Pr-6280/2021-72
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po pun. Marku Baliću, odvj. u Splitu, protiv tuženika PUREX d.o.o., Hrvace, Hrvace 556, OIB: 31813200148, zastupano po pun. Stjepanu Grubišiću, odvj. u Solinu, radi diskriminacije, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. listopada 2025. u nazočnosti tužiteljice, pun. tužiteljice Marka Balića, odvj. u Splitu i pun. tuženika Stjepana Grubišića, odvj. u Solinu, objavljene dana 23. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e :
I. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime imovinske štete isplatiti tužiteljici iznos od 28.075,30 EUR-a zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od:
- 7,62 € teku od 01.07.2014. godine,
- 25,71 € teku od 01.08.2014. godine,
- 60,33 € teku od 01.09.2014. godine,
- 39,14 € teku od 01.10.2014. godine,
- 33,58 € teku od 01.11.2014. godine,
- 43,69 € teku od 01.12.2014. godine,
- 20,30 € teku od 01.03.2015. godine,
- 3,85 € teku od 01.05.2015. godine,
- 6,12 € teku od 01.06.2015. godine,
- 43,58 € teku od 01.09.2015. godine,
- 9,79 € teku od 01.10.2015. godine,
- 9,79 € teku od 01.11.2015. godine,
- 105,17 € teku od 01.12.2015. godine,
- 191,89 € teku od 01.01.2016. godine,
- 196,41 € teku od 01.02.2016. godine,
- 167,86 € teku od 01.03.2016. godine,
- 167,86 € teku od 01.04.2016. godine,
- 187,66 € teku od 01.05.2016. godine,
- 167,86 € teku od 01.06.2016. godine,
- 170,18 € teku od 01.07.2016. godine,
- 184,82 € teku od 01.08.2016. godine,
- 168,20 € teku od 01.09.2016. godine,
- 167,86 € teku od 01.10.2016. godine,
- 183,65 € teku od 01.11.2016. godine,
- 167,86 € teku od 01.12.2016. godine,
- 190,95 € teku od 01.01.2017. godine,
- 184,42 € teku od 01.02.2017. godine,
- 184,42 € teku od 01.03.2017. godine,
- 184,42 € teku od 01.04.2017. godine,
- 185,17 € teku od 01.05.2017. godine,
- 184,86 € teku od 01.06.2017. godine,
- 184,42 € teku od 01.07.2017. godine,
- 184,42 € teku od 01.08.2017. godine,
- 190,93 € teku od 01.09.2017. godine,
- 184,42 € teku od 01.10.2017. godine,
- 184,42 € teku od 01.11.2017. godine,
- 184,42 € teku od 01.12.2017. godine,
- 184,42 € teku od 01.01.2018. godine,
- 201,81 € teku od 01.02.2018. godine,
- 201,81 € teku od 01.03.2018. godine,
- 201,81 € teku od 01.04.2018. godine,
- 201,81 € teku od 01.05.2018. godine,
- 201,81 € teku od 01.06.2018. godine,
- 202,58 € teku od 01.07.2018. godine,
- 201,81 € teku od 01.08.2018. godine,
- 201,81 € teku od 01.09.2018. godine,
- 204,20 € teku od 01.10.2018. godine,
- 201,81 € teku od 01.11.2018. godine,
- 201,81 € teku od 01.12.2018. godine,
- 201,81 € teku od 01.01.2019. godine,
- 234,75 € teku od 01.02.2019. godine,
- 234,75 € teku od 01.03.2019. godine,
- 234,75 € teku od 01.04.2019. godine,
- 234,75 € teku od 01.05.2019. godine,
- 234,75 € teku od 01.06.2019. godine,
- 258,17 € teku od 01.07.2019. godine,
- 234,75 € teku od 01.08.2019. godine,
- 234,75 € teku od 01.09.2019. godine,
- 234,75 € teku od 01.10.2019. godine,
- 245,67 € teku od 01.11.2019. godine,
- 234,75 € teku od 01.12.2019. godine,
- 234,75 € teku od 01.01.2020. godine,
- 267,93 € teku od 01.02.2020. godine,
- 267,93 € teku od 01.03.2020. godine,
- 267,93 € teku od 01.04.2020. godine,
- 267,93 € teku od 01.05.2020. godine,
- 143,80 € teku od 01.06.2020. godine,
- 267,93 € teku od 01.07.2020. godine,
- 267,93 € teku od 01.08.2020. godine,
- 267,93 € teku od 01.09.2020. godine,
- 267,93 € teku od 01.10.2020. godine,
- 267,93 € teku od 01.11.2020. godine,
- 267,93 € teku od 01.12.2020. godine,
- 314,38 € teku od 01.01.2021. godine,
- 314,38 € teku od 01.02.2021. godine,
- 314,38 € teku od 01.03.2021. godine,
- 314,38 € teku od 01.04.2021. godine,
- 314,38 € teku od 01.05.2021. godine,
- 311,57 € teku od 01.06.2021. godine,
- 327,65 € teku od 01.07.2021. godine,
- 309,74 € teku od 01.08.2021. godine,
- 314,38 € teku od 01.09.2021. godine,
- 298,43 € teku od 01.10.2021. godine,
- 314,54 € teku od 01.11.2021. godine,
- 287,84 € teku od 01.12.2021. godine,
- 287,84 € teku od 01.01.2022. godine,
- 334,29 € teku od 01.02.2022. godine,
- 334,29 € teku od 01.03.2022. godine,
- 334,29 € teku od 01.04.2022. godine,
- 335,62 € teku od 01.05.2022. godine,
- 335,62 € teku od 01.06.2022. godine,
- 350,29 € teku od 01.07.2022. godine,
- 335,62 € teku od 01.08.2022. godine,
- 349,75 € teku od 01.09.2022. godine,
- 335,62 € teku od 01.10.2022. godine,
- 339,88 € teku od 01.11.2022. godine,
- 334,29 € teku od 01.12.2022. godine,
- 342,42 € teku od 01.01.2023. godine,
- 263,35 € teku od 01.04.2023. godine,
- 263,35 € teku od 01.05.2023. godine,
- 263,35 € teku od 01.06.2023. godine,
- 263,35 € teku od 01.07.2023. godine,
- 238,98 € teku od 01.08.2023. godine,
- 238,98 € teku od 01.09.2023. godine,
- 238,98 € teku od 01.10.2023. godine,
- 238,98 € teku od 01.11.2023. godine,
- 238,98 € teku od 01.12.2023. godine,
- 238,98 € teku od 01.01.2024. godine,
- 319,49 € teku od 01.02.2024. godine,
- 319,49 € teku od 01.03.2024. godine,
- 319,49 € teku od 01.04.2024. godine,
- 319,49 € teku od 01.05.2024. godine,
- 319,49 € teku od 01.06.2024. godine,
- 319,49 € teku od 01.07.2024. godine,
- 295,12 € teku od 01.08.2024. godine,
- 295,12 € teku od 01.09.2024. godine,
- 295,12 € teku od 01.10.2024. godine,
- 295,12 € teku od 01.11.2024. godine,
- 295,12 € teku od 01.12.2024. godine,
- 295,12 € teku od 01.01.2025. godine,
- 386,35 € teku od 01.02.2015. godine,
- 386,35 € teku od 01.03.2025. godine. pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime neimovinske štete isplatiti tužiteljici iznos od 13.000,00 EUR-a zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe (20.11.2014.g.) do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
III. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Dana 21. studenog 2014. zaprimljena je tužba radi utvrđenja i zabrane uznemiravanja, kao i naknade štete u kojoj se u bitnome navodi da je tužiteljica više od 10 godina zaposlena kod tuženika na poslovima SSS na farmi i u klaonici. Dana 21. ožujka 2014. da je doživjela ozljedu na radu-posjekotinu prsta lijeve ruke, kada je nastavila s radom, po završetku radnog vremena da ju je obiteljska liječnica uputila na HKP bolnice u Splitu kako bi joj prst bio zašiven, zbog ove ozljede da je 3 tjedna bila na bolovanju. Dana 15. travnja 2014. da se vratila sa bolovanja kada je započelo šikaniranje i uznemiravanje tužiteljice od strane nadređenih osoba, iz razloga jer da je tužiteljica ozljedu prijavila kao ozljedu na radu. Zbog trajne i dugotrajne izloženosti stresnim situacijama, ponižavajućeg postupanja prema tužiteljici, zlonamjernog umanjivanja vrijednosti tužiteljice na radu, da je tuženik povrijedio njen ugled i dostojanstvo, narušio zdravlje, zbog čega je bila nesposobna za posao, te započela psihijatrijsko liječenje. U tužbi se tužiteljica pozivala na prava zagarantirana Ustavom RH, Zakonom o radu, kao i Zakonom o suzbijanju diskriminacije, jer da je nebrojeno puta bila izložena uznemiravanju, vrijeđanju, prijetnjama, poniženju, sve zbog prijave ozljede na radu, da je sustavno zlostavljanja od strane nadređenih. Nadalje, kako se tužiteljica zbog takvog postupanja i pritiska osjećala odbačeno, te da je patila zbog gubitka ljudskog dostojanstva, slijedom čega je predložila sudu donijeti presudu kojom će se utvrditi da su zaposlenici tuženika svojim ponašanjem vrijeđali dostojanstvo tužiteljice, te joj tako nanijeli štetu. Zatražila je naknadu imovinske i neimovinske štete s osnova prava osobnosti.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu tužiteljice u cijelosti, ističući da nije učinila niti vjerojatnim navode vezane za uznemiravanje na radnom mjestu, stoga da tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan treba odbiti.
