Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama – Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje – Buie

Via dell'Istria 1, 52460 Buie

Posl. br. P-209/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, po sutkinji Pavici Gulišiji Brečević, u pravnoj stvari tužiteljice ŠV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Srećko Novak-Perjanec, odvjetnik u Sesvetama, protiv tuženika MIL-PROJEKT d.o.o. Novigrad, Ulica Vergal 31, OIB 41967638052, kojeg zastupa punomoćnica Željka Čović Latin, odvjetnica u Puli, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 22. listopada 2025. u prisutnosti tužiteljice i njezina punomoćnika te zakonske zastupnice tuženika ĆV i punomoćnice tuženika, **.**.2025., objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku MIL-PROJEKT d.o.o. Novigrad, Ulica Vergal 31, OIB 41967638052, isplatiti tužiteljici ŠV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.552,68 eura (četiritisućepetstopedesetdva eura i šezdesetosam centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. veljače 2024. do isplate, sve prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka isplatom 1.591,46 eura (tisućupetstodevedesetjedan euro i četrdesetšest centi) u roku 15 dana.

III. U preostalom dijelu se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate 4.552,68 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 2. veljače 2024. do isplate.

1. 1. U tužbi se navodi da je tužiteljica postupila po predračunu tuženika br.4/F1/1 od 26. listopada 2022. te da je uplatila avans za bazen prema ponudi br. 231- 2022 i to za rezervaciju opreme, tako što je dana 28. listopada 2022. uplatila cjelokupnu svotu od 4.852,68 eura tada u protuvrijednosti kuna u visini od 36.562,50 kuna.

1. 2. Odabrani izvođač radova tužiteljice, nije izvršio svoju ugovornu obvezu te nije dovršio radove, iako mu je tužiteljica na ime plaćanja po prihvaćanju ponude uplatila cjelokupni iznos za obavljanje svih pripremnih radova za montažu bazena, a o kojim činjenicama vezanim uz neizvršenje pripremnih radova na izgradnji bazena je tužiteljica još u svibnju 2023. uredno obavijestila i o svemu upoznala tuženika.

1. 3. Tom prilikom tuženik se suglasio da vrati cjelokupno uplaćenu svotu na ime uplate avansa, i to za rezervaciju opreme (ne i za samu opremu). Ova pisana komunikacija je trajala od svibnja do listopada 2023., a iz sadržaja pisane komunikacije stranaka, nedvojbeno proizlazi da je tuženik sporazumno prihvatio raskid ugovora te nedvosmisleno obećao izvršiti povrat cjelokupno uplaćene svote. Kako tuženik nije izvršio povrat, tužiteljica se tuženiku obratila pisanim dopisom od 25. listopada 2023. putem punomoćnika te zatražila povrat sredstava. E-mail dopisom od 9. studenog 2023. u ime tuženika javila se odvjetnica Željka Čović s ponudom da tuženik vrati tužiteljici iznos od 2.500,00 eura, a da ostatak do svote od 4.852,68 eura ili svotu od 2.352,68 eura zadrži tuženik na ime troškova, koje nije specificirala. Nadalje, e-mail dopisom od 14. studenog 2023. punomoćnik tužiteljice je na e-mail odvjetnice Željke Čović dostavio cjelokupnu pisanu dokumentaciju stranaka, iz koje je bilo razvidno da se tuženik suglasio izvršiti povrat te da nije spominjao nikakove troškove. E-mail dopisom od 23. studenog 2023. punomoćnica tuženika je ponudila da tuženik na ime mirnog i izvansudskog rješenja nastale situacije zadrži troškove u visini od 300,00 eura, dok bi ostatak svote u visini od 4.552,68 eura vratio tužiteljici u tri rate najkasnije do 1. veljače 2024. U konačnici, e-mail dopisom od 27. studenog 2023. punomoćnik tužiteljice prihvatio je ponudu. No, po prihvatu ponude tuženik nije isplatio niti jednu ratu, niti je do 1. veljače2024. isplatio svotu iz nagodbe. O činjenici neispunjenja predmetne nagodbe punomoćnik tužiteljice obavijestio je 1. veljače 2024. punomoćnika tuženika, koji je odgovorio dana 4. siječnja 2024. da se nalazi na godišnjem odmoru do 8. siječnja 2024., nakon kojega datuma tužiteljica nije zaprimila očitovanje, niti je tuženik izvršio povrat novca.

