Poslovni broj: Povrv-41/2024.-6.

Republika Hrvatska

Općinski sud u Crikvenici

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d

Krk 51500

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sucu Antonu Hlača, u pravnoj stvari tužitelja: Hep Elektra d.o.o. OIB: 43965974818, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara kbr. 37, kojeg zastupa punomoćnica Draženka Buntak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika: BE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ana Srok Lopar, odvjetnica u Rijeci, radi isplate, 23. prosinca 2025,

p r e s u d i o je

I.) Ukida se, platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kojeg je kao povjerenik općinskog suda u Crikvenici donijela javna bilješkinja ZE iz [adresa], sudskog poslovnog broja: Ovrv-1010/2024, javnobilježničkog poslovnog broja: UPP/OS-Ovrv-143/2024, dana 22. travnja 2024, slijedom čega se odbija tužiteljev zahtjev, da se tuženiku naloži isplata novčanog iznosa od 56,13 EUR, uvećanog za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 13,64 EUR, počev od 1. studenoga 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi propisanoj odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, za ostale odnose,

- na iznos od 1,59 EUR, počev od 10. studenoga 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi propisanoj odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, za ostale odnose,

- na iznos od 37,17 EUR, počev od 1. studenoga 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi propisanoj odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, za ostale odnose,

- na iznos od 3,73 EUR, počev od 22. travnja 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi propisanoj odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, za ostale odnose.

II.) Nalaže se tužitelju: Hep Elektra d.o.o. OIB: 43965974818, tuženiku: BE OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi troškove ovog postupka u iznosu od: 125,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

I. Postupak koji je prethodio parnici

1. Prijedlogom podnesenim javnom bilježniku 21. ožujka 2024, tužitelj, tada kao ovrhovoditelj, predložio je donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kojim će se tuženiku, tada ovršeniku naložiti isplata iznosa glavnice od: 56,13 EUR, uvećane za iznos zateznih kamata i troškova ovršnog postupka.

1.1. Postupajući po prijedlogu trgovačkog društva Hep Elektra d.o.o. iz Zagreba, tada kao ovrhovoditelja, javna bilješkinja ZE iz [adresa], donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovnog broja: Ovrv-1010/2024, javnobilježničke oznake: UPP/OS-Ovrv-143/2024, dana 22. travnja 2024, no protiv kojega je BE, tada kao ovršenik, podneskom od 29. travnja 2024, izjavio prigovor.

1.2. Povodom pravovremenog prigovora BE, spis javnobilježničkog ovršnog predmeta dostavljen je ovome sudu , a koji je, postupajući po odredbi članka 282. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24: dalje; OZ), rješenjem donesenim pod brojem: Povrv-41/2024.- 2, dana 18. lipnja 2024, stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave doneseno po javnom bilježniku, u dijelu kojem je određena ovrha, ukinuvši u tom dijelu provedene radnje.

II. Navodi tužitelja

2. Nakon pravomoćnosti prethodno navedenog ovosudnog rješenja od 18. lipnja 2024, ovaj predmet nastavio se je voditi kao povodom prigovora protiv platnog naloga, dakle, po pravilima parničnog postupka. Podneskom predanim sudu 26. lipnja 2024, tužitelj se je očitovao u svezi prigovora ovršenika, sada tuženika, odbivši navode iz prigovora kao neosnovane. Ustrajući pri zahtjevu za isplatu, tužitelj je istaknuo kako tuženik nje, niti nakon donošenja rješenja o ovrsi isplatio dužnu tražbinu, a slijedom čega da tužitelj ustraje pri zahtjevu za isplatu.

