REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-728/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Hrvoju Lukšiću, u pravnoj stvari tužitelja [obrt], vl. HB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Franjo Matković, odvjetnik iz Rijeke, Zagrebačka 5/I, protiv tuženika SORTIS OPREMA d.o.o., Samobor, Ulica Ivana Gundulića 32, OIB: 44000726945, radi naknade štete (vps: 1.664,42 eur), nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 9. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja

1. Nalaže se tuženiku SORTIS OPREMA d.o.o., Samobor, Ivana Gundulića 32, OIB: 44000726945 da tužitelju [obrt], vl. HB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], MBS: [matični broj subjekta], isplati novčani iznos u visini od 1.664,42 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od 1.544,88 EUR teče od dana 4. rujna 2024. godine te na iznos od 119,54 EUR teče od dana 6. studenog 2024. godine pa do isplate, po stopi zakonske zatezne kamate propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 (osam) postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku SORTIS OPREMA d.o.o., Samobor, Ivana Gundulića 32, OIB: 44000726945 da tužitelju [obrt], vl. HB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], MBS: [matični broj subjekta] naknadi prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zakonske zatezne kamate propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 (osam) postotna poena, počevši od dana donošenja presude, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eur, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od dana 05. ožujka 2025. tužitelj je pokrenuo parnični postupak i predložio da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev, te tuženika obveže na plaćanje iznosa u visini od 1.664,42 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od 1.544,88 eur teče od dana 4. rujna 2024. godine te na iznos od 119,54 eur teče od dana 6. studenog 2024. pa do isplate, te na platež troškova postupka.

2. U obrazloženju tužbe tužitelj navodi da se tužitelj se u siječnju 2024. obratio tuženiku za zahtjevom za kupovinom automobila VW Golf, broj šasije: [broj šasije], model 2.0 TDI GTD (dalje u tekstu: vozilo), a u odnosu na koji zahtjev je tuženik tužitelju izdao predračun: 24-1101 od dana 30. siječnja 2024. godine na iznos od 39.990,00 eur, da je prilikom pregleda vozilo tuženik je tužitelja uvjerio kako vozilo nije nikada udaren te kako je vozilo kupljeno u inozemstvu sa ukupno 3.500 km, dok je u trenutku prodaje tužitelju predmetno vozilo imao 8.500 km, da je vozilo je kupljeno pod tvorničkim jamstvom do 100.000 km, da je , tužitelj je putem leasinga Carmoto Co d.o.o., na temelju računa R1: 015-1-1 od dana 6. veljače 2024. kupio vozilo VW Golf, broj šasije: [broj šasije], model 2.0 TDI GTD za iznos od 38.500,00 eur.

3. Nadalje, tužitelj u tužbi dalje navodi da je u lipnju 2024. na vozilu je nastao kvar, nakon čega je tužitelj tužitelj vozilo odvezao na pregled kod Carmoto Co d.o.o. sve budući je predmetno vozilo u sklopu ugovornog odnosa tužitelja i Carmoto Co d.o.o. bio pod garancijom, da je na pregledu vozila je utvrđeno kako je kvar vozila uzrokovan silovitim udarcem vozila prije kupnje, da tu tom slučaju slučaju garancija za vozilo ne vrijedi, da je u trenutku nastanka kvara vozilo je prešlo samo 11.000 km te radi lošeg popravka štete nastale prije kupovine vozila od strane tužitelja, nastao je predmetni kvar na vozilu.

4. Isto tako, tužitelj u tužbi navodi da se na predmetnom vozilu radilo o kvaru čiji je uzrok nastao ranije, slijedom čega to Carmoto Co d.o.o. nije htio otkloniti unutar tvorničke garancije, zbog čega je tužitelj je Carmoto Co d.o.o. morao platiti račun broj 6417/11158/3 od dana 03. rujna 2024. na iznos od 1.544,88 eur i račun broj 8037/11158/3 od dana 5. studenog 2024. na iznos od 119,54 eur, time da tužitelj u tužbu nije naveo što je popravljano u skladu s navedenim računima, odnosno da li je popravak uzrokovan iz razloga koje tvrdi tužitelj, ili su računi nastali zbog korištenja automobila i većeg broja prijeđenih kilometara, u odnosu na broj kilometara kada je sačinjen predračun, time da je tužitelj uz tužbu dostavio dokumentaciju za koju smatra da dokazuje njegove navode.

5. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu naveo da ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženika, osporava odgovornost tuženika za navodni kvar odnosno navodne skrivene mane i nedostatke na rabljenom vozilu marke i modela VW Golf, 2.0 TDI GTD, broj šasije uzročno posljedičnu vezu te osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

6. Tuženik u tužbi dalje navodi da je sporno vozilo, a koje je prvi put registrirano u [adresa] 1. ožujka 2023. kupio preko aukcijske platforme sa sjedištem u [adresa] 6. travnja 2023. po načelu viđeno - kupljeno, s mjestom preuzimanja u Francuskoj, s time da je prije kupoprodaje kod ovlaštenog Volkswagen servisa prema broju šasije provjerio predmetno vozilo i utvrdio da isto ima zabilježbu prvog/nultog servisa te da nikada nije sudjelovalo u prometnoj nesreći odnosno da nisu prijavljena nikakva oštećenja od sudara, da je nakon dolaska vozila u u Republiku Hrvatsku, prijavio servisu da vozilo ne može upaliti, slijedom čega je promijenjen akumulator pod garancijom, a kojom prilikom je vozilo i pregledano u servisu uz potvrdu da je ispravno, nakon čega ga je otprilike pola godine koristio kao službeno vozilo te je s njime prešao oko 4.000 km pri čemu se nisu pojavili nikakvi kvarovi niti problemi s vozilom, da je vozilo tuženik prodao na temelju računa br. R1: 015-1-1 od 6. veljače 2024. društvu Carmoto Co. d.o.o. također po načelu viđeno/kupljeno, sa stanjem km: 8.200 km, a što je sve vidljivo iz računa koji je dostavljen u spis.

7. Nadalje, tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je prema navodima tužbe navodni kvar nastao u lipnju 2024., pri čemu ne definira o kakvom se kvaru radi, kada je predmetno vozilo prešlo samo 11.000 km, dok tužbeni zahtjev temelji na računu br. 6417/11158/3 od 3.9.2024. (iz kojeg proizlazi da je predmetno vozilo u trenutku kada je zaprimljeno prešlo 26.891 km) te računu br. 8037/11158/3 od 5.11.2024. (iz kojeg proizlazi da je predmetno vozilo u trenutku kada je zaprimljeno prešlo 32.842 km), da je tužitelj nakon što se kvar pojavio kako navodi u lipnju 2024. u kojem je trenutku predmetno vozilo navodima prešlo 11.000 km, prešao daljnjih gotovo 16.000 km odnosno 22.000 km prije nego li je vozilo predao servisu na popravak, a čime tuženik drži da je tužitelj povećao štetu.

8. Nadalje, tuženik osporava vjerodostojnost podataka i fotografija preuzetih s platforme CarVertical te ističe da se sama platforma na svojim internetskim stranicama ograđuje od korištenja njihovih izvješća kao dokaza u parničnim postupcima, obzirom da iz podataka na internetskim portalima proizlazi da je nejasan izvor podataka koje navedena platforma koristi u svojim izvješćima, a koji podaci su često i pogrešni te se iz navedenog razloga protivi da se podaci s navedene platforme koriste kao dokaz u ovom postupku.