3. U dokazne svrhe sud je pregledao Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme 01. svibnja 2004., Anekse ugovora od 01. srpnja 2017., 17. prosinca 2012., 29. srpnja 2013.; pregledana je medicinska dokumentacija tužiteljice; zapisnici inspektorata rada, Ministarstva rada i mirovinskog sustava; izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao i svjedoka JC, ŠC, CC, IC, ŽC, AC, GC, TC i BC.
4. Temeljem navedenih dokaza Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju odlukom br. Pr-523/15 od 01. ožujka 2018. odbio je tužben zahtjev tužiteljice i istu obvezao na snašanje parničnog troška.
5. Odlučujući o pravodobnoj žalbi tužiteljice, Županijski sud u Zagrebu je odlukom br. Gžr-502/18 odbio žalbu tužiteljice i potvrdio prvostupanjsku presudu.
6. Dana 24. srpnja 2018. tužiteljica je podnijela reviziju.
7. Odlučujući po pravodobnoj reviziji tužiteljice, Vrhovni sud RH je odlukom br. Rev 1910/18 od 28. travnja 2021. ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu br. Gžr- 502/18 od 29. svibnja 2018. i presudu Općinskog suda u Splitu, Stalne služba u Sinju odlukom br. Pr-523/15 od 01. ožujka 2018., te predmet vratio na ponovno postupanje s uputom da se u nastavku postupka precizno dopunski sasulšaju svjedoci ŽC, i zz ČC na okolnost kakav je bio odnos nadređenih zaposlenika prema tužiteljici nakon povratka s bolovanja na koje je bila zbog ozlijeđenog prsta.
8. U nastavljenom dijelu postupka tužiteljica je ustrajala u tužbenom zahtjevu. Nakon izvedenog dokaza vještačenjem po vještacima i to spec. medicine rada dr. Milane Varinac Barač, psihijatrima spec. Mileni Pernat i spec. Nikoli Sikirici, kao i po vještaku dipl. oec. Marijanu Joviću, podneskom od 24. rujna 2025. tužiteljica je konačno precizirala tužbeni zahtjev. Predložila je sudu naložiti tuženiku da joj u roku od 15 dana isplati ukupan iznos od 28.075,30 eura s pripadajućim kamatama s osnova imovinske štete, izgubljene zarade. Predložila je tuženika obvezati i na isplatu iznosa od 13.000,00 eura zajedno s pripadajućim kamatama koje teku od podnošenja tužbe 20. studenog 2014. do isplate, s osnova neimovinske štete. Na koncu, predložila je tuženika obvezati na snašanje parničnog troška.
9. U ovoj fazi postupka tuženik je u bitnome isticao, kako je tužiteljica bila na bolovanju u ožujku 2014. zbog ozljede prsta, potom da se vratila na posao tri tjedna te u svibnju 2014. ponovno otišla na bolovanje zbog navodnog mobinga, da je na bolovanju bila sve do umirovljenja. S tim u svezi tuženik je isticao kako tuženik kao poslodavac ne može biti kriv zbog slomljenog palca tužiteljice, povišenog krvnog tlaka, promjene na kralježnici, zbog kojih razloga je tužiteljica bila umirovljena u listopadu 2022. i to zbog potpunog gubitka radne sposobnosti. Naime, kako se tužiteljica već nakon par mjeseci od bolovanja u svibnju 2014. mogla vratiti na posao, ali da se do umirovljenja nije vratila. Nadalje, kako je tužiteljica u vrijeme otvaranja drugog bolovanja, odnosno neposredno nakon toga bila radno sposobna, da joj je potpuna radna nesposobnost nastupila u listopadu 2022. godine. Da tuženik ne može platiti naknadu štete zbog gubitka zarade, iz razloga jer tužiteljica nije željela raditi iako je bila radno sposobna. Tuženik je ustrajao izvesti vještačenje po vještaku medicine rada kako bi se utvrdilo u kojem bi trenutku tužiteljica bila sposobna vratiti se na posao, kako bi se utvrdilo u kojem periodu tužiteljici pripada pravo na naknadu izgubljene zarade zbog radne nesposobnosti uzrokovane duševnim bolima koje je pretrpjela na radnom mjestu.
9.1. Glede konačno preciziranog tužbenog zahtjeva, tuženik je iskazao da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva, obzirom da je isti smanjen, tuženik se usprotivio i smanjenju tužbenog zahtjeva učinjenog u točki IV., te se usprotivio točki V. Naime, je istekao da je tužiteljica konačno preciziranim tužbenim zahtjevom pod točkom I. i II. nije precizirala sukladno vještačenju vještaka za financije, dok je u točki IV smanjila tužbeni zahtjev sa početnih 50.000,00 eura na 13.000,00 eura kojem se smanjenju tuženik usprotivio. Naveo je kako točka vezana za naknadu parničnog troška nije bila ni istaknuta.
Na koncu, glede mobinga tuženik je istakao da je tužiteljica radila samo dva tjedna, a da bi se radilo o mobingu da je takvo ponašanje trebalo trajati najmanje šest mjeseci, da se trebalo događati minimalno jednom tjedno te je trebalo imati karakter sustavno psihološkog nasilja i uznemiravanja, tuženik se pozvao na recentnu sudsku praksu, vezano za dugotrajan trajni pritisak i zlostavljanje na radnom mjestu. Usvojiti ovakav tužbeni zahtjev pored nespornih činjenica o dužini trajanja, bez obzira na zaključke sudskih vještaka, da bi predstavljao presedan jer da bi se u tom slučaju svako ponašanje na poslu moglo tretirati kao mobing. Tuženik je predložio izvesti dokaz nadvještačenjem putem medicinske ustanove.
10. U ovoj fazi postupka sud je izveo dokaze dopunskim saslušanjem tužiteljice, dopunski su saslušani svjedoci JC, SC, RC, ŽC, zz LC; izveden je dokaz vještačenjem po vještacima spec. med. rada dr. Milani Varinac Barač, spec. psihijatrima dr. EC i dr. Nikoli Sikirici; izveden je dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke dipl. oec. Marijanu Joviću; pregledana je i cjelokupna medicinska dokumentacija tužiteljice kao i druga priložena dokumentacija u spisu; sud je odbio zahtjev tuženika za provođenjem nadvještačenjem po Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Andrija Štampar, smatrajući kako su angažirani vještaci spec. med. rada dr. Milana Varinac Barač, kao i spec. psihijatri dr. Nikola Sikirica i EC čija su mišljenja u cijelosti sukladna, svoja vještva sačinili sukladno pravilima struke i dugogodišnjeg radnog iskustva kao i temeljem medicinske dokumentacije te kliničkog pregleda i psihološkog testiranja tužiteljice.
11. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.
12. Pun. stranaka popisali su parnični trošak.
13. U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da je tužiteljica radila na farmi tuženika više od 10 godina na poslovima SSS – radnik,
-nije bilo sporno da su u pogonu svi radnici obavljali sve poslove, te da su se rotirali na izvršavajući poslove na proizvodnoj traci
-nije bilo sporno da je tužiteljica radeći kod tuženika dana 21. ožujka 2014. doživjela ozljedu na radu u vidu posjekotine prsta lijeve ruke, zbog koje ozljede je bila na bolovanju u trajanju od 3 tjedna,
-nije bilo sporno da se dana 15. travnja 2014. tužiteljica vratila na posao na isto radno mjesto na kojem je radila i prije ozljeđivanja u ožujku 2014.,
-nije bilo sporno da je od kraja travnja 2014., tužiteljica bila na bolovanju sve do umirovljenja, tj. do dana 22. listopada 2022.