1. 4. Budući da je iz ponašanja tuženika razvidno kako isti nema namjeru dobrovoljno vratiti dug, tužiteljica predlaže da sud presudom naloži tuženiku isplatiti joj utuženi iznos s kamatama od 2. veljače 2024. do isplate te da joj naknadi parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik navodi da je tužiteljica od njega zatražila ponudu za instalaciju bazena s opremom na svojoj nekretnini. Tuženik je tužiteljici uputio ponudu koju je tužiteljica prihvatila i uplatila avans. Kao dokaze, tuženik dostavlja e-mail korespondenciju, ponudu i račun.

2. 1. Za tuženika je s tužiteljicom komunicirao poslovni suradnik AV koji s tuženikom ima sklopljen Ugovor o poslovnoj suradnji te koji je suprug direktorice tuženika ĆV. Tuženik odnosno poslovni suradnik AV je više puta kontaktirao tužiteljicu kada može krenuti s radovima međutim ista bi mu svaki puta odgovorila da još ne može krenuti sa radovima zbog kiše, drugih građevinara itd. Tuženik u privitku dostavlja poruke između tužiteljice i tuženika odnosno AV kojima isto dokazuje. Nakon toga tužiteljica nije povratno kontaktirala tuženika odnosno direktora tuženika da krene s izvođenjem radova.

2. 2. Međutim tužiteljica se nakon gotovo godinu dana i to kada je AV koji je dogovarao posao s tužiteljicom, bio odustan, javila direktorici tuženika ĆV koja nije imala saznanja o dogovorima i komunikaciji između tužiteljice i tuženika, sa zahtjevom da joj vrati uplaćeni avans jer da ona odustaje od izrade bazena jer ima problema s građevinarom (trećom osobom koja nema veze sa tuženikom). Direktorica tuženika sastavlja ponude, pa je tako sastavila i ponudu za tužiteljicu, ali je sav posao dogovarao AV, što je vidljivo iz e-mail i sms korespondencije koja se dostavlja u privitku, te direktorica tuženika nije imala nikakva saznanja o postignutim dogovorima između AV i tužiteljice niti o tome da je AV više puta pitao tužiteljicu kada može započeti sa radovima, a da je tužiteljica svaki puta navodila nekakav drugi razlog zbog kojeg tobože tuženik ne može započeti sa radovima.

2. 3. Dakle, razlog odustajanja nije bio na strani tuženika niti je tuženik ikada odbio izvršiti uslugu izrade bazena kako je ugovoreno već upravo suprotno tuženik je više puta pitao tužiteljicu kada može započeti s radovima. Stoga, navodi u tužbi nisu istiniti. Ovakvo postupanje tužiteljice je suprotno načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a i dužnosti suradnje iz čl. 5. ZOO-a. Kao što i sama tužiteljica navodi u tužbi, tuženik je tužiteljici uputio ponudu koju je tužiteljica prihvatila. Time je, sukladno odredbama ZOO-a, došlo do sklapanja ugovora. Ugovor o kupoprodaji, a koji je sklopljen prihvaćanjem ponude, nije raskinut niti je tuženik dao povod za raskid istog niti se razlozi za raskid istog nalaze na strani tuženika. Niti u ponudi nije navedeno da tužiteljica može raskinuti ugovor niti je ugovor raskinut. Tuženik je ponudio tužiteljici da ispuni svoju obvezu do kraja i da tužiteljica isto ispuni svoju obvezu odnosno isplati kupoprodajnu cijenu u potpunosti međutim tužiteljica na isto nije pristala. U E-mail korespodenciji između punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, koju je tužiteljica dostavila uz tužbi, je jasno navedeno da tuženik ne priznaje navode tužiteljice iz njezinog dopisa, kao što to tuženik neistinito prikazuje u tužbi, već da isključivo u duhu mirnog rješenja odnosa predlaže mirno rješenje situacije.