9. Očitujući se na navode odgovora na tužbu tužitelj je naveo da smatra da je tužitelju izdao predračun: 24-1101 od dana 30. siječnja 2024. na iznos od 39.990,00 EUR, a kojim je tužitelj bio taj koji je vodio korespondenciju sa tuženikom u pogledu predmeta kupoprodaje i njegovih karakteristika, te da je naknadno, , tuženik se odlučio financirati kupnju automobila putem PORSCHE LEASING d.o.o., a sa kojim je zaključio Ugovor o financijskom leasingu broj 177609 , a slijedom kojega ugovora je dobavljač objekta leasinga bilo trgovačko društvo Carmoto CO d.o.o., Rijeka, Osječka 11A.

10. Slijedom navedenoga ugovora tužitelj je primatelj leasinga, koji koristi predmetni automobil, sve kako je to navedeno u Prometnoj dozvoli broj [broj prometne dozvole], time da je nelogičan navod da je tužitelj ustvari bio vlasnik vozila, ali da je dobavljač vozila bilo trgovačko društvo Carmoto CO d.o.o., Rijeka, te da je tužitelj naveo nove navode koje određuju pravnu osnovu tužbe, jer je naveo da je sklopio Ugovor o financijskom leasingu (list 48 spisa).

11. Isto tako, tužitelj je u svom očitovanju predložio da se tijeko postupka izveden dokaz vještačenja po vještaku za strojarstvo, promet i procjenu vozila, time da nije naveo na koje okolnosti bi se trebao izvesti ovaj dokaz, odnosno što bi vještak u svom Nalazu i mišljenju trebao utvrditi, te svakako uzimajući u obzir da se rade o maličnom postupku, te je tužitelj morao sve dokazne prijedloge navesti u tužbi, te jasno navesti na koje okolnosti bi trebalo izvesti navedeni dokaz.

12. U daljnjem tijeku postupka tuženik je samo dopunio osporavanje navoda tužitelja, obzirom da je tužitelj u pisanom očitovanju naveo nove činjenice i predložio izvođenje novih dokaza, te se protivio izvođenju novih dokaza.

13. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u kopije računa broj 6417/11158/3 od dana 03. rujna 2024. godine na iznos od 1.544,88 eur (list 6 spisa), kopiju računa broj 8037/11158/3 od dana 5. studenog 2024. godine na iznos od 119,54 eur (list 7 spisa), kopiju predračuna: 24-1101 od dana 30. siječnja 2024. (list 9-10 spisa), kopiju računa R1: 015-1-1 od dana 6. veljače 2024. na iznos od 38.500,00 eur (list 12 spisa), kopiju izvještaja CarVerticala (list 13-14 spisa), kopiju izvještaja za vozilo od dana 29. rujna 2023. (list 15-21 spisa), kopiju dopisa nazvan Poziv na postupanje od dana 19. srpnja 2024. upućen tužitelju (list 23 spisa), kopiju računa br. 202304-14215 od 6. travnja 2023. na iznos na 20.216,00 eur (list 38 spisa), kopiju članka objavljen 11.9.2023. na portalu šibenski.slobodnadalmacija.hr (list 39-42 spisa), kopiju Ugovora o financijskom leasingu broj 177609 (list 48 spisa), kopiju prometne dozvole (list 49-50 spisa), kopiju pisanog iskaza TB, zakonskog zastupnika tužitelja od 26. kolovoza 2025. (list 54-55 spisa), time da je tijekom dokaznog postupka izveden dokaz saslušanjem tužitelja HB (list 58 spisa) i zakonskog zastupnika tužitelja ŽB (list 60-61 spisa).

14. Uvidom u kopiju računa br. 202304-14215 od 6. travnja 2023. na iznos na 20.216,00 eur (list 38 spisa), sud je utvrdio da je tuženik dostavio račun za kupnju vozila za iznos od 25.216,00 eur, da je stanje prijeđanih kilometara bil0 4000, da je prva registracija 01/03/2022.