14. Kao sporno, u ovoj fazi postupka trebalo je utvrditi je li osnovan zahtjev tužiteljice kojim predlaže utvrditi da je na radu kod tuženika bila uznemiravana od tuženika i njegovih radnika, koji da bi joj tako postupajući povrijedili dostojanstvo, s tim u svezi, je li osnovan zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske štete. Dakle, trebalo je utvrditi je li tuženik kao poslodavac djelovanjem ili nedjelovanjem direktora LC i njegovih zaposlenika, osobito voditeljice pogona JC šikanirao tužiteljicu, tj. sustavno vršio mobing na tužiteljicu dok je ista izvršavala zadatke po nalogu JC, koje bi kod tužiteljice pospješilo nastanak stresa na radnom mjestu, zbog čega je došlo do ugrožavanja psihičkog zdravlja tužiteljice, posljedično i ugroze čast i ugled kao i ljudsko dostojanstvo. Naime, je li postupanje direktora LC i njegovih zaposlenika, osobito voditeljice pogona JC u uzročno posljedičnoj vezi sa narušenim psihičkim zdravljem tužiteljice, zbog čega bi tužiteljici pripadala naknada neimovinske štete, kao i imovinske štete u vidu izgubljene zarade za utuženo razdoblje.
U konkretnoj pravnoj stvari radi se o mobingu, te stresu koji je izazvan istim, a ne o diskriminaciji u smislu odredbe čl. 1. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN br. 85/08), kojim se Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka RH, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta, izražavanja i spolne orijentacije, dok se stavkom 2. čl. 1. istog Zakona, diskriminacijom smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz st. 1. čl. 2., pa se u tom slučaju za traženje sudske zaštite trebaju imati u vidu odredbe Zakona o radu, te supsidijalna primjena Zakona o obveznim odnosima.
15. Za neimovinsku štetu poslodavac odgovara prema članku 111. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14), i prema članku 1045. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08, 125/11).
15.1. Ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom poslodavac je dužan radniku nadoknaditi štetu po općim propisima obveznog prava (čl. 111. st.1. Zakona o radu). Pravo na naknadu štete iz tog članka odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovi prava iz radnog odnosa.
15.2. Odredbom čl. 1045. st. 1 i 2., članka 1046. i članka 1049. ZOO-a poslodavac za štetu odgovara po načelu krivnje, za koju je potrebno kumulativno postojanje svih općih pretpostavki za postojanje odštetne odgovornosti (protupravna štetna radnja, šteta, adekvatna uzročno-posljedična veza). To nadalje znači da bi poslodavac bio u obvezi nakaditi utuženu štetu radniku, potrebno je, između ostaloga, postojanje određenih protupravnih postupaka poslodavca – tuženika, koji imaju obilježja zlostavljanja (mobing) i to su ti protupravni postupci u uzročnoj vezi s nastankom štete.
16. Odredbe koje valja primijeniti su odredbe čl. 7. i 111. Zakona o radu, kojim je propisano stavkom 2. čl. 7. da poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada poštujući pri tome prava i dostojanstvo radnika, te mu osiguravati uvjete za rad na siguran način, kao i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika. Članom 111. st. 2. Zakona o radu propisano je da radnik ima pravo na naknadu štete koju je pretrpio na radu ili u svezi sa radom, a što se ima odnositi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa za koju odgovara po općim propisima obveznog prava.
Dakle, temeljem ovih odredbi, radnik tj. tužiteljica koja predmetnom tužbom tvrdi da su joj prava i dostojanstvo bili ugroženi, da ista nisu poštivana, imala bi pravo na naknadu štete po općim propisima obveznog prava u smislu odredbi čl. 1048., 1046. Zakona o obveznim odnosima. Na koncu, za istaći je kako kod mobinga svaka stranka u sporu mora dokazati svoje tvrdnje, s tim u svezi tužiteljica treba dokazati da je tuženik proveo zlostavljanje na radnom mjestu, sustavno psihičko ponižavanje zbog prijavljene ozljede na radu, potom zaduživanje težim radnim zadacima u neprijateljskom radnom okruženju.
17. Hrvatsko zakonodavstvo nema zakon za zaštitu od mobinga, pa se u ovom slučaju, ukoliko se po okolnostima slučaja može utvrditi da se radi o mobingu, primjenjuju odredbe koje reguliraju naknadu neimovinske štete uslijed povrede ugleda časti, a sve sukladno odredbi čl. 19., čl. 1045. i čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima, dok je definicija mobinga preuzeta iz djelatnosti vezane za psihičko i duševno zdravlje čovjeka. Mobing je poseban oblik ponašanja na radnom mjestu kojim jedna osoba ili skupina ljudi sustavno psihički ponižava i zlostavlja drugu osobu. Izrugivanje, klevetanje, prijetnje, iznošenje lošeg mišljenja o nečijem radu, brzini ispunjavanja radnih zadataka, intelektualne sposobnosti, smanjenje plaće, preseljenje na lošije radno mjesto ugrožavaju čast, ugled i ljudsko dostojanstvo ugrožene osobe. Pod mobingom bi se trebalo podrazumijevati stvaranje neprijateljskog radnog okruženja, kao način povrede dostojanstva radnika. Dakle, to je neprijateljski čin, stvaranje jednog neprijateljskog radnog okruženja, koje se vrši zbog osobnog animoziteta prema žrtvi mobinga, te drugih osobnih motiva, kao što je zavist, odbojnost i sl. Stoga je mobing specifično ponašanje kojim na radnom mjestu jedna osoba ili više osoba duže vrijeme psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu u namjeri da ugrozi njezin ugled, čast i integritet ličnosti. Emotivni mobing je vrsta mobinga koja je posljedica zavisti, ljubomore i antipatije. Obzirom da se u pojavne oblike mobinga smatraju napadi na socijalne kontakte, u vidu ne razgovaranja, nemogućnost izražavanja, premještaja u prostoriju daleko od dotadašnjih kolega, poslovi koji narušavaju samopouzdanje dodjeljivanja besmislenih radnih zadataka, zadataka ispod znanja i kvalifikacije sa ciljem diskreditiranja osobe permanentno i neopravdano dodjeljivanje novih radnih zadataka.
18. Na te okolnosti da bi se utvrdilo radili se o konkretnom slučaju o mobingu kako to tvrdi tužiteljica, sud je izveo dokaz ponovnim saslušanjem svjedoka JC, SC, ZZ LC, tužiteljice, kao i UC i ŽC.
19. Dopunski saslušana svjedokinja RC iskazala je da je do travnja 2014. radila kod tuženika na istim poslovima kao i tužiteljica. Svi radnici, muški i ženski da su radili iste poslove, tako da su prije odlaska na marendu sakupljali smeće i odnosili ga baciti, iako to nije bio lagan posao. Voditeljica JC da se ponekad prema svima grubo odnosila, tako i prema njoj osobno. Iskazala je da nije radila kod tuženika u razdoblju nakon što se tužiteljica vratila s bolovanja zbog ozljede prsta, tako svjedokinja nije imala saznanja o spornom razdoblju.
20. Svjedok ŽC u dopunskom iskazu naveo je da je do otkaza radio kod tuženika kao mesar. Nadalje, kako je tužiteljica na radu ozlijedila prst zbog čega je bila na bolovanju 2 mjeseca, da se na kraće razdoblje ponovno vratila na rad kod tuženika, da je kratko radila, te zbog tenzija koje je on mogao osjetiti, ponovno otišla na bolovanje. Naime, da je preko oka mogao vidjeti i osjetiti tenzije tj. da je voditeljica JC baš od tužiteljice tražila da goni smeće, koje je nastalo na stolu na kojem je radila tužiteljica, što drugi radnici nisu radili, osobito ne žene, JC da nije dozvolila muškarcima da pomognu tužiteljici. Odnos prema tužiteljici da su promijenili i šef P i voditeljica JC, iako da nikada nije čuo da itko od njih viče na tužiteljicu. Iskazao je da nije vidio ni neke druge poslove koje bi JC zadala samo tužiteljici, ali da je nakon što se tužiteljica vratila s bolovanja, voditeljica JC samo tužiteljicu neprestano rotirala unutar proizvodnog procesa, što da je bilo teško za tužiteljicu, koja je dobivala najteže poslove (prenosila gajbe i podizala teški otpad) da je zbog toga ponovno otišla na drugo bolovanje. Svjedok je iskazao da su i muškarci i žene radili iste poslove, na kraju svakog radnog dana da su odvozili kante sa smećem, uglavnom da su smeće gonili muškarci zbog kolegijalnosti prema ženama, na udaljenost od cca 30, težinu kante od cca 20-30 kg. Iskazao da je tužiteljica iznosila isključivo svoje smeće, da mu JC nije izričito zabranila da pomogne tužiteljici, da je on tako zaključio, jer da je više puta vidio kako se JC u ostakljenom dijelu svađa s tužiteljicom.