2. 4. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Očitujući se na navode tuženika, tužiteljica u podnesku od 30. rujna 2024. navodi kako je tuženikov odgovor na tužbu u cijelosti neosnovan i promašen. Ističe da je predmet tužbe povrat / isplata sredstava temeljem nagodbe koju su stranke postigle putem svojih punomoćnika, a kroz pisanu korespondenciju. U sadržaju tužbe jasno je navedeno, a uz tužbu priloženi su dokazi o tijeku komunikacije između punomoćnika stranaka. Slijedom svega, predmet ovog spora je neispunjenja predmetne izvansudske nagodbe između stranaka, a koje nagodbe se tuženik nije držao, a ne osnovni ugovorni odnos niti pitanje razloga odustajanja. Smatra da je to pitanje riješeno, pisanom komunikacijom punomoćnika stranaka i prihvatom ponude tuženika da na ime troškova zadrži svotu od 300,00 eura. Upravo se tuženik nije držao osnovnog načela "Pacta sunt servanda" te nakon postignute nagodbe nije tužiteljici vratio sredstva, a koja se obvezao vratiti uz zadržavanje svote od 300,00 eura na ime troškova. Slijedom svega, pozivanje tuženika na prvotni ugovorni odnos u cijelosti je promašen. Tužiteljica ističe da tuženik ima dvostruka mjerila te neosnovano upire da bi na strani tužiteljice postupanje bilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja i dužnosti suradnje, kao i da ugovor nije raskinut. Na kraju, tuženik posve neosnovano navodi da iz e-mail korespondencije koju je tužiteljica dostavila uz tužbu, proizlazi da tuženik ne priznaje navode tužiteljice, a da to tužiteljica neistinito prikazuje u tužbi. Tužiteljica je sudu dostavila cjelokupnu prepisku između punomoćnika stranaka te ponudu tuženika od 23. studenog 2023. koju je tužiteljica prihvatila.

4. U podnesku od 16. listopada 2024. tuženik ponavlja navode iz odgovora na tužbu.

5. U dokaznom postupku pročitan je predračun (str. 5), dopis punomoćnika tužiteljice upućen tuženiku (str. 6), e-mailovi (str. 7-12), e-mail (str. 20-22), račun za predujam (str. 23), poruke tužiteljice i AV ( str.24-29) i ponuda (str.30- 31). Pored toga je izveden dokaz saslušanjem svjedoka AV, tužiteljice ŠV, te zakonske zastupnice tuženika ĆV koji su saslušani na ročištu od 22. listopada 2025. (str. 62-66).

5. 1. Iako je tužiteljica odustala od dokaznog prijedloga za saslušanjem parničnih stranaka (str. 34) smatrajući da je ovdje riječ o pravnom pitanju te tuženica od dokaznog prijedloga za saslušanjem tužiteljice (ustrajući samo na saslušanju zakonske zastupnice tuženika i predloženog svjedoka, str. 61) sud je izveo i dokaz saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke. Naime, prema čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/23., u nastavku: ZPP), sud samostalno odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Stoga, nakon što je sud na prijedlog tužiteljice i tuženika odlučio izvesti dokaz njihovim saslušanjem, bio je ovlašten taj dokaz i izvesti, iako su stranke odustale od saslušanja tužiteljice (tuženik je ustrajao kod saslušanja svoje zakonske zastupnice). Tako primjerice i Županijski sud u Karlovcu posl. br. Gž-1064/2024-2.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 4.552,68 eura koji zahtijeva od tuženika na osnovi zaključene izvansudske nagodbe na daljinu.

8. Tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je s tuženikom zaključila izvansudsku nagodbu na daljinu posredstvom daljinske komunikacije – e-mailova koje su razmijenili punomoćnici stranaka. Naime, tužiteljica tvrdi da se na njezino prvotno traženje iz dopisa od 23. listopada 2023. da joj tuženik izvrši povrat sredstava uplaćenih za obavljanje svih pripremnih radova za montažu bazena uplaćenih (i to u iznosu 4.852,68 eura u protuvrijednosti u kunama 36.562,50 kuna) po predračunu tuženika br. 4/F1/1 od 26. listopada 2022. i ponudi br. 231-2022, uplaćenih 28. listopada 2022., tuženik suglasio da joj vrati iznos uplaćenog avansa u cijelosti (uplaćenog za rezervaciju opreme) te da iz sadržaja pisane komunikacije između stranaka vođene od svibnja do listopada 2023. proizlazi da je tuženik sporazumno prihvatio raskid ugovora te obećao izvršiti povrat cjelokupno uplaćenog iznosa, a nakon što tuženik nije izvršio povrat da mu se obratila pisanim dopisom od 25. listopada 2023. putem punomoćnika te zatražila povrat sredstava. Nadalje, tužiteljica tvrdi da je tuženik putem punomoćnice odvjetnice Željke Čović u e-mailu od 9. studenog 2023. iznio ponudu da tužiteljici vrati iznos od 2.500,00 eura, a da ostatak iznosa od 2.352,68 eura (razlika do 4.852,68 eura) zadrži tuženik na ime troškova koje nije specificirao, a nakon čega je tužiteljica putem svog punomoćnika u e-mailu od 14. studenog 2023. dostavila punomoćnici tuženika cjelokupnu pisanu dokumentaciju stranaka iz koje da je razvidno da se tuženik suglasio izvršiti povrat te da nije spominjao nikakve troškove. Nakon toga, da je punomoćnica tuženika ponudila da tuženik na ime mirnog i izvansudskog rješenja nastale situacije zadrži troškove u iznosu 300,00 eura dok bi ostatak iznosa od 4.552,68 eura vratio tužiteljici u tri rate najkasnije do 1. veljače 2024., a da je punomoćnik tužiteljice u e-mailu od 27. studenog 2023. prihvatio ponudu. U konačnici, da po prihvatu ponude tuženik nije isplatio niti jednu ratu, a niti je do 1. veljače 2024. isplatio iznos dogovoren nagodbom.

9. Tuženik osporava tužbeni zahtjev navodeći da s tužiteljicom nije zaključio izvansudsku nagodbu već da je samo u duhu mirnog rješenja odnosa predložio mirno rješenje situacije. Osim toga, tuženik tvrdi da je s tužiteljicom sklopio ugovor o kupoprodaji koji je sklopljen prihvaćanjem ponude od strane tužiteljice, i koji nije raskinut niti je tuženik dao povod za raskid istog niti se razlozi za raskid nalaze na strani tuženika.

10. Između stranaka nije sporno:

- da je tužiteljica postupila po predračunu tuženika br.4/F1/1 od 26. listopada 2022. te da je uplatila avans za bazen prema ponudi br. 231-2022 i to za rezervaciju opreme, tako što je dana 28. listopada 2022. uplatila cjelokupnu iznos od 4.852,68 eura tada u protuvrijednosti kuna od 36.562,50 kuna;

- da je u dopisu od 23. listopada 2023. tužiteljica putem punomoćnika obavijestila tuženika da njezin odabrani izvođač radova nije izvršio ugovornu obvezu te dovršio radove iako mu je tužiteljica na ime plaćanja po prihvaćanju ponude tuženika uplatila cjelokupni iznos za obavljanje svih pripremnih radova za montažu bazena;

- da je tužiteljica u dopisu od 25. listopada 2023. zatražila od tuženika povrat iznosa od 4.852,68 eura,

- da se punomoćnica tuženika, odvjetnica Željka Čović u e-mailu od 9. studenog 2023. upućenog punomoćniku tužiteljice, odvjetniku Novak – Perjanec Srećku obratila s ponudom da tuženik vrati tužiteljici iznos od 2.500,00 eura, a da ostatak do svote od 4.852,68 eura ili svotu od 2.352,68 eura zadrži tuženik na ime troškova koje nije specificirala;

- da je punomoćnik tužiteljice u privitku e-maila od 14. studenog 2023. dostavio punomoćnici tuženika cjelokupnu pisanu dokumentaciju stranaka;

- da je punomoćnica tuženika u e-mailu (dopisu) od 23. studenog 2023. ponudila da tuženik na ime mirnog i izvansudskog rješenja nastale situacije zadrži iznos od 300,00 eura na ime troškova, a da iznos od 4.552,68 eura vrati tužiteljici u tri rate, najkasnije do 1. veljače 2024.;

- da je punomoćnik tužiteljice u dopisu upućenom punomoćnici tuženika e- mailom 27. studenog 2023. prihvatio ponudu;

- da tuženik po prihvatu ponude nije isplatio tužiteljici niti jednu ratu, niti je isplatio bilo kakav iznos do 1. veljače 2024.

11. Sporno je, jesu li stranke zaključile izvansudsku nagodbu na daljinu posredstvom daljinske komunikacije – e-mailova koje su razmijenili punomoćnici stranaka.

12. Nagodba (sudska ili izvansudska) je ugovor kojim osobe između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu, uzajamnim popuštanjem prekidaju spor odnosno uklanjanju neizvjesnost i određuju svoja uzajamna prava i obveze.