15. Uvidom u kopiju predračuna: 24-1101 od dana 30. siječnja 2024. (list 9-10 spisa), sud je utvrdio da tuženik izdao tuženiku predračun za Rabljeno vozilo: VW Golf, broj šasije: [broj šasije], u prometu od 01/03/2022, Model: 2.0 TDI GTD, Snaga vozila: 147 kW, boja : siva, broj sjedala: 5, stanje km: 8.200 km, Reg.oznaka vozila: [registarska oznaka], time da je cijena 30.967,15 eur, uvećana za PDV 25% (osn.30.967,15 eur) 7.741,79 eur, kao i da je naknada za qospodarenje otpadnim vozilima u iznosu 108,08 eur plaćena, da je naknada za gospodarenje s otpadnim qumama u iznosu 3,60 eur plaćena, da je uvoznik vozila u Republiku Hrvatsku je Sortis oprema d.o.o .Gundulića 31 .Samobor, OIB 44000726945 kao i da troškove homologacije,registracije i tehničkog pregleda snosi tvrtka SORTIS OPREMA d.o.o. OIB44000726945, odnosno 1.281,06 eur, odnosno da je sveukupna cijena 39.990,00 eur.

16. Uvidom u kopiju računa R1: 015-1-1 od dana 6. veljače 2024. na iznos od 38.500,00 eur (list 12 spisa), odnosno iz računa proizlazi da je cijena automobila 29.775,15 eur, uvećana za porez na dodanu vrijednost i druga plaćanja, time da je na računu navedeno da je plaćanje računa odmah, a kao kupac je naveden Carmoto Co. d.o.o., OIB:40137598254 Osječka 11a, 51000 Rijeka.

17. Uvidom u navedeni ugovor sud je utvrdio da je PORSCHE LEASING d.o.o., 10090 Zagreb, Vellmira Škorpika 21, sklopio Ugovor o financijskom leasingu broj: 177609 sa primateljem leasinga [obrt], sjedište: [adresa], Adresa: [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da je dobavljač objekta leasinga CARMOTO CO d.o.o. 51000 Rijeka Osječka 11, da je objekt leasinga VOLKSWAGEN GOLF GTD 2.0 TDI, Rabljeno Broj šasije [broj šasije] datum prve registracije 01.03.2022. stanje brojača 8200 km, odnosno da su podatci koji su vezani za kupnju, prvu registraciju sukladni navodima tuženika, odnosno računu koji je tuženik dostavio kao dokaz kupnje automobila na dražbi (list 38 spisa).

18. Nadalje, iz Ugovora proizlazi da je Nabavna vrijednost objekta 38.518,94 eur (30.815,15 eur + 7.703,79 PDV) da je učešće 11.940,00 eur, odnosno da je ukupni iznos naknade za leasing 47.248,50 eur.

19. Isto tako, iz Ugovora proizlazi da je dobavljač objekta leasinga CARMOTO CO d.o.o. 51000 Rijeka Osječka 11, a koji je automobil stekao temeljem računa od dana 06. veljače 2024. te je netočna tvrdnja da je tužitelj vlasnik automobila temeljem Predračuna (list 9 spisa), slijedom čega ne postoji ni aktivna legitimacija na strani tužitelja, a ni pasivna legitimacija na strani tuženika.

20. Iz kopije prometne dozvole (list 49 spisa) proizlazi da je vlasnik automobila PORSCHE LEASING d.o.o., 10090 Zagreb, Vellmira Škorpika 21, a tužitelj primateljem leasinga, te je samo leasing kuća ovlaštena poduzimati radnje vezane za vlasništvo i korištenje objekta leasinga, a ne tužitelj, odnosno da bi tužitelj mogao pokrenuti bilo kakav postupak vezano za objekt leasinga morao bi imati pisanu suglasnost vlasnika vozila, a to tužitelj u ovom postupku nema.