2.1. U prilog tužbenom zahtjevu, tužitelj je naveo kako se njegov zahtjev za isplatu iznosa glavnice od 56,13 EUR, temelji na vjerodostojnoj ispravi, odnosno na izvodu iz poslovnih knjiga, sa stanjem na dan 7. ožujka 2024, iz kojeg proizlazi da tuženik, duguje tužitelju iznos od 56,13 EUR (predmetno pismeno je na listu 9 do 10 spisa). Navedeni novčani iznos da se odnosi na isporučenu i potrošenu električnu energiju, za mjesec rujan i listopad 2023, na naknadu za uključvanje/isključivanje iz rujna 2023, kao i na kamatu, koja je obračunata na navedene iznose po dospijeću. U svezi navoda tuženika, kako isti ne bi bio vlasnik nekretnine na koju da se odnosi račun za isporučenu električnu energiju, kao i na naknadu za uključvanje/isključivanje, tužitelj je istaknuo kako se navodi tuženika ukazuju neosnovanim, a to stoga jer se tuženik, još uvijek u poslovnim knjigama tužitelja vodi evidentiran kao kupac električne energije ugovornog konta broj: 2202351240. Dakle, stranke ovog postupka da se i dalje nalaze u obvezo pravnom odnosu, a temeljem kojega je, tuženik, kao kupac električne energije, za isporučenu električnu energiju i pružene usluge, dužan platiti trošak istih.

2.2. Vezano uz navode tuženika, da bi nekretninu, na koju se odnosne ispostavljeni računi, tuženik prodao još 2019, dakle da bi nekretnina prešla u vlasništvo treće osobe, a koja da koristi isporučenu električnu energiju, istaknuto je kako pravni posao koji je tuženik zaključio sa trećom osobom, istoga ne oslobađa obveze podmirenja električne energije tužitelju. Tužitelj naime, da nema saznanja o navedenom ugovoru i prijenosu vlasništva na treću osobu. Pravni odnos tuženika i treće osobe, odnosno kupca nekretnine, da se tužitelja ne tiče, a tuženiku da svakodobno stoji na raspolaganju mogućnost podnošenja regresne tužbe protiv treće osobe. Tuženik da se je mogao osloboditi obveze plaćanja da je sukladno Općim uvjetima podnio zahtjev za promjenom korisnika odnosno zahtjev da se omogući prijenos ugovora o opskrbi i korištenju mreže trećoj osobi sukladno odredbi članka 13. Općih uvjeta tužitelja. Istaknuto je i kako tužitelj pruža uslugu isporuke električne energije velikom broju osoba te nije u mogućnosti, niti je ovlašten ili obvezan ispitivati promjene krajnjih kupaca, zbog čega Opći uvjeti i sadrže pravila o promjeni kupaca na zahtjev samih kupaca koji su dužni obavijestiti tužitelja o svim nastalim promjenama postupajući s dužnom pažnjom sudionika u obveznom odnosu

2.3. Stoga, obzirom da se tužitelj i tuženik, i dalje nalaze u obvezno pravnom odnosu, temeljem kojega je tuženik evidentiran kao kupac električne energije ugovornog konta broj: 2202351240, uvažavajući pritom činjenicu da je tužitelj ispunio svoju obvezu prema tuženiku, dok tuženik nije ispunio svoju obvezu prema tužitelju, odnosno podmirio trošak isporučene električne energije i pruženih usluge, to je predloženo održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika.

III. Navodi tuženika

3. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, istaknuo kako nije vlasnik nekretnine za koju je isporučena električna energija i pružena usluga uključenja/ isključenja, s slijedom čega da ne postoji osnova, da se u poslovnim knjigama tužitelja, tuženik vodi evidentiran kao kupac električne energije ugovornog konta broj: 2202351240.

3.1. Tuženik da je 10. travnja 2019. godine sklopio s trgovačkim društvom Super Projekt j.d.o.o. iz Zagreba, OIB: 71677762178, Ugovor o kupoprodaji nekretnine, a temeljem kojega da je tuženik prodao svoj suvlasnički udio na nekretnini, i to 1/2 suvlasnička dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], Obiteljska stambena zgrada, popisni broj 18938 u Zagrebu, Mandićeva 19 i dvorište površine 79,8 čhv, odnosno 287 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

3.2. Uvažavajući navedeno, osporeno je da bi tužitelji i tuženik bili u obvezno pravnom odnosu, kada je u pitanju opskrba električnom energijom nekretnine u Zagrebu, Mandićeva 19, a to iz razloga jer električnu energiju za tu nekretninu, koristi treća osoba, koja nije stranka ovog postupka i to kao vlasnik nekretnine. Nakon prodaje nekretnine, tuženik, kao prodavatelj, da je na kupca, prenio i posjed nekretnine i slijedom čega tuženik ne može imati status krajnjeg korisnika, kada je u pitanju električna energija koja se isporučuje za nekretninu u Zagrebu, Mandićeva 19, a temeljem ugovornog konta broj: 2202351240.