21. Dopunski saslušana voditeljica JC iskazala je da je tijekom 2014. u pogonu radilo cca 20 radnika, da je pogon bio nov, te da su radili 4 dana tjedno po 8-10 sati. Izričito je iskazala da su svi radnici radili na proizvodnoj traci, da su radili iste poslove, te da je tako radila i tužiteljica, dva dana su radili na poslovima u klaonici, a dva dana svi na pakiranju Nakon što se tužiteljica vratila s bolovanja zbog ozljede prsta, do ponovnog odlaska na bolovanje da je radila, na isti način kao i prije ozljeđivanja. Do odlaska na drugo bolovanje, da joj se tužiteljica nikada nije obraćala negodujući, niti sa zahtjevom za promjenom poslova, ni radnog mjesta, da nikada ništa nije tražila. Svjedokinja je iskazala da kao voditeljica nije imala primjedbi na rad tužiteljice, tako ni u kraćem razdoblju između dva bolovanja. Nadalje, da joj nikada nije davala drugačije poslove nego drugim radnicima, a radi dinamike rada u pogonu, a vidjevši da neki radnici odvoze, a neki ne odvoze smeće, da je kao voditeljica,( dok je tužiteljica bila na prvom bolovanju) odlučila i uvela pravilo da svaki dan svi radnici odnose svoje smeće, da se radilo o kantama težine cca 15 kg, koje su radnici odnosili na udaljenost od samo par metara. Organizacija odvoza smeća prije pauza da je važila za sve radnike, da se nije lošije odrazilo na tužiteljicu po povratku s bolovanja. Svjedokinja je iskazala da je bolovanje koje je tužiteljica prijavila kao ozljedu na radu bio problem između tužiteljice i tuženika kao poslodavca, pojedinosti se nije mogla sjetiti kao ni je li sa tužiteljicom nazočila sastancima kod direktora ili u računovodstvu u nazočnosti SC. Svjedokinja se sjetila kako je doista jedne prigode, po nalogu direktora pozvala tužiteljicu.
22. Svjedok SC, financijski direktor tuženika, iskazao je da je tužiteljica bila na bolovanju zbog povrede prsta, po povratku s bolovanja da je radila cca 3 tjedna, nakon čega je ponovno otišla na bolovanje i više se nije vratila do umirovljenja. Iskazao je da rad u pogonu organizira voditeljica JC, da su svi radnici pogonu zaposleni na istom radnom mjestu-radnik, s tim u svezi da svi izvršavaju iste poslove, osim što su muškarci izvršavali pojedine teže fizičke poslove, te s tim u svezi bili dodatno plaćeni. Svjedok nije imao saznanja da bi tužiteljici po povratku s prvog bolovanja voditelja nalagala izvršavanje poslova koji ne bi bili uobičajeni, tj. koji ne bi bili ženski poslovi. Kao osoba ovlaštena za primanje pritužbi radnika, iskazao je da mu se tužiteljica u razdoblju između dva bolovanja nikada nije javila, ali da se tijekom drugog bolovanja u studenom 2014. obratila Pritužbom zbog mobinga. Iskazao je da su čekali povratak tužiteljice s drugog bolovanja, kako bi raščistili o čemu se točno radi, ali da se tužiteljica nikada nije vratila na posao. U telefonskim kontaktima da tužiteljica nije imala konstruktivnih prijedloga vezanih za rješenje problema, baš iz toga razloga da su čekali njen povratak. Jedne prilike, kako su razgovarali sa tužiteljicom u nazočnosti direktora i voditeljice JC, da ni tada tužiteljica nije imala pritužbi u smislu mobinga, da su razgovarali vezano za kvalifikaciju prvog bolovanja. Iako se nije mogao precizno izjasniti je li tužiteljicu pozivao na razgovor, a vezano za njene pritužbe, ovu mogućnost nije isključio, opetovano ističući da je jedini problem između tužiteljice i tuženika bio vezan za kvalifikaciju prvog bolovanja.
23. ZZ tuženika LC iskazao je kako je pogonu radilo 30tak radnika, da su svi radnici, pa tako i tužiteljica radili na poslovima i u klaonici i u pakirnici, teške fizičke oslove (primarna klaonička obrada) da su izvršavali isključivo muškarci, a sve ostale poslove da su izvršavali muškarci i žene jednako, tako i tužiteljica. Da su svi radnici odvozili otpatke više puta dnevno, na udaljenost od cca 2m, potom da su otpad muškarci odvozili do kontejnera u vlasništvu tvrtke za zbrinjavanje klaoničkog otpada. Tužiteljica da nikada nije trebala odvoziti do tog kontejnera. Nadalje, kako iz razloga zdravstvene sigurnosti radnika, radnike na proizvodnoj liniji rotiraju. Po povratku s prvog bolovanja da je tužiteljica radila par tjedana, te da mu se nikada nije obratila sa primjedbama vezanim za postupanjem voditeljice JC, da se nije obratila ni osobi ovlaštenoj za pitanje diskriminacije radnika. U tom razdoblju da je obavio jedan razgovor sa tužiteljicom na njen zahtjev, da se ni tada nije žalila zbog diskriminacije, ali da je zahtijevala unapređenje zbog njenog dugogodišnjeg kvalitetnog rada kod tuženika. Kategorički je iskazao da je tužiteljica u tom razdoblju (do odlaska na drugo bolovanje), bila raspoređena na iste poslove koje je obavljala i prije odlaska na bolovanje, kategorički je isključio svaku mogućnost da bi tijekom tri tjedna bila zadužena za drugačije, tj. fizički teže i zahtjevnije poslove, jer da da takvih poslova zbog specifičnosti linije proizvodnje, niti nije bilo. Međutim, nakon ponovnog odlaska na bolovanje, i to u studenom 2014., da je zaprimio pritužbu tužiteljice koju je odmah obradio, tj. provjerio pridržavaju li se u pogonu odredbi Pravilnika tuženika, te da je provjerio je li se tužiteljica SC i JC obraćala s pritužbama, na što su ovi iskazali da nije, zbog toga da ništa nije trebalo poduzimati. ZZ tuženika nije imao nikakvih saznanja vezanih za povredu na radu koju je tužiteljica pretrpjela2014., naknadnom provjerom da je doznao da se radilo o lakšoj ozljedi prsta.