13. Prema čl. 252. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., u nastavku: ZOO), ugovor je sklopljen u trenutku kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu.

13. 1. Ponuda je prijedlog za sklapanje ugovora učinjen određenoj osobi koji sadrži sve bitne sastojke ugovora (čl. 253. st. 1. ZOO-a).

14. Čitanjem dopisa te e-mail korespondencije vođene između punomoćnika stranaka utvrđene su činjenice koje između stranaka i nisu sporne (t. 10. obrazloženja).

15. Iz iskaza svjedoka svjedoka AV, supruga zakonske zastupnice tuženice koji je kod tuženika zadužen za vođenje poslova te servisne radove, proizlazi da je tuženik tvrtka koja se bavi vodoinstalaterskim radovima, radovima grijanja i hlađenja, radovima postavljanja bazenske tehnike i opreme, te završnim radovima u građevinarstvu. Tužiteljicu je upoznao kada su komunicirali 2021. ili 2022. putem telefona i e-maila, a kada je ona zatražila od tuženika postavljanje bazenske tehnike i opreme na njenoj nekretnini u Sv. Ivanu Zelini. Tuženik je tužiteljici poslao ponudu s uvjetima koje je ona prihvatila. Tužiteljica je uplatila zatraženi avans po ponudi. Tuženik je naručio opremu ali je nikada nije postavio u njezinom bazenu. Na traženje svjedoka odnosno upite tužiteljici kada mogu početi s radovima, tužiteljica je govorili da postoji problem s vremenskim uvjetima zbog kiše i da nije moguće postaviti armaturu u iskopanu rupu. U razdoblju od 21. rujna 2021. do 4. veljače 2022. kada je svjedok bio odsutan iz firme, njegova supruga (zakonska zastupnica tuženika) se dogovarala s tužiteljicom i njenim odvjetnikom oko mirnog rješenja spora, prije pokretanja ovog postupka. Da bi izbjegla konflikte te dolazak na sud, njegova supruga je pristala tužiteljici vratiti novčani iznos. Nije mu rekla o kojem iznosu je riječ već samo da je pristala vratiti iznos koji je tužiteljica vjerojatno tražila. Nakon što mu je ona to rekla on joj je savjetovao da na to ne pristane s obzirom na to da je tuženik snosio troškove kupnje bazenske opreme. Svjedok osobno nikada nije komunicirao s tužiteljicom vezano za novčane iznose niti oko dogovora za mirno rješenje spora.