3.3. Tuženik je, u podnesku upućenom sudu ukazao i kako odgovornost za plaćanje dugova za električnu energiju snosi osoba koja koristi uslugu, a to da je novi vlasnik nekretnine, koji je i u posjedu nekretnine. Prema odredbi članka 3. stavak 40. Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“ br.111/21, 83/23 i 17/25, dalje: ZoTEE), krajnji kupac je kupac koji kupuje električnu energiju za vlastite potrebe. Kako iz navoda tužitelja, niti ne proizlazi da bi tuženik bio krajnji kupac, već osoba, koju tužitelj samo i dalje vodi u svojim evidencijama, neovisno o stvarnom korištenju električne energije, to je osporena tražbina tužitelja te je predloženo ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika i odbiti zahtjev za isplatom glavnice i troška, kao neosnovan.

IV. Tijek postupka

4. Rješenjem donesenim pod brojem: Povrv-41/2024.-2, dana 18. lipnja 2024, odlučeno je staviti izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave doneseno po javnom bilježniku, u dijelu kojem je određena ovrha, a slijedom čega su, u tom dijelu, ukinute provedene radnje. Po pravomoćnosti prethodno navedenog rješenja, u ovoj pravnoj stvari nastavilo se je postupati po pravilima koja važe za parnični postupak i to u sporovima male vrijednosti, imajući u vidu da je vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari nije prelazila iznos od 56,13 EUR.

4.1. Spomenutim rješenjem, donesenim pod brojem: Povrv-41/2024.-2, dana 18. lipnja 2024, stranke su upoznate sa zakonskom odredbom, prema kojoj je, postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište, samo ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. S obzirom na činjenicu da ovaj sud, nije smatrao potrebnim zakazati ročište za glavnu raspravu, odlučeno je na temelju isprava priležećih spisu donijeti presudu, sukladno ovlaštenju iz odredbe članka 461.a Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01,117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23: u nastavku teksta; ZPP).

4.2. Nakon što je 26. lipnja 2024, pri sudu zaprimljen podnesak tužitelja, a kojim je tužitelj ustrajao pri zahtjevu za isplatu, predlažući da sud održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, dana 2. listopada 2024, zaprimljen je i podnesak tuženika, a kojim je tuženik izvijestio sud da i on u cijelosti ustraje pri navodima iz prigovora, upućenog javnom bilježniku. Nakon što je sud pročitao prethodno navedene podneske, kao i sva prethodno zaprimljena pismena, odlučeno je postupiti u skladu s odredbom članka 461.a ZPP-a, te donijeti presudu, bez održavanja ročišta za glavnu raspravu, dakle samo na temelju pisanog postupka.

V. Utvrđenja suda i ocjena provedenih dokaza

5. Vodeći se navodima tužitelja, ali i navodima tuženika, u ovome postupku, spornim se je ukazalo, da li tužitelj, može osnovano od tuženika potraživati isplatu iznosa glavnice od 56,13 EUR, uvećanog za kamate te troškove postupka.

5.1. Na temelju Izvoda iz poslovnih knjiga sa stanjem na dan 7. ožujka 2024. (prileži na listu 9 spisa), razvidno je da bi prema evidenciji tužitelja, tuženik, dugovao tužitelju, iznos od sveukupno 56,13 EUR. Iz prethodno navedene vjerodostojne isprave, vidljivo je da tužitelj potražuje od tuženika isplatu dužnog iznosa, temeljem ugovornog konta broj: 2202351240.

5.2. Međutim, tuženik je osporio vjerodostojnu ispravu, na kojoj tužitelj temelji svoj zahtjev za isplatu iznosa od 56,13 EUR, navodeći kako između stranaka ne postoji obvezno pravni odnos. Zahtjev za isplatu, tužitelj da temelji na ugovornom kontu broj: 2202351240, a koji da se odnosi na nekretninu u Zagrebu, Ulica Matka Mandića 19, a koja nekretnina da od 2019, više nije u vlasništvu tuženika. Kako je, opskrba električnom energijom, a što da proizlazi iz vjerodostojne isprave, izvršena 2023, a u koju stavku da valja pribrojati i naknadu za uključivanje / isključivanje, to da tuženik, nije dužan platiti dužni iznos, obzirom da on nije krajnji korisnik, niti kao vlasnik nekretnine, niti kao posjednik, iste.