24. U dopunskom iskazu tužiteljica je u bitnome iskazala kako je u ožujku 2014. doživjela ozljedu na radu, do tada da je obavljala sve poslove kao i drugi radnici, da je radila na mjerenju (čišćenje i vaganju), da je radila na liniji, na kojoj se radnici rotiraju svakih 30 minuta. Međutim, po povratku s bolovanja da ju je JC "ganjala" na drugo mjesto izvršavanje radnih zadataka, svakih 10 minuta, JC da s njom nije razgovarala, da ju je gledala preko nišana, te da ju je u dva navrata pitala "kakvo je bolovanje otvorila??", na što da joj je odgovorila da nema ništa s tim, jer da je bolovanje otvorila doktorica. Tada da joj je JC kazala " PC upala si u govna, prijavila si ozljedu na radu, a direktor ne želi da se prijavljuju ozljede na radu". Da ju je direktor u 3 tjedna rada nakon bolovanja, jedne prigode preko JC pozvao na razgovor, da su nazočili direktor i JC, da ju je pitao o doznakama tj. bolovanju zbog ozljede na radu, tada da je rekao "da u slučaju nije zaposlena neodređeno, da bi je istog trena istjerao iz firme", ali da u konkretnom slučaju to ne može napraviti. Nadalje, kako je jadna, jer da mu je upropastila firmu, a da se pri tom nije okoristila. Da joj nije bilo poznato da je Jakovina osoba ovlaštena za zaštitu dostojanstva radnika, pa da mu se nije obratila radi zaštite, iako da ju je SC tijekom 3 tjedna rada pozvao na razgovor vezan za doznake. Svakog dana da je na posao odlazila sa gropom, jer da je isčekivala novu torturu, tj. naganjanje JC svako 10 minuta na drug poslove. U razdoblju od 3 tjedna (dok je radila) da je bila isplaćena plaća za mjesec, (koji je bila na bolovanju), da je plaća bila umanjena, jer da joj bolovanje nisu isplatili. Na sastanku sa direktorom dana 09. svibnja 2014. da joj je rečeno da joj bolovanje neće isplatiti, jer da je naštetila firmi. Tada da joj je SC kazao da se ozlijedila u poslijepodnevnim satima, ne za vrijeme radnog vremena, što da je ona porekla, baš zbog toga da je SC kazala da više ne može podnositi torturu na poslu. Tužiteljica je istaknula da su svi problemi nastali zbog prijave ozljede na radu, što da je na doznakama upisala njena doktorica, koja ju je bila uputila na šivanje prsta. Iskazala je da joj je JC jedne prigode zaprijetila "vidjet ćemo do kada ćeš izdržati ovu torturu, te da je za svoju poziciju spremna na sve". U studenom 2014. da je njena odvjetnica poslala poslodavcu pritužbu zbog povrede dostojanstva, na koju nikada nije zaprimila očitovanje, niti ju je itko zvao. Na koncu, tužiteljica je istaknula da su svi radnici radili na istim poslovima, da su ih rotirali na liniji svako 30 minuta, jedino da je nju nakon povratka s bolovanja, JC premještala svako 10 minuta na druge poslove, jedino da je ona morala gurati gajbe (težine cca 20 kg) sa otpacima kroz tunel dužine cca 12m, i to više puta dnevno kao jedina žena da je obavljala muške poslove, da JC nije dozvoljavala muškarcima da joj pomognu. JC da je provodila torturu sva 3 tjedna koliko je radila, uvijek govoreći da direktor ne želi da se prijavljuju ozljede na radu. Istaknula je da je do tada sa direktorom bila u dobrim odnosima, da ga je podržavala. Njegovo loše postupanje prema njoj tijekom ova tri tjedna da su se na nju , loše odrazilo, da je osjećala da su je iznevjerili, tj. pogazili njeno dostojanstvo.
25. Iz iskaza saslušanih svjedoka JC, zz tuženika LC i SC, a što potvrđuju svjedok ŽC i tužiteljica, proizlazi da je tužiteljica po povratku sa prvog bolovanja radila na istim poslovima kao i prije odlaska na bolovanje, radila je na isti način, kao i svi drugi radnici, tj. da su svi radili sve, rotirajući se na proizvodnoj liniji. Svjedokinja RC u razdoblju između dva tužiteljičina bolovanja, nije radila kod tuženika, pa nije imala saznanja o spornim okolnostima.
Svjedok ŽC iskazao je da nikada nije čuo da netko viče na tužiteljicu, ali prema iskazu ovog svjedoka, da su se osjetile stalne tenzije, prema tužiteljici od strane JC, da je preko oka opazio da je JC samo tužiteljicu zaduživala da goni smeće, jedinu ženu za te muške poslove. Da se zbog vidljivih tenzija niti nije usudio pomoći tužiteljici, iako mu JC to nije izričito zabranila.
Iskaz ovog svjedoka bio je neuvjerljiv i u dijelovima kontradiktoran, u dijelu u kojem navodi da je samo tužiteljica gonila smeće, potom da su svi radnici gonili svoje smeće, zatim kako nije čuo ni vidio da netko viče na tužiteljicu, potom da je vidio kada u ostakljenom dijelu pogona Kovačević više na tužiteljicu.
Međutim, iz iskaza svjedoka JC i SC proizlazi kako je jedini prijepor u razdoblju od tri tjedna rada (između dva bolovanja), bio vezan za kvalifikaciju bolovanja nakon ozljede prsta. S tim u svezi, svjedok SC je iskazao da je jedne prigode u nazočnosti direktora razgovarao sa tužiteljicom vezano za kvalifikaciju bolovanja. Svjedokinja JC je iskazala kako je bolovanje koje je prijavila tužiteljica kao ozljeda na radu, bio jedini prijepor između tužiteljice i tuženika tijekom tri tjedna rada, te da tužiteljica nije imala nikakve pritužbe vezane za diskriminaciju dok je direktor LC iskazao, što je potvrdio i SC, kako je tužiteljica prvu pritužbu uputila tek u studenom 2014. dok je bila na bolovanju. Dakle, u spornom razdoblju tužiteljica nije iskazivala primjedbe. Svjedoci su potvrdili činjenicu postojanja sastanka održanog u nazočnosti direktora LC, financijskog direktora SC i tužiteljice, vezano za kvalifikaciju bolovanja tužiteljice.
U dopunskom iskazu tužiteljica je vidno uznemirena (uzrujana, drhtećim glasom uz vidno crvenilo), u bitnome iskazala kako je po povratku sa bolovanja tortura trajala sva tri tjedna. Iskazala je kako su svi problemi krenuli vezano za evidenciju prethodnog bolovanja. Zbog ozljede prsta, koju doznaku je ispunila obiteljska liječnica. Naime, tužiteljica je iskazala kako ju je voditeljica JC ganjala na različite poslove svako 10 minuta, da s njom nije razgovarala te da ju je gledala preko nišana. U dva navrata da ju je pitala kakvo je bolovanje otvorila kazujući joj " PC upala si u govna jer si prijavila ozljedu na radu, a direktor ne želi da se ozljede na radu prijavljuju". Nadalje, kako joj je JC zaprijetila "vidjet ćemo, do kada ćeš ovu torturu izdržati", rekavši joj kako je spremna na sve, kako bi zadržala svoju poziciju u firmi. Tužiteljica je istaknula da je svakog dana na posao dolazila sa gropom, iščekujući novu torturu, tj. naganjanje od strane JC. Direktor da ju je povrijedio, iznevjerio i pogazio njeno dostojanstvo, iako ga je cijenila. Naime, kako je u razgovoru vezano za kvalifikaciju prvog bolovanja rekao da bi je zbog prijavljene ozljede na radu odmah istjerao iz firme, što da ne može, obzirom da ima sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Da joj je rekao da je jadna, jer da mu je upropastila firmu, pritom da se nije okoristila. Nadalje, na sastanku sa direktorom SC da je i on od nje tražio da potvrdi činjenicu kako se ozlijedila u poslijepodnevnim satima, što nije željela prihvatiti, obzirom da su svi znali da se ozlijedila tijekom radnog vremena.
26. Iz dopunskih iskaza svih saslušanih svjedoka, kao i zz LC, i dijelom tužiteljičinog iskaza (radila je iste poslove kao i drugi, ali je jedino nju JC ganjala svako deset minuta na druge poslove), proizlazi da su svi radnici (muškarci i žene) izvršavali i ste poslove. Da su se rotirali na proizvodnoj traci, na koncu da je i tužiteljica obavljala iste poslove, poslove koje je obavljala i prije prvog bolovanja. Iskaz svjedoka ŽC kao neuvjerljiv i dijelom kontradiktoran sud nije prihvatio. Međutim, iz dopunskog iskaza svjedokinje JC i SC proizlazi da su tijekom tri tjedna tužiteljičinog rada (između prvog i drugog bolovanja) s tužiteljicom u više navrata razgovarali o kvalifikaciji prvog bolovanja. Prema iskazu JC jedini problem između tužiteljice i poslodavca bio je vezan za bolovanje tj. prijave ozlijede na radu. Prema iskazu financijskog direktora SC u nazočnosti direktora i voditeljice JC s tužiteljicom su razgovarali o kvalifikaciji prvog bolovanja, ističući da je jedini problem između tužiteljice i poslodavca bio vezan za kvalifikaciju prvog bolovanja.
Nadalje, tužiteljica je vezano za kvalifikaciju bolovanja iskazala da je bolovanje kvalificirala obiteljska liječnica, a ne ona osobno, da joj je JC kazala "kako ti je bolovanje otvorila doktorica, zašto su prijavila ozljedu na radu, direktor ne želi ozljede na redu, upala si u govna, vidjet ćemo do kada ćeš torturu izdržati". Direktor SC da joj je kazao da bolovanje neće isplatit jer da je naštetila firmi, jer da je prijavila ozljedu na radu, kako treba reći da se ozlijedila u poslijepodnevnim satima, a ne za vrijeme radnog vremena. Direktor LC da joj je rekao "otjerao bih te iz firme da nisi zaposlena na neodređeno vrijeme, upropastila si mi firmu, a da se osobno nisi okoristila".