16. Tužiteljica ŠV iskazala je da je u listopadu 2022. zatražila od tuženika ponudu za postavljanje bazenske opreme na svojoj nekretnini u Sv.Ivanu Zelini. Nakon nekoliko dan dobila je njihovu ponudu koju je prihvatila i sutradan je uplatila zatraženi avans. Radovi su trebali započeti 1. prosinca 2022. To se nije dogodilo zbog kiše, a i zbog stalnih izgovora njenih građevinara koji su u studenom te godine iskopali rupu za bazen. S obzirom na to da nikako nisu započinjali s radovima nazvala je prvo AV koji joj se nije javljao. Nakon toga je nazvala ĆV (zakonsku zastupnicu tuženika) da se raspita o tim građevinarima jer su joj oni njih predložili. Misli da je to bilo u svibnju 2023. ĆV je sama pokušala komunicirati građevinara Š, ali se ni njoj nije javljao, a ni njen suprug nije znao ništa o njemu. Nakon toga su nastavili komunicirati oko povrata novca. Kada su se idući put čule, misli u lipnju 2023., tužiteljica joj je rekla da više tako ne može i da prekida suradnju s tuženikom odnosno da otkazuje narudžbu. Tada joj je zakonska zastupnica tuženika ĆV rekla da nema problema i da će joj tuženik vratiti novac koji je uplatila. To joj je rekla usmeno i pisanim putem preko poruka koje su razmijenile. Rekla joj je da će joj tuženik vratiti cijeli iznos koji je uplatila. U kolovozu 2023., zakonska zastupnica tuženika joj je uputila poruku u kojoj joj je napisala da će joj tuženik vratiti novac u roku od tjedan dan čim im sjedne neka uplata. U rujnu 2023. tužiteljica je nazvala ĆV kada je vidjela da nema nikakvih uplata i pitala je što se događa, zašto nisu ispunili to što su se obvezali. Ona joj je napisala da ako hoće da joj može poslati opremu ali da novaca nema. Na to joj je tužiteljica odgovorila da ona neće opremu jer joj ne treba s obzirom na to da je u međuvremenu zatrpala rupu bazena. Pitala je zakonsku zastupnicu tuženika zašto je problem da tu opremu ugrade u neki drugi bazen kada se već time bave. Nakon toga je tužiteljica kontaktirala svog odvjetnika i zatražila da napiše nekakvu opomenu tuženiku. On je poslao opomenu IV u rujnu 2023. Njemu je odgovorila odvjetnica tuženika koja je rekla da tuženik ne želi ništa prihvatiti. Kada joj je tužiteljičin odvjetnik dostavio korespondenciju koju je tužiteljica razmjenjivala sa zakonskom zastupnicom tuženika onda je tuženikova odvjetnica predložila da će tužiteljici vratiti pola iznosa, a da će pola zadržati. Ona na to nije pristala. Nakon toga je tuženik putem punomoćnice dao prijedlog da tuženik zadrži 300,00 eura, a da ostatak novca vrati tužiteljici. Tužiteljica je to prihvatila. Isplata je trebala biti izvršena do 1. veljače 2024. Kada nije bilo nikakve uplate, tužiteljičin odvjetnik je u siječnju 2024. komunicirao odvjetnicu tuženika da vidi zašto ništa nisu platili, na što mu je ona odgovorila da je tuženik ozbiljna tvrtka i da će podmiriti sve na što se obvezao. Budući da uplate nije bilo do 1. veljače 2024,. tužiteljičin odvjetnik je podnio ovu tužbu. Tužiteljica je iskazala da se s AV samo jednom čula i to putem poruke u prosincu 2022. On je od nje tražio da se očituje što se događa, kada će započeti radovi da znaju organizirati posao. Tada mu je rekla da je problem nastao zbog kiše, a da je on rekao da će se čuti s građevinarom Š, koji je radio na tužiteljičinu bazenu. Nikada nije pozvala tuženika da započne s radovima jer to nije bilo moguće.

17. Zakonska zastupnica tuženika ĆV iskazala je da je u svibnju 2023. telefonskim putem prvi put komunicirala s tužiteljicom. Ona ju je nazvala. To je bilo razdoblje kada je njen muž AV bio odsutan iz firme. On je bio odsutan u razdoblju od 11. svibnja 2023. do 30. studenog 2023. te je u svom iskazu pogrešno naveo godinu svog odsustva. Tužiteljica joj se se prilikom spomenute komunikacije, požalila vezano za građevinski dio izgradnje bazena da ne zna što će s tim građevinarom. Zakonska zastupnika tuženika je osobno tog građevinara zvala više puta te bi joj odgovorio na poruku i javljao se i na telefon te govorio da će radovi biti obavljeni uskoro. Tužiteljica ju je kontaktirala više puta. Ona joj nije mogla pomoći u vezi građevinskog dijela. Prema navodima zakonske zastupnice tuženika, u jednom trenutku je počela osjećati pritisak te je potvrdila da je točno da je rekla tužiteljici da će joj dostaviti opremu te da joj je ona odgovorila da joj ta oprema više ne treba. Nakon toga ju je počela ponovno zvati, više puta i pitala što će napraviti. Tražila je da joj vrati novac. Opet joj je rekla da će joj dostaviti opremu i da joj ne može vratiti novce jer je opremu platila s PDV-om i da mora snositi nekakve troškove. To je bilo razdoblje kad joj je suprug bio odsutan, a ona joj je počela prijetiti odvjetnikom što je kod zakonske zastupnice tuženika izazvalo stres i bojazan od dolaska na sud, jer joj se to nije ranije događalo, a ima firmu 20 godina. Tada joj je rekla da će joj vratiti sav novac. Kada se vratio suprug od zakonske zastupnice tuženika, on se s tim nije složio i rekao joj je da to ne dolazi u obzir. To stoga što je izdala račun, platila PDV te nije mogla stornirati račun samo tako bez razloga nakon godinu dana. Unatoč tome, zakonska zastupnica tuženika je spremna i sad tužiteljici vratiti dio novca. Spremna joj je odmah isplatiti polovicu utuženog iznosa. Dogovor koji je bio postignut da će tuženik zadržati 300,00 eura, a ostatak vratiti tužiteljici također je postignut u vrijeme kada je njen suprug bio odsutan i kad je sama komunicirala s odvjetnicom. Tužiteljica joj nikad nije izričito rekla da raskida ugovor niti da otkazuje narudžbu. Samo joj je rekla da želi natrag novac jer nisu napravljeni građevinski radovi u bazenu pa nema uvjeta za postavljanje bazenske opreme. Kada je zakonskoj zastupnici tuženika ĆV predočen e-mail od 23. studenog 2023. (str. 10), na upit punomoćnika tužiteljice navela je da je ona dala uputu odnosno odobrenje svojoj odvjetnici Željki Čović da da ponudu za mirno izvansudsko rješenje spora, a koje je navedeno u tom e-mailu. Istaknula je da je to bilo prije nego što je saznala za komunikaciju svog supruga i tužiteljice i jer se to odvijalo u odsutnosti njenog suprug i pod pritiskom tužiteljice i njezina odvjetnika.