21. Uvidom u kopije računa broj 6417/11158/3 od dana 03. rujna 2024. godine na iznos od 1.544,88 eur (list 6 spisa), kopiju računa broj 8037/11158/3 od dana 5. studenog 2024. na iznos od 119,54 eur (list 7 spisa), sud je utvrdio da su izdani računi za popravak spornog automobila, time da sud ne raspolaže stručnim znanjem da bi mogao ocijeniti da li su računi izdani za redovito održavanje automobila ili su izdani za popravak koji je bio nužan zbog razloga koje je naveo tužitelj u tužbi i tvrdio kasnije tijekom postupka, odnosno zbog snažnog udarca u desnu stranu vozila, a koje je uzrokovalo oštećenja na prednjim vratima, iz razloga što je nešto lupalo tijekom vožnje.

22. Tijekom dokaznog postupka izveden dokaz saslušanjem tužitelja HB (list 58 spisa) i zakonskog zastupnika tužitelja ŽB (list 60-61 spisa), time da je tužena strana dostavila kopiju pisanog iskaza TB, zakonskog zastupnika tužitelja od 26. kolovoza 2025. (list 54-55 spisa),

23. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je iskazivao kao u tužbi, time da je naveo da je CARMOTO kupio vozilo od prodavatelja, te da je uzeo auto na leasing, a što isto tako proizlazi iz dostavljene dokumentacije u spisu, time da je tužitelj prethodno tvrdio da je postao vlasnik spornog vozila temeljem predračuna, a za koji on smatra da je račun temeljem kojeg može postati vlasnik automobila.

24. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika proizlazi da je i u pisanom iskazu i u usmenom na ročištu iskazivao sukladno dostavljenoj dokumentaciji, te osporavao navode tužitelja vezano za postojanje eventualnog oštećenja automobila prije prodaje trgovačkom društvu CARMOTO d.o.o. nakon čega tuženik nema pravne veze sa prodanim automobilom.

25. Naime, prema čl. 219. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog zahtjeva ili navoda.

26. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlažu dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja. Ta pravila obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava: idem est non esse aut non probari (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazan).

27. Dužnost iznošenja činjeničnih tvrdnji i predlaganja dokaza nije obveza stranke prema parničnom protivniku, a ni prema sudu, već u svojoj biti, specifična obveza prema samoj sebi. Navođenjem relevantnih činjenica i predlaganjem efikasnih dokaza, stranka ostvaruje povoljnije izglede za svoj uspjeh u parnici. Zbog toga se u teoriji procesnog prava ta „dužnost“ naziva „teretom“ dokaza. Postavlja se pitanje na kojoj od parničnih stranaka leži teret dokaza. Ovdje valja ukazati da je tužitelj dužan dokazati istinitost svojih navoda – probatio incubit actori. Ukoliko tužitelj u tome ne uspije, njegov zahtjev za pružanje pravne zaštite treba odbiti – actore non probante reus absolvitur. Međutim, to ipak ne znači da tužitelj mora dokazivati postojanje svih važnih činjenica. Istinitost prigovora mora dokazivati protivna stranka koja se na njih poziva. U tom smislu se kaže da tužena stranka, ističući prigovore, i sama suštinski postaje, s obzirom na dužnost da dokaže činjenice na kojima zasniva svoje prigovore, tužitelj – reus excipiendo fit actor. Konstatacija da bi u određenoj situaciji na objema strankama mogao ležati teret dokazivanja dovela je do novog pravila po kojemu istinitost određene tvrdnje treba dokazivati onaj koji tvrdi da određena činjenica postoji, a ne onaj koji poriče njezino postojanje – probatio incubit ei qui affirmat non ei qui negat. Međutim, analiza ovog pravila dovela je zatim do zaključka da ga doslovno uvijek nije moguće primijeniti. Dužnost dokazivanja tzv. negativnih činjenica tereti u određenim situacijama stranku koja se poziva na nepostojanje određene činjenice, ako od tog nepostojanje zavisti osnovanost njezinog zahtjeva. Zbog toga, se na kraju, dolazi do zaključka da svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnja o postojanju činjenica koje su za nju povoljne, na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drugačije.