Dakle, opisani višestruki razgovori, koji su se odvijali u kratkom razdoblju od tri tjedna, tužiteljica je doživjela kao akat na njeno ljudsko dostojanstvo, iako je dugi niz godina predano radila za tuženika, što više da je direktoru LC iskazivala lojalnost kada je tražio prekovremeni rad kojim su se drugi radnici protivili. Nadalje, kako je osjetila je da je iznevjerena iako je radila kvalitetno, iz iskaza JC proizlazi da je tužiteljica bila dobar radnik, a iz iskaza SC da nikada nije bilo problema s tužiteljicom.
Slijedom navedenog sud zaključuje kako je u razdoblju od tri tjedna tužiteljičinog rada, zbog višestrukih razgovora po pozivu u direktorovu kancelariju o problemu vezano za kvalifikaciju bolovanja, bili su izvor nelagode, stresa, zabrinutosti za buduću poziciju u pogonu i za radu kod tuženika uopće. Zbog navedenog da je s gropom u želucu dolazila na posao, da takvu torturu više nije mogla podnijeti.
27. Kako bi se utvrdila uzročno-posljedična veza između štetne radnje, štete i visine štete sud je izveo dokaz vještačenja po vještacima spec. med. rada dr. Mileni Varinac Barač i spec. psihijatrima dr. Nikoli Sikirici i Mileni Pernat.
28. Spec. medicine rada dr. Milana Varinac Barač, temeljem medicinske dokumentacije, spisa HZMO-a i drugih dokaza koji prileže spisu očitovala se na okolnost u kojem trenutku je tužiteljica nakon otvaranja bolovanja u svibnju 2014., bila sposobna vratiti se na posao. Nedvojbeno je zaključila kako se nakon 13. svibnja 2014. tužiteljica nije mogla vratiti na poslove radnog mjesta radnika u pogonu tuženika, ni u jednom trenutku. Navedeno iz razloga jer njeno psihičko stanje nije bilo adekvatno za obavljanje poslova tog radnog mjesta, u kontinuitetu od svibnja 2014. do umirovljenja. Naime, kako je tužiteljica obavljajući redovite poslove svog radnog mjesta dana 21. ožujka 2014. zadobila ozljedu prsta lijeve ruke, koja je ozljeda bila kirurški zbrinuta, zbog čega je tužiteljica bila na bolovanju do 15. travnja 2014.
Dolaskom na posao da je došlo do nesuglasica između tužiteljice i njenih nadređenih u svezi s prijavom ozljede na radu. Dana 13. svibnja 2014. da je tužiteljica bila na pregledu kod psihijatra od dr. HC, obzirom se zbog doživljenih konfliktnih situacija osjećala ponižena, da joj je povrijeđeno dostojanstvo, da nije mogla spavati, da je bila potištena, depresivna. Kao dijagnoza da se navodi anksiozno- depresivni sindrom, šifre F 41.2 (posljedica stresa na poslu). Nadalje, da joj je preporučeno uzimanje Normabela, te provođenje psihoterapije, uz poštedu od posla. Potom da slijede kontrole psihijatra, a na pregledu dana 27. kolovoza 2014. prvi put da se navodi dijagnoza depresivnog sindroma, šifre F 32.2, kao posljedica stresa na poslu-mobinga. Tada da se izmjenjuje terapija prema razini psihičkog poremećaja. Subjektivno da se kod tužiteljice javljaju glavobolje, vrtoglavice, omaglice, te osjećaj nestabilnosti u hodu, zbog čega da je obavila neurološki pregled i radiološku obradu, koja nije pokazala patoloških promjena, u terapiju je uveden Betaserk za stabilizaciju vrtoglavice, omaglice, te osjećaj nestabilnosti u hodu. Obzirom da je u međuvremenu tužiteljica završila na Hitnoj medicinskoj pomoći zbog teške nesanice i autoagresivnih promišljanja, dana 19. rujna 2014. da joj psihijatar savjetuje pravnim putem zaštiti radnička prava i pokrenuti sudski postupak, zbog znatno narušenog zdravlja i povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, narušeni ugled i dostojanstvo.
Kroz cijelu 2015. jednom mjesečno da tužiteljica obavlja kontrole uvijek kod istog psihijatra, sve do njenog umirovljenja, odnosno 22. listopada 2022. U navedenom periodu tužiteljica da je uzimala i različitu terapiju, da nije dolazilo do bitnijeg poboljšanja, nego pogoršanja psihičkog stanja, zbog čega je tijekom 2016. i 2017. provedeno liječenje u sustavu dnevne psihijatrijske bolnice KBC Split.
U razdoblju od 13. svibnja 2014. do umirovljenja da je u nekoliko navrata bila na ocjeni radne sposobnosti, preko nadležnih tijela HZMO-a, ali kako je uvijek bilo utvrđeno da nema invalidnosti, niti smanjenje radne sposobnosti, već da treba nastaviti liječenje po psihijatru.
Privremena nesposobnost tužiteljice u početku da je vođena pod dijagnozom anksiozno depresivnog sindroma šifre F 42.1, kasnije zbog pogoršanja pod dijagnozama depresivnog sindroma šifre F 33.2, poremećaja prilagodbe šifre F 43.2, trajne promjene osobnosti šifre F 62, te mobinga na radnom mjestu šifre Z 56.4. Vještakinja je zaključila da je tužiteljica nakon povratka s prvog bolovanja (zbog ozljede prsta), bila sposobna za obavljanje poslova svog radnog mjesta. Međutim, nakon otvaranja drugog bolovanja u svibnju 2014., kod tužiteljice da je nastupila privremena radna nesposobnost sve do umirovljenja. Dana 22. listopada 2022. da je utvrđeno postojanje trajne nesposobnosti za rad zbog bolesti. Istaknula je kako prema podacima HZMO-a trajna nesposobnost za rad nije nastala samo zbog psihičkih tegoba koje su cijenjene sa 60%, nego i zbog drugih zdravstvenih problema (povišeni krvni tlak, hipertireoza, promjene na kralježnici) cijenjeno sa 40%. Na koncu, vještakinja je zaključila kako je privremena nesposobnost nastala iz opisanih razloga, kod drugih radnika obično traje par mjeseci, maksimalno do 6 mjeseci, ali da je to individualna stvar iz domene psihijatrije.
28 . Spec. psihijatar dr. Nikola Sikirica temeljem medicinske dokumentacije, kliničkog pregleda i psihologijsko testiranja tužiteljice (koje testiranje je izvršeno po uputi dr. Sikirice kao nužno za donošenje konačnog zaključka), iskazao je da prije travnja 2024. ne postoje nalazi sa psihijatrijskog aspekta. Iz obimne med. dokumentacije da je vidljivo kako se tužiteljica prvi put javila psihijatru u travnju 2014., te da se tada u nalazu opisuje kompleksna laboralna problematika, koja je dovela do razvoja simptoma kao što su tjeskoba, sniženo raspoloženje, zabrinutost, nesanica, teškoće koncentracije, zbog navedene anksiozno depresivne simptomatologije, prema opisivanju u psihijatrijskim nalazima su posljedica problema koji su se tužiteljici događali na radnom mjestu. Tada da je tužiteljici preporučeno uzimanje lijekova iz klase antidepresiva, anksiolitika i hipnotika. Također da je izvršeno i psihologijsko testiranje tužiteljice, da se navodi da je ista u depresivnom pomaku, uz verbaliziranje različitih fizičkih tegoba, uz naznačen osjećaj tuge i bezizlaznosti. Uzimajući u obzir sve podatke iz med. dokumentacije, kao i psihologijsko testiranje tužiteljice, vještak zaključuje da je kod tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, u iznosu od 10%, da se radi o trajnom umanjenju. Glede uzročno posljedične veza između utvrđenog trajnog invaliditeta od 10%, i mogućih problema koje je tužiteljica imala na poslu (u razdoblju između 2 bolovanja, tj. u trajanju od cca 3 tjedna), vještak ističe kako je u svojoj kliničkoj praksi na Klinici za psihijatriju KBC Split i tijekom rada kao stalni sudski vještak za psihijatriju, bio svjedokom da isti traumatski podražaj ostavlja vrlo različite posljedice kod različitih ljudi. Glede slučaja tužiteljice, nakon provedenog psihijatrijskog pregleda, tužiteljica da je verbalizirala određene traumatske događaje, prema njezinoj subjektivnoj percepciji, u odnosu sa kolegama na poslu i van tih 2-3 tjedna koliko je radila. Glede nalaza spec. dr. HC od 23.06.2014. (str. 43 spisa), zaključuje kako je zbog pogoršanja njenog psihičkog stanja došlo do pogoršanja i njenog somatskog stanja.