18. Tužiteljica, s jedne strane, i zakonska zastupnica tuženika te svjedok AV, njezin suprug, s druge strane su iskazivali u skladu s procesnim pozicijama parničnih stranaka s ciljem postizanja uspjeha u sporu. Međutim, njihovi iskazi i nisu kontradiktorni glede činjenica koje su odlučne za ovaj spor.

19. Na temelju nespornih činjenica koje su u bitnome potvrđene i provedenim personalnim dokazima, utvrđeno je:

- da se nakon pisane i usmene komunikacije parničnih stranaka, tužiteljica putem punomoćnika obratila tuženiku dopisom od 25. listopada 2023. te zatražila povrat iznosa od 4.852,68 eura uplaćenog kao avans za predmetni bazen i to za rezervaciju opreme;

- da se punomoćnica tuženika, odvjetnica Željka Čović u e-mailu od 9. studenog 2023. upućenog punomoćniku tužiteljice, odvjetniku Novak – Perjanec Srećku obratila s ponudom da tuženik vrati tužiteljici iznos od 2.500,00 eura, a da ostatak do svote od 4.852,68 eura ili svotu od 2.352,68 eura zadrži tuženik na ime troškova koje nije specificirala;

- da je punomoćnik tužiteljice u privitku e-maila od 14. studenog 2023. dostavio punomoćnici tuženika cjelokupnu pisanu dokumentaciju stranaka;

- da je punomoćnica tuženika u e-mailu (dopisu) od 23. studenog 2023. ponudila da tuženik na ime mirnog i izvansudskog rješenja nastale situacije zadrži iznos od 300,00 eura na ime troškova, a da iznos od 4.552,68 eura vrati tužiteljici u tri rate, najkasnije do 1. veljače 2024.;

- da je punomoćnik tužiteljice u dopisu upućenom punomoćnici tuženika e- mailom 27. studenog 2023. prihvatio ponudu;

- da tuženik po prihvatu ponude, do 1. veljače 2024. nije isplatio tužiteljici niti jednu ratu dogovorenog novčanog iznosa.

20. Dakle, parnične stranake su putem svojih punomoćnika zaključile izvansudska nagodba na daljinu posredstvom daljinske komunikacije – e-mailova, i to u trenutku kad je ponuditelj (tuženik) primio izjavu ponuđenika (tužiteljice) da prihvaća ponudu. To se dogodilo kada je punomoćnica tuženika zaprimila e-mail punomoćnika tužiteljice od 27. studenog 2023.

21. Neosnovano se tuženik poziva na to da on nije kriv za neispunjenje ugovornih obveza iz osnovnog ugovornog odnosa stranaka, jer predmet ovog spora nije osnovni ugovor niti razlozi odustajanja od tog ugovora već neispunjenje izvansudske nagodbe zaključene između stranaka. Upravo tom zaključenom izvansudskom nagodbom stranke su riješile da će tuženik vratiti tužiteljici uplaćeni novčani iznos na ime avansa umanjen za iznos od 300,00 eura koji je tuženik zadržao na ime troškova. Nije odlučno niti što je zakonska zastupnica, direktorica tuženika ovlastila odvjetnicu da zaključi izvansudsku nagodbu u vrijeme odsutnosti njezina supruga, jer je ona direktorica tvrtke te je jedina ovlaštena zastupati tuženika.

