P-1172/25

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg. J. F. Kennedy 11, Zagreb

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, zastupane po punomoćnici Draženki Buntak, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jureško i Buntak, Zagreb, Radnički dol 23, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupano po punomoćniku Davoru Bubalu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate 2.769,95 €, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. studenog 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja JC, odvjetničke vježbenice i u nazočnosti punomoćnika tuženika Damira Salahovića, odvjetnika, donio je i objavio 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 2.742,14 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 25. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7% godišnje, a od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 % godišnje, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 % godišnje, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do 31. prosinca 2025. po stopi od 5,15 €, a od 1. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev u dijelu kojim se tuženiku nalaže u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 27,18 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 25. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena do 29.12.2023.g., a od 30.12.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu stope zatezne kamate i to u dijelu kojim je potraživao zatezne kamate: na iznos od 2.742,14 € od 25. siječnja

Stranica 1 od 9

2023. do isplate preko dosuđene stope koja se odnosi na ostale odnose pa do tražene stope zatezne kamate koja se odnosi na trgovačke ugovore.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.111,24 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 500,00 €, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 30. rujna 2022.g. u 04:30 sati na autocesti A6- dionica Oštrovica –Šmrika na 74 km + 350 m dogodila prometna nezgoda na način da je vozač izgubio kontrolu nad teretnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] sa cisternom reg. oznake [registarska oznaka] koje je udarilo u odbojnu ogradu koja je tom prilikom oštećena, a koja ograda predstavlja dio javne ceste koja je u vlasništvu RH i kojom upravlja tužitelj temeljem zakonske odredbe. Motorno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] je na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom broj: [broj police]. Radi popravka oštećenja nastalih u štetnom događaju tužitelju su nastali troškovi u ukupnom iznosu od 7.923,29 EUR specificirani u Troškovniku. Tužitelj se 25. siječnja 2023.g. obratio tuženiku podnošenjem odštetnog zahtjeva- Prijava štete broj štete: 134/23/AOO temeljem kojeg zahtjeva je tuženik isplatio tužitelju iznos od 5.153,34 EUR, slijedom čega tužitelj ovom tužbom potražuje isplatu preostalog iznosa od 2.769,95 €.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Navodi da smatra da tužitelj nije aktivno legitimiran jer je temeljem Zakona o cestama šteta nastala na javnom dobru koje je u vlasništvu Republike Hrvatske te ističe da dio štete nije ni nastao jer se radi o redovnom održavanju slijedom čega je tužitelju navedeni trošak plaćen putem plaćenih cestarina koje predstavljaju paušalnu naknadu pa bi plaćanjem predmetne štete, tužitelj dva puta naplatio istu. Ističe da je troškovnik koji je sačinio tužitelj, privatna isprava te je stoga osporio visinu štete. Također ukazuje da tužitelj neosnovano potražuje troškove radne snage jer su svi radovi obavljeni do strane tužiteljevih zaposlenika kojima je tužitelj svakako dužan isplaćivati plaću temeljem radnog odnosa slijedom čega tužitelju nije nastala šteta angažmanom radne snage. Nadalje navodi da oštećena oprema ima vijek trajanja i da se mora utvrditi amortizacija predmetne ograde. Osporio je i tijek i stopu zateznih kamata.

3. U nastavku postupka stranke su ostale kod svojih navoda te je podneskom od 17. listopada 2025. tuženik naveo da je plaćanjem iznosa od 5.153,34 € platio elastičnu odbojna ograda u centralnom pojasu navedenu u toč. II. 2. internog troškovnika u

Stranica 2 od 9

iznosu od 3.944,85 € te da je plaćena elastična odbojna ograda navedena u toč. II.

5. internog troškovnika u iznosu od 1.208,49 €.

4. Nakon toga tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev na način da je u podnesku od 24. listopada 2025. naveo da iznos od 601,88 € se odnosi na točku I troškovnika u cijelosti; stavke 1., 3., 4., 6. točke II troškovnika te točku III troškovnika u cijelosti, zatim da se iznos od 1.399,49 €, odnosi na razliku Točke II. 2. Troškovnika i nesporno plaćenog iznosa od 3.944,85 € te da se iznos od 768,58 €, odnosi na razliku Točke II. 5. Troškovnika i nesporno plaćenog iznosa od 1.208,49 €.