28.1. Tuženik je podnescima od 20. travnja 2023. i 6.ožujka 2024. prigovorio zaključku spec. psihijatra dr. Nikole Sikirice, pa je spec. psihijatar dr. Sikirica u dopunskom pisanom vještvu od 21. srpnja 2024. zaključio kako iz vještačenja spec. medicine rada od 16. studenog 2023. proizlazi da se za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tužiteljice, (otvorio i vodio obiteljski liječnik tužiteljice), a Povjerenstvo HZZO-a kontroliralo bolovanje, proizlazi kako se tužiteljica nije mogla vratiti na posao ni u jednom trenutku u razdoblju od travnja 2014. do umirovljenja u listopadu 2022. Utvrđeno iz razloga jer da tužiteljičino psihičko stanje nije udovoljavalo kriterijima za obavljanje poslova koje je izvršavala kod tuženika (opisu njenog radnog mjesta). U pisanom vještvu spec. psihijatar dr. Sikirica citira zaključak psihologa od 14. veljače 2023., te navodi da je psiholog zaključio kako se tužiteljica osjeća loše, izbjegava aktivnosti u kući, teže se koncentrira na svakodnevne aktivnosti, dok ljude oko sebe doživljava kao one koji je osuđuju i ne shvaćaju koliko joj je teško. Nadalje, kako postignuća na kliničkih ljestvicama ukazuju na izraženu depresivnost, fiziološku dimenziju, spektar neurovegetativnih simptoma. Afektivna komponenta da je izražena u vidu tuge, osjećaja bezizlaznosti, dok se specifičnost u mišljenju izražena u vidu smetnje pažnje, koncentracije.
Zaključak psihologa da je kako je obradom uočen značajan depresivni, regresivni pomak u psihičkom funkcioniranju, te specifičnosti organskog funkcioniranja, koji da dodatno otežavaju provođenje, planiranje, započinjanje svakodnevnih aktivnosti i zahtjevnijih aktivnosti. Na koncu, u psihičkom statusu pri pregledu da je tužiteljica bila pri svijesti, orijentirana u vremenu i prostoru, depresivnog afekta, sniženog osnovnog raspoloženje, emocionalno inkontinentna, da je naznačena slobodno flotirajuća anksioznost, tijek misli da je uredan do usporen, u sadržaju bez manifestirane produktivne psihopatologije, afirmira osjećaj nepravde i negativne anticipacije budućnosti. Da nema znakova doživljaja osjetila, da nema znakova jasnih autoagresivnih tendencija, te da je bez znakova heterodestruktivnosti, reduciranih vitalnih dimenzija, povremene teškoće usnivanja i koncentracije u svakodnevnim aktivnostima. Zaključno kako je tužiteljica anhedonična (definicija: anhedonija je psihički poremećaj kojeg obilježava potpuna odsutnost zadovoljstva u aktivnostima koje to obično pružaju, predstavlja glavni simptom depresije i drugih mentalnih poremećaja).
29. Nakon prigovora tuženika na vještvo i pisane dopune vještva dr. Nikole Sikirice sud je izveo dokaz vještačenja po drugom vještaku spec. psihijatru s popisa stalnih sudskih vještaka. Vještačenje je povjereno spec. psihijatru dr. Mileni Pernat.
30. Vještakinja spec. psihijatar dr. Milena Pernat, pregledom opsežne medicinske dokumentacije, zaključila je kako se tužiteljica privi put javila psihijatru 13. svibnja 2014., zbog doživljenog (nakon povratka na posao konfliktnih situacija), zbog čega se osjećala poniženom, povrijeđenom, nije mogla spavati, bila je potištena, depresivna i plakala je, ordiniran joj je Normabel uz psihoterapijski pristup i dijagnoza anksiozno depresivni poremećaj, uz naznaku posljedica stresa na poslu. Istaknula je kako se do tada nije psihijatrijski liječila, niti je imala psihički smetnji kao ni bolesti, od tada do danas tužiteljica redovito odlazi na kontrolne preglede u relativno čestim intervalima.
Liječena u okviru dnevne bolnice, Klinike za psihijatriju, jednom i bolnički u travnju 2017. u KBC Split uz max. doze i česte promjene psihlofarmaka iz reda antidepresiva, anksiolitika, stabilizatora hipnotika te intenzivni psihijatrijski suport. Nadalje, da došlo je do pojave dodatnih dijagnoza, F33.2, i F 33.3 u okviru depresivnog poremećaja, F 62, trajna promjena ličnosti, F43.2 poremećaj prilagodbe, te Z56.4kao mobing na radnom mjestu.
Sve terapijske intervencije da nisu dovele do poboljšanja tužiteljičinog psihičkog stanja, uz tendenciju pogoršanja i oscilaciju simptoma iz depresivnog kruga (uz pogoršanje sa svakim ponovnim prisustvovanjem na sudskim raspravama). Paralelno s ovim da počinju zdravstvene smetnje vegetativnih i somatskih senzacija, zbog čega da je u više navrata obrađena na HKP od strane raznih specijalista.
Od travnja 2014. da je bila na kontinuiranom bolovanju zbog privremene nesposobnosti za rad po psihijatrijskoj dijagnozi, do umirovljenja dana 22. listopada 2022., kada je proglašena trajno nesposobnom za rad, i to pretežno zbog psihičkih tegoba u iznosu od 60%.
Nadalje, kako je tijekom razgovora tužiteljica nevoljko pričala o povratku na posao nakon ozljede, ali ga je autentično i vjerodostojno ponavlja. Da je bila psihomotorno napeta, uznemirena, plačljiva, tjeskobna, anksiozna, sniženog raspoloženja, depresivnog afekta, uz izraženo vegetativnu pobuđenost, u vidu drhtanja glasa, crvenila, tremora, preznojavanja, te da su zamjetne smetnje održavanja pažnje i koncentracije.
Kod tužiteljice da su smetnje započele kao odgovor na problem u sredini, prema smjernicama za poremećaj prilagodbe u klasifikaciji NKB 10, smetnje su prolazne i obično ne traju duže od 10 mjeseci nakon prestanka djelovanja stresova, na traumatske doživljaje. Međutim, kako pojedinci mogu reagirati na različite načine, različitim psihijatrijskim smetnjama, kao što je slučaj sa tužiteljicom, koja je razvila teški oblik depresije, i trajni poremećaj ličnosti, uz oštećenje socijalnog, radnog i obiteljskog funkcioniranja u odnosu na stanje koje je prethodilo. Istaknula je kako je od iznimnog značaja za individualnu procjenu nastanka stresa, kakva je ličnost osobe koja to proživljava, obično se nakon cca 6 mjeseci da se simptomi povuku, ali da se kod nekih osoba razviju u teži oblik poremećaja, kao što su depresija, poremećaj ličnosti koje je simptome razvila tužiteljica.
Vezano za dijagnostički psihički poremećaj i jaču patnju koja mijenja kvalitetu života, uz izrazito osobne napore, otežanu socijalnu prilagodbu, funkcioniranje obitelji i uopće životnim aktivnostima, redovitom liječenju, i uzimanje terapije, stupanj povrede fizičkog integriteta iznosi 15%, (prema Hrv. orijentacijskoj medicinskoj tablici). Vještakinja je pojasnila kako je povredu integriteta cijenila sa 15% za razliku o dr. Sikirice koji je cijenio sa 10%, iz razloga jer da tužiteljica ne funkcionira ni osobno, ni u obitelji, te da ovisi o drugoj osobi uz kontinuirano liječenje uz upotrebu psihofarmaka. Na koncu, iskazala da je ukoliko ovog "trigera" nije bilo, opisani se simptomi u toj mjeri ne bi razvili, stoga je zaključila kako je uzročno posljedična veza između spornih događaja u navedenom razdoblju u omjeru o d 100%.
