 eur, za zastupanje na raspravi 9.11.2025. 500,00 eur, za zastupanje na objavi presude 200,00 eur, PDV na trošak zastupanja u iznosu od 925,00 eur, te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 196,46 eur, što ukupno iznosi 4.813,46 eur. Tužitelj je uspio u sporu s 76,121%, pa mu valja priznati iznos od 3.664,00 eur. Tuženiku je sud priznao slijedeći trošak: za sastav odgovora na

1 2

tužbu 500,00 eur, za sastav podneska tuženika od 1.5.2024. 500,00 eur, za zastupanje na raspravi 9.5.2024., 13.6.2025., 23.10.2025. te 9.12.2025. po 500,00 eur, za zastupanje na ročištu za objavu presude 200,00 eur, zatim postupak osiguranja dokaza R1-266/2022 200,00 eur, naknada za putne troškove Zagreb-Karlovac- Samobor 90,00 eur, te naknada za izbivanje iz pisarnice 200,00 eur, PDV na trošak zastupanja 875,00 eur, što ukupno iznosi 4.465,00 eur. Tuženik je uspio u sporu s 7,51 %, te je sud priznao tuženiku iznos od 335,32 eur. Kada se ta dva troška stave u omjer, dobije se iznos od 3.328,68 eur, koliko je tuženik dužan naknaditi tužitelju s osnova troška postupka.

Varaždin, 23. prosinca 2025.

SUDAC:

Jasna Lekić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom Trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, a putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude.

Rok za žalbu počinje teći za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu na kojem se presuda objavljuje, od dana objave presude.

DNA : 1. Pun. tužitelja Božidar Husajina, odvjetnik iz Zagreba, Pavla Hatza 10

2. Pun. tuženika Bojan Bacinger, odvjetnik iz Čakovca, Kalmana Mesarića 1