5. Sud je u tijeku postupka, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, proveo dokaz uvid u Potvrdu PPP Rijeka od 24. veljače 2022. (list 5-6 spisa), Zapisnik Hrvatskih autocesta d.o.o. (list 8-15 spisa), Ophodarski dnevnik (list 16 spisa), Dnevnik rada (list 17 spisa), HAC troškovnik (list 18-25 spisa), Troškovnik (list 26-27 spisa), Popis radnog naloga sa stavkama (list 28 spisa), Račun broj 194/VP-214 (list 29-30 spisa), Zapisnik o izvršenoj usluzi (list 31 spisa), Račun broj 112-1-2 od 8.12.2022. (list 33- 34 spisa), Zapisnik o izvršenoj usluzi (list 35 spisa), fotodokumentacija (list 36 spisa), Prijava štete (list 38 spisa), Obavijest o primitku odštetnog zahtjeva (list 39- 40 spisa), Obrazložena ponuda (list 41-42 spisa), Sporazum o izvansudskoj nagodbi (list 43-44 spisa), Odluka po prigovoru od 4. ožujka 2024. (list 46 spisa), Izvadak po transakcijskom računu (list 47 spisa), HAC Troškovnik (list 60-66 spisa), HAC troškovnik (list 76-82 spisa).

6. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. i 464.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznos od 2.769,95 € i to na ime naknade imovinske štete koja je nastala tužitelju u štetnom događaju od 30. rujna 2022.

8. Među strankama nije sporan sam nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost osiguranika tuženika, kao što nije sporno da je tuženik na ime naknade štete po predmetnom štetnom događaju već isplatio iznos od 5.153,34 €.

9. No, među strankama je sporna aktivna legitimacija, sporno je li dio štete uopće nastao tužitelju, jer se radi o redovnom održavanju te je sporno je li slijedom toga tužitelju navedeni trošak već plaćen, plaćanjem cestarine kao paušalne naknade. Sporna je visina štete, sporno je ima li tužitelj pravo na troškove radne snage u dijelu radova koji su obavljeni od njegovih zaposlenika, zatim je sporno je li kod utvrđivanja visine štete treba uzeti u obzir amortizaciju oštećene ograde, te je sporan tijek i stopa zateznih kamata.

10. Tuženikova odgovornost za naknadu štete temelji se na odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO) kojom je propisano da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan tu štetu nadoknaditi, osim ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Šteta koja je tužitelju nastala popravkom oštećenog dijela zaštitne

Stranica 3 od 9

ograde za njega predstavlja stvarnu štetu (obična šteta) u smislu čl. 1046. ZOO jer je time došlo do umanjenja njegove imovine.

11. Iz troškovnika na listu 26-27 spisa proizlazi da je tužitelj na ime nastale štete obračunao: I/ po štetnom događaju: 1. intervenciju ophodara – uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja do 3 sata iznos od 43,68 €, 2. postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa slučaj A2 – osiguranje mjesta nesreće iznos od 40,27 €; 3. ručno čišćenje kolovozne površine od nanesenih otpadaka debljine 0,01 m3/m2 u iznosu od 26,68 €, 4. intervencija vatrogasne postrojbe HAC-radni nalog br. 817 u iznosu od 218,92 €, II/ otklon štete: 1. postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa slučaj B- osiguranje mjesta rada u iznosu od 80,54 €, 2. oštećenje jednostrane elastične odbojne ograde u centralnom pojasu-sanacija izvršena po računu br. 191/VP/214, TIM Topusko d.d., u iznosu od 5.344,34 €, 3. prilagođivanje bankine i zelenog pojasa asfaltnom zastoru, sloj 10-15 cm sa sijanjem trave u iznosu od 109,89 €, 4. postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa slučaj A- osiguranje mjesta rada u iznosu od 40,27 €, 5. oštećenje jednostrane elastične odbojne ograde, tip FRACASSO-sanacija izvršena po računu br. 112-1-2, FRACASSO RI d.o.o. u iznosu od 1.977,07 €., 6. prilagošavanje bankine i zelenog pojasa asfaltnom zastoru, sloj 5-10 cm, sa sijanjem trave u iznosu od 13,82 €, III. radni radovi: 1. obavljanje očevida sa izradom fotodokumentacije i troškovnika u iznosu od 27,81 €, što sveukupno iznosi 7.923,29 €.