31. Sud je mišljenja spec. med. rada dr. Varinac i suglasan mišljenja spec. psihijatra dr. Sikirica i dr. Pernat, uvažavajući prosudbu psihologa od 14. veljače 2023. prihvatio u cijelosti kao stručna, argumentirana te učinjena prema medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu kao i temeljem dugogodišnjeg radnog iskustva.
31.1. Utvrdivši kako se tužiteljica ni u jednom trenutku od svibnja 2014. do listopada 2022. nije mogla vratiti na posao, navodeći kako kod drugih radnika nastala nesposobnost obično traju par mjeseci, maksimalno do šest mjeseci što da je individualna stvar iz domene psihijatrije. Slijedom navedenog, spec. med. rada dr. Barač uputila je ovaj sud u izvođenje dokaza vještačenjem po vještačenja spec. psihijatrima. Spec. psihijatar dr. Nikola Sikirica izričito je iskazao kako je u kliničkoj praksi (Klinika za psihijatriju KBC Split, stalni sudski vještak za psihijatriju) bio svjedokom kako se isti traumatski podražaj na različite ljude odražava na različiti način, te ostavlja različite posljedice. Vještak je zaključio da je kod tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, da se radi o trajnom umanjenu od 10%. Utvrdio je kako je do navedenog umanjenja i trajnog invaliditete od 10% došlo zbog problema koje je tužiteljica imala na poslu u razdoblju od cca tri tjedna.
Vještakinja spec. psihijatar dr. Milena Pernat, iskazala je da je tužiteljica od svibnja 2014. ponovno na bolovanju, zbog konfliktnih situacija na poslu koje je doživljavala tijekom tri tjedna. Kako se tužiteljica osjećala poniženo, povrijeđeno, da nije mogla spavati, da je plakala, da je tada dijagnosticiran anksiozno depresivni poremećaj kao posljedica stresa na poslu. Da se tužiteljica liječila u kontinuitetu, ali da terapijske intervencije nisu dovele do poboljšanja tužiteljičinog psihičkog stanja uz tendenciju pogoršanja i uz oscilaciju simptoma iz depresivnog kruga. Vještakinja je istaknula kako smetnje koje su se javile kod tužiteljice započele kao odgovor na problem u radnoj sredini. Takve smetanje da su prolazne te da ne traju duže od 10 mjeseci nakon prestanka djelovanja stresova na traumatske doživljaje. Međutim, kako pojedinci mogu reagirati na različite načine, različitim psihijatrijskim smetnjama, kao što je to slučaj sa tužiteljicom. Tužiteljica da je razvila teški oblik depresije i trajni poremećaj ličnosti, uz oštećenje socijalnog, radnog i obiteljskog funkcioniranja u odnosu na stanje koje je prethodilo. Vještakinja je istaknula kako je od iznimnog značaj za individualnu procjenu nastanka stresa, kakva je ličnost osobe koja je to proživljavala. Naime, kako se simptomi obično nakon cca šest mjeseci povuku, ali da se kod nekih osoba razviju u teži oblik poremećaja, kao što su depresija, poremećaj ličnosti, koje je simptome razvila tužiteljica. Na koncu, izričito je iskazala da u koliko ovog "trigera" nije bilo da se opisani simptomi ne bi razvili te je zaključila kako je uzročno-posljedična veza između spornih događaja u navedenom razdoblju iz sadašnjeg stanja tužiteljice u omjeru 100%.
32. U konkretnom slučaju, a slijedom citiranih zaključaka vještaka medicinske struke sud zaključuje da je tužiteljica dokazala postojanje protupravne štetne radnje (veći broj sastanaka s nadređenima, neslaganje i spočitavanje vezanih za kvalifikaciju prvog bolovanja – ozljeda na radu), dokazala je i postojanje štete trajno umanjenje životnih aktivnosti iz spektra psihijatrijskih bolesti. Na koncu, vještaci su zaključili kako je dokazana 100% veza između događaja u razdoblju između dva bolovanja.
33. Cijeneći kriterije odnosno kvalifikatorne okolnosti koji utječu na visinu naknade tj. težinu povrede, jačinu i trajanje povrede, izazvanih fizičkih boli i straha, uzimajući u obzir okolnost slučaja kao i cilj kojem naknada služi po mišljenju ovog suda tužiteljici bi s osnova pretrpljene neimovinske štete bilo pravično priznati novčanu naknadu iznosu od 13.000,00 eura koliko je i zatražila.
Na dosuđeni iznos tužitelju pristoji pravo i na zakonsku zateznu kamatu u smislu odredbe čl. 1103. i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima pa se tužiteljici obistinjuje zakonska zatezna kamata koja teče od 20. studenoga 2014., jer je predmetnu tužbu podnijela 21. studenoga 2014., zato je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
34. Tužiteljica je u ovom postupku zatražila isplatu s osnova naknade imovinske štete, pa je sud izveo dokaz vještačenja po vještaku dipl. oec. Marijanu Joviću koji je u vještvu od 16. svibnja 2025. koje je sačinio prema podacima ( koje je dostavio tuženik o visini plaće za radnike tuženika TC i AC), utvrdio je kako je tužiteljica zbog izostanka sa rada kod tuženika zbog bolovanja i primanja naknade za vrijeme bolovanja i mirovine umjesto naknade plaće u periodu od 01. travnja 2014. do 28. rujna 2025. izgubila zaradu u ukupnom neto iznosu od 28.075,30 eura. Tužiteljici pripada pravo na utuženi iznos s osnova gubitka zarade u smislu odredbe čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima. Na dosuđeni iznos tužiteljici pristoji pravo na zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjeseca pa do isplate kako je to konačno preciziranim tužbenim zahtjevom tužiteljica zatražila, kao što je pobliže navedeno u izreci presude. Zato je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.
35. U konkretnom slučaju ne radi se o povlačenju dijela tužbenog zahtjeva pod točkom IV. (naknada neimovinske štete) nego se radi o preciziranju tužbenog zahtjeva glede visine nakon provođenja vještačenja po vještacima medicinske struke, zato je protivljenje tuženika povlačenju dijela tužbenog zahtjeva neosnovan. Glede označavanja točki tužbenog zahtjeva, sud radi da se radi i omašci prilikom pisanja iz spisa proizlazi da je tužiteljica s osnova naknade imovinske štete zatražila isplatu iznos od 28.075,30 eura, dok je s osnova naknade neimovinske štete zatražila isplatu iznosa od 13.000,00 eura, (trebalo bi pisani rimsko II. a ne rimsko IV kao što je u podnesku navedeno). Tužiteljica je zatražila i naknadu parničnog troška o kojem je sud odlučio pod točkom III. izreke presude, a ne kako je to u podnesku od 24. rujna 2025.
36. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., a u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 98/14), a tužitelju zastupanom po odvjetniku je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat pa se punomoćniku tužitelja u ovom postupku u kojem je bio sporan visina i osnov obistinjuje parnični trošak za sastav tužbe 100 eura, za sastav podnesaka od 16. veljače 2015., 25. kolovoza 2015., 30. listopada 2015., 18. siječnja 2016., 04. travnja 2016., 28. travnja 2016., 16. svibnja 2016., 25. svibnja 2016., 30. svibnja 2016.(podnesci str. 164., 153. spisa) 30. studenoga 2022., 03. ožujka 2023. po 250 eura. Za sastav podnesaka od 22. studenoga 2024., 05.ožujka 2025., 24. rujna 2025. po 1.000,00 eura, za sastav žalbe 1.250,00 eura, za sastav revizije 1.500,00 eura, za ročišta održana 07.listopada 2015., 01. travnja 2016., 06. svibnja 2016., 01. prosinca 2017., 26. siječnja 2018., 25. listopada 2021., 24. siječnja 2022., 09. ožujka 2022., 04. svibnja 2022., 06. listopada 2022., 30. studenoga 2022., 28. ožujka 2023., 14. rujna 2023., 16. studenoga 2023., 07. listopada 2024., 28. listopada 2024., 26. studenoga 2024., 04. ožujka 2025., 08. listopada 2025. te 27. listopada 2025. po 1.000,00 eura, za ročišta održana 05. ožujka 2023. i 29. siječnja 2025. po 500,00 eura, tako se punomoćniku tužiteljice obistinjuje parnični trošak u iznosu od 32.250,00 eura sa pripadajućem zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. prosinca 2025. pa do isplate, zato je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.
U Splitu, 23. prosinca 2025.
S u d a c
Jerka Kovačić Garac
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnio u tri primjerka, pismeno, putem ovog suda za županijski sud.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