5.3. Cijeneći navode stranaka, ovaj sud je stava, kako tužitelj nije dokazao da bi između stranaka ovog postupka, postojao obvezno pravni odnos, a temeljem kojeg da bi tuženik, kao kupac i krajnji korisnik električne energije te ostalih usluga koje tužitelj pruža za nekretninu u Zagrebu, Ulica Matka Mandića 19, bio dužan plaćati tužitelju cijenu potrošene električne energije i pruženih usluga (uključivanje/ isključivanje). Naime, tužitelj nije u prilog svojim navodima, sudu podnio ispravu- ugovor, a temeljem kojega bi bilo razvidno da između stranaka ovog postupka, postoji obvezno pravni odnos, niti je, u prilog izvodu iz poslovnih knjiga, u spis predmeta podnio sudu na uvid račune, iz kojih bi bilo vidljivo da od tuženika, potražuje isplatu dužnog iznosa, temeljem isporučene električne energije te dodatno i naknade za isključivanje odnosno uključivanje mjernog mjesta, a za koje uslughe da su prethodno ispostavljeni računi. Slijedom navedenoga, a u svijetlu navoda tuženika koji je osporio vjerodostojnu ispravu s lista 9 spisa, na temelju koje je pokrenut ovršni postupak, ovaj sud odbija tužiteljev zahtjev za isplatom, odlučujući kao u točki I.) izreke. Tužitelj nije, po stavu ovoga suda, dokazao postojanje obvezno pravnog odnosa, između tužitelja i tuženika, ali niti opravdano iznos iz vjerodostojne isprave od 56,13 EUR, prethodno izdanim računima. Slijedom navedenoga, ovaj sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kojeg je kao povjerenik općinskog suda u Crikvenici donijela javna bilješkinja ZE iz [adresa], sudskog poslovnog broja: Ovrv-1010/2024, javnobilježničkog poslovnog broja: UPP/OS-Ovrv-143/2024, dana 22.travnja 2024, posljedično odbivši tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od

56,13 EUR, uvećanog za zakonske zatezne

kamate, ne utvrdivši postojanje osnove za isplatu, ukladno odredbi članka 9. ZOO-a, a sve temeljem članka 451. stavak 3. ZPP-a.

VI. Troškovi postupka

6. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, u svezi s člankom 155. istog Zakona. Prilikom dosude parničnog troška ovaj sud vodio se zahtjevom za nadoknadu parničnog troška kojeg je punomoćnik tuženika specificirao u podnesku od 2. listopada 2024. i utvrđenom vrijednošću predmeta spora od: 56,13 EUR. Nadoknada parničnog troška odmjerena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, u nastavku teksta; Tarifa), a s obzirom da je tuženika u ovoj pravnoj stvari zastupao kvalificirani punomoćnik.

6.1. Tako je tuženiku, kao osnovana, priznata nadoknada troška za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 EUR i to u vidu jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova, sukladno Tbr.7 t.9. Tarife. Kako vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR, to tuženiku pripada pravo na naknadu iznosa od: 100,00 EUR (50 bodova x 2,00 EUR = 100,00 EUR). Na navedeni iznos od 100,00 EUR, valjalo je obračunati i iznos PDV-a tuženikovog punomoćnika od 25% sukladno odredbi Tbr. 46. Tarife, a koji iznosi 25,00 EUR. Dakle tuženiku, sveukupno pripada pravo na nadoknadu iznosa od 125,00 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki II.) izreke.

Krk, 23. prosinca 2025.

S u d a c:

Anton Hlača

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Ova odluka može se pobijati samo zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a. U slučaju podnošenja žalbe, u trenutku predaje iste, za stranku koja podnosi žalbu, nastaje obveza plaćanja sudske pristojbe, sukladno odredbi članka 4. stavak 1. točka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18 i 51/23).