12. U odnosu na tuženikovo osporavanje troškova ophodara odnosno troškove rada djelatnika tužitelja (stavke I.1., I.2., I.3.. i I.4. te stavke II.1., II.3, II.4, i II.6.) odnosno radne snage u smislu da su svi radovi obavljeni od strane tužiteljevih zaposlenika kojima je tužitelj svakako dužan isplaćivati plaću temeljem radnog odnosa pa da stoga tužitelju nije nastala šteta angažmanom radne snage, ukazuje da bez obzira što ophodnja autoceste spada u redovan djelokrug poslova tužitelja i što su štetu otklonili djelatnici tužitelja, u konkretnom slučaju se nije radilo o redovitoj ophodnji već o izvanrednoj situaciji u kojoj su ophodari tužitelja odnosno djelatnici tužitelja povodom dojave o prometnoj nesreći i šteti nastaloj na dijelovima autoceste izašli na teren, obavili sve poslove kako bi se osigurala sigurnost cestovnog prometa, odnosno poduzeli sve potrebne mjere u vidu postavljanja signalizacije, čišćenja mjesta nezgode i radova radi zamijene oštećenih dijelova autoceste, a koje sve poslove ne bi obavljali da krivnjom osiguranika tuženika nije došlo do nezgode i nastalih oštećenja.

13. U odnosu na stavke II.2. i II.5. glede kojih je tuženik djelomično priznao štetu i to u odnosu na točku II.2. koja iznosi 5.344,34 € tuženik je podmirio iznos od 3.944,85 € i za točku II. 5. koja iznosi 1.977,07 € tuženik je podmirio iznos od 1.208,49 €, treba navesti da tuženik u odnosu na predmetne stavke odnosno odbojnu ogradu nije naveo je li osporava količinu oštećenje ograde ili jediničnu cijenu po metru dužnom ograde, odnosno nije naveo što točno osporava glede navedenih stavki (osim amortizacije) slijedom čega je ovakvo osporavanje ovaj sud ocijenio paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje postupka.

14. Odredbom čl. 464.a. ZPP-a sudu je dana mogućnost da, ukoliko ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključi po slobodnoj ocjeni

Stranica 4 od 9

uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile i njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka. To znači da je sud oslobođen obveze da sporne činjenice utvrđuje na razini izvjesnosti i može o postojanju činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile. Slijedom toga, budući da bi izvođenje građevinskog vještačenja na okolnost utvrđenja visine nastale štete izazvalo troškove koji bi bili nesrazmjerni vrijednost predmetnog spora, sud je primjenom odredbe čl. 464.a ZPP po slobodnoj ocjeni i na temelju isprava u spisu utvrdio visinu štete u ukupnom iznosu od 2.742,14 € a koja se odnosi na stavke I: 1. intervenciju ophodara – uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja do 3 sata iznos od 43,68 €, I.2. postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa slučaj A2 – osiguranje mjesta nesreće iznos od 40,27 €; I.3. ručno čišćenje kolovozne površine od nanesenih otpadaka debljine 0,01 m3/m2 u iznosu od 26,68 €, I.4. intervencija vatrogasne postrojbe HAC-radni nalog br. 817 u iznosu od 218,92 €, II.1. postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa slučaj B- osiguranje mjesta rada u iznosu od 80,54 €, II.2. oštećenje jednostrane elastične odbojne ograde u centralnom pojasu-sanacija izvršena po računu br. 191/VP/214, TIM Topusko d.d., u iznosu od 1.399,49 € (neplaćena razlika), II.3. prilagođivanje bankine i zelenog pojasa asfaltnom zastoru, sloj 10-15 cm sa sijanjem trave u iznosu od 109,89 €, II.4. postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa slučaj A- osiguranje mjesta rada u iznosu od 40,27 €, II.5. oštećenje jednostrane elastične odbojne ograde, tip FRACASSO-sanacija izvršena po računu br. 112-1-2, FRACASSO RI d.o.o. u iznosu od 768,58 € (neplaćena razlika), 6. prilagođavanje bankine i zelenog pojasa asfaltnom zastoru, sloj 5-10 cm, sa sijanjem trave u iznosu od 13,82 €, slijedom čega je ovaj sud tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim (točka I. izreke). (tako i VTS, Pž-632/25 od 19. svibnja 2025., Pž-813/2024 od 30. lipnja 2025., Pž-235/25 od 22. svibnja 2025., Pž-2245/25 od 9. srpnja 2025.)