28. O pravnoj prirodi pravila o teretu dokazivanja mišljenja su radikalno podijeljena: po jednima, pravila su materijalno-pravne naravi, po drugima procesno- pravne naravi. Međutim, u znanosti prevladava shvaćanje o materijalno-pravnoj naravi pravila o teretu dokazivanja, pa su ta pravila u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu o osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Imajući u vidu izneseno o pravilima o teretu dokaza (čl. 219. i čl. 221a. ZPP-a) zaključak je suda da s obzirom da su pravila o teretu dokazivanja u osnovi – pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu o osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva – da je na tužitelju bio teret dokaza da je tužbeni zahtjev osnovan (Pž-1564/07-3 od 23. ožujka 2007.).

29. U konkretnom slučaju, sud smatra da tužiteljska strana nije dokazala sporne činjenice, odnosno nije dokazala svoje tvrdnje iz tužbe da je kvar vozila uzrokovan silovitim udarcem vozila prije kupnje istoga od strane tužitelja, da je tuženik tužitelju prodao vozilo sa skrivenim manama i nedostacima, odnosno da je tuženik prevario tužitelja i stavio ga u zabludu, prikrio mu sve relevantne činjenice koje bi svakako utjecale na odluku tužitelja o kupovini predmetnog vozila, time da tužitelj nije s tuženikom sklopio ugovor o kupoprodaji, odnosno nije automobil stekao od tuženika, nego je bio korisnik objekta leasinga, temeljem ugovora o financijskom leasingu, iz kojeg proizlazi da je dobavljač objekta leasinga CARMOTO CO d.o.o. 51000 Rijeka Osječka 11, a koji je automobil stekao temeljem računa od dana 06.02.2024., time da iz kopije prometne dozvole (list 49 spisa) proizlazi da je vlasnik automobila PORSCHE LEASING d.o.o.,10090 Zagreb, Vellmira Škorpika 21, a tužitelj primateljem leasinga, te je samo leasing kuća ovlaštena poduzimati radnje vezane za vlasništvo i korištenje objekta leasinga, a ne tužitelj, odnosno da bi tužitelj mogao pokrenuti bilo kakav postupak vezano za objekt leasinga morao bi imati pisanu suglasnost vlasnika vozila, a to tužitelj u ovom postupku nije imao, odnosno nije dostavio dokaz da je ima, slijedom čega sud smatra da ne postoji ni aktivna legitimacija na strani tužitelja, a ni pasivna legitimacija na strani tuženika.

30. Tužitelj se u tužbi pozvao na odredbu članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) kojim je određeno da tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, time da je iz historijata tužbe vidljivo da je tužitelj navodio da je od tuženika tražio raskid ugovora o kupoprodaji jer vozilo nije ispravno i ne ispunjava svojstva koja su ugovorena prilikom predmetne kupoprodaje, pa nije jasno da li tužitelj potražuje naknadu štete, time da nije dokazao postojanje zakonskih pretpostavki za naknadu štete, ili ima potraživanje temeljem ugovora o kupoprodaji automobila, a koji ne postoji između tužitelja i tuženika.

31. Temeljem odredbe čl. 154. i 155. st 1. ZPP-a ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022, 155/23) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" br. 138/2023) tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka, obzirom da je odbijen sa tužbenim zahtjevom u cijelosti, a tuženik je uspio u sporu u cijelosti, te mu je priznat trošak postupa za sastav odgovora na tužbu od dana 06. svibnja 2025. (Tbr. 8 toč. 1.), trošak pristupa na pripremno ročište dana 15.09.2025. (Tbr.9 toč.1), trošak pristupa na ročište 27. listopada 2025. (Tbr.9 toč.1.), trošak pristupa na ročište 09. prosinca 2025. (Tbr.9 toč.1.), po 100,00 bodova, 400 bodova, odnosno 800,00 eur, uvećano za pripadajući PDV 25% 200,00 sveukupno 1.000,00 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. II.

U Zagrebu, 23. prosinca 2025.

Sudac

Hrvoje Lukšić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).

DNA

1. Tužitelju, po punomoćniku, uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku po punomoćniku