22. Budući da tuženik nije ispunio ugovornu obvezu iz zaključene izvansudske nagodbe, on je u obvezi tužiteljici isplatiti utuženi iznos sa zakonskom zateznom kamatom od 2. veljače 2024. do isplate, u skladu s čl. 9. ZOO-a.

23. Slijedom navedenog, prihvaćen je tužbeni zahtjev u cijelosti te je odlučeno kao u t. I. izreke.

24. Obje stranke su zatražile naknadu troškova postupka.

24. 1. Budući da je tužiteljica uspjela u sporu, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženik joj je obvezan naknaditi opravdane troškove postupka.

25. Tužiteljica je zatražila naknadu troškova postupka za zastupanje kod sastava tužbe, sastava podnesaka od 30. rujna 2024., 28. listopada 2024. i 28. svibnja 2025., te zastupanja na ročištima od 7. listopada 2024., 9. prosinca 2024. i 22. listopada 2025., za svaku radnju u visini 100 bodova te za sastav podneska od 12. svibnja 2025. u visini 25 bodova, ukupno 725 bodova uvećano za PDV od 25 %. Zatražila je i putni trošak dolaska na tri ročišta (za svako ročište 480 km + 1.43x30 %) po 205,00 eura uvećano za cestarinu po 26,50 eura te trošak sudske pristojbe u iznosu 100,00 eura.

25. 1. Sud je ocijenio opravdanim troškove zastupanja tužiteljice kod sastava tužbe u visini 100 bodova u skladu s Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., dalje: OT) i čl. 155. ZPP-a, sastava obrazloženih podnesaka od 30. rujna 2024., 28. listopada 2024. i 28. svibnja 2025., za svaku radnju u visini 100 bodova prema Tbr. 8/1 OT, sastava podneska od 12. svibnja 2025. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/4 OT, pristupa na pripremno ročište od 7. listopada 2024. u visini 25 bodova prema Tbr. 9/5 OT jer je ročište odgođeno prije početka raspravljanja radi očitovanja tuženika na podnesak tužitelja, zastupanja na ročištu od 9. prosinca 2024. u visini 50 bodova prema Tbr. 9/2 OT jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima te za zastupanje na ročištu glavne rasprave od 22. listopada 2025. u visini 100 bodova prema Tbr. 9/1 OT, ukupno 600 bodova što prema Tbr. 54. OT (1 bod – 2.00 eura) te uvećano za PDV od 25 % prema Tbr. 46.

OT, ukupno iznosi 1.500,00 eura.

25. 2. Priznat joj je i zatraženi trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu 45,73 eura jer je platila sudsku pristojbu na tužbu u tom iznosu, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 45,73 eura, u skladu s Tar. br. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi i čl. 7. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama, jer će tužiteljici presuda biti dostavljena putem e-Komunikacije pa ima mogućnost platiti polovicu propisanog iznosa.

25. 3. Tužiteljici nije priznat putni trošak njezina punomoćnika. Prije svega iz razloga što nije dostavio dokaz o tome koje je prijevozno sredstvo koristio, koliko kilometara iznosi udaljenost od odvjetničkog ureda do sjedišta ovog suda i kolika je bila cijena benzina (ako je koristio osobno vozilo) na dan pojedinog ročišta, a nije dostavio niti dokaz o plaćenoj cestarini. Osim toga, zahtjev je neosnovan i stoga jer se pri odlučivanju koji će se troškovi stranci naknaditi, uzima u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice, a kako je u sjedištu ovog suda bilo odvjetnika koji su mogli zastupati tužiteljicu u parnici, onda joj se ne mogu dosuditi putni troškovi za dolazak njezinog punomoćnika iz Sesveta. Naime, tužiteljica ima pravo da ju u Bujama zastupa odvjetnik iz Sesveta ali se naknada putnih troškova ne može prevaliti na protivnu stranu jer se ne radi o potrebnom trošku.

25. 4. Slijedom navedenog naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu 1.591,46 eura, dok je u preostalom dijelu njezin zahtjev odbijen kao neosnovan.

26. Zahtjev tuženika za naknadu troška odbijen je u cijelosti jer je izgubio parnicu.

U Bujama 23. prosinca 2025.

Sutkinja

Pavica Gulišija Brečević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dostave presude.

DNA:

- tužiteljici p.p.

- tuženiku p.p.