15. Dodatno se ukazuje glede primjene odredbe čl. 464.a. ZPP-a, a glede osporavanja valjanosti troškovnika od 30. rujna 2022. (list 26-27 spisa) i HAC-ovog internog Troškovnika radova za otklanjanje posljedica prometnih nesreća (list 18-25 spisa) temeljem kojeg se traži naknada štete i obračuna cijena za pojedine radnje, da ovaj sud smatra da je tužitelj kao osoba koja se bavi održavanjem ceste pravilno u tim ispravama naznačio vrijednost radova i oštećenih dijelova prometne opreme. Tome u prilog govori i činjenica da ni u postupku mirnog rješenja tuženik nije osporio pojedinačne iznose iz Troškovnika HAC-a. Nadalje, tuženik kao nedostatak cijena naznačenih u Troškovniku HAC-a i troškovnika od 30. rujna 2022., ističe to što su jednostrani i interni a da pritom ne navodi zašto bi bili pogrešni ili ne bi odgovarali tržišnoj vrijednosti takvih radova. Stoga ovaj sud prigovor nepravilnosti tužiteljevih cijena smatra paušalnim i neosnovanim. Pritom se napominje i da je tužitelj dosljedno primijenio cijene iz Troškovnika HAC-a u predmetnom pojedinačnom troškovniku od 30. rujna 2022., i da radovi za koje se traži naknada odgovaraju radovima za koje je izgledno da ih je tužitelj, prema karakteristikama prometne nesreće o kojoj je ovdje riječ, poduzeo za otklanjanje njezinih posljedica pa nedostatak pečata i potpisa na pojedinačnom troškovniku ne dovodi u pitanje njegovu istinitost. Primjenjujući ovlast utvrđivanja činjenica po slobodnoj ocijeni čl. iz čl. 464.a ZPP-a, jer bi trošak provođenja vještačenja radi utvrđivanja visine svakog pojedinog troška višestruko prelazilo visinu samog spornog dijela tužbenog zahtjeva i u nedostatku tuženikovih činjenično supstancijalnih prigovora

Stranica 5 od 9

vrijednostima naznačenima u troškovniku, sud je vrijednosti koje je tužitelj istaknuo u zahtjevu ocijenio pravilno naznačenima.

16. Međutim, u odnosu na stavku III.1. obavljanje očevida sa izradom fotodokumentacije i troškovnika u iznosu od 27,81 €, ovaj sud je navedene troškove ocijenio neosnovanim. Naime, iz podataka policije o obavljenom očevidu i fotoelaborata koji su službene osobe sačinile, jasno koji su dijelovi autoceste oštećeni u ovom događaju pa ukoliko je tužitelj imao potrebu dodatno izraditi fotodokumentaciju za svoje potrebe, to ne može predstavljati štetu koja mu je nastala ili troškove koji su bili nužni za saniranje nastale štete. Jednako tako iz istog razloga nisu opravdani niti troškovi izrade troškovnika, jer navedeno za tužitelja ne predstavlja štetu, nego izradu dokumenta na osnovu kojeg dokazuje visinu štete koja mu je nastala. Slijedom navedenog, ovaj sud je za iznos od 27,81 €, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka II. izreke). (tako i VTS, Pž-4287/23 od 30. prosinca 2024., Pž-813/24 od 30. lipnja 2025., Pž-235/25 od 22. svibnja 2025. i Pž- 4287/23 od 30. prosinca 2024.) Ovdje se ukazuje da sud nije samo iz tih isprava sukladno odredbi čl. 464.a. ZPP-a utvrdio odlučne činjenice već i iz ostalih dokaza priloženih u spis pa tako i potvrde MUP-a iz koje proizlaze odlučne činjenice, a koja isprava je sukladno odredbi čl. 230. ZPP-a, javna isprava.

17. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije, ovaj sud ga je ocijenio neosnovanim. Naime, tuženik je istaknuo navedeni prigovor ukazujući da je temeljem Zakona o cestama šteta nastala na javnom dobru koje je u vlasništvu Republike Hrvatske. Odredbom čl. 81. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021, 114/2022, 114/2022, 4/2023 - dalje ZOC), propisano je da tužitelj upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, osim onih autocesta kojima upravlja koncesionar sukladno odredbama tog Zakona. Budući da nije sporno da zaštitna ograda na autocesti predstavlja dio autoceste to je tužitelj kao osoba koja gradi i održava autocestu, ovlašten i potraživati naknadu štete koja mu je nastala popravljanjem štete na oštećenim dijelovima autoceste. Jednako tako, polazeći od činjenice da je tuženik nesporno u mirnom postupku isplatio tužitelju iznos od 5.153,34 €, to je navedeni prigovor ovaj sud ocijenio i kao paušalan i usmjeren isključivo na odugovlačenje postupka.

18. Glede prigovora da dio štete tužitelju nije uopće nastao jer se radi o redovnom održavanju a koje održavanje tužitelj podmiruje iz naplaćenih cestarina, slijedom čega bi plaćanjem utuženog iznosa, tužitelju predmetna šteta bila plaćena dva puta, ovaj sud je navedene prigovore, također ocijenio neosnovanim.

19. Naime, sanacija oštećenja na zaštitnoj ogradi koja su nastala u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika ne spada u redovito održavanje autoceste iz čl. 2. st. 1. t. 13. ZOC-a, već se radi o otklanjanju štete do koje je došlo u izvanrednoj situaciji, pa samim time navedena šteta se ne podmiruje iz cestarina (čl. 9. ZOC-a), već upravo od odgovorne osobe, slijedom čega ne može niti doći do dvostruke naplate štete. Međutim, neovisno od navedenog, sama činjenica je li se radi o redovitom održavanju ili ne te je li se čak i otklanjanje predmetne štete financira prvotno iz prihoda od cestarine, ni na koji način ne utječe na pravo i na obvezu tužitelja, da nastalu štetu potražuje od osobe koja je odgovorna za štetu budući da prihod od naplate cestarine ne predstavlja i nije naknada koja je ustanovljena upravo

Stranica 6 od 9

za osiguravajuća društva i koja društva su dužna plaćati takvu eventualnu naknadu u nekom paušalnom iznosu a koji prihod bi bio upravo i jedino namijenjen za saniranje eventualnih šteta na infrastrukturi tužitelja, koje štete su nastale u prometnim nezgodama. Jednako tako, neosnovano tuženik smatra da tužitelj nema pravo potraživati troškove radne snage. Naime, činjenica da tužitelj isplaćuje svojim radnicima plaću, ne umanjuje niti isključuje njegovo pravo i obvezu da od osobe koja je odgovorna za štetu, potražuje naknadu štete i u navedenom obliku, budući da nije sporno da su djelatnici tužitelja obavili radnje za koje tužitelj potražuje naknadu štete, jer u suprotnom da nije bilo štetne radnje osiguranika tuženika, djelatnici tužitelja bi obavljali druge poslove iz svog djelokruga.

20. U odnosu na tuženikov prigovor da je bilo potrebno utvrditi amortizaciju ograde, ovaj sud je navedene prigovore ocijenio neosnovanim. Budući da se u konkretnom slučaju ne radi o potpunom uništenju objekta osiguranja, već o oštećenju dijela objekta osiguranja, nije moguće uzeti u obzir amortizaciju i potrošenost ograde. Naime, budući da u štetnom događaju nije uništena cijela ograda (što bi se moglo usporediti sa totalnom štetnom na vozilu u kojem slučaju bi se trebala uračunati i amortizacija i eventualna potrošenost objekta osiguranja), već je objekt osiguranja (ograda u cjelini) oštećen u jednom dijelu, tada se taj dio neminovno mora zamijeniti novim dijelom, jednako kako to i tuženik radi kod osiguranja drugih objekata osiguranja (npr. vozila, pa tako kada u štetnom događaju dođe do oštećenja vrata motornog vozila, tada se ne utvrđuje amortizacija i potrošenost samih vrata motornog vozila ili vozila u cjelini, već se vrata mijenjaju novim vratima).

21. Vezano uz prigovor tijeka zateznih kamata ukazuje se da je u ovom predmetu riječ o imovinskoj šteti koja se u skladu s odredbom čl. 1086. ZOO-a smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dakle 30. rujna 2022., kada se tužiteljeva imovina umanjila za ovdje priznate iznose iz tužbenog zahtjeva. Stoga je sud prihvatio tužiteljev zahtjev za dosudom zakonske zatezne kamate od 25. siječnja 2023., kako je tužitelj to zatražio tužbom, jer je taj dan kasniji od 30. rujna 2022., kao dana od kojega tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu.

22. Visina stope zateznih kamata određena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se primjenjuje na ostale odnose jer se predmet spora odnosi na izvanugovornu odgovornost za naknadu štete pa stoga tužitelj ima pravo na zatezne kamate po stopi koja se odnosi na ostale odnose a ne po stopi koja se odnosi na trgovačke ugovore. Stoga je u dijelu koji se odnosi na stopu zateznih kamata odlučeno kao u točki I. i III. izreke.

23. Sud je također odbio dokazne prijedloge tužitelja za provođenje prometnog vještačenja na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja uz uviđaj na licu mjesta, budući da navedena okolnost nije bila sporna te građevinsko vještačenje na okolnost visine tužbenog zahtjeva jer bi izvođenje navedenog dokaza bilo neekonomično te saslušanje svjedoka CC, PC i ŠC na okolnost izvršenih radova budući je sud smatrao da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno i budući da tuženik nije osporavao da navedeni radovi ne bi bili izvršeni. Nadalje, sud je odbio i dokazni prijedlog tuženika da se zatraže podaci od društva Tim kabel d.o.o. i Cios grupa d.o.o. o vrijednosti oštećenih sirovina, budući da je tuženik bio dužan sukladno odredbi čl. 232. st. 1. ZPP-a sam

Stranica 7 od 9

dostaviti isprave na koje se poziva a nije ni tvrdio da sukladno odredbi čl. 232. st. 3. nije mogao postići da se ta isprava pokaže ili preda.

24. Imajući u vidu činjenicu da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, to u smislu čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a tužitelju pripadaju troškovi postupka.

25. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj 138/23, nastavno: Tarifa) i to za pristup na ročište održano 13. listopada 2025. i 19. studenog 2025. u iznosu od 200,00 € za svako od navedenih ročišta (Tbr. 9. t. 1. Tarife), kao i za sastav podnesaka od 29. travnja 2025. (tužba) te podneska od 24. listopada 2025. (obrazloženi podnesak) u iznosu od 200,00 € za svaki od navedenih podnesaka (Tbr. 8. t. 1. Tarife), što sve ukupno uvećano za PDV iznosi 1.000,00 €. Jednako tako tužitelj ima pravo u skladu sa Tar. br. 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi koje su sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 i 51/23- dalje ZSP) i na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 37,08 € i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 74,16 €. Slijedom navedenog, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 1.111,24 € (točka IV. izreke)

26. S druge strane sud je odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troška za sastav podneska od 17. srpnja 2025. i 11. studenog 2025. u iznosu od 200,00 € uvećano za PDV, za svaki od navedenih podnesaka, budući da je sud smatrao da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice sukladno čl. 155. ZPP-a. Sukladno navedenom, nije prihvaćen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u ukupnom iznosu od 500,00 €. (točka V. izreke).

27. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 151. st. 3. ZPP-a i članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 – ZOO) i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose.

Zagreb, 23. prosinca 2025.

SUDAC:

Josip Bilić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od dana po primitku presude (za stranku koja nije

Stranica 8 od 9

bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a).

Žalba protiv presude odnosno rješenja ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a. ZPP-a, odnosno čl. 97. ZID ZPP-a, NN 70/19)

DNA

1. Tužitelju po pun. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 74,16 €

2. Tuženiku po pun.

3. kal. 30 dana

Stranica 9 od 9